Search

Sažetak. Cilj: Prikazati slučaj pacijentice s ponavljajućim rupturama jajnika s ciljem rasprave moguće etiologije rupture koja može nastati u različitim fazama liječenja u predisponiranih pacijentica. Prikaz slučaja: Pacijentica u dobi od 28 godina zaprimljena je u hitnu ginekološku ambulantu zbog jakih bolova u donjem dijelu abdomena praćenih dispnejom i općim lošim osjećanjem. Tog jutra pacijentica je bila na aspiraciji oocita. U krvnoj slici bile su snižene vrijednosti eritrocita, hemoglobina i hematokrita. Transvaginalnim ultrazvukom postavljena je sumnja na hematoperitoneum. Indicirana je hitna dijagnostička laparoskopija kojom je potvrđeno intraperitonealno krvarenje, a izvor je bio rupturirani jajnik. Hemostaza je učinjena tijekom zahvata termokauterizacijom. Nakon pet godina pacijentica je nastavila liječenje neplodnosti in vitro fertilizacijom u prirodnom ciklusu u kojem je učinjen prijenos zametka. Dva dana kasnije javlja se u hitnu ginekološku ambulantu zbog bolova u abdomenu. Ultrazvučnom dijagnostikom postavljena je sumnja na hematoperitoneum koji je potvrđen dijagnostičkom laparoskopijom, a krvarenje je zaustavljeno termokauterizacijom. Tri tjedna nakon prijenosa zametka transvaginalnim ultrazvukom potvrđen je intrauterino smješten gestacijski mjehurić, čime je potvrđena trudnoća. U 26. tjednu trudnoće započeo je prijevremeni porod prsnućem vodenjaka te je porod dovršen carskim rezom. Zaključak: Tijek liječenja neplodnosti i zbivanja tijekom perinatalnog razdoblja ukazuju da su ponavljane rupture jajnika moguće u predisponiranih pacijentica. Prikazani slučaj ukazuje na skupinu pacijentica koja je sklonija komplikacijama u različitim okolnostima reprodukcijske dobi., Aim: To present a patient with recurrent ovarian ruptures in order to discuss the possibility of etiology of rupture that may occur at different stages of treatment in therefore predisposed patients. Case report: A-28-year-old patient was admitted to an emergency gynecological ambulance due to pain in the lower abdomen, dyspnea, and general weakness. That morning, the oocyte retrieval was done. In the laboratory findings, erythrocytes, hemoglobin, and hematocrit were reduced. Transvaginal ultrasound raised the suspicion of hemoperitoneum so urgent diagnostic laparoscopy was indicated. It confirmed the intraperitoneal bleeding whose cause was the ruptured ovary. Hemostasis was performed during the thermocauterization procedure. After five years, the patient continued infertility treatment by in vitro fertilization in the natural cycle in which the embryo was transferred. Two days later, the patient was admitted to an emergency gynecological ambulance due to pain in the lower abdomen. After the examination, the hemoperitoenum was suspected and confirmed by diagnostic laparoscopy, the bleeding was stopped. Three weeks after embryo’s transfer, the transvaginal ultrasound confirmed gestatinal sac located in uterus which confirmed the pregnancy. In the 26th week of pregnancy, preterm labor was caused by the rupture of the membranes so the delivery was completed by Caesarean section. Conclusion: The infertility treatment and events during the perinatal period indicate that recurrent ovarian ruptures are possible in predisposed patients. The presented case indicated a group of patients who are more prone to complications in different circumstances of reproductive age.

Članak nastoji prikazati polazišta za tumačenje transformacije humanitarnog rada i oprimjeriti prakse koje upućuju na njegovu profesionalizaciju i izgradnju bliskog odnosa s područjem političkog djelovanja. Zasnovan kao filantropijski projekt i imperativ o spašavanju života i/ili reduciranju patnje, u posljednjih nekoliko desetljeća humanitarizam je formalizirao koncept pružanja pomoći i počeo se manifestirati u aspektima tipičnima za poslovnu i korporacijsku kulturu. Prakse profesionalizacije i odnos između dva pojma koji ostavljaju dojam suprotstavljenih varijanti shvaćanja humanitarnog rada – pomoć i posao – problematiziraju se na osnovi etnografije rada i analize intervjua provedenih s humanitarnim radnicima iz izbjegličkog kampa u Slavonskom Brodu., This paper will present the starting points for the interpretation of the transformation of humanitarian work, along with providing examples indicative of its professionalisation and the close relationship it has developed with the domain of political activity. Originally conceived as a philanthropic project and based around the imperative of saving lives and/or reducing suffering, humanitarianism has formalised the concept of providing aid in the past few decades and has begun to manifest aspects typical of corporate and business culture. The practice of professionalisation and the relationship between the two terms seemingly presenting contradictory attitudes towards humanitarian work – seeing it as either aid or business – are problematised on the basis of the ethnography of work and an analysis of the interviews conducted with humanitarian workers from the refugee camp in Slavonski Brod.

The issue of disinvesting and the exiting of a company from a business regardless of their performance is of a critical importance for its further activities. The attention of researchers is more focused on the buyer’s side of the story than the seller since the acquisition implies a growth that is equated with success, and sales are usually perceived as a failure without noticing the potential positive consequences for the seller. Exiting the core business by implementing a repositioning strategy can bring a significant strategic change for the enterprise, as well as being a continuation for the enterprise as well as for the entrepreneur of the previous successful business. By presenting a case study this paper analyses the possible causes and questions the justification for the implementation of the repositioning strategy in three selected Croatian companies (Adris Group d.d., Lura Group d.o.o. and Jolly Jbs d.o.o.) that through the process of mergers and acquisitions appear in the role of sellers, and by doing that they exited their core business that helped them gain a high level of customer recognition and business reputation among competitors and associates. The analysis provides insight into a seldom-analyzed application of the repositioning strategy of Croatian companies and it contributes to a better understanding of disinvestment and the impact of the repositioning strategy on the company's performance.

In the article, from different linguistic and literary theoretical perspectives, parodic function of anaphora is analyzed on samples of Croatian contemporary poetry. The aim is to present how a poem, especially one that is not from the contemporary lyric collection, is not a realization of „mythic time”, but in its rhythms and structures, where repetition is condition sine qua non of lyricism, it keeps a trace, a memory of the imaginary, of the myth which in speech revives what is hidden and suppressed.

Marketing je prema svojim definicijama najviše fokusiran na potrošače, odnosno ciljanog kupca. S godinama su se mijenjale, odnosno širile vrste marketinga, danas se možda najmanje koriste kanala tradicionalnog marketinga, dok su digitalna i tehnološka napredovanja otvorile mnoge mogućnosti korištenja digitalnih alata i kanala kako bi poduzeća mogla brže i učinkovitije no ikada djelovati na tržištu, odnosno, komunicirati s javnosti. Poslovanja mogu biti usredotočena na druga poduzeća ili na pojedince, odnosno potrošače te se time razlikuju pod nazivima Business to business ili Business to customer. Sukladno tome, nisu sve marketing aktivnosti namijenjene za oba načina poslovanja, ali E-mail marketing zasigurno jest. U radu se razmatraju faktori kako i zašto koristiti E-mail marketing te koliko je on od značaja i učinkovitosti za poslovanje, kako u B2B, tako i B2C poduzećima.

Franšiza se može definirati kao licenca između dvije pravne stranke koje sklapanjem ugovora imaju pravo korištenja proizvoda ili usluga na tržište, odnosno imaju dozvolu korištenja zaštitnog znaka ili imena druge tvrtke koja ja u vlasništvu davatelja franšize. Davatelj franšize obavezan je osigurati primatelju franšize podršku te u pojedinim slučajevima ima kontrolu nad načinom poslovanja, dok zauzvrat primatelj franšize ima obvezu plaćanja početne pristojbe te pristojbe za poslovanje (tantijeme) kako bi mogao koristiti njegovo ime. U ovom radu, osim samog pojma franšize objašnjava se i proces same kupovine franšize, prednosti i nedostaci franšize te koje sve vrste franšize razlikujemo. Završni rad također opisuje povijest razvoja franšize u Republici Hrvatskoj, te trenutnu zastupljenost iste. Detaljno se opisuje poslovanje franšiznog sustava poduzeća Lush d.o.o. te njegova uspješnost poslovanja u Hrvatskoj., A franchise can be defined as a license between two legal parties which, by concluding a contract, have the right to use products or services on the market, i.e. have a license to use a trademark or name of another company owned by the franchisor. The franchisor is obligated to provide support to the franchisee and in some cases has control over the way business is conducted, while in return the franchisee is obligated to pay the initial fee and business fee`s (royalties) in order to use his name. In addition to the very concept of franchising, this paper explains the process of buying a franchise, the advantages and disadvantages of a franchise including different types of franchises. The paper also describes the history of franchise development in the Republic of Croatia, and its current representation. The franchise system of Lush d.o.o. is described in detail, as is its business success in Croatia.

Целью статьи является представление основных принципов построения Учебного тематического словаря русско-польских лексических параллелей. В словаре описаны лексические параллели, т.е. сходные по внешней (фонетической) форме лексические единицы русского и польского языков с полным/частичным совпадением или полным несовпадением значений. Словарь адресован изучающим русский и польский языки. Первая часть словаря посвящена описанию кулинарной лексики. Объем словаря составляет примерно 300 словарных статей, содержащих пары русско-польских лексических параллелей. Процесс лексикографирования в Словаре предусматривает процедуру отбора заголовочных единиц, расположения значений, построения словарной статьи, толкования, а также приведения иллюстративных примеров. В статье освещаются также возможности и способы применения в Словаре принципов мультимодальности, т.е. привлечения поликодовых объектов для улучшения процессов запоминания, что существенно в процессе изучения иностранного языка., Svrha je ovoga rada predstaviti osnovne pretpostavke Tematskoga rječnika ruskopoljskih leksičkih paralela za neizvorne govornike. Riječ je o novome tipu rječnika koji opisuje leksičke paralele, tj. riječi koje su fonetski slične, a značenje im se djelomično ili potpuno preklapa ili, pak, imaju posve različito značenje. Ciljna su skupina korisnika ovoga rječnika osobe koje uče ruski i poljski jezik, prevoditelji i poučavatelji. Prvi je dio rječnika posvećen opisu rječnika kuharstva. Rječnik ima približno 300 rječničkih natuknica koje sadržavaju parove rusko-poljskih leksičkih paralela. Postupak leksikografskoga opisa u rječniku pretpostavlja odabir naziva, razvrstavanje značenja, oblikovanje rječničkoga članka, definiranje i oprimjerivanje. U radu se također ističe mogućnost primjene načela višemodalnosti, tj. pridruživanje višekodnih objekata kako bi se olakšali procesi pamćenja, koji su ključni u procesu učenja stranoga jezika. U radu se također pokazuju načini na koje se uključuju višemodalne sastavnice u rječnik., The purpose of this paper is to present the main assumptions of The Learner’s Thematic Dictionary of Russian-Polish Lexical Parallels. The article presents a new type of dictionary that describes lexical parallels, i.e. words that are similar phonetically and have full or partial correspondence of meaning or completely different meanings. Target groups of the dictionary users are learners of the Russian and Polish languages, translators, as well as teachers. The first part of the dictionary is devoted to the description of culinary vocabulary. The volume of the dictionary is approximately 300 dictionary entries containing pairs of Russian-Polish lexical parallels. The process of the lexicographic description in the Dictionary assumes the procedure for selecting entries, arranging meanings, creating a dictionary entry, defining, and giving illustrative examples. The paper also highlights the possibilities of applying the principles of multimodality, i.e. attracting multicode objects to improve memorization processes, which are essential in the process of learning a foreign language. The paper has also shown the ways in which to include multimodal components in the Dictionary.

