Search

Rad se temelji na pretpostavci da razlike među medijskim generacijama odražavaju razlike u medijskim krajolicima s kojima su se suočavale različite generacije u svojim formativnim godinama. Oslanjajući se na sociološko razumijevanje pojma generacije, pokazuje se da se rezultat procesa oblikovanja medijskih generacija očituje u karakterističnim medijskim repertoarima. Ti su repertoari u određenoj mjeri u obliku neizravnog skupa (fuzzy set) povezani s dobi, društvenom lokacijom i tehnološkim promjenama. Rezultati se temelje na prvom znanstvenom nacionalnoreprezentativnom istraživanju hrvatskih medijskih publika provedenom u lipnju i srpnju 2014. godine. Istraživanje je provedeno anketnim istraživanjem na višeetapnom stratificiranom klasterskom uzorku od 800 ispitanica i ispitanika starijih od 14 godina. Uzorak je reprezentativan po dobi, spolu i regiji te je naknadno ponderiran kako bi se postigla reprezentativnost po obrazovanju. Analizom latentnih klasa identificirane su četiri medijske generacije: ona najstarija, generacija tradicionalnih korisnika medija, zatim generacija digitalnih imigranata te dvije najmlađe, digitalne, generacije – pripadnici digitalne generacije neskloni čitanju novina i pripadnici digitalne generacije skloni čitanju novina. Sve četiri generacije u određenoj su mjeri multimedijske i za sve je karakteristično da televizija predstavlja važan element medijskog repertoara. Neočekivano, repertoar digitalnih korisnika sklonih čitanju novina zabilježen je među najmlađim korisnicima medija, što otvara nova pitanja za buduća istraživanja. Iako je mnoštvo informacija o najranijim publikama u Hrvatskoj možda zauvijek izgubljeno s prvom generacijom medijskih korisnika rođenom početkom 20. stoljeća, ovo istraživanje pruža temelj koji omogućuje prve uvide u sličnosti i razlike među hrvatskim medijskim generacijama., The article draws on the assumption that the differences among media generations reflect the differences among mediascapes that different generations encounter during their formative years. Building upon the sociological understanding of the notion of a generation, the article shows that the result of the process of shaping media generations are manifested in the specific media repertoires. These repertoires are in a fuzzy relation with age, social location and technological changes. The study is based on the first academic nationally representative survey of Croatian media audiences conducted in June and July of 2014. The interviews were conducted on a multi-stage stratified cluster sample of 800 respondents older than 14 years. The sample was representative by age, gender and region and it was weighted to achieve representativeness by education. By means of the latent class analysis, four classes of the Croatian media generations were identified: the oldest one, the generation of traditional users, followed by the generation of digital immigrants and the two youngest digital generations – digital newspaper seekers and digital newspaper avoiders. All four identified generations were multimedial to a certain extent and for all of them television represented an important element of their repertoire. Unexpectedly, the repertoire of digital newspaper seekers was registered among the youngest media users, which opens up new questions for further research. Although a lot of information about the earliest period of media audiences in Croatia is maybe forever lost with the first generation of media users born at the beginning of the 20th century, this study provides the basis for the first insights into the similarities and differences among Croatian media generations.