Search

Objedinjavanje znanja o određenoj temi iz aspekta različitih predmeta osigurava bolje razumijevanje konkretne teme te kvalitetno i trajno znanje. U programu praktične radionice „Kanuom po školjke za večeru“ isprepliću se domaćinstvo, sport i prirodne znanosti (biologija mora). Svaki predmet obrađuje školjkaša odnosno dagnju iz svoje perspektive, ali moramo imati u vidu da je učenik taj koji stječe cjelokupnu sliku i praktično znanje. Učenike odvezemo kanuima do uzgajališta dagnji (školjkaša), tako da razgledaju mjesto gdje se dagnje uzgajaju. Iste te dagnje nakon razgledavanja učenici kuhaju u kuharskoj radionici, a na satima biologije mora seciraju ovu vrstu školjke i promatraju pod povećalom (lupom). Na taj način povezuju teorijska znanja s praktičnim, stječući cjelovitu predodžbu o školjkama. Budući da su u provedbu uključeni kretanje i samostalna priprema zdravog obroka, posebno se naglašava zdrav način života. Osim navedenog, provedbom radionice razbijamo predrasude o određenoj vrsti hrane.

Svrha: Željelo se procijeniti žvačnu funkciju i kvalitetu života ovisnu o oralnom zdravlju (OHRQoL) pacijentima starije dobi nakon triju različitih vrsta protetičke terapije u donjoj čeljusti – korištenja djelomičnih proteza dugačkih sedala (skupina PP-DP), potpunih proteza (skupina PP) ili potpunih pokrovnih proteza retiniranih na minidentalnim implantatima (skupina PP-MDI). Na početku terapije svi su pacijenti imali pomične samo donje prednje zube (1 mm ili >), a stražnja regija donje čeljusti bila je bezuba. Pacijenti su bili potpuno bezubi u gornjoj čeljusti. Nakon terapije svi su pozvani na kontrolni pregled i to tri mjeseca nakon protetičke rehabilitacije (razdoblje prilagodbe) i zatim poslije dvije godine. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 176 pacijenata (skupina PP – n = 68; skupina PP-DP – n = 58; skupina PP-MDI – n = 50). Žvačna funkcija procijenjena je s pomoću upitnika žvačne funkcije (CFQ), a OHRQoL upitnikom OHIP 14. Upitnike su pacijenti ispunjavali prije terapije, tri mjeseca nakon terapije (završena prilagodba) i dvije godine nakon terapije. Rezultati: OHRQoL i žvačna funkcija značajno su se poboljšali nakon terapije u svim trima skupinama pacijenata (p < 0,01). Najveće poboljšanje žvačne funkcije ustanovljeno je u skupini PP-MDI. Nakon terapije OHRQoL je bio značajno bolji u skupini PP-MDI u odnosu prema skupini PP (p < 0,01). Nakon dvije godine žvačna funkcija u skupini PP-MDI još se dodatno značajno poboljšala, a pogoršanje je utvrđeno u skupinama PP i PP-DP (p < 0,01). Isti rezultati zabilježeni su i za OHRQoL. Najveći broj reparatura proteza i dodatnih prilagodbi obavljen je u skupini PP-DP. Zaključak: Uz ograničenja ovog istraživanja, protetička rehabilitacija pokrovnim protezama koje su retinirane minidentalnim implantatima može se smatrati boljom terapijskom opcijom, uz trajno poboljšanje OHRQoL-a i žvačne funkcije, u odnosu prema terapiji s donjim potpunim protezama ili donjim djelomičnim protezama na preostalim pomičnim prednjim zubima., Objectives: To prospectively assess self-perceived chewing function (CF) and oral health-related quality of life (OHRQoL) in geriatric patients after receiving three different treatment modalities in the mandible: removable partial denture (CD-RPD), complete denture (CDs), or complete overdenture supported by mini dental implants (CD-MDI). At baseline, all patients had mobile anterior teeth (1 mm or >) and missing posterior teeth in the mandible. Patients were completely edentulous in the maxilla. After treatment, patients were recalled at the 3-month and the 2-year post-treatment period. Materials and Methods: A total of 176 patients participated (CD group, n=68; CD-RPD group, n=58; CDMDI group, n=50). Self-reported CF was assessed using the Chewing Function questionnaire (CFQ), The OHRQoL was evaluated using the OHIP14 questionnaire, which the patients completed 1. before treatment, 2. three months after treatment, and 3. at the 2-year post-treatment stage. Results: The OHRQoL and the self-perceived CF significantly improved in all groups after treatment (p