Recenzije mogu biti u obliku numeričkog ocjenjivanja ili korisnici objavljuju recenziju nudeći svoje mišljenje, osobne preporuke i prenoseći fotografije ili video zapise u vezi s proizvodom ili uslugom. U pogledu hotela i putovanja, statistika pokazuje da su online recenzije postale glavni izvor informacija za potrošače. Neophodno da turistički pružatelji usluga pregledaju detaljne i raznolike komentare potrošača. Potrošači imaju mogućnost utjecaja jedni na druge. Na Internetu je taj utjecaj sveprisutan i vrši se, između ostalog, preporukama, numeričkim ocjenama i verbalnim pregledima. Internetski sustavi preporuka koje nude mrežni trgovci utjecajniji su od preporuka stručnjaka ili drugih potrošača. Prema Lappas, Sabnis & Valkanas, (2016) pozitivne recenzije imaju snažniji utjecaj od negativnih recenzija. Zbog toga donositelji odluka o imovini ili generalni menadžeri moraju obratiti pozornost na internetske preglede i riješiti sve probleme koji su izloženi od strane potrošača kako bi poboljšali ocjenu potrošača svojih svojstava., Reviews can be in the form of a numeric rating or users post a review offering their opinions, personal recommendations, and uploading photos or videos regarding a product or service. In terms of hotels and travel, statistics show that online reviews have become a major source of consumer information. It is imperative that tourism providers review detailed and diverse consumer comments. Consumers have the ability to influence one another. On the Internet, this influence is ubiquitous and is made, among other things, by recommendations, numerical marks and verbal reviews. Online referral systems offered by online marketers are more influential than those of experts or other consumers. Positive reviews have a stronger impact than negative reviews. For this reason, property decision makers or general managers need to pay attention to online reviews and solve any problems exposed by consumers in order to improve consumers' ratings of their properties.

Sažetak. Cilj: Depreskripcija označava ukidanje, smanjivanje doze ili zamjenjivanje lijekova u pacijenata s progresivnom i neizlječivom bolesti radi postizanja najbolje moguće kvalitete života. Palijativni bolesnici uzimaju više različitih lijekova u zadnjim danima života, što može rezultirati većim rizikom nuspojava ili smanjivanjem koristi lijekova koji se uzimaju. Cilj ovog rada je analizirati propisivanje potencijalno nepotrebnih lijekova u uvjetima hospicijske skrbi koristeći OncPal smjernice za depreskripciju. Ispitanici i metode: Retrospektivno je analizirano korištenje potencijalno nepotrebnih lijekova u 790 onkoloških palijativnih bolesnika liječenih u ustanovi za palijativnu skrb „Marija K. Kozulić“ u Rijeci, od 2013. do 2017. koristeći OncPal smjernice za depreskripciju. Rezultati: Bolesnici su koristili u prosjeku šest različitih lijekova u svakodnevnoj terapiji. Od analiziranih sedam skupina lijekova iz šest klasa potencijalno nepotrebnih lijekova prema smjernicama OncPal, najčešće su korišteni gastroprotektivi – 61,9 % pacijenata, a do 30,6 % bolesnika koristi ih potencijalno nepotrebno. Antihipertenzive koristi 39,6 % bolesnika, a do 30,6 % potencijalno nepotrebno, kao što je i korištenje vitamina i minerala u 7,2 % bolesnika te statina u 6,3 % bolesnika. Niti jedan bolesnik nije koristio bisfosfonate. Antikoagulansi se koriste u 4,4 % slučajeva, a hipoglikemici u 12,8 %. Zaključci: Čak dvije trećine bolesnika liječenih u hospicijskoj skrbi koristilo je barem jedan potencijalno nepotreban lijek. Stoga je potrebno razvijati ideju depreskripcije te poticati razvoj i korištenje smjernica, poput OncPal smjernica, kako bi se racionalizirala farmakoterapija u bolesnika u palijativnoj skrbi s ciljem smanjivanja nuspojava i podizanja kvalitete života., Aim: Deprescription is defined as stopping, limiting the dose, or replacing the medications in patients with a progressive and incurable disease in order to achieve the highest possible quality of life. Palliative care patients use a variety of medications during their last days, which can increase the number of side-effects or reduce the effectiveness of the drugs. The goal of this article is to analyze potentially unnecessary drugs in hospice care using the OncPal guidelines for deprescription. Patients and methods: We retrospectively analyzed the use of potentially unnecessary mediations on 790 palliative care cancer patients treated in the „hospice Marija K. Kozulić“ in Rijeka, from 2013 to 2017, using the OncPal guidelines for deprescription. Results: On average, patients used 6 different medications a day. When focusing on 7 medication groups from 6 potentially unnecessary medication classes from OncPal guidelines, we found that the most commonly used medications were gastroprotectives, which were used in 61.9% patients, and potentially unnecessary in 30.6%. Antihypertensives were used by 39.6% of patients, and in 30.6% potentially unnecessary, along with 7.2% patients who used vitamins and minerals, or 6.3% who used statins. No patients used bisphosphonates. Anticoagulant drugs were used in 4.4% of patients and hypoglicemic drugs in 12.8%. Conclusion: Over two-thirds of patients treated in hospice care have at least 1 potentially unnecessary medication. Hence, it is crucial to develop the idea of deprescription and encourage the development and use of guidelines such as OncPal, in order to rationalize the pharmacotherapy in palliative care patients and achieve maximum quality of life.

Budući da je košarka sport s puno brzih promjena, doskoka i okreta, ozljede su njezin sastavni dio te treba staviti poseban naglasak na njihovu prevenciju. Uzroci ozljeda su različiti, mogu biti unutrašnji (genski, anatomski, biomehanički, hormonalni) i vanjski (podloga, obuća), a njihov mehanizam nastanka može biti bez kontakta ili uz kontakt s igračicom ili podlogom. Kako bi se ozljede smanjile, važnu ulogu ima fizioterapeut koji bi, kao sastavni dio svake ekipe, trebao provoditi edukaciju, prevenciju i rehabilitaciju ako se ozljeda već dogodila. Prema dostupnoj literaturi, prevencija bi se trebala uklopiti u program treninga i odvijati kroz minimalno tri treninga tjedno. Cilj ovog rada bio je utvrditi povezanost učestalosti ozljeda s obzirom na igračku poziciju u sezoni 2016./2017. Za potrebe istraživanja napravljen je upitnik s devet pitanja na koja je odgovorilo 90 košarkašica iz 12 prvoligaških klubova. Nije pronađena statistički značajna razlika između ozljeda gležnja, koljena i Ahilove tetive s obzirom na igračku poziciju., Basketball is a sport with a lot of quick movements, landings and turns. Injuries are an integral part of it and special emphasis should be placed on their prevention. Various factors influence the probability of an injury. The factors can be internal (genetic, anatomical, biomechanical, hormonal) and external (surface, footwear), and the mechanism of injury can be in contact with the player or surface or without any contact. In order to reduce injuries, an important role is played by a physiotherapist who, as an integral part of each team, should conduct education, prevention and rehabilitation. According to the available literature, prevention should be included into the training program and take place during a minimum of three workouts per week. The aim of this study was to determine the correlation between the frequency of injuries with respect to the player position in the 2016/2017 season. A questionnaire with 9 questions was designed and given to 90 female basketball players from 12 first league teams. No statistically significant difference was found between ankle, knee and Achilles tendon injuries with respect to the player position.

Sigurnost pacijenta vrlo je važno javnozdravstveno pitanje koje se definira kao prevencija štetnog utjecaja na pacijenta te povećavanja rizika od učestalih pogrešaka koje se događaju. Temelji se na kulturi sigurnosti koja uključuje zdravstvene radnike, zdravstvene organizacije i organizacije uključene u zdravstvo te pacijente. Sigurnost pacijenata definira se kao svaki izostanak moguće ili nepotrebne štete za pacijenta povezane sa zdravstvenom skrbi, odnosno svaka šteta koja je učinjena pacijentu, a nije uzrokovana osnovnom bolesti. Zdravstveni sustav potrebno je učiniti što je moguće sigurnijim, kako za pacijenta tako i za sve one koji pružaju zdravstvenu skrb. Sigurnost pacijenta bitna je komponenta kvalitete zdravlja, osobito u tranzicijskim zemljama, gdje na svjetskoj razini visoki udio pacijenata svake godine doživi invaliditet, ozljede ili smrt zbog nesigurne medicinske skrbi. Kultura sigurnosti pacijenta određena je kao vrijednost o tome kako procesi djeluju u organizaciji i interakciji unutar radne jedinice i organizacijskih struktura te sustava koji zajedno provode norme ponašanja koje promiču sigurnost. U današnje vrijeme veliki je izazov ostvarivanje izvrsnosti u okviru zdravstvene djelatnosti, stoga je ključno postizanje, održavanje, mjerenje i unaprjeđenje kvalitete u zdravstvu. Da bi se postigla kultura sigurnosti, potrebno je razumjeti vrijednosti, uvjerenja i norme o tome što je važno u organizaciji te koji su stavovi i ponašanja povezani sa sigurnošću pacijenata očekivani i prikladni., Patient safety is a very important public health issue that is defined as preventing adverse effects on the patient and increase in risk of frequent errors that occur. It is based on a patient safety culture that includes healthcare professionals, healthcare organizations and organizations involved in healthcare, and patients. Patient safety is defined as any absence of possible or unnecessary damage to the patient related to health care, or any damage done to the patient that is not caused by the underlying disease. The healthcare system needs to be made as safe as possible, both for the patient and for all those who provide health care. Patient safety is an essential component of health quality, especially in transition countries, where a high proportion of patients worldwide experience disability, injury or death each year due to unsafe medical care. Patient safety culture is defined as a value which describes how processes work in organization and interaction within the work unit and organizational structures and systems that together implement behavioral norms that promote safety. Nowadays, there is a great challenge to achieve excellence within the healthcare industry, so lately it has been crucial to achieve, maintain, measure and improve quality in health care. To achieve a culture of patient safety it is necessary to understand the values, beliefs and norms about what is important in the organization and which attitudes and behaviors related to patient safety are expected and appropriate.

