Search

U ovom je radu opisan proces integracije beskontaktnog uređaja za digitalizaciju oblika i mjerenje topologije površine, Atos 5X, s robotom ABB IRB4600. Prikazano je programsko rješenje za komunikaciju mjernog uređaja s upravljačkim sustavom robota pomoću računalne mreže temeljene na TCP/IP protokolu. Programski kod koji se izvršava na mjernom uređaju napisan je u programskom jeziku Python, dok je programski kod koji se izvršava na robotu napisan u programskom jeziku RAPID. U drugom dijelu rada prikazano je predloženo rješenje automatizacije procesa kalibracije mjernog uređaja Atos 5X. Predloženo je mjesto za pozicioniranje kalibracijskih ploča različitih veličina unutar postojeće robotske ćelije, a izrađeno je i idejno konstrukcijsko rješenje naprave za prihvat kalibracijskih ploča. Izrađene su simulacije u dvjema aplikacijama, RoboDK i RobotStudio, kojima je izrađena analiza dohvatljivosti robota i testiranje programskog koda. Na kraju rada prokomentirani su dobiveni rezultati programskog rješenja i doneseni zaključci . This paper describes the integration of the GOM Atos 5X measurement device with the ABB IRB 4600 robot. An overview of the software solution developed for communication between the measurment device and the robot using a computer network based on the TCP/IP protocol is given. The program code to be run on the measurement device was written in the Python programming language, while the program code to be run on the robot was written in the RAPID programming language. In the second part of the paper, the proposed solution for automating the calibration process of the Atos 5X measuring device is presented. A place for positioning calibration plates of various sizes within the existing robotic cell is presented, and a conceptual design of a holding device for the calibration plates is proposed. A simulation is performed in two applications, RoboDK and RobotStudio, which were used for a reachabillity analysis and testing of the program code. Finally, the obtained results of the software solution and the conclusions reached are discussed.

Ovaj završni rad istražuje komunikacijske izazove i potencijale djece sa sindromom Down. Cilj rada je razumjeti kako djeca s sindromom Down komuniciraju, identificirati prepreke s kojima se susreću te preglednim radom uočiti koje su strategije za poboljšanje komunikacije kod djece. Djeca sa sindromom Down mogu ostvariti značajan napredak u komunikaciji uz odgovarajuću podršku. Prepreke koje se najčešće javljaju uključuju poteškoće u jezičnom razumijevanju, izražavanju i artikulaciji, kao i uspostavljanju socijalnih veza. Međutim, primjenom različitih strategija kao što su ranije intervencije, korist od vizualnih pomagala, individualizirani pristupi i podrška obitelji, moguće je potaknuti komunikacijski razvoj djece sa sindromom Down. Zaključak ovog rada ističe važnost rane intervencije i podrške u razvoju komunikacijskih vještina djece sa sindromom Down. Individualizirani pristupi, strukturirane metode učenja, upotreba potpomognute komunikacije i suradnja roditelja i stručnjaka ključni su faktori za postizanje uspjeha u komunikaciji s djecom sa sindromom Down. Unaprjeđivanje komunikacijskih vještina kod djece sa sindromom Down ima iznimno pozitivan utjecaj na njihov razvoj, socijalizaciju i kvalitetu života., This final thesis explores the communication challenges and potentials of children with syndrome Down. The focus of the paper is to understand how children with syndrome Down communicate, identify the barriers they encounter, and review strategies for improving communication in children through a comprehensive study. Children with syndrome Down can make significant progress in communication with appropriate support. The most common barriers include difficulties in language comprehension, expression, articulation, and establishing social connections. However, by implementing different strategies such as early interventions, the use of visual aids, individualized approaches, and family support, it is possible to promote the communication development of children with syndrome Down. The conclusion of this paper emphasizes the importance of early intervention and support in the development of communication skills in children with syndrome Down. Individualized approaches, structured learning methods, the use of augmentative and alternative communication, and collaboration between parents and professionals are key factors in achieving success in communicating with children with syndrome Down. Enhancing communication skills in children with syndrome Down has an extremely positive impact on their development, socialization, and quality of life.

