Search

In the past, an indigenous chamois population inhabited Velebit Mountain, but the nature of its taxonomic status is unknown. This indigenous population was exterminated at the beginning of the 20th century, probably because of such phenomena as poaching, disturbance by livestock and sheepdogs, and possibly diseases. The chamois was re-introduced to Northern Velebit twice. The first time came in 1974, when 10 individuals were introduced from Mt Prenj in Bosnia and Herzegovina (R. rupicapra balcanica), and a second time in 1978, when 5 individuals were introduced from Kamniške Alpe in Slovenia (R. rupicapra rupicapra). A genetic analysis of the recent chamois population on the Northern Velebit showed a hybrid genetic structure, containing genes of both subspecies. Historical data confirm that the presence of the chamois in the Paklenica National can be traced back to at least the year 1985. The presence of the northern chamois (Rupicapra rupicapra) in Paklenica was investigated in the period 2008-2012. The objective was to present the population status and the shift in its distribution since 1985. It is likely that part of the population may move between the Park and the neighbouring hunting areas., Povijesni podaci govore o prisutnosti divokoza u Nacionalnom parku Paklenica od 1985. godine, iako su ti podaci samo usmeni, jer nema nikakvih pisanih podataka ni bibliografskih izvora koji bi to potvrdili. Jedini pisani podaci o divokozama na području Paklenice datiraju iz 1995., a spominju obitavanje 2 jedinke divokoza unutar područja Nacionalnog parka. Da bismo prikazali trenutni status populacije divokoza na području NP Paklenica izvršili smo direktno istraživanje na terenu te prikupljanje ostalih podataka kao što su objavljeni pisani podaci, lovno-gospodarske osnove okolnih lovišta, usmeni podaci lovočuvara i lokalnih stanovnika. Prvi put je prisutnost divokoza zabilježena u rujnu 1998. godine. Sustavno istraživanje provođeno je zadnjih pet godina, od 2008. do 2012. Određeno je sedam pješačkih ruta za obilazak terena. Učestalost obilazaka svake pojedine staze nije bila unaprijed određena. Zbog toga su neke rute obilažene češće u odnosu na druge. Glavni cilj istraživanja bila je povrda prisutnosti divokoza na području Nacionalnog parka u svrhu dobivanja informacija o distribuciji i približnoj površini staništa. Nadalje, koristeći podatke iz planova upravljanja okolnih lovišta i usmene podatake lovočuvara, obilazili smo i područja na kojima Nacionalni park graniči s tim lovištima da bismo saznali postoji li mogućnost migriranja divokoza iz lovišta na zaštićeno područje i obrnuto.