The European Society of Cardiology (ESC) published guidelines for the diagnosis and management of chronic coronary syndromes in 2019 that included new recommendations for coronary computed tomography angiography (CCTA). The new ESC guidelines promoted CCTA as a Class I examination, which means that CCTA or non-invasive functional imaging is recommended or indicated for myocardial ischemia as the initial test for diagnosing CAD in symptomatic patients in whom obstructive CAD cannot be excluded by clinical assessment alone. Patients who are difficult to scan, such as those with extensive coronary calcifications (>400 Agatston Units), increased (>65 bpm) or irregular heart rate, or those who are obese (body mass index >30) and unable to hold their breath, have been already identified by the National Institute for Health and Care Excellence (NICE) in earlier scanner generations. For these patients, NICE recommends the new generation of scanners or even particular scanner models, as opposed to the ESC guidelines which do not recommend CCTA. In spite of differences between ESC and NICE recommendations, an experienced clinical team consisting of a radiographer, radiologist, and cardiologist can obtain good image quality from new-generation CT scanners, even from patients who are difficult to scan. Considering the burden of risk factors and the 2019 ESC guidelines, referrals to CCTA are expected to rise at the national level, as they have in other countries with a similar cardiovascular burden, although clinical practice may vary. Numerous public hospitals have purchased scanners that fulfil SCCT technical guidelines, but these are neither cardiac-dedicated nor recommended for patients who are difficult to scan. CT scanners for these patients should feature dual-source technology with two powerful current generators in order to provide good temporal resolution; they should also have a long z-detector array in order to ensure high spatial resolution and volume coverage. Good image quality requires appropriate patient preparation and the adjustment of scan protocols to individual patient characteristics. This is the only way patients can benefit from this high-tech radiological procedure, according to recent clinical guidelines., Europsko kardiološko društvo (ESC) izdalo je 2019. godine Smjernice za dijagnostiku i liječenje kroničnoga koronarnog sindroma, koje uključuju nove preporuke za MSCT koronarografiju. Nove ESC smjernice promaknule su MSCT koronarografiju u pretragu klase I., što podrazumijeva da je MSCT koronarografija ili neinvazivno funkcionalno oslikavanje preporučena pretraga za ishemiju miokarda i prvi test kojim se dijagnosticira koronarna bolest srca (CAD) u simptomatskih bolesnika u kojih se opstruktivna CAD ne može isključiti na temelju kliničke procjene. Bolesnike zahtjevne za snimanje, kao što su primjerice oni s opsežnim koronarnim kalcifikacijama (>400 Agatstonovih jedinica), povišenom (>65/min) ili nepravilnom frekvencijom srca, pretili i oni koji ne mogu zadržati dah, već je prije prepoznao Nacionalni institut za izvrsnost zdravlja i skrbi (NICE) na starijim generacijama uređaja. U takvih pacijenata NICE, za razliku od ESC smjernica preporučuje uporabu uređaja nove generacije ili čak neke specifične modele. Usprkos razlikama u preporukama NICE-a i ESC-a iskusan klinički tim sastavljen od inženjera radiologije, radiologa i kardiologa i u bolesnika zahtjevnih za snimanje na CT uređajima nove generacije može dobiti dobru kvalitetu slike. Kada se uzme u obzir opterećenje čimbenicima kardiovaskularnog rizika i Smjernice ESC-a iz 2019. godine, možemo očekivati porast upućivanja bolesnika na MSCT koronarografiju na nacionalnoj razini, što je slučaj i u drugim zemljama sa sličnim kardiovaskularnim opterećenjem usprkos opaženim varijacijama u kliničkoj praksi. Brojne javne bolnice kupile su uređaje koji ispunjavaju tehničke smjernice Društva za kardiovaskularnu kompjutoriziranu tomografiju (SCCT), međutim, oni nisu namijenjeni za kardiovaskularno oslikavanje niti preporučeni za bolesnike zahtjevne za snimanje. Za takve bolesnike CT uređaji trebali bi sadržavati tehnologiju s dvjema rendgenskim cijevima s dvama snažnim strujnim generatorima koji osiguravaju dobru temporalnu rezoluciju i dugačak niz detektora u z-smjeru kako bi se osigurale visoka prostorna razlučivost i volumska pokrivenost. Za dobru kvalitetu slika potrebno je pripremiti bolesnika i prilagoditi protokol snimanja prema njegovim obilježjima. Samo na takav način, u skladu s nedavnim kliničkim smjernicama, bolesnici mogu imati dobrobit od ove radiološke pretrage visoke tehnološke razine.

Obiteljsko poduzeće nastaje idejama koje imaju članovi obitelji. Obitelj se temelji na osjećajima i jednakosti te to članstvo imamo za cijeli život, a poslovni svijet se temelji na zajedničkim interesima, rješavanju zadataka i članstvo traje dok se postižu rezultati. Poduzetništvo je vezano uz pet osnovnih pojmova, a to su pokretanje novog posla, razumno preuzimanje rizika, inovativnost, želja za stvaranjem i upornost. Najvažnije je pokretanje novog posla; kada se radi o obiteljskom poduzetništvu novi posao se najčešće pokreče iz njihovog hobija ili neke aktivnosti koji oni vole i koje ih zanimaju. Motivacija većine obitelji ili pojedinaca je da se postane vlasnik vlastite tvrtke i prestane biti zaposlenik drugoga. Za obiteljska poduzeća karakteristično je dugoročno planiranje ili vizija osnivača da će njegov rad preživjeti i uspijevati dugi niz godina. Kada se radi o nasljeđivanju, vlasnici obiteljskih poduzeća proces nasljeđivana bi trebali dovoljno ranije planirati i pažljivo odabrati pravi trenutak te svoje nasljednike pokušati što više odgajati u poslovnom duhu obiteljskog posla kako bi nakon nasljedstva poslovanje bilo i dalje uspješno. A family business is created by ideas devised by family members. The family is based on feelings and equality and we have this membership for life, and the business world is based on common interests, solving tasks and membership lasts as long as results are achived. Entrepreneurship is related to five basic concepts, namely starting a new business, reasonable risk-taking, innovation, desire to create and perseverance. The most important thing is to start a new business; when it comes to family entrepreneurship a new job is most often started from their hobby or some activity that they love and are interested in. The motivation of most families or individuals is to become the owner of their own business and stop being an employee of another. Family businesses are characterized by the long-term planning or vision of the founder that his work will survive and thrive for many years to come. When it comes to inheritance, owners of family businesses should plan the process of inheritance early enough and carefully choose the right moment and try to educate their heirs as much as possible in the business spirit of the family business so that the business will continue to be successful after inheritance.

Poslovna komunikacija obuhvaća elemente kao što su poslovno dopisivanje, pravila ophođenja s drugim ljudima, poslovno odijevanje, ton glasa i govor tijela, upotreba riječi i pravila vođenja uljuđenog razgovora u raznim poslovnim situacijama. Iz navedenoga zaključujemo da je poslovno komuniciranje temelj za uspješno poslovanje svake pojedine tvrtke. Definicija komunikacije upravo nam stavlja na važnost da se razmjena ideja, emocija i poruka između dvije ili više strana razumije na istovjetan način, bilo da se radi o komunikaciji unutar tvrtke ili komunikaciji tvrtke s kupcima, dobavljačima i ostalim vanjskim korisnicima. U ovom radu definirat će se poslovna komunikacija s naglaskom na modernu komunikaciju tj. komuniciranje putem društvenih mreža. Društvene mreže su zapravo pokretač novoga trenda promocije i prodaje proizvoda, ali i medij komunikacije poduzeća., Business communication includes elements such as business correspondence, rules of dealing with other people, business dress code, voice tone and body language, use of words and rules of having a polite conversation in various business situations. From the above we conclude that business communication is the basis for successful business of each company. The definition of communication is precisely what gives us the importance that the exchange of ideas, emotions and messages between two or more parties is understood in the same way, whether it is intra-company communication or company communication with customers, suppliers and other external customers. This paper defines business communication with an emphasis on modern communication, ie communication through social networks. Social networks are in fact the initiator of a new trend of product promotion and sale, but also a media of communication for businesses.

Društveno odgovorno poslovanje (DOP) je vrlo važna tema u današnjem svijetu. O tome se mnogo raspravlja u cilju podizanja svijesti i stvaranja programa koji bi se bavili tim problemom. Tvrtke diljem svijeta istražuju održivije načine poslovanja, razmatraju svoj dugoročni utjecaj na lokalno okruženje, zajednicu i gospodarstvo. Za takav primjer možemo uzeti Hewlett Packard (HP) kompaniju koja je pokrenula nekoliko inicijativa u vlastitom globalnom poslovanju kako bi upravljali svojim utjecajem na okoliš i okrenuli se prema budućnosti s niskim udjelom ugljika. Za dobrobit društva ali i cijelog planeta je od iznimne važnosti da poduzeća počnu koristiti koncept društvene odgovornosti kako bi život učinile održivim. Koncepti društvene odgovornosti poduzeća znatno variraju unutar određenog društva. Za neka poduzeća je to pojedina obveza prema određenim vrijednosnim načelima, ili pak prikrivanje profita ili strategije kojoj je svrha izbjegavanje striktnije zakonske regulative. Društveno odgovorno poduzeće treba nastojati ostvariti dobit, poštivati zakone, biti etično i pridonijeti zajednici. Corporate Social Responsibility (CSR) is a very important topic in today's world. There are big issues in order to raise awareness and to make programs to deal with it. Companies all over the world are exploring sustainable ways of their business, they're considering their long term impact on the local environment, community and economy. For example, Hewlett Packard (HP) company launched several more initiatives in its own business operations globally to manage its environmental impact and move towards a low carbon future. For the wellbeing of societies and for the whole planet, it is out of essential importance that companies start to use the concept of Corporate Social Responsibility in order to make the environment sustainable. Concepts of corporate social responsibility vary within a particular society. For some companies, this is an individual obligation according to certain value principles or a concealment of profit or a strategy whose purpose is to avoid stricter legal regulations. Socially responsible companies should strive to make a profit, respect the law, be ethical and contribute to the community.

The paper aims to study European and Hungarian organisations and institutions that are related to the terminology of education. Then we analyse glossaries, dictionaries and databases that can be found online at the webpages of UNESCO and the European Union, and also those that contain education terminology in Hungarian (online and offline). Finally, we are going to introduce our planned database. The terminology of education is a key area at the national level and in the context of the European Union equally. There are existing word lists, glossaries and dictionaries in certain languages that contain the terminology of education in one or more languages. Our aim is to design and prepare a multilingual terminology database in the field of education terminology. The languages we plan to work with are Hungarian, English, and the official languages (Romanian, Slovak, Ukrainian, Croatian, German, Serbian, Slovenian) of the territories in the neighbouring countries where there is a substantial Hungarian minority, who attend school either in the official language of that country or in Hungarian., Cilj je rada proučiti europske i mađarske organizacije i ustanove koje su povezane s nazivljem u području obrazovanja te nakon toga analizirati glosare, rječnike i baze podataka koji se mogu pronaći na internetskim stranicama UNESCO-a i Europske unije kao i one koje sadržavaju nazivlje iz područja obrazovanja na mađarskom (u tiskanom obliku i u mrežnim vrelima). Naposljetku se govori o planiranoj bazi podataka. Nazivlje iz područja obrazovanja jednako je ključno područje i na nacionalnoj razini i u kontekstu Europske unije. Neki jezici imaju popise riječi, glosare i rječnike koji navode to nazivlje na jednom jeziku ili na više njih. Naš je cilj osmisliti i prirediti višejezičnu terminološku bazu s nazivljem iz područja obrazovanja. Jezici koje namjeravamo uključiti jesu mađarski, engleski i službeni jezici s područja susjednih država u kojima živi znatan broj pripadnika mađarske manjine (rumunjski, slovački, ukrajinski, hrvatski, njemački, srpski i slovenski) koji pohađaju nastavu ili na mađarskom ili na službenom jeziku države u kojoj žive.

Pod franšizom se podrazumijeva situacija kada poduzeće, koje je franšizer, ustupa na upotrebu svoje ime, odnosno brend kao i način svog poslovanja na upotrebu i korištenje određenoj osobi ili grupi osoba, koji su primatelji franšize. Navedena osoba ili grupa osoba pristaje poslovati sukladno uvjetima sklopljenog ugovora o franšizi. Brojne su prednosti franšiznog poslovanja za gospodarstvo. Navedene prednosti se najviše očituju u stvaranju novih poslova, razvoju malog i srednjeg poduzetništva, u povećanju porezne osnovice, stjecanju novih dinamičkih sposobnosti i vještina. Franšizno poslovanje u Hrvatskoj se pojavljuje 1969. godine, a broj franšiznih sustava u Hrvatskoj se u proteklim godinama povećava po godišnjoj stopi od 6,6%.(Erceg, Čičić, 2013, 327) Kako je tema ovog rada Franšizing u Republici Hrvatskoj, uz predstavljanje franšiznog sustava poslovanja, u radu će biti predstavljen i primjer franšiznog poslovanja u Hrvatskoj poduzeća Subway., A franchise implies a situation where a company (franchisor) issues its trade name (brand) and its mode of business (business system, know-how) to a particular person or group (a franchisee) who agrees to do business in accordance with the terms of the franchise contract. There are numerous advantages of franchise business for the economy, and its economic impact are reflected in output and creation of new business, the increase of the tax base, economic modernization, the development of small and medium entrepreneurship and the acquisition of these dynamic skills and abilities. Franchise business in Croatia appears in 1969, and the number of franchise systems in Croatia has increased in recent years at an annual rate of 6.6%. (Erceg, Čičić, 2013, 327) As the topic of this work is Franchise business in the Republic of Croatia, along with the presentation of the franchise business system, it will be also presented an example of franchise business of the company Subway in the Croatia.