Nagli prelazak na nastavu na daljinu 2020. godine zbog pandemije bolesti COVID-19 od nastavnika je zahtijevao proces prilagodbe stvaranjem novih nastavnih rutina, koji je bio popraćen složenim emocionalnim iskustvom, dok su nastavnici istodobno pokušavali živjeti svoj profesionalni i osobni život. Pozivajući se na Giddensovu teoriju strukturacije s fokusom na procese rutinizacija i regionalizacije interakcija te Turnerovu analizu integracijskih procesa i uloge emocija u njima, u radu se ukazuje na važnost održavanja rutina radi ontološke sigurnosti i socijalne integracije te na relevantnost emocija tijekom nastave na daljinu. U radu se ispituje (i) kako su oblikovane i regionalizirane nastavne rutine te (ii) kakve su pozitivne i negativne emocije nastavnici doživjeli tijekom razdoblja provođenja nastave na daljinu u susretima i interakciji s različitim akterima. U analizi su korištene kvalitativne metode, odnosno analizirani su intervjui provedeni 2020. godine s 32 predmetna učitelja i nastavnika, a kao metoda analize korištena je deduktivno-induktivna tematska analiza. Prodiranje javnog u osobni prostor nastavnika, uspostavljanje rutina i emocionalna iskustva teme su konstruirane tijekom analize, pri čemu su identificirane i podteme. U radu se pokazuje da su očuvanje starih i stvaranje novih rutina te (pozitivne) emocije i očekivanja u interakcijama potencijal koji može omogućiti prevladavanje kriznih ili izazovnih situacija poput nastave na daljinu, ponekad tako da se narušava razgraničenje javnog i privatnog. S druge strane pojava negativnih emocija i dugotrajnih negativnih emocionalnih stanja na mikrorazini upućuju na, iz perspektive nastavnika, neadekvatnu valorizaciju njihova rada od viših institucionalnih razina te predstavljaju potencijal za dezintegracijske procese., The sudden transition to distance learning in 2020 due to the COVID-19 pandemic required teachers to adjust by creating new teaching routines. This process was accompanied by complex emotional experiences as they tried to live their professional and personal lives. To point to the importance of maintaining routines for the sake of ontological security and social integration, and the relevance of emotions during distance learning, we utilise Giddens' theory of structuration, focusing on routinisation and regionalisation of interactions, and Turner's analysis of integration processes and the role of emotions in them. We examine (i) how teaching routines were shaped and regionalised and (ii) what positive and negative emotions teachers experienced during distance learning in interactions with various actors. In the paper, the interviews conducted in 2020 with 32 subject teachers were analysed using deductive-inductive thematic analysis. Three themes were constructed; the permeation of the public sphere in teachers' personal space, the establishment of routines and emotional experiences, including sub-themes. This paper indicates that the preservation and creation of new routines and (positive) emotions and expectations in interactions are a potential that can enable overcoming crises or challenging situations such as distance learning, sometimes in such a way that the demarcation between the public and private spheres is violated. On the other hand, the appearance of negative emotions and long-term negative emotional states at the micro level indicate, from teachers' perspective, inadequate valorisation of their work by higher institutional levels and represent a potential for disintegration processes.

Predmet ovog rada je istraživanje mogućnosti integracije projektirane biciklističko-pješačke magistrale Zagreb: od Studentskog centra do Dugog Sela u gradsko tkivo, s ciljem stvaranja kontinuirane biciklističko-pješačke mreže koja će pozitivno utjecati na mogućnost revitalizacije brownfield lokacija u potezu projektirane magistrale. Prijedlog biciklističko-pješačke magistrale nastao je 2016. godine u suradnji studenata Agronomskog fakulteta sa Gradom Zagrebom. S obzirom da je trasa prema tadašnjem projektu projektirana isključivo kao prometna infrastruktura u smjeru istok-zapad, ona bi dijelila prostor grada na sjevernu i južnu zonu kao što to trenutno čini željeznička pruga, ulica grada Vukovara i rijeka Sava, i time još više potencirala svoje djelovanje kao prepreka za povezivanje tih zona. Grad Zagreb, iako pogodan za razvoj biciklizma i biciklističke infrastrukture zbog svog reljefa i klime, nije biciklistički grad i trenutno ne postoji dovoljno razvijena i infrastrukturno opremljena biciklistička mreža kakvu vidimo u susjednim srednjo-europskim metropolama. Glavni cilj rada je predložiti alternativno konceptualno rješenje integracije planiranog prometno-funkcionalnog rješenja uz rekreacijske, kulturno-povijesne, društvene i ekološke sadržaje. Kroz proučavanje relevantne literature, terenski obilazak, prostorne krajobrazne analize postojećeg stanja i važeću prostorno-plansku dokumentaciju ističe se mogućnost nadogradnje linearne mreže koja bi povezivala grad u oba smjera (sjever – jug i istok – zapad). Stoga