Search

Rad daje pregled doprinosa hrvatskih istraživača, prije svega znanstvenika i suradnika s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenom i akademskom razvoju političke komunikacije, političkog marketinga i odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Sve tri discipline spadaju u područje strateškog komuniciranja koje podrazumijeva svrhovito korištenje komunikacije kojom pojedinci, organizacije, institucije ili države nastoje ostvariti svoje strateške ciljeve. Rad pokazuje kako je Hrvatska, iako je kasno uskočila na vlak tržišnog komuniciranja, brzo uhvatila korak s međunarodnim istraživačkim i akademskim trendovima na tom području. Fakultet političkih znanosti u tome je imao pionirsku i predvodničku ulogu. Istraživači s Fakulteta, ali i drugi hrvatski znanstvenici, svojim istraživanjima i policy analizama na području političkog marketinga i političke komunikacije doprinijeli su konceptualizaciji i komparativnoj analizi suvremenih izbornih kampanja, zatim fenomena amerikanizacije, personalizacije, pakiranja politike, populizma, celebrity populizma, dezinformacija, e-demokracije, cyber politike i drugih. Na području odnosa s javnošću posebno se ističu doprinosi konceptualizaciji i istraživanju imidža, identiteta i brenda država, kriznom komuniciranju, strateškom komuniciranju u turizmu te evaluaciji odnosa s javnošću., The paper provides an overview of the contribution of Croatian researchers, primarily scientists and associates from the Faculty of Political Sciences, University of Zagreb, to research and teaching of political communication, political marketing and public relations in Croatia. All three disciplines belong to the field of strategic communication, which refers to a purposeful use of communication by individuals, organizations, institutions or states aimed at achieving their strategic goals. The paper shows how Croatia, despite its belated enrolment in the market communication, quickly caught up with international research and academic trends in the field. The role of the Faculty in this process was the one of a pioneer and a leader. Researchers from the Faculty, as well as other Croatian scientists, have been contributing to the conceptualization and comparative analyses of contemporary election campaigns, as well as to the research of the phenomena of Americanization, personalization, packaging of politics, populism, celebrity populism, disinformation, e-democracy, cyber politics and others. In the field of public relations, particularly noteworthy are contributions related to image, identity and nation branding, crisis communication, strategic communication in tourism and evaluation in public relations.

Članak analizira medijatizaciju kao empirijski proces i novi teorijski pristup. Raspravlja se razlika između pojmova medijacije i medijatizacije te drugi novi koncepti koje uvodi taj teorijski pristup u analizi interakcije medija i društvenih promjena. U članku se prezentiraju tri glavne perspektive u teoriji medijatizacije i najvažniji autori te prethodnici u komunikacijskoj i medijskoj teoriji i široj društveno-znanstvenoj (uglavnom sociološkoj) teoriji na kojima se istraživanja dinamike i posljedica medijatizacije danas temelje. Kulturna, materijalna i institucionalna perspektiva medijatizacije (posljednja uključuje i medijatizaciju politike) analiziraju se u odnosu na razumijevanje povijesnog perioda u kojem se odvija medijatizacija, komunikacijskih medija, širih teorijskih gabarita i rezultata empirijskih istraživanja. Zaključno se razmatra recepcija pristupa u Hrvatskoj u svjetlu napredovanja medijatizacijskih promjena iz makro perspektive medijskog sustava i iz mikro perspektive informativnih navika medijskih publika., The article investigates mediatization as an empirical process and a new theoretical approach. Differences between the concepts of mediatization and mediation are examined, with other new concepts developed by this theoretical approach in the analysis of the interaction of media and social change. The article presents three key perspectives in mediatization theory and the most important authors who preceded it from the communication and media field, as well as from the broader social scientific theory (mainly sociological) which forms the basis for the contemporary research into the dynamics of mediatization. Cultural, material and institutional perspectives in the mediatization approach (the institutional also including the mediatization of politics) are analyzed in respect to their understanding of the historical periods in which mediatization takes place, of communication media, broader theoretical frameworks, and the results of empirical research. The article concludes with an analysis of the reception of the mediatization approach in Croatia in light of the progression of mediatization changes from the macro perspectives of the media system and the micro perspectives of the information habits of the media audiences.

Raspad tradicionalnih društvenih veza, razvoj masovnih medija i uspon političkog marketinga promijenili su strukturu i pravac izbornih kampanja. Suvremene, medijski posredovane izborne kampanje danas su predmetom žustrih rasprava. Na jednoj su strani oni koji tvrde da kampanje pojednostavnjuju političku stvarnost, manipuliraju biračima, potiču biračku apatiju i dugoročno pridonose demokratskom deficitu. Na drugoj su, pak, strani istraživači koji smatraju da su se kampanje morale prilagoditi novoj komunikacijskoj okolini, da samo atraktivne, medijima prilagođenje kampanje mogu pobuditi pozornost birača te da dobar dio kampanja ipak pozitivno utječe na izbornu participaciju i znanje birača o političkim procesima. Ovaj je tekst pokušaj da se prikažu argumenti jedne i druge strane te da se odgovori koliko i kako izborne kampanje utječu na demokratski proces., The collapse of the traditional social ties, the advance of the mass media and the advent of political marketing have altered the structure and the direction of electoral campaigns. Present-day media-mediated electoral campaigns are hotly debated. On one side are those who claim that campaigns simplify political reality, manipulate voters, encourage voting apathy and in the long run contribute to democratic deficit. On the other side are those who claim that campaigns had to adapt to the new communication environment, that only the attractive, media-honed campaigns can attract voters’ attention and that the majority of campaigns on the whole are a positive influence on electoral participation and voters’ familiarity with political processes. This paper is an attempt to present the arguments of both sides and to answer how and to what extent electoral campaigns affect the democratic process.

Nije dostupan (not available).