Procjenjuje se da u Europi oko 10 % odraslih osoba (75 milijuna) ima početni stupanj kronične bubrežne bolesti. Kod velikog broja pacijenata bubrežna bolest otkrije se tek u uznapredovalom stupnju, često praćenom komplikacijama i drugim bolestima koje uvelike umanjuju kvalitetu pacijentova života te povećavaju smrtnost i troškove liječenja. Učestalost primjene pojedinih metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja razlikuje se između europskih država, no sveobuhvatni podaci o učinku tih metoda manjkavi su ili nedostupni. Projekt EU-a EDITH ima za cilj istražiti čimbenike koji utječu na odabir metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja u državama Europske unije (EU) te analizirati ishode liječenja i troškove za svaku od pojedinih metoda, kako bi se mogao usporediti njihov učinak na pacijente i zdravstvene sustave. Praćenje zdravstvenog stanja primatelja presatka i ishoda transplantacije kao najučinkovitije metode nadomjesnog bubrežnog liječenja planira se provesti uspostavom nacionalnih i zajedničkog Europskog registra. Za pouzdanu procjenu rizika povezanog s darovanjem bubrega potrebno je dugoročno i sveobuhvatno praćenje zdravstvenog stanja (živih) darovatelja bubrežnog presatka kroz jedinstveni registar na (nacionalnoj) i europskoj razini. Sveobuhvatna analiza i usporedba učinka pojedinih metoda nadomjesnog bubrežnog liječenja, u pogledu uspješnosti odnosno ishoda, kao i troškova liječenja, preduvjet su za kreiranje učinkovitih strategija i održivih javno-zdravstvenih politika na nacionalnoj i/ili razini EU-a. Očekuje se da će rezultati ovog projekta dati snažan poticaj široj stručnoj zajednici, nadležnim tijelima i pacijentima za zajedničko djelovanje u cilju unapređenja preventivnih mjera te ujednačavanja dostupnosti optimalnih modaliteta liječenja bubrežnih pacijenata na razini EU-a., In Europe, early stages of chronic kidney disease (CKD) are present in nearly 10% of adult persons (75 million). In most of the patients, however, CKD is discovered at an advanced stage, often leading to complications and comorbidity with a strong impact on the quality of life, and an increase in mortality and higher treatment costs. Large variations in practice regarding the frequency of different modalities of renal replacement treatment (RRT) in European countries have been noticed, however comprehensive data on treatment outcomes are often incomplete or missing. The aim of the EDITH EU project is to investigate the factors influencing RRT modality choice in EU Member States and analyse outcomes and treatment costs, to compare the impact of different modalities on patients and healthcare systems. Development of national and common European registries for the long-term follow-up of living kidney donors and kidney recipients will be enhanced and piloted to ensure safeguard and a more accurate assessment of the risks associated with organ donation and transplantation. A comprehensive analysis and comparison of the impact of various RRT methods, measured by outcomes and treatment costs, are the key preconditions for creation of efficient strategies and public-health policies on a national and/or EU level. It is expected that the results will provide a strong stimulus to the professional community, competent authorities and patients’ joint efforts in implementation of effective strategies and sustained funding models for prevention of kidney disease and optimisation of its treatment in the EU member states.

Na temelju institucijsko-pravne analize poslova koje je središnja državna vlast tijekom razvoja upravljanja na teritoriju dodjeljivala dekoncentriranoj državnoj upravi razvija se klasifikacija uloga koju dekoncentrirana državna uprava može imati u upravno-političkom sustavu. Uloge dekoncentrirane državne uprave shvaćaju se kao ciljevi koje središnja državna vlast želi ostvariti preko institucije državnog predstavnika na teritoriju i/ili organiziranjem područnih upravnih organa i područnih upravnih jedinica. Razlikuju se integrativna, provedbena i koordinativno-planska uloga dekoncentrirane državne uprave. Njihove karakteristike opisuju se po dimenzijama vrijednosti na kojima počivaju, nositeljima poslova, teritorijalnim razinama na kojima su državne upravne jedinice organizirane te odnosa dekoncentrirane državne uprave sa središnjom državnom vlasti i lokalnim samoupravnim jedinicama. Rad sadržava prvi sustavni pregled zadaća koje dekoncentrirana državna uprava može obavljati neovisno o stupnju društvenog razvoja ili primijenjenome organizacijskom modelu dekoncentrirane državne uprave u pojedinoj zemlji u novijoj znanstvenoj literaturi., On the basis of the institutional-legal analysis of the tasks assigned to the deconcentrated state administration by the central government during the development of territorial management, the author develops a classification of the roles that deconcentrated state administration can have in administrative-political system. The roles of a deconcentrated state administration are understood as goals that the central government intends to achieve through the institution of a state territorial representative and / or by organizing territorial state administrative bodies and units. The integrative, implementing and coordinative-planning roles of deconcentrated state administration are distinguished. When realizing integrative role, deconcentrated state administration is in function of ensuring integrity of territorial system of administration; when realizing implementing role, deconcentrated state administration is in function of ensuring execution, preparation and lawful implementation of state regulations; when realizing coordinative-strategic role, deconcentrated state administration is in function of promoting social development. Their characteristics are described by the following dimensions: values they promote, task holders, the territorial levels state administrative bodies and units are organized on, and the relations of deconcentrated state administration with the central state government and local self-government units. The paper contains the first systematic overview of tasks that can be performed by deconcentrated state administration, regardless of the degree of social development or the applied organizational model of deconcentrated state administration in a particular country, in recent scientific literature.

Automobilska industrija je jedna od najvećih i najvažnijih industrija u svijetu, a automobilske kompanije se ubrajaju među najsnažnije i najveće svjetske kompanije. U ovom se radu analizira stanje i perspektive autoindustrije te izazovi njenog razvoja, prvenstveno s aspekta korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija u području prodaje. Zaključno, utvrđuje se perspektiva učinkovitosti i prilagodbe zaposlenika prodaje automobila u vidu razvoja informacijsko komunikacijskih tehnologija. Pametna upotreba ICT-a odnosi se na sposobnost poduzeća u lancu opskrbe da elektronički i neometano komuniciraju, izbjegavajući ili značajno smanjujući ručnu obradu podataka na papiru. Također se odnosi na neviđene mogućnosti tvrtki, posebno malih i srednjih poduzeća u koju skupinu spadaju poduzeća prodaje automobila u Hrvatskoj, za ulazak na nova tržišta omogućavajući im sudjelovanje u globalnim digitalnim lancima opskrbe. Svrha ovog istraživanja je utvrditi povezanost informacijsko komunikacijskih tehnologija s poslovanjem poduzeća, te učinkovitost i prilagodbu zaposlenika radu podržanom modernim tehnologijama. Anketa sadrži dvadeset pitanja sa dva ili više ponuđenih odgovora i sva su obavezna. U anketi je sudjelovalo šezdeset i šest ispitanika. Svi ispitanici su odgovorili na sva pitanja. Potvrđujući sve hipoteze postavljene prije početka ankete, može se zaključiti da je ovo istraživanje potvrdilo ono što se pretpostavljalo, naime da zaposlenici prodaje automobila aktivno koriste informacijske i komunikacijske tehnologije u svom radu, razumiju ih, sposobni su nadzirati promjene i primijeniti ih u obavljanju svojih poslovnih aktivnosti i zadataka. ICT utječe na uspješnost zaposlenika i optimizaciju poslovnih procesa. The automotive industry is one of the largest and most important industries in the world, with automotive companies among the most powerful and largest in the world. In this paper, consider the state and perspective of the auto industry and the challenge of its development, primarily from the point of view of using information and communication technology in the sales area. In conclusion, the perspective and adaptation of the car sales staff in the form of the development of information and communication technology was determined. Smart use of ICT refers to the ability of performing in business and electronic and unobstructed communication, avoiding or possibly reducing manual processing of paper data. They also refer to the unprecedented opportunities of companies, especially small and medium-sized enterprises where joint ventures for sale in Croatia have enabled participation in global digital chains to reach new markets. The purpose of this research is to determine the connection between information and communication technologies with the business of the company, and to utilize and adapt employees who work with modern technologies. The survey containes twenty questions with two or more answers offered and all were compulsory. Sixty-six respondents participated in the survey. All respondents answered all questions. Confirming all the hypotheses raised before the survey began, it can be concluded that this research confirmed what is being transformed, namely that sales employees actively use information and communication technologies in their work, understand them, are able to monitor changes and apply them to their employment activities and tasks. ICT influences employee performance and optimization of business processes.

Uporaba egzonima jedan je od najranijih izazova za stručnjake koji se na međunarodnoj razini bave geografskim imenima. Prevladavajuće je motrište da egzonimi ometaju međunarodnu komunikaciju pa njihovu uporabu treba smanjiti. Drugo je mišljenje da su egzonimi sastavni dio rječnika jezične zajednice koja ih stvara i rabi, važan su dio njezina kulturnog nasljeđa i identiteta te ih ne treba zanemarivati. U novije se vrijeme učvršćuje ideja o srednjem rješenju prema kojem egzonime treba rabiti različito, ovisno o dobnim skupinama korisnika, namjeni publikacije i vrsti komunikacije (međunarodnoj ili nacionalnoj). Slijedeći to motrište, članovi Radne skupine za egzonime pri UNGEGN-u donijeli su zaključke vezane uz globalno zajedničke karakteristike egzonima i kriterije njihove uporabe. Tri kriterija odnose se na obilježja geografskoga objekta za koji se rabi egzonim (tip, veličina, važnost, poznatost i lokacija objekta). U radu se kvantitativnom analizom brojnosti i zastupljenosti hrvatskih egzonima u nekoliko kategorija pokazuje da je uporaba hrvatskih egzonima sukladna tim kriterijima, što znači da se egzonimi rabe: a) kad geografski objekt ima bliske i tradicionalne veze s hrvatskom jezičnom zajednicom, a najčešće je riječ o geografski bližim objektima; b) kad je objekt povijesno ili danas važan, globalno i/ili za hrvatske govornike; c) kad se objekt prostire na više govornih područja., The use of exonyms is one of the earliest challenges faced by experts who deal with geographical names on an international level. The prevalent view is that exonyms hinder international communication and their use should therefore be reduced. Another opinion is that exonyms are a constituent part of the vocabulary of the linguistic community that creates and uses them, an important part of cultural heritage and identity, and should therefore not be overlooked. Recently, the idea that a middle ground should be found is gaining traction; according to it, exonyms should be used differently depending on the users’ age groups, the purpose of the publication they appear in, and the type of communication (international or national). Following this view, members of the UNGEGN Working Group on Exonyms have reached conclusions regarding the globally shared characteristics of exonyms and the criteria of their use. Three criteria are related to the characteristics of the geographical features for which the exonym is used (type, size, importance, familiarity, and location). Qualitative analysis of the number and distribution of Croatian exonyms in several categories shows that the use of Croatian exonyms is in accordance with these criteria. This means that exonyms are used: a) when a geographical feature has close and traditional ties with the Croatian linguistic community – most commonly features that are geographically nearby; b) when the feature is historically or currently important, globally and/or for Croatian language speakers; c) when the feature covers more than one speaking area.