je u svrhu daljnjih analiza provedena anketa sa 208 ispitanika, a sinteza dobivenih rezultata ankete napravljena je kao kvantitativna analiza, a nakon, s ciljem dublje analize pristupilo se i provedbi dvaju participativnih radionica sa različitim dobnim skupinama. Time je utvrđen smjer istraživanja mogućnosti integracije projektirane infrastrukture sa napuštenim prostorima grada. Implementacija dobivenih zaključaka prezentirana je na pilot projektu dijela projektirane dionice od Studentskog centra do okretišta Borongaj. The subject of this paper is research of the possibility of integrating the designed bicycle-pedestrian highway Zagreb: from the Studentski Centar to Dugo Selo into the urban fabric with the aim of creating a continuous bicycle-pedestrian network that will positively influence the possibility of revitalizing brownfield locations in the immediate vicinity of the designed cycleway. The concrete proposal for the designed bicycle-pedestrian highway was created in 2016 in cooperation between students of the Faculty of Agriculture and the City of Zagreb. Given that the route was designed exclusively as a traffic infrastructure in the east-west direction according to the project at the time, it would divide the city area into northern and southern zones, just as the railway, the street of Vukovar and the Sava river currently does, and thus even more enhancing its effect as an obstacle to connecting these zones. The city of Zagreb, although suitable for the development of cycling and cycling infrastructure due to its relief and climate, it is not a cycling city and currently there isn't a sufficiently developed and infrastructurally equipped cycling network as seen in neighboring Central European metropolises. The main goal of the paper is to propose an alternative conceptual solution for the integration of the planned traffic-functional solution with recreational, cultural-historical, social and ecological contents. Through the study of relevant literature, a field tour, spatial landscape analysis of the existing situation and valid spatial planning documentation, the possibility of upgrading the linear network that would connect the city in both directions (north - south and east - west) is highly emphasized. Therefore, for the purpose of further analysis an online survey with 208 respondents was conducted and the synthesis of survey results were made as a quantitative analysis, and then, with the aim of a deeper analysis, two participatory workshops with different age groups were also implemented. This determined the direction of research into the possibility of integrating the designed infrastructure with the abandoned spaces of the city. The implementation of the obtained conclusions was presented at the pilot project for the section from the Studentski centar to the Borongaj turnpike.

Cilj ovog rada bio je ispitati kako se integriraju stranci u Hrvatskoj te kako u tome posreduje njihov rad i kultura. Nadalje, željelo se ispitati i kako rad, posredovan kulturom, utječe na status te na socijalnu i institucionalnu uključenost useljenika. Za razliku od većine istraživanja provedenih na migrantskoj populaciji u Republici Hrvatskoj koja se temelji ili na proučavanju izbjeglica ili imigranata koji dolaze iz zemalja biše Jugoslavije, ovaj rad kroz niz polustrukturiranih intervjuaproučava često previđenu skupinu. Riječ je o strancima koji dolaze iz tako zvanih. 'poželjnih' zemalja – iz Europske unije te Južne Amerike. Iako zemlje Južne Amerike nisu percipirane kao napredne zemlje, zbog svoje egzotičnosti doživljavaju se pozitivno u mainstream društvu. Zbog značajnog utjecaja etničkog kapitala ove skupine integrirale su se na poslovnoj te socijalnoj razini. Nadalje rad se kroz studiju pokazao kao ključan medijator ostvarenja osjećaja integriranosti u društvo. Preko njega, kroz posredstvo kulture, moguće je steči osjećaj uključenosti u društvo., The aim of this paper is to examine how integrated are foreigners in Croatia and how their work and culture mediate in this. Furthermore, the aim was to examine how culture mediated work affects status, social and institutional inclusion of immigrants. Unlike most research conducted on the migrant population in the Republic of Croatia which are based on either the study of refugees or immigrants coming from the countries of the former Yugoslavia, this paper examines an often overlooked group through a series of semi-structured interviews. These are foreigners who came from the so-called 'desirable' countries – from the European Union and South America. Although the countries of South America are not seen as advanced countries, due to their exoticism they are perceived positively in the mainstream society. Due to the significant influence of ethnic capital, these groups have integrated both at business and at social levels. Furthermore, through the study, work proved to be a key mediator of achieving a sense of integration into society. Through it, by mediation of culture, it is possible to acquire a sense of inclusion in society.

