Search

Blizanačka i višeplodna trudnoća predstavljaju izazov suvremene perinatalne medicine s obzirom na kratkoročne i dugoročne komplikacije. Posljednjih desetljeća svjedočimo porastu broja blizanaca nastalih u sklopu liječenja neplodnosti suvremenim metodama asistirane reprodukcije, te nastojanjima u težnji smanjivanju perinatalnih komplikacija. Jedna od plauzibilnih mogućnosti smanjenja udjela blizanačke i višeplodne trudnoće je selektivni embriotransfer jednog zametka. Početna iskustva skandinavskih zemalja, nagomilani podaci brojnih potvrdnih kliničkih studija te primjena suvremenog koncepta u metodama asistirane reprodukcije čine obećavajući korak prema promjeni politike vraćanja više od jednog zametka. U tekstu je dan pregled današnjeg razumijevanja problematike blizanačke trudnoće, komplikacija i prevencija istih tijekom postupaka medicinski asistirane reprodukcije.

Cilj rada bio je usporediti uspješnost primjene probirnih testova aneuploidija u prvom i drugom tromjesečju trudnoće. Istraživanu skupinu činilo je 374 trudnica s kombiniranim ultrazvučno- biokemijskim testom u prvom, odnosno dvostrukim biokemijskim testom u drugom tromjesečju. Sve su trudnoće bile jednoplodne i urednog ishoda. U probiru prvog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi u serumu trudnica: plazmatski protein pridružen trudnoći (PAPP-A) i slobodna B- podjedinica humanog korionskog gonadotropina (slobodni B- hCG), uz ultrazvukom izmjerenu debljinu nuhalnog nabora (NT) i dužinu tjeme- trtica (CRL) u ploda. U dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi: alfa-fetoprotein (AFP) i slobodni B-hCG, a gestacija je procijenjena prema ultrazvučnoj biometriji. Povećani ultrazvučno- biokemijski rizik trisomije 21 u 1. tromjesečju trudnoće ustanovili smo u 30 trudnica (8.0%). Od ukupnog broja, 70 ispitanica (18.7%) imalo je povećani rizik obzirom na biokemijske biljege u ¬prvom, odnosno njih 56 (15.0%) obzirom na biokemijske biljege u drugom tromjesečju trudnoće. Izvršeno je ukupno 30 postupaka amniocenteze. Od toga je u 19 trudnica (63.3%) indikacija postavljena na osnovi kombiniranog probirnog testa. Nadalje, amniocenteza je izvršena u 11 trudnica (28.2%) zbog povećanog rizika u dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja. Udjel lažno-pozitivnih razultata u kombiniranom probiru prvog tromjesečja bio je statistički značajno niži, nego u biokemijskom probiru drugog tromjesečja (B2=12.02, p=0.0005). Ustanovili smo značajnu pozi¬tivnu povezanost log10 MoM slobodnog B-hCG između prvog i drugog tromjesečja (r2=0.403, p

Cilj rada: Usporediti uspješnost primjene probirnih testova aneuploidija u prvom i drugom tromjesečju trudnoće. Ispitanice i metode: Istraživanu skupinu činilo je 374 trudnica s kombiniranim ultrazvučno-biokemijskim testom u prvom, odnosno dvostrukim biokemijskim testom u drugom tromjesečju. Sve su trudnoće bile jednoplodne i urednog ishoda. U probiru prvog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi u serumu trudnica: plazmatski protein pridružen trudnoći (PAPP-A) i slobodna B-podjedinica humanog korionskog gonadotropina (slobodni B-hCG), uz ultrazvukom izmjerenu debljinu nuhalnog nabora (NT) i dužinu tjeme-trtica (CRL) u ploda. U dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi: alfa-fetoprotein (AFP) i slobodni B-hCG, a gestacija je procijenjena prema ultrazvučnoj biometriji. Rezultati: Povećani ultrazvučno-biokemijski rizik trisomije 21 u 1. tromjesečju trudnoće ustanovili smo u 30 trudnica (8.0%). Od ukupnog broja, 70 ispitanica (18.7%) imalo je povećani rizik obzirom na biokemijske biljege u ¬prvom, odnosno njih 56 (15.0%) obzirom na biokemijske biljege u drugom tromjesečju trudnoće. Izvršeno je ukupno 30 postupaka amniocenteze. Od toga je u 19 trudnica (63.3%) indikacija postavljena na osnovi kombiniranog probirnog testa. Nadalje, amniocenteza je izvršena u 11 trudnica (28.2%) zbog povećanog rizika u dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja. Udjel lažno-pozitivnih razultata u kombiniranom probiru prvog tromjesečja bio je statistički značajno niži, nego u biokemijskom probiru drugog tromjesečja (B2=12.02, p=0.0005). Ustanovili smo značajnu pozi¬tivnu povezanost log10 MoM slobodnog B-hCG između prvog i drugog tromjesečja (r2=0.403, p, Objective: To evaluate the performance of screening tests for aneuploidy in the first and second trimesters of pregnancy in Croatian pregnant women. Study Design and Methods: Study population comprised 374 pregnant women who underwent the combined ultrasound-biochemical in the first and double-test in the second trimester of pregnancy, respectively. All were singleton pregnancies with normal outcomes. The first-trimester screening was performed combining serum markers, pregnancy associated plasma protein-A (PAPP-A) and free B-subunit of human chorionic gonado¬tropin (free B-hCG) with fetal nuchal translucency thickness (NT) and crown-rump length (CRL), measured by ultrasound. For the second-trimester screening, maternal serum alpha-fetoprotein and free B-hCG were used as biochemical markers in relation to fetal biometry diagnosed by ultrasound. Results: In 30 pregnant women (8.0%) elevated risk for trisomy 21 was found after combined ultrasound-biochemical screening. Out of total, 70 pregnant women (18.7%) were classified ’at risk’ on the basis of biochemical markers in the first and 56 (15.0%) in the second trimester. In 30 pregnant women amniocentesis was performed. In 19 cases (63.3%) the indication was elevated risk in the first-trimester combined test. In 11 women (28.2%) amniocentesis is recommended because of the elevated second-trimester biochemical risk. The proportion of false-positive results in combined first-trimester screening test was significantly lower than with second-trimester biochemical markers (B2=12.02, p=0.0005). We found the significant positive relationship between log10 MoM F B-hCG in the first and second trimester (r2=0.403, p