U komparativnoj praksi sve je prisutniji novi fenomen u korporativnom upravljanju trgovačkim društvima – zaklade kao članovi društava. Tradicionalno se zaklade shvaća kao pravne subjekte koji djeluju za općekorisnu svrhu. no, u poslovnoj praksi sve su prisutnije zaklade koje su osnovane kako bi kontrolirale neko trgovačko društvo ili koje ulažu u društvo te time postaju njegovi članovi. Danska, nizozemska, njemačka, ali i države izvan europske unije, bilježe velika uspješna društva koja su pod kontrolom zaklade. U tom novom obliku korporativnog upravljanja, ključan je odnos između upravljačkih tijela zaklade i društva, posebice u kojoj je mjeri zaklada aktivno uključena u rad društva, kao i preklapaju li se članovi upravljačkih tijela zaklade i društva. Cilj je ovog rada istražiti specifičnosti korporativnog upravljanja u društvima u kojima su zaklade većinski ili manjinski članovi. istražit će se jesu li hrvatske zaklade članovi trgovačkih društava. U tu svrhu provest će se istraživanje o sastavu imovine hrvatskih zaklada na temelju javno dostupnih podataka. Cilj je ovog rada i pridonijeti raspravi o važnosti zaklada i njihovoj ulozi u razvoju ekonomije država pored njihove tradicionalne uloge djelovanja za općekorisnu svrhu., There is a new phenomenon in corporate governance of companies – foundations as shareholders. Foundations are traditionally held as legal entities which strive to accomplish a public or charitable purpose. However, modern practice highlights foundations which control companies (foundation-owned companies) or invest in them, thus becoming shareholders. Denmark, the Netherlands, Germany and many other countries both in the European Union and outside are a home to big successful companies under the control of foundations. In this new form of corporate governance, relation between management of foundations and companies becomes crucial, especially the extent to which a foundation is actively involved in operating the company, and possible overlapping between managers of the foundation and the company. The goal of this article is to analyze corporate governance of companies which have foundations as their major or minority members/shareholders. This article shall also research into the Croatian foundations and their involvement in companies. The research is based on the publicly available data on portfolio of foundations, which shows if Croatian foundations invest in companies, and thus act as shareholders. This article contributes to the discussion on the importance of foundations in economic development of countries through both corporate and charitable activism.

Aim: presentation of principles, techniques and results of arthroscopic subscapularis tendon repairs. Patients and methods: In the period from 1st January 2015 until 1st January 2019 we performed 289 rotator cuff repair surgeries. The subscapularis tendon lesions were found, and sorted according to Lafosse classification and operated arthroscopically or arthroscopically assisted. After a minimum of 6 months after surgery we assessed and analysed the results of all arthroscopic treatments of 31 available patients with a subscapularis tendon lesion. The patients were examined for preoperative and postoperative capabilities and difficulties according to the Oxford shoulder score and Subjective shoulder value questionnaires. Results: In 89 cases (30.79%) we found subscapularis tendon tears from which 8 isolated (2.76% of all cuff tears) and 81 combined with other rotator cuff tears. In 72 cases (80.9%) we performed all arthroscopic repair and in 17 cases (19.1%) an open surgery with or without arthroscopic assistance. From all arthroscopic groups of patients, 31 of them were evaluated 17.96 ± 8.25 months postoperatively with patient-based Oxford shoulder score and Subjective shoulder value (response rate 43.05%). Oxford shoulder score improved significantly from 14.19 preoperatively to 36.74 postoperatively (p=0.002). Subjective shoulder value also increased significantly from 27.32 to 82.33 (p<, Cilj: prezentacija principa, tehnike i rezultata artroskopskog liječenja oštećene tetive subskapularisa. Ispitanici i metode: u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2019. učinili smo 289 operacija ramena zbog oštećenja tetiva rotatorne manžete. Lezije tetive subskapularisa podijelili smo po Lafosseu i liječili artroskopski ili artroskopski asistirano. Analizirali smo rezultate isključivo artroskopskog liječenja 31 dostupnog pacijenta s lezijom tetive subskapularisa kojima je od operacije do procjene prošlo 6 i više mjeseci. Pacijenti su ispitani o prije i poslijeoperacijskim mogućnostima i tegobama po upitnicima Oxford shoulder score (OSS) i Subjective shoulder value (SSV). Rezultati: kod 89 slučajeva (30,79 %) našli smo oštećenje tetive subkapularisa od kojih 8 izoliranih (2,76 % svih lezija manžete) i 81 udružen s oštećenjem ostalih tetiva manžete. Kod 72 pacijenta (80,9 %) učinili smo artroskopsku operaciju, a u 17 slučajeva otvorenu uz artroskopsku asistenciju. 31 dostupan pacijent iz grupe artroskopski operiranih procijenjen je 17,96 ± 8,25 mjeseci od operacije upitnicima Oxford shoulder score i Subjective shoulder value (odziv 43,05 %). Oxford shoulder score značajno se povećao s 14,19 preoperativno na 36,74 postoperativno (p = 0,002). Subjective shoulder value također se značajno povećao s 27,32 na 82,33 (p << 0,001). Zaključak: artroskopsko liječenje oštećenja tetive subskapularisa, izolirano ili udruženo s ostalim lezijama manžete, predstavlja siguran i efikasan način liječenja s odličnim rezultatima.

U kliničkoj slici bolesti COVID-19 akutna hipoksemijska respiratorna insuficijencija najčešći je razlog prijema u jedinicu intenzivne medicine. U bolesnika koji razviju takvo zatajenje odabir respiratorne potpore ovisi o promjenama u respiratornoj mehanici, a cilj ovoga rada je diferencirati te promjene i pomoći u odabiru optimalne respiratorne potpore. Kod bolesnika kojima je respiratorna mehanika očuvana uzrok hipoksemije je poremećaj mehanizama autoregulacije plućne vaskulature te je terapija izbora učestalo postavljanje bolesnika u potrbušni položaj uz terapiju visokim protokom kisika kroz nosnu kanilu ili korištenje neinvazivne ventilacije. Kada je u COVID-19 prisutan sindrom akutnoga respiracijskog distresa (ARDS) u klasičnom smislu riječi, principi liječenja jednaki su kao i u ARDS-u u drugim virusnim pneumonijama – endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija s korištenjem pozitivnog tlaka na kraju ekspirija (positive end expiratory pressure – PEEP) koji je podešen na dovoljno visoku razinu da bi se izbjeglo cikličko otvaranje i zatvaranje alveola ovisno o fazi respiratornog ciklusa. Preporučuje se restriktivan pristup udjelu kisika u inspiratornoj smjesi (fraction of inspired oxygen – FIO2) s vrijednostima odabranim tako da se saturacija kisikom u arterijskoj krvi drži oko 90%. Tijekom mehaničke ventilacije preporučuje se sedacija bolesnika midazolamom ili deksmedetomidinom uz neuromišićnu relaksaciju u bolesnika koji imaju teži tijek bolesti. Korištenje adjuvantnih izvantjelesnih metoda kao što su izvantjelesna membranska oksigenacija i odstranjenje ugljičnog dioksida, koje su dokazano korisne kod liječenja ARDS-a drugih uzroka, pokazalo se nedovoljno učinkovitim u bolesnika oboljelih od COVID-19., Acute hypoxemic respiratory failure is the main clinical feature of COVID-19 responsible for ICU admission. In patients who develop respiratory failure,the choice of respiratory support depends on changes in respiratory mechanics, and the goal of this article is to differentiate between clinical and pathophysiological features beneath the respiratory failure in order to select optimal treatment. In patients with preserved respiratory mechanics, lung compliance is normal and hypoxemia is caused by loss of hypoxic pulmonary vasoconstriction. Prone positioning combined with high flow nasal oxygen (HFNO) or non-invasive ventilation (NIV) is the therapy of choice in these patients. When acute respiratory distress syndrome (ARDS) is present, therapeutic approach is similar as with other viral pneumonias – initiation of mechanical ventilation via endotracheal tube, positive end expiratory pressure (PEEP) set to levels in which cyclic opening and closure of alveoli is avoided and fraction of inspired oxygen (FIO2) set to lowest possible levels needed to achieve arterial oxygen saturation of 90%.In order to avoid patient-ventilator dyssynchrony the use of sedatives (such as midazolam or dexmedetomidine) and neuromuscular relaxants is recommended. Extracorporeal support methods, such as extracorporeal membrane oxygenation and carbon dioxide removal which are proven to be effective when treating ARDS caused by other causes have not shown adequate efficacy in COVID-19 patients.

Melanom je zloćudni tumor kože i sluznica, izrazito sklon ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju. Incidencija melanoma povećava se u cijelom svijetu, stoga je melanom sve značajniji javnozdravstveni problem. Dermatoskopija je neinvazivna dijagnostička metoda koja omogućuje vizualizaciju morfoloških struktura melanocitnih i nemelanocitnih kožnih promjena koje nisu vidljive golim okom te tako povezuje klinički pregled i patohistološku dijagnostiku. U analizi se koristi algoritam u dva koraka kojim se u prvom koraku procjenjuje je li promjena melanocitna ili nemelanocitna na temelju nazočnosti struktura kao što su pigmentna mreža, točke i globuli, homogena pigmentacija, radijalni tračci i paralelni uzorak. Ako je promjena melanocitna, u drugom koraku određujemo radi li se o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni pomoću brojnih metoda kao što su analiza uzorka, lista sedam točaka, ABCD metoda te Menziesova metoda. Kod većine melanoma, neovisno o metodi koju koristimo, dermatoskopijom uočavamo neke od specifičnih kriterija za ovaj zloćudni tumor, a to su atipična pigmentna mreža, atipične točke i globuli, plavo-bijeli veo, nepravilni tračci, atipični vaskularni uzorak, asimetrična pigmentacija i regresijske strukture. No, pojedini klinički tipovi imaju i svoja specifična obilježja. Stoga, u ovom radu prikazujemo dermatoskopska obilježja vezana uz određeni tip melanoma, što dodatno omogućuje predviđanje patohistološke dijagnoze, prognoze i ishoda bolesti. Razvojem dermatoskopije došlo je do velikog napretka u ranoj dijagnostici melanoma, koja je preduvjet uspješnog liječenja., Melanoma is a malignant tumor of the skin and mucous membranes, highly prone to early lymphatic or hematogenous metastasis. The incidence of melanoma is increasing significantly worldwide, making melanoma a major public health problem. Dermoscopy is a non-invasive diagnostic method which enables visualization of melanocytic and non-melanocytic structures that are not visible to the naked eye, thus linking clinical examination and pathohistological diagnostics. In the analysis of pigmented skin lesions, a two-step algorithm is used to first assess whether the lesion is melanocytic or non-melanocytic, based on the presence of typical structures such as pigment network, dots and globules, homogeneous pigmentation, radial streaks, and a parallel pattern. If the lesion is melanocytic, the second step is to determine whether it is a benign or malignant lesion using a number of methods such as pattern analysis, 7-point checklist, ABCD method and the Menzies method. In most melanomas, regardless of the method we use, dermoscopy reveals some of the specific criteria for this malignant tumor, such as atypical pigment network, atypical dots and globules, blue-white veil, irregular streaks, atypical vascular pattern, asymmetric pigmentation and regression structures. However, some clinical types have their own specific characteristics. Therefore, in this paper, we present the dermatoscopic features associated with a specific type of melanoma, which further enables the prediction of pathohistological diagnosis, prognosis, and outcome of the disease. With the development of dermoscopy, great progress has been made in the early diagnosis of melanoma, which is necessary for a successful treatment.