Pandemija COVID-a 19 značajno utječe na čovjekovo fizičko, psihičko i duhovno zdravlje, a posljedice pandemije manifestirat će se dugo vremena i nakon njezina završetka. Prevelik je naglasak na fizičko zdravlje, fizičku i socijalnu distancu, no pandemija je biološki opasna ne samo za tjelesno zdravlje već i za psihičko i duhovno. U pandemiji čovjek posebno osjeća svoju ranjivost na sve tri razine: fizičkoj, psihološkoj i duhovnoj. Ovisno o tome kako čovjek doživljava svoju ranjivost, kako je integrira te koje obrambene kapacitete koristi u suočavanju sa stresnim situacijama, ovisit će i stanje njegova zdravlja. Polazeći od kršćanske antropologije, svrha rada je istražiti i analizirati kako se čovjek skrbi o vlastitoj ranjivosti i otpornosti te identificirati izvore ranjivosti u okviru psihološke i duhovne dimenzije. Nakon analize mentalnog stanja u doba pandemije u radu se obrađuju i konkretni koraci kako integrirati vlastitu ranjivost te na koji način jačati psihološki i duhovni imunitet., The time of the Covid-19 pandemic can be described as a time of unexpected, intense stress due to which human vulnerability and psychological (in)resilience emerged at the top of the iceberg. Prolonged uncertainty, insufficient knowledge of the course, mutations and consequences of the disease combined with emotional, social, spiritual and economic constraints have affected the person's sense of self and the environment, as well as the perception of living in a time of stable instability. Starting from Christian anthropology, the purpose of the paper is to sensibilize and actualize the care of one's own vulnerability and resilience, especially in the postmodern era when man predominantly cares for the cult and aesthetics of the body, and the interiority remains neglected. The appearance of various pandemics and phobias - the pandemic of mental disorders, the phenomenon of coronaphobia - the mass fear of Covid-19, are just some of the significant signs that should be imperatively read as a call to return to oneself and strengthen intrapsychic and interpersonal capacities. In addition to analyzing and diagnosing the mental state at the time of Covid-19, the purpose of this paper is to explore the sources of vulnerability from the psychological and spiritual dimension in order to indicate the path how to accept and integrate one's own vulnerability and strengthen psychological and spiritual resilience. The paper is divided into 4 parts: the first part analyzes the situation during the coronavirus pandemic, the second part explores the dynamics of vulnerability from the psychological-spiritual dimension, the third part deals with resilience, and the final part provides guidelines for strengthening psychological and spiritual resilience.

Temeljni cilj ovog rada bio je usporediti i prikazati socijalnu stvarnost dviju migrantskih skupina u Njemačkoj- „gastarbajtera“ i transmigranata. U radu su ove dvije skupine uspoređene prema motivima odlaska, integraciji u njemačko društvo, transnacionalnoj dimenziji aktivnosti migranata i planu povratka. Korištenjem kvalitativne metode intervjua dobiven je uvid u pojedinačna iskustva hrvatskih migranata u Njemačkoj. U istraživanju je sudjelovalo šest sugovornika od kojih tri pripadaju migrantskoj skupini „gastarbajtera“, a tri sugovornika migrantskoj skupini transmigranata. Analizom i interpretacijom dobivenih odgovora ustanovljeno je da „gastarbajteri“ i transmigranti najviše sličnosti imaju kod motiva odlaska te da su „gastarbajteri“ u usporedbi sa transmigrantima slabije integrirani u njemačko društvo. Isto tako, zaključuje se kako su „gastarbajteri“ održavali intenzivnije transnacionalne veze sa zemljom porijekla u usporedbi sa transmigrantskom migrantskom skupinom. Vrijednost ovog rada je u tome što nije provedeno nijedno istaživanje koje se bavi ovom tematikom. Isto tako, suvremeni migracijski val u Njemačku je znanstveno neistražena tema te bi ovaj rad mogao poslužiti kao polazište daljnjim istraživanjima suvremenog migracijskog vala u Njemačku. The main goal of this study is to compare and show the social reality of two migrant groups in Germany - Gastarbeiter and transmigrants. This paper compares the two groups according to the motives of departure, integration into German society, the transnational dimension of migrant activities and their return plan. An insight into the individual experiences of Croatian migrants in Germany was obtained by using a qualitative interview method. Six interlocutors participated in the research, three of whom belong to the migrant group of Gastarbeiter and three belong to the migrant group of transmigrants. The analysis and interpretation of the obtained answers showed that Gastarbeiter and transmigrants have the most similarities in the motives for leaving and that Gastarbeiter are less integrated into German society compared to transmigrants. Furthermore, it shows that Gastarbeiter maintained more intense transnational ties with their country of origin compared to the transmigrant migrant group. The value of this paper is that no research that deals with this topic has been conducted. Moreover, the contemporary migration wave to Germany is a scientifically unexplored topic, and this paper could serve as a starting point for further research into the contemporary migration wave to Germany.

