Search

Sažetak. Bolesnici s reumatoidnim artritisom imaju povišen rizik od razvoja osteoporoze i osteoporotskih prijeloma. Više čimbenika utječe na gubitak koštanog tkiva u bolesnika s reumatoidnim artritisom, primjerice, kronična upala, primjena glukokortikoida i tjelesna neaktivnost. U radu je prikazana bolesnica s višegodišnjim reumatoidnim artritisom u koje su se razvili prijelomi više rebara. Bolesnica je prethodno liječena metotreksatom, sulfasalazinom, glukokortikoidima i biološkim lijekom infliksimabom. Nakon isključenja malignoma kao uzroka višestrukih prijeloma zaključeno je da se radi o osteoporotskim prijelomima rebara pa je nastavljeno liječenje osteoporoze i osnovne bolesti. Prikaz bolesnice upozorava na važnost liječenja i kontrole reumatoidnog artritisa u skladu s principom liječenja prema zadanom cilju (engl. treat to target – T2T) da bi se smanjio utjecaj aktivne bolesti na nastanak / progresiju osteoporoze., Summary. Patients with rheumatoid arthritis have increased risk for the development of osteoporosis and osteoporotic bone fractures. There are several risk factors, including chronic ongoing inflammation, glucocorticoid therapy, and immobility due to joint deformations. Here we present a patient with longstanding rheumatoid arthritis that developed spontaneous rib fractures. The patient was previously treated with methotrexate, sulfasalazine, glucocorticoids, and lastly with a biologic disease-modifying antirheumatic drug infliximab. After the exclusion of malignant etiology of multiple fractures we concluded that the patient had osteoporotic fractured ribs and we continued treatment of osteoporosis and treatment of rheumatoid arthritis. This shows the importance of employing the treat-to-target strategy while treating patients with rheumatoid arthritis to prevent the influence of active disease on osteoporosis formation and prevent joint damage and immobility to overall prevent or postpone the development of osteoporosis.

Tranzitorna migrirajuća osteoporoza rijetka je, nedovoljno prepoznata bolest kostiju, nejasne etiologije. Češće obolijevaju žene u trećem trimestru trudnoće. Obično su zahvaćeni zglobovi koji podnose najveća opterećenja u tijelu. Tijek bolesti je samoograničavajući. Prikazujemo 38.-godišnju bolesnicu u 8. mjesecu trudnoće koja se javlja na prvi pregled u reumatološku ambulantu zbog bolova u gležnjevima koji su započeli 4 mjeseca ranije. Unatoč terapiji NSAR- om su u značajnoj progresiji i bolesnica je vrlo teško pokretna. Inicijalnom obradom utvr-den je blago povišen CRP (6, 1 g/L) dok su ostali rutinski nalazi uredni. Klinički su utvrđene blaže otekline oba TC zgloba, a ultrazvučno mala količina izljeva. Započeto je liječenje glukokortikoidima u niskoj dozi. Bolesnica ih samoinicijativno isključuje zbog neučinkovitosti. Daljnja obrada odgođena je do završetka trudnoće. Po porodu, koji je protekao uredno, bolovi u gležnjevima su i dalje prisutni, a javljaju se i bolovi u koljenima. Radiološki su utvrđene suspektne ostelitičke, mrljaste lezije distalnog femura i proksimalne tibije te stopala. MR-om prikazane su mrljaste, difuzne, konfluirajuće zone koštanog edema distalnog dijela tibije, talusa i tarzalnih kostiju, koje prvenstveno upućuju na regionalnu migrirajuću osteoporozu. Maligna bolest je isključena. Postupno u bolesnice dolazi do spontanog oporavka. Dijagnosticirana tranzitorna migrirajuća osteoporoza ubraja se u skupinu bolesti čija je karakteristika koštani edem. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti malignitet, osteomijelitis, stres frakture i avaskularnu nekrozu te ostalu rjeđu patologiju.

Granulomatoza s poliangiitisom (Wegenerova granulomatoza) ubraja se u vaskulitise malih krvnih žila povezane s antineutrofilnim citoplazmatskim protutijelima. Najčešće su zahvaćeni gornji i donji dišni sustav te bubrezi. Obilježja bolesti uključuju granulomatoznu upalu dišnog sustava i nekrotizirajući vaskulitis malih do srednje velikih krvnih žila. U većine je bolesnika pri postavljanju dijagnoze zahvaćeno više organskih sustava te mogu biti prisutni i opći simptomi, dok je u oko četvrtine bolesnika inicijalno prisutan lokalizirani oblik bolesti sa zahvaćanjem najčešće gornjega dišnog sustava ili pluća. U radu smo prikazali dvadesetjednogodišnju bolesnicu s kroničnim rinitisom, razvojem sedlaste deformacije nosa i subglotičnom stenozom traheje koja je hospitalizirana zbog inspiratornog stridora. Zbog respiratorne insuficijencije učinjena je hitna traheotomija. U bolesnice je dijagnosticirana granulomatoza s poliangiitisom ograničena na gornji dišni sustav. Liječenje glukokortikoidima i metotreksatom dovelo je do kliničkog poboljšanja.