Medijalno iščašenje ivera česta je pojava i uzrok šepanja u malih pasmina pasa te ima veliko značenje u veterinarskoj praksi. Međutim, kirurško liječenje lakših slučajeva, osobito I stupnja često se izbjegava i ne smatra bitnim. Konzervativno liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate. Iščašenje može nastati zbog traume, ali može biti prisutno već pri rođenju što je često povezano s težim deformacijama kostiju. Nasljednog je karaktera. Težina kliničkih znakova ovisi o stupnju iščašenja ivera, a u nekim slučajevima kada nema kliničkih znakova do dijagnoze se dolazi tijekom rutinskog kliničkog pregleda. Osim ortopedskog pregleda, dijagnoza se postavlja na temelju rendgenskog snimanja koje može biti negativno u I ili čak II stupnju iščašenja. Vrsta operativnog zahvata ovisi o stupnju iščašenja, a može se temeljiti na rekonstrukciji mekih tkiva ili kostiju. Najčešće korištene tehnike su zatezanje lateralnog retinakuluma s otpuštanjem medijalnog retinakuluma, produbljivanje trohlearnog kanala, odnosno trohleoplastike i premještanja goljenične kvrge lateralno i čak blago distalno. Kod težih deformacija kostiju primjenjuje se korektivna osteotomija bedrene kosti. Danas postoje i moderne metode liječenja ovog ortopedskog problema kao što je korištenje implantanata ili endoproteza koje povećavaju ili u potpunosti zamjenjuju trohlearni žlijeb. Ove tehnike imaju znatno višu cijenu. Veliku ulogu u liječenju treba dati i postoperativnoj analgeziji te imobilizaciji noge. Rjeđe se događaju veće komplikacije, ali se može javiti ponovno iščašenje ivera, popuštanje implantanata što se smatra najčešćim te lom goljeničke kvrge kao najteža komplikacija. U većini slučajeva prognoza je odlična, noga se vraća normalnoj funkciji, a hromost se ne pojavljuje. Ovaj rad ukratko opisuje kliničku sliku, dijagnostičke metode i kirurško liječenje medijalnog iščašenja ivera u pasa uz osvrt na suvremene kirurške metode., Medial patellar luxation is a common occurrence and the cause of lameness in small dog breeds, and therefore of great significance in veterinary practice. However, surgical treatment of light cases, such as grade I is often avoided and not considered essential. In most cases, conservative treatment is insufficient. Luxations can occure due to trauma or can be present at birth, which is often associated with more severe bone deformations. It is hereditary disease. The severity of clinical signs depends on the degree of patellar luxation, though there may be no clinical signs until diagnosis is made during routine clinical examination. Apart from an orthopaedic examination, the diagnosis is set after radiography which can be negative in grade I or even grade II. The type of surgery depends on the degree of luxation and may be based on soft tissue or bone reconstruction. The most commonly used techniques are overlap of the lateral retinaculum, medial retinaculum release, trochleoplasty and transposition of tibial tuberosity laterally or distally. In severe bone deformations, osteotomy of the femur is applied. There are now modern methods to treat this orthopaedic problem, such as the use of endoprosthetic implants that enhance or substitute the patellar grove completely. An important role in treatment should be given to postoperative analgesia and leg immobilization. There are fewer complications, though there may be a recurrence of patellar luxation and loosening of implants, as the most common complication, or tibial crest fractures as the most severe complication. In most cases, the prognosis is excellent, the leg returns to normal function and lameness does not appear. This paper describes the clinical signs, diagnostic procedures and surgical treatment of medial patellar luxation in dogs with several of the mentioned modern techniques.

Unatoč brojnim odobrenim veterinarsko-medicinskim proizvodima (VMP) u Republici Hrvatskoj povremeno se javlja potreba za određenim VMP-ima među kojima su posebice oni za pse, mačke, ali i konje. Ulaskom RH u Europsku uniju (EU) dostupnost VMP-a se bitno poboljšala, ali još uvijek postoje i situacije kada se poseže za neodobrenim lijekovima. Osim njihova nedostatka na tržištu, postoje i drugi razlozi uporabe neodobrenih VMPa; kao primjerice cijena zamjenskih lijekova, očekivanja veće učinkovitosti ili kvalitete humanih lijekova i sl. Europsko i nacionalno zakonodavstvo predvidjelo je nekoliko mogućnosti primjene neodobrenog VMP-a u svrhu smanjenja patnje životinja, odnosno u svrhu njihova izlječenja. Tako je jedna od mogućnosti primjena VMP-a koji nije odobren u RH nego u nekoj od država članica EU ili i izvan EU (treće zemlje), ali pod određenim uvjetima. Druga je mogućnost primjena VMP-a odobrenog u RH, ali za drugu životinjsku vrstu, a treća je mogućnost primjena lijekova za humanu primjenu. U svim navedenim slučajevima primjena VMP-a koji se primjenjuje vrsti ili kategoriji životinja koje nisu navedene u odobrenju, u količini i na različiti način od odobrene te za indikaciju koja nije navedena u uputi, smatra se primjenom izvan odobrenja (engl. „off-label use“ ili „extra label use“). U slučaju potrebe primjene neodobrenog VMP-a doktor veterinarske medicine može na osobnu odgovornost, temeljem procjene koristi i rizika, primijeniti neodobreni VMP u skladu s nacionalnim propisima vodeći računa o karenciji u slučaju životinja za hranu. Pri tome je obvezno vođenje evidencije koja mora sadržavati identifikacijske podatke o životinji i vlasniku, sve podatke o primijenjenim ljekovima, uključujući i dozu lijeka te sve provedene postupke (dijagnoza, trajanje liječenja) i karenciju, ako je primjenjiva. S obzirom da lijekovi koji se koriste bez odobrene upute mogu imati i nuspojave, potrebno je i o tome voditi računa, evidentirati ih i prijavljivati nadležnim tijelima., Despite the number of approved veterinary medicinal products (VMPs) in Croatia, there is an occasional need for certain other VMPs, including those for dogs, cats and horses. Availability of VMPs improved significantly with Croatia’s accession to the European Union in 2013, though there are still situations when unauthorized medicines are used. Apart from their lack on the market, there are other reasons for their use, such as the price of substitute medicines, expectations of greater efficacy or quality of human medicines, etc. European and national legislation provides several possibilities for using unapproved VMP to reduce animal suffering or for treatment purposes. One is the possibility to use a VMP that is not approved in Croatia, but is approved in one of the EU Member States or outside the EU (third countries) under certain conditions. The second possibility is use of a VMP approved in Croatia, but for a different target species, and the third possibility is the use of these drugs in humans. In all these cases, the use of a VMP in non-target species or category, or in a dosage or route of administration different from that approved, or for an indication not specified on the label is considered off-label use or extra-label use. If required, the veterinarian may administer the unapproved VMP at his own risk, on the basis of a benefit-risk assessment and in accordance with national regulations, taking into account the withdrawal period in the case of food-producing animals. Records on such use must be kept, including identification data about the animal and owner, all data on the administered drugs, including dose, all performed procedures (diagnosis, duration of treatment) and the withdrawal period, if applicable. Since medicines used outside the approved instructions can also have side effects, it is necessary to ensure they are recorded and reported to the competent authorities.

Kao ključnu novinu prvog modernog hrvatskog Stečajnog zakona iz 1996. možemo istaknuti pouzdanost kriterija na temelju kojih se odlučuje o pokretanju stečajnog postupka. On se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika kada se utvrdi postojanje kojega od zakonom predviđenih stečajnih razloga (insolventnost i insuficientnost). U četvrtoj noveli ovog Zakona iz 2006., proširen je krug ovlaštenih osoba za pokretanje stečajnog postupka. St. 1. čl. 39. sada glasi: „Stečajni postupak se pokreće prijedlogom vjerovnika ili dužnika, ako zakonom nije drugačije određeno“. U isto vrijeme, na ljeto 2006., Hrvatski je sabor donio Zakon o sportu kojim se, između ostalog, regulira da je tijelo državne uprave nadležno za sport na prijedlog Povjerenstva za profesionalne športske klubove ovlašteno ex offo pokrenuti stečajni postupak ukoliko športski klub-udruga za natjecanje ne provede postupak preoblikovanja u športsko dioničko društvo ili ako preoblikovanje nije uspjelo. Cilj je rada sagledati odredbu čl. 41. Zakona o sportu o obvezi preoblikovanja sportskog kluba – udruge za natjecanje u sportsko dioničko društvo u odnosu na pravno načelo razmjernosti koje nalaže da prava mogu biti ograničena samo u mjeri koja je potrebna za dostizanje cilja koji se želi postići tim ograničenjem., One of the key features of the first modern Croatian Bankruptcy Act of 1996 is the reliability of the criteria based on which the initiation of bankruptcy proceedings is decided. Bankruptcy proceedings are initiated by the proposal of the creditor or the debtor when the existence of any of the legally prescribed bankruptcy reasons (insolvency and insufficiency) is determined. In the fourth amendment to this Act in 2006, the circle of authorized persons for initiating bankruptcy proceedings was expanded. In Article 39(1) shall read: “Bankruptcy proceedings are initiated by a proposal of the creditor or the debtor, unless otherwise specified by law.” At the same time, in summer 2006, the Croatian Parliament passed the Sports Act, which among other things also regulates that the state administration body in charge of sports, at the proposal of the Commission for Professional Sports Clubs is authorized to ex officio initiate bankruptcy proceedings if the professional sports club/ association does not carry out the process of transformation into a sports joint-stock company or if the transformation has failed. The aim of the paper is to analyze the provision of Article 41. of the Sports Act, on the transformation of the sports club/competitive association into a sport joint-stock company in relation to the principle of proportionality, which states that rights can be limited only to the extent necessary to achieve the goal sought to be achieved by this restriction.

Poslovna komunikacija obuhvaća elemente kao što su poslovno dopisivanje, pravila ophođenja s drugim ljudima, poslovno odijevanje, ton glasa i govor tijela, upotreba riječi i pravila vođenja uljuđenog razgovora u raznim poslovnim situacijama. Iz navedenoga zaključujemo da je poslovno komuniciranje temelj za uspješno poslovanje svake pojedine tvrtke.Definicija komunikacije upravo nam stavlja na važnost da se razmjena ideja, emocija i poruka između dvije ili više strana razumije na istovjetan način, bilo da se radi o komunikaciji unutar tvrtke ili komunikaciji tvrtke s kupcima, dobavljačima i ostalim vanjskim korisnicima.U ovom radu definirat će se poslovna komunikacija s naglaskom na modernu komunikaciju tj. komuniciranje putem društvenih mreža. Društvene mreže su zapravo pokretač novoga trenda promocije i prodaje proizvoda, ali i medij komunikacije poduzeća, javnih osoba pa čak i Vlade RH, koja se nastoji svojim građanima približiti putem otvorene komunikacije na društvenim mrežama., Business communication includes elements such as business correspondence, rules of dealing with other people, business dress code, voice tone and body language, use of words and rules of having a polite conversation in various business situations. From the above we conclude that business communication is the basis for successful business of each company. The definition of communication is precisely what gives us the importance that the exchange of ideas, emotions and messages between two or more parties is understood in the same way, whether it is intra-company communication or company communication with customers, suppliers and other external customers. This paper defines business communication with an emphasis on modern communication, ie communication through social networks. Social networks are in fact the initiator of a new trend of product promotion and sale, but also a media of communication for businesses, public figures and even for the Government of the Republic of Croatia, which seeks to approach its citizens through open communication on social networks.