Sindrom Down je neizlječiv kromosomski poremećaj koji nastaje uslijed pogrešnog prijenosa kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica te uzrokuje pojavu viška jednog kromosoma ili samo dijela kromosoma. Tako osobe sa sindromom Down na 21. kromosomskom paru imaju tri umjesto dva kromosoma, a od tuda dolazi i naziv trisomija 21. Osobe sa sindromom Down imaju specifičan fizički izgled s karakteristikama: kosi položaj očiju, kratki i široki vrat s previše kože, kratke šake, mišićnu hipotoniju, malena glava, okruglo lice izravnanog profila i kraći prsni koš. Osim zaostatka u tjelesnom razvoju, prisutan je i zaostatak u mentalnom razvoju, ali većina djece ima lake do umjerene intelektualne teškoće. Sindrom Down predstavlja rizik za razna zdravstvena oboljenja, a u zdravstvene teškoće ubrajaju se: srčane greške, problemi s probavnim sustavom, problemi s respiratornim sustavom, s jezikom, s kožom, problemi s hranjenjem, bolesti štitnjače, problemi s imunitetom, otorinolaringološki problemi te mnogi drugi. Dijagnostika sindroma Down provodi se: ultrazvučnim pregledom, analizom hormona, probirom seruma majke, amniocentezom i kariotipizacijom. Cilj ovog rada bio je osvijestiti probleme djece sa sindromom Down te život i rad njihovih roditelja. Uz roditelje, u radu i razvoju djeteta sa sindromom Down pomaže i stručni tim koji se sastoji od logopeda, edukacijskog rehabilitatora, fizioterapeuta i psihologa. Već od ranog djetinjstva, djecu sa sindromom Down trebalo bi uključiti u socijalni život, u ranu intervenciju te što više educirati kako bi postali što više samostalniji. Samim time imaju jednake mogućnosti razvoja svojih spoznajnih, tjelesnih, društvenih i emocionalnih sposobnosti. U ovom radu prikazan je i prikaz slučaja desetogodišnje djevojčice sa sindromom Down te individualni pregled njenog razvoja i učenja, poteškoće sa kojima se susrela, procjene od strane stručnjaka te njena integracija u društvo (dječji vrtić, škola). Dječji vrtić je za djecu sa sindromom Down od velike važnosti jer tamo djeca uče, steknu znanja s područja socijalizacije, discipline, povećavaju samostalnost, finu motoriku te se potiče djetetova komunikacija kroz igru i druženja sa ostalom djecom. Djecu sa sindromom Down potrebno je uključiti i u školski sustav gdje postaju članovi društva, ostvaruju bolju svakodnevnicu i pripremaju se za što samostalniji oblik življenja. Medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu u edukaciji i informiranju roditelja i samih osoba sa dijagnozom sindroma Down te i cjelokupne populacije. Vrlo je važno da medicinska sestra svojim znanjem i djelovanjem umanjuje prisutnost predrasuda u svrhu održavanja i unaprjeđenja kvalitete života osoba sa sindromom Down. Syndrome Down is an incurable chromosomal disorder that results from chromosome misfolding during cell division of germ cells and causes the appearance of an excess of one chromosome or only part of the chromosome. Thus, people with syndrome Down have three instead of two chromosomes on the 21st chromosome pair, hence the name trisomy 21. People with syndrome Down have a specific physical appearance with characteristics: oblique eye position, short and wide neck with too much skin, short fists, muscular hypotonia, small head, round face with a flattened profile and shorter chest. Except for a lag in physical development, there is also a mental developmental disability, but most children have mild to moderate intellectual disabilities. Syndrome Down is a risk for various health conditions, and health problems include: heart defects, digestive problems, respiratory problems, tongue, skin, feeding problems, thyroid disease, immunity problems, otorhinolaryngological problems and many others. Syndrome Down diagnosis is performed by: ultrasound examination, hormone analysis, maternal serum screening, amniocentesis and karyotyping. The aim of this paper was to raise awareness of the problems of children with syndrome Down and the life and work of their parents. Next to the parents, a professional team consisting of speech therapists, educational rehabilitator, physical therapists and psychologists helps in the work and development of the child with syndrome Down. From an early age, children with syndrome Down should be included in social life, early intervention and educated as much as possible to become more independent. Therefore, they have equal opportunities to develop their cognitive, physical, social and emotional abilities. This paper also presents a case report of a 10-year-old girl with syndrome Down and an individual review of her development and learning, the difficulties she encountered, estimates by experts and her integration into society (kindergarten, school). Kindergarten is of great importance for children with syndrome Down because it is there that children learn, acquire knowledge in the field of socialization, discipline, increase their independence, fine motor skills and encourage children's communication through play and socializing with other children. Children with syndrome Down need to be included in the school system where they become members of society, achieve a better everyday life and prepare for the most independent form of living. The nurse has a very important role in educating and informing parents and individuals with a diagnosis of syndrome Down and the entire population. It is very important for the nurse to reduce the presence of prejudice in her knowledge and actions in order to maintain and improve the quality of life of people with syndrome Down.