Svrha: Željela se usporediti estetika, žvačna funkcija i udobnost nošenja djelomičnih proteza retiniranih kvačicama (konvencionalne; C-DP) i djelomičnih proteza retiniranih minidentalnim implantatima (MDI-DP) u mandibuli, nakon predaje novih djelomičnih proteza pacijentima. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 88 pacijenata (Kennedyjeve klase I) s gubitkom zuba u posteriornoj regiji i djelomičnim protezama koje bi inače na preostalim zubima bile linearno poduprte. U skupini C-DP (konvencionalne djelomične proteze retinirane kvačicama) sudjelovala su 52 pacijenta (36 žena i 16 muškaraca u dobi od 56 do 84 godine), a u skupini MDI-DP (djelomične proteze retinirane minidentalnim implantatima) bilo je 36 pacijenata (26 žena i 10 muškaraca u dobi od 43 do 81 godine). Svi minidentalni implantati (MDI) bili su postavljeni na strateške pozicije, distalnije od posljednjeg zuba u zubnom nizu i to odmah pokraj zadnjega ili otprilike za širinu jednog zuba distalnije od posljednjega zuba. Djelomične proteze bile su izrađene od legure kobalt-kroma s jezično postavljenom velikom spojkom. U skupini MDI-DP djelomične su proteze bile retinirane na minidentalnim implantatima s pomoću kuglaste kapice (O-ringa), a konvencionalne djelomične proteze bile su retinirane kvačicama. Svi pacijenti nekoliko su puta odgovorili na određena pitanja – prije terapije, poslije terapije i adaptacije na nove proteze te šest mjeseci poslije. Odgovarali su na pitanja koja se odnose na zadovoljstvo estetskim izgledom, na sigurnost pri žvakanju krute hrane te koliko su zadovoljni mogućnošću usitnjavanja hrane. Također su ocijenili ugodnost nošenja djelomične proteze. Primijenila se vizualno-analogna ljestvica od 0 do 10. Statistička analiza uključivala je deskriptivne metode, t-testove i standardizirani izračun veličine učinka terapije. Rezultati: Pacijenti u skupini MDI-DP bili su zadovoljniji estetikom, usitnjavanjem hrane, udobnošću pri nošenju djelomične proteze i bili su sigurniji pri žvakanju poslije terapije u odnosu prema pacijentima s djelomičnim protezama retiniranima kvačicama. U skupini MDI-DP također je utvrđen veći učinak terapije. Rezultati su ostali konzistentni tijekom prvih šest mjeseci praćenja. Zaključak: Pacijenti u skupini MDI-DP pokazali su bolje rezultate u odnosu prema onima u skupini C-DP nakon terapije i tijekom šestomjesečnog praćenja., Objective: The aim was to compare esthetic outcomes, masticatory performance and a comfort of removable partial denture (RPD) wearing after receiving: clasp-retained RPD (C-RPD) or mini dental implant- retained RPD (MDI-RPD) in the mandible. Materials and Methods: A sample of 88 patients (Kennedy Class I) with all posterior teeth missing and a linear support for a RPD participated. A total of 52 patients (36 females, 16 males; 56 to 84 years old) participated in the C-RPD group and 36 patients (26 females, 10 males; 43 to 81 years old) in the MDI-RPD group. All MDIs were placed adjacent to the last remaining mandibular anterior tooth or one tooth length posteriorly. The new RPDs had Co- Cr frameworks with lingual plate major connectors; the MDI-RPDs were retained by O-ball matrices and the C-RPDs with clasps. Patients answered questions at pre-treatment and post-treatment stages and after 6-months follow-up: how satisfied they had been with esthetic appearance, how confident they were while chewing hard food, how satisfied they were with food comminution and they also evaluated a comfort of RPD wearing. The 0-10 visual-analogue scale was used. Statistics included descriptive methods, t-tests and the standardized effect-size calculation. Results: The MDI-RPD wearers were more satisfied with their post-treatment esthetics, food comminution, a comfort with RPDs and had better confidence while chewing than the C-RPD wearers. The MDI-RPD wearers reported larger positive effect of the treatment. The results were consistent throughout the first 6-months period. Conclusion: The MDI-RPD patients showed superior outcomes than the C-RPD patients after the treatment and over the 6-month period.