Proširena stvarnost je tehnologija koja unosi virtualne elemente u čovjekov realni svijet. Ima mogućnost proširenja čovjekovog vidokruga dodavanjem virtualnih informacija s kojima on može stupati u interakciju na različite načine. Na taj mu način može olakšati obavljanje neke djelatnosti ili pružiti jedinstveno iskustvo. To radi pomoću računala, pametnog telefona, tableta, pametnih naočala ili nekog drugog oblika hardvera. Proširena stvarnost je obećavajuća tehnologija koja je pronašla svoju primjenu i u poslovanju. Tako ju se koristi u maloprodaji, proizvodnoj industriji, turizmu te marketingu. Kroz te djelatnosti ona predstavlja razne benefite koji se tek trebaju unaprijediti u budućnosti. No ni ona ne dolazi bez svojih nedostataka te se javljaju problemi o privatnosti, sigurnosti te implementaciji te kompleksne tehnologije u manja i srednja poduzeća. Augmented reality is a technology that brings virtual elements into the human real world. It is possible to augment a person's vision by adding virtual information that can be interacted with in various ways. This can make it easier to carry out some activities or provide a unique experience. The technology does that by using computers, smartphones, tablets, smart glasses or other forms of hardware. Augmented reality is a promising technology that has found its way into business as well. Thus it is used in retail, manufacturing, tourism and marketing. Through these activities there are various benefits that can only grow larger in the future. But the technology also comes with its disadvantages and present problems of privacy, security and implementation in small and medium-sized enterprises.

Kroz godine, ITIL je radio na mnogim promjenama koje su utjecale na odnos pružatelja usluga i podrške pružatelja usluga, bilo da se radi o internim IT organizacijama ili vanjskim pružateljima usluga. Kako se poslovanje i tehnologija nastavljaju ubrzano razvijati, sve je važnije uspostaviti dobre prakse kojima će se omogućiti definiranje, dizajn, implementacija, rad i poboljšavanje usluga, pružanje kontrole upravljanja i upravljanja uz održavanje fleksibilnosti potrebne za ispunjavanje novih i promijenjenih zahtjevima. Knjige ITIL-a predstavljaju učenje i iskustvo mnogih organizacija za usluge kupcima, a osnovna tema kontinuiranog unapređenja usluga omogućuje razvijanje ne samo najboljih praksi, već i povećanje kvalitete i učinkovitosti u industriji upravljanja uslugama. ITIL je relevantan za pružatelje usluga svih veličina, bilo u javnom ili privatnom sektoru, pružaju dobavljaču nepristrani okvir koji se može usvojiti i prilagoditi potrebama organizacije i njegovih kupaca. U industriji gdje strategije nabave mogu biti raznolike i složene, ITIL pruža zajednički jezik i skup procesa koji omogućuju kontinuirano i integrirano pružanje krajnjih usluga.Zahvaljujući najboljoj praksi, ITIL omogućuje najbolje rezultate u poslovanju za uložene resurse. Promjena poslovnih prioriteta, ekonomski izazovi, komercijalni pritisci i nove tehnologije i dalje će oblikovati tržište. Smjernice dane u knjigama ITIL-a pružaju dokazan okvir najbolje prakse kako bi se poboljšala sposobnost organizacije da pruži maksimalnu vrijednost poslovanju Over the years, ITIL has worked on many changes that have impacted the relationship between service providers and various support providers, whether internal IT organizations or external service providers. As business and technology continue to evolve at a rapid pace, it is increasingly important to establish good practices to enable the definition, design, implementation operations and improvement of services, providing management control and management while maintaining the flexibility required to meet new and changed requirements. ITIL's books represent the learning and experience of many customer service organizations, and the core theme of continuous service improvement is to develop not only best practices but also increase quality and efficiency in the service management industry. ITIL regards service providers of all sizes, whether in the public or private sector, providing a vendor with an impartial framework that can be adapted and tailored to the needs of the organization and its customers. In an industry where procurement strategies can be diverse and complex, ITIL provides a common language and set of processes that enable the continuous and integrated delivery of end services. Thanks to the best practice, ITIL delivers the best business results for the invested resources. Changing business priorities, economic challenges, commercial pressures, and new technologies will continue to shape the market. The guidance provided in the ITIL publications provides a proven framework of best practice to enhance an organization’s capability to deliver maximum value to the business.

Međunaraštajna filijalna solidarnost, odnosno pružanje praktične, emocionalne ili zdravstvene pomoći roditelju, dominantan je oblik skrbi za starije. Roditelji i odrasla djeca mogu imati različite stavove o odgovornosti djece u zbrinjavanju starijih roditelja. Iako su za starije osobe i njihovu djecu sigurnost i očuvanje zdravlja roditelja vrlo važni, potreba za autonomijom i održavanjem dugogodišnje kvalitete odnosa može biti razlogom za preferenciju izvanobiteljskih oblika skrbi. Kod osoba koje još nisu iskusile nagli porast roditeljeve potrebe za brigom moguće je istraživanje očekivanja o obliku buduće brige za starije roditelje što predstavlja i vrijedan izvor informacija za planiranje intervencija. Cilj istraživanja bio je opisati očekivanja filijalne brige na dva nezavisna uzorka: 234 osobe u ulozi odrasle djece, mogućih pružatelja skrbi i 152 starije osobe u ulozi roditelja, potencijalnih primatelja skrbi. Primjenom »Ljestvice očekivanja o filijalnoj brizi«, konstruirane za potrebe ovog istraživanja, pronađene su razlike u izraženosti očekivanja različitih ponašanja filijalne solidarnosti kao i organizacije smještaja za starijeg roditelja. Značajne razlike u očekivanjima budućeg primanja ili pružanja filijalne brige pronađene su ovisno o nekim sociodemografskim obilježjima – spolu mogućeg pružatelja brige, broju maloljetne djece te udaljenosti mjesta stanovanja od roditelja. Prikazane su implikacije za istraživanja i primjenu u praksi., Intergenerational filial solidarity, or instrumental, emotional or health-oriented care for parents by their adult children, is a dominant form of elderly care. Parents and adult children may have different views of responsibility in the filial care for the elderly. Both elderly parents and their children value the safety and the preservation of parents’ health. However, other forms of elderly care may be preferred when both sides appreciate the autonomy and maintain quality long-term relationships. In families that have not yet experienced an increased parental need for care, it is possible to study the expectations of future filial caregiving, which is a valuable source of information for intervention planning. This research aims to describe the filial caregiving expectations using two independent samples: 234 adult children, potential care providers, and 152 elderly parents, potential recipients of support. A »Scale of Filial Caregiving Expectations« has been constructed for the purpose of this research. Differences in the expression of filial care expectations have been found in different filial caregiving examples, as well as in expected accommodation arrangements. Differences in the expectations of future reception or provision of family caregiving have been found depending on examined socio-demographic characteristics– caregiver’s gender, number of underage children in the family and distance from their parents’ place of residence. The implications for further research and social practice are discussed.

Sveobuhvatne, interdisciplinarne studije dobrobiti djece i mladih koje bi poslužile kao polazište za planiranje znanstveno utemeljenih politika i intervencija u Hrvatskoj još uvijek su rijetke. Pomak u fokusu domaćih istraživanja prema snagama djece i mladih je vidljiv, no najčešće se istražuju tek pojedini aspekti razvoja djece i mladih i/ili pojedinačni problemi. Nedostatak nacionalnih istraživanja onemogućuje temeljito poznavanje etiologije i epidemiologije problema djece i mladih na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je pojasniti konceptualne pristupe pozitivnom razvoju adolescenata koji mogu poslužiti kao polazišta budućih sveobuhvatnijih istraživanja. U radu se prikazuju pristupi pozitivnog razvoja adolescenata, razvojnih prednosti te otpornosti, s posebnim naglaskom na razlike i sličnosti među njima. Također su izdvojeni metodološki izazovi u istraživanju razvojnih putanja adolescenata, problemi upitničkih mjera te teškoće dizajna istraživačkih studija. Rad naglašava važnost promatranja potencijala adolescencije kao polazišta za strategijska ulaganja te ističe nužnost proširivanja perspektive od individualne k mikrorazini, socijalnoj politici, zajednici te širem kulturalnom okruženju., Comprehensive interdisciplinary studies of well-being of children and youth that could serve as a starting point for planning scientifically based policies and interventions in Croatia are still rare. There is a visible shift in focus of domestic research towards the strengths of children and youth, but most often only specific aspects of their development and/or individual problems are examined. The lack of national studies prevents a thorough understanding of the etiology and epidemiology of the problems of children and youth at a national, regional and/ or local level. In line with the above, the aim of this paper is to clarify conceptual approaches to the positive development of adolescents, which could be used as a starting point for future, more comprehensive, research. The paper presents approaches to the positive development of adolescents, developmental benefits, and resilience, with particular emphasis on differences and similarities between them. It also highlights methodological challenges in the study of adolescent developmental trajectories, problems of questionnaire measurements and difficulties in the design of research studies. The paper emphasises the importance of observing the potentials of adolescence as a starting point for strategic investment and underlines the necessity of widening the perspective from the individual towards the micro level, social policy, community and a broader cultural environment.

Pravo zaštite potrošača relativno je mlada grana prava, koja se u hrvatskome pravnom poretku počela razvijati prije petnaest godina prihvaćanjem prvog Zakona o zaštiti potrošača u 2003. godini. Bila je to posljedica ispunjavanja dužnosti hrvatske države preuzete Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenim 2001. godine između Republike Hrvatske i Europskih zajednica te država članica. Proces harmonizacije odnosno usklađivanja s europskim acquisom u tom području rezultirao je prihvaćanjem čak triju Zakona o zaštiti potrošača kao lex generalis za zaštitu potrošača, ali i paletom posebnijih propisa kojima se štite prava potrošača. Danas, pet godina nakon pristupanja Uniji hrvatsko je pravo zaštite potrošača okarakterizirano iznimnom normativnom fragmentiranošću. Potrošač se izuzev Zakonom o zaštiti potrošača štiti i Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o potrošačkom kreditiranju, Zakonom o platnom prometu, Zakonom o alternativnom rješavanju sporova, Zakonom o elektroničkom potpisu, kao i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, ali i Zakonom o pravu na pristup informacijama te brojnim drugim propisima. Sve to iznimno dovodi u pitanje učinkovitost provedbe prava zaštite potrošača proizišle iz brojnih izvora prava EU-a na domaćoj razini RH kao države članice. Od posebne važnosti za učinkovitost zaštite prava potrošača ističe se upravo provedba odredaba Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenoj poslovnoj praksi. To više što je riječ o odredbama horizontalne primjene, koje brane nepoštenu poslovnu praksu trgovca u odnosu na sve odnose B2C (engl. business-to-consumer), bilo da su uređeni Zakonom o zaštiti potrošača, Zakonom o obveznim odnosima ili bilo kojim drugim propisom. Pet godina od pristupanja RH Uniji više nego ikad hrvatska sudska praksa i drugi primjenjivači prava nailaze na brojne poteškoće u vezi s nepoštenom poslovnom praksom trgovaca u svim područjima, od usluga bankarskog i financijskog sektora do pružanja komunalnih usluga ili posebice operatera elektroničkih komunikacija. Pravna fragmentiranost zajedno s poteškoćama koje se tiču ispravne primjene odredaba o nepoštenoj poslovnoj praksi znatno narušava provedbu prava zaštite potrošača na domaćoj razini. Autori se u radu posvećuju toj gorućoj temi hrvatskog prava zaštite potrošača i pokušavaju dati odgovore na neka od brojnih pitanja s ciljem jačanja učinkovitosti provedbe prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj., Consumer rights are a relatively new branch of law which started developing in Croatia about fifteen years ago with the adoption of the first Consumer Protection Act of 2003. This was a consequence of the fulfillment of the obligation of the Croatian state undertaken by the Stabilization and Association Agreement concluded between the Republic of Croatia and the European Communities and its member states in 2001. Harmonization with the European Acquis in this area has resulted in as many as three Consumer Protection Acts as leges generales for consumer protection along with a number of specific regulations protecting consumer rights. Today, five years after the Croatian accession to the EU, Croatian consumer protection law is still highly fragmented. In addition to the Consumer Protection Act, consumers are protected by the Civil Obligations Act, Consumer Credit Act, Payment System Act, Alternative Dispute Resolution Act, Electronic Signature Act, General Product Safety Act, Act on the Right of Access to Information, and numerous other regulations. All this calls into question the effectiveness of the application of consumer rights based on numerous sources of EU law in the Republic of Croatia as a member state. The paper points out the special importance of the application of provisions of the Consumer Protection Act related to unfair business practices, especially since they are provisions of horizontal application which prohibit unfair business practices of traders in business-to-consumer relations regulated either by the Consumer Protection Act, Civil Obligations Act or any other regulation. Five years after the accession of the Republic of Croatia to the EU, Croatian case law and other applications of law are faced with numerous difficulties related to unfair business practices of traders in all areas, from banking and financing to utilities and, especially, providers of electronic services. Legal fragmentation, together with difficulties related to correct application of provisions on unfair business practices, call into question the application of consumer rights in Croatia. The authors discuss this burning issue of Croatian consumer rights in an attempt to find answers to some of numerous questions in order to strengthen the effectiveness of application of consumer rights in the Republic of Croatia.