Tema ovog diplomskog rada se odnosi na mogućnosti povezivanja nastavnog predmeta Likovne kulture s nastavnim predmetom Prirode i društva. Svrha predmeta Likovne kulture je uvesti učenike u sadržaje koje nudi svijet likovne umjetnosti kako bi obogatili sliku o sebi i svijetu u kojem žive te tako i razvili stvaralaštvo kao način mišljenja i djelovanja. Likovna kultura svojim sadržajima omogućuje strukturalnu i tematsku korelaciju sa svim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama te se time produbljuje uporaba pojedinih pojmova i sadržaja iz drugih predmeta. U nastavnom predmetu Prirode i društva objedinjuju se sadržaji iz raznih nastavnih predmeta uz pomoć kojih učenici mogu steći znanja o prirodi i društvu te primijeniti stečena znanja u svakodnevnom životu. S obzirom na to da učitelj razredne nastave nije opredijeljen samo za jedno određeno područje, da bi bio uspješan u svom radu koristi se korelacijom i integracijom. Ovim se radom teorijski istražuju glavne karakteristike nastavnog predmeta Likovne kulture, Prirode i društva i karakteristike korelacijskointegracijskog sustava u nastavi. Praktično se istražuju mogućnosti međupredmetnog povezivanja Likovne kulture i Prirode i društva u skladu s Nastavnim planom i programom za osnovnu školu. The topic of this thesis paper refers to the possibilites of connecting contents of subjects Arts and Nature and society. The point of the subject Arts is to introduce students to the contents that the world of fine arts has to offer, so they can enrich their image of themselves and the world they live in and with that develop creativity as a way of thinking and acting. Art ables a structural and thematic correlation with it's subject and curricural topics and with that prolongs the usage of certain terms and contents from other subjects. In the subject Nature and Society a lot of different contents from other subjects are combined and the students can get and use the knowledge about nature and society in everyday life. Considering that teachers of primary school isn't teaching just one area, in order to be successful in their work, they use correlation and integration. In this thesis paper, the theory part revolves about exploring the main characteristics of Arts, Nature and Society and the characteristics of a correlation-integration system in the classroom. The practical part is about exploring the possible connecting of Arts and Nature and Society regarding the Corriculum in primary schools.