Osobe oboljele od sistemskog eritemskog lupusa imaju povećani rizik razvoja smanjene koštane mase zbogosnovne bolesti ili liječenja iste.

Ponavljajući polihondritis rijetka je progresivna sustavna upalna bolest u kojoj recidivirajuće epizode upale hrskavičnih struktura prouzročuju razaranje hrskavice uha, nosa, dišnog i kardiovaskularnog sustava.

Uvod ASAS kriteriji za aksijalne i periferne spondiloartititise su prvi koji uključuju nalaze magnetske rezonancije (MR) sakroilijakalnih (SI) zglobova. Za dijagnozu sakroiliitisa potrebna je prisutnost subhondralnog koštanog edema. Sinovitis, kapsulitis ili entezitis bez koštanog edema nije dovoljan za dijagnozu. Cilj rada Usporediti short tau inversion recovery (STIR) sekvenciju s T1 fat sat (T1 FS) sekvencijom nakon primjene kontrastnog sredstva. Metode i materijali U istraživanje je uključeno 45 pacijenata koji su prezentirani na reumatološko*-radiološkim sastancima te potom upućeni na MR SI zglobova u KB "Dubrava".Snimanje je obavljeno na aparatu od 1, 5 Tesla (Magnetom Avanto, Siemens, Erlangen , Njemačka). Retrospektivno su uspoređene dvije gore navedene sekvencije te su analizirane akutne upalne promjene prema ASAS kriterijima. Rezultati Osam od 45 pacijenata je ispunilo kriterije za dijagnozu sakroiliitisa prema ASAS kriterijima. Od 8 pozivitivnih pacijenata kod 7 nije se dobilo dodatne informacije s upotrebom kontrastnog sredstva. Kod jednog se vidi sinovitis koji se nije prikazao na STIR-u, no osteitis se vidi na obje sekvencije. Zaključak U 44 od 45 pacijenata T1 FS s kontrastim sredstvom nije dao dodatne informacije, a kod jednog pacijenta vidljiv je sinovitis no uz obostani osteitis vidljiv na obje sekvencije. Zaključujemo stoga da je sama STIR sekvencija dovoljna za postavljanje vjerodostojne dijagnoze i kvantifikaciju akutnih upalnih promjena kod sakroileitisa. Stoga bi primjena samo STIR sekvencije pojednostavila pretragu, a ujedno i smanjila (nepotreban) rizik od posljedica primjenjenog kontrastnog sredstva.

Prikazana je 54.godišnja bolesnica sa SLE u koje je utvrđen sekundarni vaskuzlitis velikih krvnih žila kako bismo naglasili važnost preporznavanja i adekvatnog liječenja.

Ultrazvuk u dijagnostici i praćenju dermatomiozitisa -prikaz bolesnice

Raynaudov fenomen kao prvi znak maligne bolesti.

Seronegativni spondiloartritisi (SpA) skupina su upalnih reumatskih bolesti koje označava upala aksijalnog skeleta, asimetrični oligoartritis i entezitis s ili bez promjena na koži, sluznicama, aorti, srcu, očima i bubrezima. U SpA ubrajamo ankilozantni spondilitis, reaktivni artritis, psorijatični artritis, enteropatski artritis tj. artritis udružen s upalnom bolesti crijeva (Crohnovom bolesti i ulceroznim kolitisom) i nediferencirani spondiloartritis. Prevalencija SpA kao skupine iznosi 0, 5-2%.

Sistemska skleroza (SSc) sustavna je bolest nepoznatog uzroka čija su glavna obilježja krvožilne i fibrozne promjene kože i unutarnjih organa. Skerodermijska bubrežna kriza (SBK) javlja se u oko 5% bolesnika s najčešće difuznim oblikom SSc, a očituje se malignom hipertenzijom i oligo/anuričnim akutnim bubrežnim zatajenjem. Prognoza SBK je znatno bolja nakon otkrića i primjene inhibitora enzima konvertaze angiotenzina I (ACE-inhibitora). Liječenje sklerodermijske bubrežne krize zasniva se na redovitim kontrolama krvnog tlaka i agresivnom liječenju

Antiishemijska terapija bolesnika sa STEMI ili NSTEMI u županijskoj i kliničkoj bolnici

Prikaz slučaja bolesnice koja dugi niz godina boluje od reumatoidnog artritisa koja je razvila vaskulitis odnosno gangrenu prstiju gornjih i donjih ekstremiteta.

U bolesnica s SLE ekspresija Tollu-sličnih receptora (TLR2 i TLR9) bila je podjednaka onim u zdravih kontrola. Po uvođenju teraqpije došlo je do smanjenja ekspresije TLR2 na monocitima u bolesnica u odnosu na zdravu kontrolu. Suprotno tome opažen je porast ekspresije TLE) u B limfocitima u boolesnica nakon trepije u usporedbi sa zdravim kontrolama.

Prikazana je povezanost izmedju rkoncentracije IL-18 u sinovijskoj tekućini i aktivnosti bolesti (DAS28) u bolesnika od reumatoidnog artritisa.