Peti znanstveni skup o temporomandibularnim poremećajima održan je u veljači 2012. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Prepoznavši značaj predloženog sadržaja, Razred za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti podržao je voditelje i predavače ovog skupa u namjeri da izdaju ovu publikaciju.

Sažetak Posljednjih godina u Hrvatskoj se shvatilo koliko je nužno da pacijent sam procijeni vlastito zdravlje, što je istodobno dodatak dosadašnjem praćenju kliničkih indikatora oralnih bolesti. Svrha rada: Željelo se procijeniti OHRQoL koristeći se upitnikom za OHIP kod pacijenata uključenih u izradu novih potpunih proteza i to prije završene terapije i poslije nje, te ustanoviti postoji li razlika u spolu. Svrha rada također je bila procijeniti OHRQoL opće populacije te doznati ima li razlika prije terapije i poslije nje u odnosu prema pacijentima kojima su potrebne nove potpune proteze. Ispitanici i postupci: U istraživanju je sudjelovalo 130 ispitanika opće populacije i 70 pacijenata uključenih u protetsku terapiju izrade potpunih proteza. Svi su ispunili hrvatsku verziju upitnika za OHIP (OHIP-CRO49). Rezultati: U općoj populaciji nije bilo veće razlike u OHRQoL-u između muškaraca i žena (p>0, 05). Kod pacijenata prije početka protetske terapije s potpunim protezama, OHRQoL je bio znatno lošiji kod žena negoli kod muškaraca (p0, 05).

Uvod: Određivanje ispravnog smjera protetske plohe nužno je prilikom protetske rehabilitacije, budući da se tako osigurava stabilnost proteze. Cilj: Usporediti točnost triju metoda za određivanje nagiba protetske plohe: a/ paralelizam s Camperovom ravninom, b / paralelizam s plohom koja povezuje papilu incizivu i hamularne udubine, i c / protetska ploha završava u razini eminencije piriformis. Materijali i metode: Osamdeset eugnatih ispitanika fotografirani su s Foxovom ravninom u ustima. Modeli gornje čeljusti montirani su u artikulator te su obavljena mjerenja. Rezultati: Camperova ravnina i Foxova ravnina (predstavlja okluzijsku ravninu) nisu paralelne (x = 3, 52 stupnjeva, P 0, 05). Zaključak: Nagib umjetne protetske plohe trebao bi se određivati temeljem paralelizma s ravninom papila inciziva-hamularne udubine, što je točnije nego prema Camperovoj liniji ili eminenciji piriformis.

Poboljšanje oralnog zdravlja, a time i kvalitete života, glavni je cilj suvremene stomatološke skrbi. Suvremena koncepcija „ oralnog zdravlja povezanog sa kvalitetom života“ (oral health-related quality of life, OHRQOL) postala je važan čimbenik procjene utjecaja oralnih bolesti u općoj populaciji i evaluaciji profesionalnih intervencija te otvara nove mogućnosti u kliničkom radu, istraživanjima i edukaciji. Procjenu kvalitete života koja ovisi o oralnom zdravlju omogućuju standardizirani upitnici kojima se prikupljaju podaci ne samo o stanju oralnog zdravlja, već i o drugim dimenzijama povezanim s oralnim zdravljem, a koje utječu na kvalitetu života. S obzirom na veliku međunarodnu prihvaćenost i odlična mjerna svojstva, OHIP upitnik preveden je i na hrvatski jezik te se koristi u istraživanjima utjecaja oralnih stanja na kvalitetu života pojedinaca, za procjenu vrste terapije te uspješnost pojedine terapije

Uzorcima 10 različitih vrsta meda nekoliko proizvođača sa različitih područja Hrvatske određeni su slijedeći fizikalno-kemijski i analitički parametri: udio vode, udio inverta i ukupnog inverta, udio saharoze, udio pepela, ukupna kiselost, sadržaj hidroksimetilfurfurala, elektroprovodljivost, aktivnost dijastaze i pH-vrijednost.