Dobro je poznato kako je fenomen migracija postao iznimno relevantan u posljednjih nekoliko desetljeća. Migrantska kriza u Europi je posebice od 2015. godine rezultirala brojnim raspravama o migracijama, izbjeglicama, integraciji i sličnim pitanjima, te je stoga jedan od ciljeva ovog rada dati odgovarajući doprinos profesionalnoj i javnoj debati na području integracije migranata u hrvatsko društvo. Rad je koncipiran u pet dijelova. Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada izlaže se teorijski okvir koncepta integracije migranata, odnosno prikazuju se pokušaji (još uvijek neuspješnog) iznalaženja jedinstvene definicije pojma integracije migranata. Slijedi treći dio, u kojemu se daje pregled pravnog okvira Republike Hrvatske na području integracije migranata. U tom kontekstu, navode se relevantne odredbe Ustava Republike Hrvatske, relevantni ratificirani međunarodni ugovori, te odgovarajući zakoni i podzakonski propisi, kao i relevantna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske. Imajući u vidu da je Republika Hrvatska harmonizirala svoje zakonodavstvo s acquis communaitaireom Europske unije i članica je Europske unije, u radu se posebna pozornost poklanja prikazu okvira Europske unije za integraciju migranata. Četvrti dio rada bavi se institucionalnim okvirom Republike Hrvatske za integraciju migranata, pri čemu se naglašava kako je područje integracije migranata, na temelju zakonodavnog i regulatornog integracijskog okvira, područje koje je u nadležnosti nekoliko ministarstava (na čelu s Ministarstvom unutarnjih poslova), ureda, povjerenstava, a značajnu ulogu u ovom području svakako imaju i brojne nevladine organizacije. Konačno, u petom i ujedno zaključnom dijelu rada navode se preporuke za daljnji razvoj integracijske politike Republike Hrvatske., It is well known that the phenomena of migrations is becoming increasingly relevant in the last decades. Especially from 2015 the refugess crisis in Europe has prompted numerous discussions about migration, refugees, integration and similar issues, and that is why this paper aims to contribute to professional and public debate on the issue of the integration of migrants into Croatian society. The paper consists of five parts. After the introductory part, in the second part of the paper we give a theoretical framework of the concept of integration of migrants, that is we give an overview of the (still unsuccesful) finding of the unique definition of the term integration of migrants. In the third part of the paper we present an overview of legal framework of the Republic of Croatia regarding integration of migrants. In this context, we analyse the relevant provisions of the Constitutution of the Republic of Croatia, relevant ratified international treaties, relevant national laws and regulations, as well as relevant case-law of the Constitutional Court of the Republic of Croatia. Having in mind that the Republic of Croatia has harmonized its legislation with the asquis communaitaire of the European Union and it is a Member States of the European Union, the special attention in this part of the paper is dedicated to the European Union framework for the integration of migrants. The fourth part of the paper deals with the institutional framework of the Republic of Croatia for the integration of migrants, and here we emphasize that the area of the integration of migrants, on the basis of legislative and regulatory framework, is under the jurisdiction of several ministries (headed by the Ministry of the Interior), offices, commissions, while the important role in this area certainly belongs to the numerous non-governmental organizations. Finally, in the fifth and also final part of the paper we make some recommendations for the further development of the integration policy of the Republic of Croatia.

U radu se istražuje iseljavanja Hrvata u Austriju tijekom 1980-ih i 1990-ih godina. Etnološko i kulturnoantropološko istraživanje temeljeno je na kvalitativnoj metodologiji, na polustrukturiranim intevjuima. Kroz intervjue s osam kazivača, istražuju se potisni i privlačni faktori koji su utjecali na iseljavanje iz Hrvatske te odabir Beča i Austrije kao useljeničke zemlje. Poseban naglasak stavljen je na proces prilagodbe austrijskom društvu te dimenzije integracijskog procesa (kulturnu, društvenu, religijsku, ekonomsku i pravno-političku dimenziju integracije). Istraživanje pokazuje da su hrvatski imigranti integrirani u austrijsko društvo i smatraju se dijelom zajednice. Rad završava s prikazom transnacionalnih praksi i povezanosti s drugim Hrvatima, kako onima u Austriji, tako i u Hrvatskoj. The paper presents the emigration of Croats to Austria during the 1980s and 1990s. Ethnological and cultural anthropological research is based on a qualitative methodology, on semi-structured interviews. Through interviews with eight narrators, the paper investigates the push and pull factors that influenced emigration from Croatia and the choice of Vienna and Austria as immigrant countries. Special emphasis was placed on the process of adaptation to Austrian society and the dimensions of the integration process (cultural, social, religious, economic and legal-political dimension of integration). The research shows that Croatian immigrants are integrated into Austrian society and are considered part of the community. The paper concludes with a presentation of transnational practices and connections with other Croats, both in Austria and in Croatia.