Cilj rada: Usporediti uspješnost primjene probirnih testova aneuploidija u prvom i drugom tromjesečju trudnoće. Ispitanice i metode: Istraživanu skupinu činilo je 374 trudnica s kombiniranim ultrazvučno-biokemijskim u prvom, odnosno dvostrukim biokemijskim testom u drugom tromjesečju. Sve su trudnoće bile jednoplodne i urednog ishoda. U probiru prvog tromjesečja korišteni su biokemijski biljezi u serumu trudnica: plazmatski protein pridružen trudnoći (PAPP-A) i slobodna β -podjedinica humanog korionskog gonadotropina (slobodni β -hCG), uz ultrazvukom izmjerenu debljinu nuhalnog nabora (NT) i dužinu tjeme-trtica (CRL) u ploda. U dvostrukom biokemijskom probiru korišteni su biokemijski biljezi: alfa-fetoprotein (AFP) i slobodni β -hCG, a gestacija je procijenjena prema ultrazvučnoj biometriji. Rezultati: Povećani ultrazvučno-biokemijski rizik trisomije 21 u 1. tromjesečju trudnoće ustanovili smo u 30 trudnica (8.0%). Od ukupnog broja, 70 ispitanica (18.7%) imalo je povećani rizik obzirom na biokemijske biljege u prvom, odnosno njih 56 (15.0%) obzirom na biokemijske biljege u drugom tromjesečju trudnoće. Izvršeno je ukupno 30 postupaka amniocenteze. Od toga je u 19 trudnica (63.3%) indikacija postavljena na osnovi kombiniranog probirnog testa. Nadalje, amniocenteza je izvršena u 11 trudnica (28.2%) zbog povećanog rizika u dvostrukom biokemijskom probiru drugog tromjesečja. Udjel lažno-pozitivnih razultata u kombiniranom probiru prvog tromjesečja bio je statistički značajno niži, nego u biokemijskom probiru drugog tromjesečja (χ 2=12.02, p=0.0005). Ustanovili smo značajnu pozitivnu povezanost log10 MoM slobodnog β -hCG između prvog i drugog tromjesečja (r2=0.403, p

Antifosfolipidna protutijela (lupus antikoagulans i/ili antikardiolipin) usko su povezana s trombozom i učestalim spontanim pobačajima nejasnog uzroka. Cllj istraživanja je odrediti učestalost lupus antikoagulanta (LAC) u trudnica sa zadržanim pobačajem te na temelju dobivenih rezultata utvrditi da li je LAC dobar pretskazatelj lošeg ishoda trudnoće. Ispitanice i metode: Istraživana je skupina od 225 trudnica sa zadržanim pobačajem (prosječna dob 31.25ą5.7), a kao kontrola je služila skupina od 83 trudnice s urednim tijekom trudnoće (prosječna dob 29.27ą5.4). Svim je trudnicama LAC određivan testom inhibicije tromboplastina (TTI). Istražene su i promjene vrijednosti fibrinogena, fibrinolize, APTV-a, i broja trombocita među skupinama, te da li promjene ovise o vrijednostima LAC-a. Rezultati su slijedeći: u 11, 1% trudnica istraživane skupine LAC je bio pozitivan, u 29, 7% su nađene granične vrijednosti a prosječno trajanje trudnoće 19, 8ą11 tjedana. U kontrolnoj su skupini vrijednosti bile 1, 2% odnosno 9, 63% a trajanje trudnoće 37ą6 tjedana (p