Search

Kreposti su temeljne za kršćansku etiku. Kreposti vode ponašanje prema diktatu vjere i razuma, vode čovjeka prema slobodi utemeljenoj na samokontroli i prema radosti u dobrom moralnom životu. Prirodne se kreposti ponekad nazivaju četiri glavne kreposti jer na njima ovise svi manji stavovi. One su razboritost, umjerenost, hrabrost i pravednost. Na ove četiri, kršćanstvo je dodalo tri teološke kreposti: vjere, nade i ljubavi. Ova je klasifikacija preuzeta izravno od apostola Pavla, koji ne samo da je razlikovao ove tri kao specifično kršćanske kreposti, već je izdvojio ljubav kao glavnu od triju. Bogoslovne kreposti vjere, nade i ljubavi (ljubav) su one kreposti koje se izravno odnose na Boga. One se ne stječu ljudskim trudom, nego se, počevši od krštenja, ulijevaju u nas kao darovi od Boga. One nas raspolažu da živimo u odnosu sa Presvetim Trojstvom. Ljubav predstavlja bogoslovnu krepost kojom ljubimo Boga iznad svega zbog njega samoga, a našeg bližnjeg iz ljubavi prema Bogu kao same sebe. Isus je ljubav proglasio novom zapovijedi. Živjeti život kreposti nadahnut ljubavlju daje kršćanima duhovnu slobodu Božje djece. Virtues are fundamental to Christian ethics. They consist of four „natural“ virtues, those implanted in the old pagan world that stem from the common endowment of mankind, and three „theological“ virtues, those that are specifically prescribed in Christianity and that arise as special gifts from God. Theological virtues of faith, hope and love (love) are those virtues that are directly related to God. They are not acquired by human effort, but, beginning with baptism, are poured into us as gifts from God. They dispose of us to live in a relationship with the Most Holy Trinity. Love represents the theological virtue by which we love God above all for his own sake, and our neighbor out of love for God as ourselves. Jesus proclaimed love a new commandment. Living a life of virtue inspired by love gives Christians the spiritual freedom of God's children.