Search

S otočića Palagruže, smještenog u samom središtu Jadrana, potječu neobično bogati keramički i litički nalazi iz 3. tisućljeća prije Krista. Među njima se ističe lukostreličarska oprema (šiljci strelica i rukobrani) i bogato ukrašena keramika cetinskog stila. U vremenu obilježenom pokretnošću i pomorskom povezanošću udaljenih krajeva, drevni pomorci po svoj su prilici prepoznali jedinstvenu navigacijsku važnost Palagruže. Odlaganje odabranih predmeta na tom pustom i udaljenom mjestu predstavlja arheološki vidljiv trag tog prepoznavanja., The islet of Palagruža, located at the very centre of the Adriatic, yielded unusually rich pottery and lithic finds from the 3rd millennium BC. Prominent among them is archery equipment (arrow points and wristguards), as well as richly decorated Cetina-style pottery. During a period marked by mobility and maritime connectivity among distant regions, ancient mariners would have recognized the unique navigational importance of Palagruža. Deposition of choice items at this desolate and remote lo- cation represents an archaeologically visible trace of that recognition.

Prilikom arheoloških iskopavanja nalazišta Salamandrija na Palagruži pronađeno je pet skeletnih grobova. Njihovo datiranje obuhvaća razdoblje od kasne antike do modernog doba. Najvjerojatnije ih se može povezati s povremenim, diskontinuiranim, a ponekad možda i trajnijim, boravkom ljudi koji su se bavili specijaliziranim aktivnostima poput plovidbe, ribarenja, gradnje i ratovanja. U većini slučajeva moglo bi se raditi o ad hoc zbrinjavanju posmrtnih ostataka, prije nego li o pravom formalnom pogrebu. Spomenuti grobovi upotpunjuju saznanja o ljudskoj prisutnosti na otoku i otvaraju nova pitanja o razdobljima za koja do sada na Palagruži nije bilo arheoloških podataka., Archaeological excavations at the Salamandrija site on Palagruža Island yielded five inhumation burials. They date from periods between Late Antiquity and the Modern Age. Most probably, they can be related to occasional, discontinuous, or sometimes perhaps more permanent occupation by people involved in specialized activities such as navigation, fishing, construction work and warfare. In most cases, we may be dealing with ad hoc disposal of human remains, rather than with formal burials. These burials complement what is already known about human presence on the island and open new questions about periods which previously have not been archaeologically attested on Palagruža.

Zahvaljujući svojem strateškom položaju u samome središtu Jadrana mali otočić Palagruža odigrao je važnu ulogu u jednoj od ključnih prijelaznih epizoda europske pretpovijesti – širenju zemljoradnje i stočarstva. Najraniji tragovi prisutnosti ljudi na tom otoku potječu iz razdoblja ranoga neolitika. Ovaj rad donosi pregled palagruških ranoneolitičkih nalazišta i nalaza, kao i interpretaciju tih nalaza u kontekstu sveobuhvatnih promjena koje su Jadran zahvatile u prvoj polovici šestoga tisućljeća prije Krista. Spomenuti nalazi upućuju na postojanje pomorskih znanja i tehnologija koje su omogućivale brzo prebacivanje dobara, ideja i ljudi preko širokih prostranstava otvorenoga mora. Zahvaljujući tim znanjima nov način preživljavanja, temeljen na proizvodnji hrane, relativno se brzo proširio i stabilizirao na čitavome jadranskom prostoru., Due to its strategic position at the very centre of the Adriatic Sea, the islet of Palagruža played a vital role during one of the crucial transitional episodes of European prehistory – the spread of farming. The earliest evidence of human presence on this islet dates to the Early Neolithic. This article presents an overview of Palagruža’s Early Neolithic sites and finds, as well as an interpretation of those finds in the context of comprehensive changes that affected the Adriatic region during the first half of the sixth millennium BC. These finds indicate the existence of seafaring skills and technology that allowed circulation of goods, ideas, and people in rapid fashion over long stretches of open water. Thanks to these skills, a new way of life based on food production spread and stabilised relatively quickly throughout the Adriatic region.

Nekoliko antičkih pisaca spominje jadranske Kelte. Na temelju tih izvješča kod nekih novijih istraživača susrećemo se s mišljenjem da su neka poznata ilirska plemena poput japoda i delmata bila pomiješana s Keltima. Tu postoji više arheoloških i povijesnih pitanja.

Nedavna istraživanja na Palagruži pokazala su da je otok bio često posjećivan u razdoblju prijelaza iz bakrenog u brončano doba. Razloge tim posjetima nalazimo u jedinstvenom geografskom položaju, iznimnom bogatstvu ribom, te postojanju ležišta rožnjaka koji je u to vrijeme bio intenzivno korišten za izradu kamenog oruđa. Središnje teme rasprave su: (1) vremensko opredjeljenje cetinske kulture kojoj pripisujemo nalaze s Palagruže; (2) analiza izrađevina od cijepanog kamena kao i mogućnost njihove specijalizirane obrtničke proizvodnje, te (3) pomorsko-prometni značaj Palagruže unutar Jadrana i u širem kontekstu Sredozemlja potkraj trećeg tisućljeća pr. Kr.