Sveopći položaj hrvatskih zemalja na samoj polovici 19. stoljeća bio je iznimno otežan. Prisutnost elemenata koji su proizašli iz Metternichova sustava još je više pospješila razjedinjenost koja se pokušavala dokinuti, između ostalog, razvojem kulture i jezika u okvirima preporodnog razdoblja. U tom se kontekstu javlja hrvatski publicist Ante Kuzmanić kao pokretač prvoga časopisa na hrvatskom jeziku u Dalmaciji – Zore dalmatinske. S tim u vezi ovaj rad proučava oscilacije političke scene u razdoblju neposredno prije pokretanja časopisa, kako bi se lakše shvatile ekonomske i kulturne promjene koje su kao takve imale izravan utjecaj na Zoru. Nadalje, u tekstu se daje pažnja pitanju jezika, odnosno faktoru koji je u temelju odmaknuo razmišljanja preporoditelja kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, a isto tako bio ključan lajtmotiv časopisa. Osim pitanja jezika, Zora je preko svojih tekstova plasirala razne ideje koje su se ticale ujedinjenja hrvatskih zemalja, što je neminovno utjecalo na integraciju hrvatske nacije. Kako bi se takvo razmišljanje potvrdilo, u radu je korišten integracijski model češkog povjesničara Miroslava Hrocha, preko kojega je interpretirano značenje Zore dalmatinske., Overall situation in the mid-19th century in Croatia was somewhat difficult. The strong presence of the Metternich System gave impetus to the continuation of the fragmentation of Croatian regions that was hoped to be stopped by further development of culture and language. In that context, it is important to mention the Croatian publisher Ante Kuzmanić as the founder of the first magazine in the Croatian language in the region of Dalmatia – Zora dalmatinska. This paper studies the oscillations of the political scene with the goal to understand the impact that the changes, considering economy and culture, had on Zora dalmatinska. Furthermore, in regard to the language as a rather dividing factor when it comes to reformers from continental Croatia and Dalmatia, this paper also looks into that part bearing in mind that the language is a fundamental leitmotif of the Zora. Ultimately, understanding how big of an effect the magazine had on the idea of unification of the Croatian regions, there is a part dedicated to the integration of the nation. To be more accurate, a model of the national integration presented by the Czech historian Miroslav Hroch was used while interpreting Zora dalmatinska with hopes to display the importance of the magazine considering the integration of the Croatian nation.

Broj djece s teškoćama u razvoju u stalnom je porastu. Teškoća koja također bilježi rast jest i hiperaktivnost. Hiperaktivnost i općenito teškoće u razvoju djeci/učenicima otežava školovanje i svakodnevno funkcioniranje u izvršavanju njihovih obveza. Kako bi se umanjile posljedice ovog poremećaja potrebno ga je na vrijeme otkriti i djelovati u skladu s indikatorima. Potrebno im je pružiti podršku putem unaprjeđivanja nastave i metoda rada kako bi im nastava bila što zanimljivija te kako bi im se pažnja usmjerila na školske zadatke. Bitno je razumjeti sami nastanak i uzroke poremećaja, njegove indikatore, utjecaj na dijete s hiperaktivnošću i njegovu okolinu te mogućnosti reagiranja svih dostupnih aktera. Smatram da je takvoj djeci, odnosno učenicima potrebno pružiti puno više pažnje.Iz tog razloga, u radu će opisati poremećaj, njegov nastanak, posljedice, proces identifikacije, na koji način pružiti potporu u edukaciju roditeljima, ali i osoblju škole. U radu će se prikazati i jedan primjer uspješne integracije učenice s ADHD –om, trećeg razreda koja se školuje prema redovitom programu uz prilagodbu nastavnih sadržaja i individualizirane postupke iz Hrvatskog jezika, Prirode i društva, Engleskog jezika i Matematike, te uz potporu pomoćnice u nastavi. The number of children with disabilities is constantly increasing. Another disability that is increasing is hyperactivity. Hyperactivity and other disabilities in general are making education and daily obligations of students very hard. In order to reduce the effects of this disorder, it is necessary to discover it on time and to take action in the parental home and at school. They need to be supported by continuous improvements of class lectures and the methods used so the lectures are more interesting and so they can focus on their school obligations. It is essential to understand the disorder itself, its symptom, its impact on a hyperactive child and its environment so everyone involved can respond properly to help the child. Considering the information stated earlier, it is clear that this is a complex disorder that needs to be given greater more attention. For that reason, the paper will describe the disorder, its development and consequences, the process of identifying, supporting and educating parents, as well as the teachers who work with child. The paper will also show one example of a successful integration of a student with ADHD, a third-grader, who is taught on a full-time basis with the adaptation of teaching content and individualized procedures in Croatian language, Mathematics, Science class, English and with the support of a teaching assistant.