U rezultatima objavljenih kliničkih istraživanja opisano je da djelomične mobilne proteze retinirane na zubnim implantatima standardnih dimenzija (I-RPD) poboljšavaju funkciju žvakanja i zadovoljstvo pacijenata, a također se usporava i resorpcija rezidualnih grebena u distalnim područjima ležišta proteze, u usporedbi s konvencionalnim djelomičnim mobilnim protezama. Međutim, ako pacijent nosi konvencionalnu djelomičnu mobilnu protezu duže vrijeme, često dolazi do atrofije rezidualnih alveolarnih grebena, koji postaju preuski za ugradnju implantata standardne veličine. Takvim pacijentima moguće je bez postupaka augmentacije jedino ugraditi uske implantate. Mini implantati su uski jednodijelni implantati 1,8 do 2,5 mm širine, a standardne dužine, namijenjeni za uske grebene. Prospektivna kratkoročna i dugoročna klinička istraživanja pokazala su kako je ugradnja mini implantata (MDI) za retenciju donje potpune proteze u mandibuli jako dobar terapijski postupak za rješavanje problema potpune bezubosti u bezubih pacijenata s uskim grebenima. No, u dentalnoj literaturi nema dokumentiranih istraživanja o retenciji djelomične mobilne proteze pomoću mini implantata. Nije poznato mogu li se mini implantati koristiti za retenciju djelomične proteze kod pacijenata bez stražnjih zuba, a koji imaju uske grebene. Clinical studies of mini-dental implants (MDIs) used for retention of removable partial dentures (RPDs) in patients without posterior teeth have not been reported yet. The aim of this thesis was to prospectively explore whether MDIs can be used for retention of RPDs in Kennedy Class I and Class II patients without posterior teeth with narrow alveolar ridges (≤4.5 mm). MDIs were inserted without raising a flap in previous canine or first premolar sites. All studied patients received the new RPDs. The MDIs were early or late loaded. Marginal bone loss (MBL) was measured on the follow-up intraoral radiographs. The MDI survival- and success rates, the Modified Plaque Index (MPI), and the modified Bleeding Index (MBI) were assessed. The dental patient-reported outcome measures (dPROMs) were recorded using: the Orofacial Esthetic Scale (OES), the 14-item Oral Health Impact Profile (OHIP-14), and the Chewing Function Questionnaire (CFQ). All technical complications with RPDs during the observation period have been registered. Statistical analysis comprised sample size calculation, descriptive statistics, Kolmogorov-Smirnov test, X2 test, Student’s ttests, one-way ANOVA, ANCOVA, repeated measures, effect size calculation, and survival curves. A total of 84 Kennedy Class I patients were included (78.6% females; mean age 66.0±7.6 years). Of this, 57 received MDIs in the mandible and 27 in the maxilla. During the first year, four MDIs were lost shortly after loading. Two MDIs were lost in the maxilla, two in the mandible (in four different patients). None of the MDIs was lost afterward. At the implant level (in 81 patients) both, the success and the survival rates were 95.3% after one year. At the 2-year recall, the survival rate was 93.4%, and the success rate 91.8% (assessed in 61 patients). The MBI and MPI medians equaled one; however, oral hygiene worsened significantly during the 2nd year. Mean 1st year MBL was 0.23±0.35 mm and 0.12±0.18 mm during the 2nd year, but it raised to 0.30±0.47 mm after two years. Only age had significant effect on MBL, whereas gender, the target jaw for implant insertion, and the dental status of the antagonistic jaw did not influence the MBI. All dPROMs showed large effect size, which remained unchanged throughout the two years. Kennedy class II patients (11 females, three males, 52-80 years old, 8 MDIs in the mandible, 6 in the maxilla) showed similar rates of MBL as Kennedy Class I patients, and none of the MDIs were lost. Within the limitations of this study, the MDI-RPD was a successful treatment option in Kennedy Class I and II patients, with narrow ridges, at least in the first two years after implant-prosthodontic rehabilitation.