Tradicijski hrvatski suhomesnati proizvod, kaštradina, proizvodi se od ovčjeg ili kozjeg mesa, najčešće isluženih ovaca ili muških kastrata. Sastav prirodne mikroflore svakog tradicijskog proizvoda je specifičan i ima važnu ulogu u razvoju tipičnih senzorskih svojstava samog proizvoda. Za poboljšanje senzorskih karakteristika dodaju se začini koji, osim što doprinose aromi samog proizvoda, imaju i antimikrobno djelovanje. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj dodanih začina (češnjak, ružmarin i lovor) na prirodnu mikrofloru „kore“ kaštradine. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 20 trupova ovaca pasmine travnička pramenka. Nakon 24-satnog hlađenja trupovi su rasječeni na polovice, a sa svake polovice je odvojen but s potkoljenicom i plećka sa podlatkicom. Preostali dio trupa se naziva „kora“. Primijenjene su dvije varijante soljenja mesa: soljenje solju, te soljenje komercijalnom smjesom soli i prirodnih začina (češnjak, lovor i ružmarin). Uzorci „kore“ kaštradine su uzimani prvog (sirovina), sedmog (nakon faze soljenja) te četrnaestog dana (nakon zrenja) tehnološkog procesa proizvodnje. Istraživane su slijedeće skupine mikroorganizama: ukupne aerobne mezofilne bakterije, bakterije mliječne kiseline, enterokoki, mikrokoki, kvasci i plijesni, Staphylococcus aureus, enterobakterije, koliformi, Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp. i sulfitreducirajuće klostridije. Istraživani uzorci „kore“ kaštradine, bez obzira na tehnologiju proizvodnje bili su mikrobiološki ispravni. Dodani začini su negativno utjecali na prosječni broj koliforma i ukupnih aerobnih mezofilnih bakterija. S obzirom kako u uzorcima „kore“ kaštradine nisu dokazani patogeni (Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp.) nije se mogao utvrditi utjecaj začina na njih., The traditional Croatian dry-cured meat product, kastradina, is produced from mutton, most often the meat of old ewes or wethers. The composition of natural microflora of each traditional product is specific and plays an important role in the development of its typical sensory characteristics. Spices, that, in addition to contributing to the aroma of the product itself, also have antimicrobial properties, are added to improve the sensory characteristics. The aim of this study was to examine the effect of added spices (garlic, rosemary and laurel) on the natural microflora of the “kora” of kastradina. The study was carried out on 20 carcasses of Travnik Pramenka sheep. After 24-hours of cooling, the carcasses were first cut in halves, upon which the haunch and the shoulder were separated from the half. The remaining part of the carcass is called “kora”. Two types of meat salting were applied: salting using sea salt and salting using the commercial mixture of salt and natural spices (garlic, laurel and rosemary). The “kora” of kastradina was sampled on the 1st (raw meat), 7th (after the salting phase) and 14th (dry product) day of the technological production process. The following groups of microorganisms were examined: total aerobic mesophilic bacteria, lactic acid bacteria, enterococci, micrococci, yeasts and moulds, Staphylococcus aureus, enterobacteria, coliforms, Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp., and sulfite-reducing clostridia. The examined samples "kora" of kastradina (Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp.), were microbiologically correct, regardless of the production technology. Added spices had a negative effect on the average number of coliforms and the total aerobic mesophilic bacteria. Since no pathogens were detected in any of the samples of the “kora” of kastradina, it was not possible to determine the effect of spices on pathogens., Das traditionelle kroatische Dauerfleischprodukt Kaštradina wird aus Schaf- oder Ziegenfleisch hergestellt, am häufigsten von ausgedienten Schafen oder männlichen Kastraten. Die Zusammensetzung der Mikroflora eines jeden traditionellen Produkts ist spezifisch und spielt bei der Entfaltung der typischen sensorischen Eigenschaften des Produkts eine bedeutende Rolle. Um die sensorischen Eigenschaften zu verbessern, werden Gewürze zugegeben, die nicht nur das Aroma des Produkts verbessern, sondern auch über eine antimikrobielle Wirkung verfügen. Ziel dieser Arbeit war es, die Auswirkung der Gewürze (Knoblauch, Rosmarin und Lorbeer) auf die natürliche Mikroflora der Kaštradina-„Rinde“ zu untersuchen. Die Untersuchung umfasste 20 Schafsrümpfe der Sorte Travnička pramenka. Nachdem die Rümpfe 24 Stunden gekühlt wurden, wurden sie in Hälften eingeteilt. Von jeder Hälfte wurden die Haxe mit der Keule und das Schulterblatt mit der Haxe abgetrennt. Der restliche Rumpfteil wird „Rinde“ genannt. Es wurden zwei Pökelungsverfahren angewendet: die Pökelung mit Salz und die Pökelung mit einer kommerziellen Mischung aus Salz und natürlichen Gewürzen (Knoblauch, Lorbeer und Rosmarin). Proben der „Rinde“ wurden am ersten Tag (Rohstoff), am siebten (nach der Pökelungsphase) und am vierzehnten Tag (nach der Reifung) des technologischen Herstellungsprozesses genommen. Die Proben wurden auf folgende Gruppen von Mikroorganismen untersucht: Gesamtanteil der aeroben mesophilen Bakterien, Milchsäurebakterien, Enterokokken und Mykrokokken, Hefen und Pilze, Staphylococus aureus, Enterobakterien, coliforme Bakterien, Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp. und sulfitreduzierende Clostridien. Die Proben der „Rinde“ waren, ungeachtet der Herstellungstechnologie, mikrobiologisch einwandfrei. Die zugesetzten Gewürze haben sich negativ auf die durchschnittliche Anzahl der coliformen Bakterien und auf den Gesamtanteil der aeroben mesophilen Bakterien ausgewirkt. Da in den Proben der Kaštradine-„Rinde“ keine pathogenen Bakterien nachgewiesen wurden (Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp.), konnte die Auswirkung der Gewürze auf diese Bakterien nicht untersucht werden., In Croazia c’è un prodotto della tradizione gastronomica chiamato kaštradina che viene fatto essiccando le carni della pecora o del maschio castrato. La composizione della microflora naturale di ogni singolo prodotto tipico è specifica e gioca un ruolo importante nello sviluppo delle proprietà sensoriali tipiche del prodotto in sé. Per migliorare le caratteristiche sensoriali si aggiungono spezie che, oltre ad aromatizzare il prodotto, svolgono anche un’azione antimicrobica. Questo studio aveva lo scopo d’indagare l’impatto delle spezie aggiunte (aglio, rosmarino e alloro) sulla microflora naturale della “kora” della kaštradina. Lo studio ha coinvolto 20 carcasse di ovini di razza pramenka di Travnik. Dopo un raffreddamento durato 24 ore, le carcasse sono state tagliate in due mezzane, e da ogni mezzana sono stati messi da parte il cosciotto con lo stinco e la spalla sino al gomito. La parte residua della carcassa, usata per fare la kaštradina, in gergo di chiama “kora”. La salagione della carne è stata eseguita secondo due modalità: la prima con il sale, la seconda con una miscela in commercio che comprende sia il sale, sia alcune spezie naturali (aglio, alloro e rosmarino). I campioni di “kora” sono stati prelevati il primo giorno (materia prima), il settimo giorno (dopo la fase della salagione) ed il quattordicesimo giorno (dopo la stagionatura) del processo tecnologico di produzione della kaštradina. L’analisi ha riguardato i seguenti gruppi di microrganismi: batteri aerobi mesofili totali, batteri dell’acido lattico, enterococchi, micrococchi, lieviti e muffe, Staphylococus aureus, enterobatteri, coliformi, Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp. e clostridi solfito riduttori. I campioni esaminati di “kora”, a prescindere dal processo tecnologico adottato, sono risultati microbiologicamente idonei. Le spezie aggiunte hanno avuto un impatto negativo sul numero medio di coliformi e di batteri aerobi mesofili totali. Poiché sui campioni di “kora” utilizzata per fare la kaštradina non sono stati rinvenuti microrganismi patogeni (Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp.,) non è stato possibile accertare l’impatto su di essi., El producto cárnico crudo-curado tradicional croata, la carne de carnero, se produce de la carne de oveja o de cabra, generalmente de ovejas viejas o carneros castrados. La composición de la microflora natural de cada producto tradicional es específica y tiene una función importante en el desarrollo de las características sensoriales del producto. Para la mejora de las características sensoriales se añaden las especias que, además de contribuir al aroma del producto, también son antimicrobianas. El fin de este trabajo fue investigar la influencia de las especias añadidas (el ajo, el romero y el laurel) sobre la microflora natural de la “kora” de la carne de carnero. La investigación incluyó 20 canales de las ovejas de la raza pramenka de Travnik. Después de 24 horas las canales fueron cortadas en medias canales, y de cada media canal fueron divididos el muslo con el jarrete y la paleta con el antebrazo. El resto de la canal se llama la “kora”. Fueron aplicadas dos variantes del salazón de carne: el salazón por la sal y el salazón por la mezcla comercial de la sal y de las especias naturales (el ajo, el romero y el laurel). Las muestras de la “kora” fueron tomadas el primer (la materia prima), el séptimo (después de la fase de salazón) y el día catorce (después de la maduración) del proceso tecnológico de la producción. Fueron investigados siguientes grupos de microorganismos: bacterias mesófilas aerobias totales, bacterias del ácido láctico, bacterias mesófilas aerobias totales, bacterias del ácido láctico, enterococos, micrococos, levaduras y mohos, Staphylococcus aureus, enterobacterias, coliformes, Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp. y clostridios reductores de sulfito. Las muestras investigadas de la carne de carnero, a pesar de la tecnología de la producción, fueron microbiológicamente seguras. Las especias añadidas afectaron negativamente el número total de los coliformes y de las bacterias mesófilas aerobias totales. Visto que en las muestras de la carne de carnero no fueron encontrados los patógenos (Escherichia coli, Salmonella spp., Listeria spp.), no fue posible determinar el impacto de las especias sobre ellos.