Search

Suvremena informatička tehnologija omogućuje prilagodbe u prenošenju nastavnih sadržaja individualnim potrebama studenata, unaprjeđuje se kvaliteta i dostupnost nastavnih sadržaja te se potiče studente na samostalan rad, samoregulirano učenje i usvajanje gradiva na višim razinama kognitivne obrade sadržaja. Po principima mješovitog učenja i poučavanja – engl. blended learning ; studenti prve godine studija fizioterapije dio svojih nastavnih obveza predmeta Fizioterapijska procjena izvršavaju u virtualnom okruženju, na poslužitelju Moodle Zdravstvenog veleučilišta. Studentima je predstavljen izvedbeni plan predavanja i pristup prezentacijama na temu predavanja. Sve prezentacije prate odgovarajuća poglavlja u udžbeniku Fizioterapijska procjena koji je studentima dostupan u e-izdanju na platformi e-student. Studenti imaju obvezu riješiti tematski test, čime se potvrđuje usvojenost sadržaja pojedine tematske jedinice. Svi tematski testovi tvore bazu od 300 ispitnih pitanja. U okviru tradicionalne – engl. place based nastave vježbi u praktikumu studentima se dodjeljuje timski tematski praktični zadatak čije izvršavanje svaka skupina studenata objavljuje na poslužitelju Moodle. U videoprezentaciji studenti opisuju i demonstriraju postupke opservacije i palpacije anatomskih struktura segmenta, testiranje selektivne tenzije tkiva, procjenu anatomskog integriteta i opsega pokreta u zglobu, antropometriju i procjenu mišićne funkcije. Tijekom primjene modela blended learning ostvarena je dostupnost nastavnih materijala putem interneta, pružene su smjernice za učenje te mogućnost samoprovjere usvojenosti nastavnog sadržaja. Videoprezentacijom tematskog zadatka studenti demonstriraju primjenu odgovarajućih postupaka mjerenja i procjene te razinu usvojenosti praktične vještine. Uz stručne, usvajaju se opće kompetencije poput samostalnog iniciranja, planiranja i provedbe zadatka te primijene informacijsko-komunikacijske tehnologije.

U ovom radu obrađena je tema „Tehno-ekonomska analiza isplativosti fotonaponskih elektrana na području RH“. U početku je kratko opisan princip rada fotonaponskih tehnologija i njihov razvoj kroz povijest. Zatim je dat pregled komercijalno dostupnih fotonaponskih tehnologija kao i njihove primjene. Nakon toga slijedi kratak osvrt na okolnosti i poticanje FN tehnologija u RH kroz pregled njenih geografskih obilježja, mogućnosti pristupa fotonaponskoj tehnologiji, kao i zakonskih okvira. U središnjem dijelu rada se na primjeru 5 gradova iz karakterističnih regija u RH analizirala isplativost ulaganja u 5 kW i 10 kW on-grid fotonaponske sustave u vidu vremena potrebnog za povrat investicije u odnosu na alternativu - kupnju električne energije od opskrbljivača. Analiza se izvršila pomoću softwarea PVGIS-a na temelju godišnjih podataka o prosječnom zračenju Sunca i proizvodnji električne energije iz zadanih sustava. Uz to je proračunat i jedinični trošak proizvedene električne energije iz fotonaponskih sustava za odabrane lokacije. Iz svega proizlazi da se za trenutne uvjete u RH, pri kojima je kupovna cijena električne energije viša od prodajne, najviše se isplati ulagati u sustave koji proizvodnjom pokrivaju vlastitu potrošnju električne energije objekta.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li kod djece razlika u procjeni preferencije druženja s određenim djetetom ovisno o tjelesnoj težini procjenjivanog djeteta. Također, ispitano je hoće li grupa djece od strane ispitanika biti preferirana za druženje onoliko koliko će biti preferiran njen najmanje poželjan član, a ne kao suma iskazanih preferencija prema svakom članu grupe posebno.U istraživanju je sudjelovao prigodni uzorak od 59 dječaka i 43 djevojčice od prvog do četvrtog razreda dviju riječkih osnovnih škola. Zadatak ispitanika bio je procijeniti na skali od 1 do 4 koliko bi se voljeli družiti individualno s djetetom te s grupom djece prikazanima na crtežu. Svako prikazano dijete normalne težine je imalo i svog para blizanca koji je bio pretio, no po svemu ostalome je bio identičan svom paru. Sveukupno je bilo 20 individualnih crteža djece koji su kombinirani u 30 grupa koje su se sastojale od četvero djece različite tjelesne težine i spola. Rezultati su pokazali da ispitanici u značajno većoj mjeri biraju za druženje djecu normalne tjelesne težine u odnosu na pretilu djecu. U grupi koja se sastoji od troje djece normalne težine i jednim pretilim djetetom je veću procjenu poželjnosti druženja imala grupa u situaciji kada su procjene poželjnosti druženja zasnovane na procjeni grupe kao cjeline od grupe u situaciji kada su procjene poželjnosti druženja zasnovane na sumi individualnih preferencija za druženje sa svakim članom grupe. Prema hipotezi je očekivano da će veću procjenu poželjnosti druženja imati grupa čije su procjene zasnovane na sumi individualnih preferencija za druženje sa svakim članom grupe jer će u grupi koja je procijenjena kao cjelina pretilo dijete zbog salijentnosti i efekta neposredne blizine utjecati na smanjenje procjene poželjnosti druženja s tom grupom, što ovim istraživanjem nije dobiveno.Navedeni rezultati pružaju osnovu za provedbu daljnjih istraživanja kojima bi se dodatno ispitao efekt neposredne blizine u kontekstu poželjnosti druženja s grupama djece u kojima se zajedno nalaze djeca normalne tjelesne težine i pretila djeca. Također, rezultati ovog istraživanja ukazuju na važnost kontakta kao efikasnog načina smanjenja predrasuda prema pretiloj djeci., The aim of this paper was to explore if there is a difference in children's estimates of socializing preference with children of different body weight. Also, we tested if the group of children selected for socializing would be as preferred as its least preferred member or if the groups preference would be a sum of the individual member preferences.The study was conducted on a sample of 59 boys and 43 girls from first to fourth grade who attend two elementary schools in Rijeka. Participants had to rate on a scale from 1 to 4 their willingness to socialize with a child or a group of children presented on the picture. Every presented average-weight child also had its obese twin pair who was in every way identical to its twin, except in weight. A total of 20 individual pictures of children were combined in 30 qualitatively different groups of four children. The results showed that participants significantly preferred socializing with average-weight children than with obese children. The group which consisted of three average weight children and one obese child had a higher socializing preference when the preference ratings were given to group as a whole rather than when the ratings were calculated as the sum of each individual group member socializing preference. According to our hypothesis, we expected that the group whose preference ratings were calculated as the sum of each individual group member preference for socializing would have higher preference ratings than the group which was rated as a whole, since the obese child in the latter group would lower the socializing preference of the entire group due to the mere proximity effect. However, the results did not confirm our hypothesis.These findings provide a basis for future researches that would focus on exploring the mere proximity effect in context of socializing preference with groups of children who differ in their body weight. Also, the results emphasize the importance of contact as an effective way of reducing prejudice against obese children.