Search

In this paper we present a series of evident and latent as well as direct and indirect influences of foreign languages on Croatian. We consider linguistic borrowing through the prisms of purism in contemporary European languages and of implicit and explicit purism in Croatian. We argue that Croatian linguistic purism is consonant with similar activities taking place in other European languages, addressing the same issues according to the same criteria, and that it has been a constant feature of the language, varying only in the degree of intensity. Croatian, as a traditionally purist language, has not accepted foreign language models passively, but has adapted loanwords according to its rules, at the same time activating its expressive potential by creating calques as substitutes for foreign language models., Hrvatski je jezik sukladno svojim snagama živio u duhovnim kretanjima koja su ga okruživala i živo se uključivao u europske kulturne i civilizacijske tokove. U prilogu se daje sintetski prikaz hrvatskih jezičnih dodira s drugim kulturnim, civilizacijskim i jezičnim krugovima. Iz tih je dodira izraslo evidentno (posuđenice) i latentno (prevedenice) posuđivanje i neprekidno zamjetan jezični purizam. Puristička se djelatnost osobito očituje u procesu standardizacije jezika, stoga se umjereni purizam smatra univerzalnom značajkom standardnih jezika. Hrvatski je purizam u suglasju sa sličnim nastojanjima u europskim jezicima: bavi se istim pitanjima, ima jednake kriterije i neprekidno traje s različitim intenzitetom. U jezicima s izrazitijom purističkom tendencijom izravno jezič no leksičko posuđivanje uzmiče pred kalkiranjem. Hrvatski je jezik oblikovao aktivni odnos prema stranojezičnim činjenicama. To je skrb za jezičnu pravilnost koja ne prihvaća svaku stranu riječ pasivno, proizvoljno i bez prosudbe, ali je prihvaća ako mu je potrebna i pri tom je usklađuje sa svojim jezičnim zakonitostima. Hrvatski se purizam očituje ne samo u otporu prema pasivnom preuzimanju stranih riječi, već prije svega u njegovu poticajnu djelovanju da se pokrenu vlastite mogućnosti u stvaranju izraza za izvanjezične inovacije: on je nuždan uvjet za stvaranje prevedenica u najširem smislu toga naziva. Puristička djelatnost koja za cilj odabire prevedenice kao prikladnija jezična rješenja od posuđenica također je podložna kritičkom preispitivanju. U hrvatskome je jeziku u normativnoj ocjeni posuđenica i prevedenica bilo zastranjivanja, i to u rasponu od potpunog proskribiranja ili jednih ili drugih, do nekritičnog prihvaćanja i jednih i drugih. Glavnina standardološke prakse priklanja se umjerenom stavu. Kao što je cjelokupna povijest hrvatskoga standardnoga jezika obilježena nastojanjem da se u prihvaćanju stranojezičnih činjenica poštuje na- čelo reda i funkcionalnosti, tako su i danas aktualna normativna pitanja posuđenica i prevedenica. Imajući u vidu leksičko raslojavanje i polifunkcionalni karakter standardnoga jezika u procjeni posuđenica i prevedenica, potreban je diferenciran pristup: jedan sinonimski parnjak u neutralnoj, drugi u obilježenoj ulozi. Pristupa li se jezičnim činjenicama funkcionalno, u prvi će plan doći pozitivne strane purizma i neće biti mjesta negativnim konotacijama koje se obično stavljaju u prvi plan pa se jezični purizam smatra nepoželjnom pojavom. Purizam kao opiranje neosjetljivosti za stilističko raslojavanje sinonim je za jezičnu kulturu. Zahvaljujući njemu, hrvatski se jezik leksički obogatio, posuđenice prilagodio fonološki, morfološki i semantički, a u prevedenicama očuvao izraznu samosvojnost i uključio u širu jezičnu konvergenciju.

During the last 15 years the Croatian linguistic journal Jezik has been organizing contests for the best words which had appeared in the previous year or has encouraged the readers to find replacements for unnecessary loan words or those native words which – because of some features – did not meet the requirements of the Croatian language system. Such contests or nominations very often bring about numerous comments and are frequently perceived from a rather negative position. Many people find them inappropriate because they link them exclusively with purist language attitudes and have the impression that such type of contest is specific just of this journal. Examples from a number of other languages, however, show that contests and nominations for the best, the most prominent, the most imaginative, the most (un)necessary or even the worst words is something that is quite common regardless of whether a language has a strong purist tradition or is, on the contrary, open to all possible foreign influences. The article brings an overview of various types of contests and similar activities in several countries, deals with criteria that are being set in these contests, and gives examples of words that were chosen as the best ones within certain categories. The aim of the contribution is to show to what extent the so called average speakers of a language can be perceived as active participants in the evaluation of the newly coined words, what their opinion about certain proposals is and can one expect that the reactions of the wider public will influence the use of new words. The article is primarily focused on the Croatian situation and the reaction of the media to the final results of the contest for new words published in Jezik in June 2007., Posljednjih se godina u časopisu Jezik objavljuje natječaj za najbolje riječi u protekloj godini, odnosno traže se zamjene za nepotrebne tuđice ili za one domaće riječi koje se po nekim svojim obilježjima ne uklapaju dobro u hrvatski jezični sustav. Ti natječaji često izazivaju brojne komentare i često se na njih gleda s vrlo negativnih pozicija. Mnogi ih smatraju neprimjerenima, jer ih povezuju isključivo s purističkim jezičnim stavovima i misle kako je takva vrst natječaja specifična za isključivo navedeni časopis. Primjeri iz brojnih drugih jezika, međutim, pokazuju nam kako su natječaji ili nominacije za najbolje, najistaknutije, najmaštovitije, naj(ne)potrebnije ili čak i najgore riječi nešto što se javlja bez obzira na to jesu li ti jezici skloni purizmu ili, naprotiv, otvoreni prema svim mogućim stranim utjecajima. U članku se navode razni tipovi natječaja i sličnih aktivnosti u pojedinim zemljama, kriteriji koji su u njima postavljeni te stanovit broj riječi koje su na tim natječajima izabrane kao najbolje u okviru zadanih kategorija. Namjera je ovoga priloga da pokaže do koje se mjere tzv. prosječni govornici nekoga jezika mogu promatrati kao aktivni sudionici u ocjeni novostvorenih riječi, kakvo je njihovo mišljenje o pojedinim prijedlozima i može li se očekivati da će reakcije šire publike utjecati na uporabu. Težište rada usmjereno je ponajprije na hrvatsku situaciju i na odjek što su ga rezultati natječaja za nove riječi koje je Jezik objavio u lipnju 2007. godine imali u medijima i na internetskim forumima.