Search

The honey bee forage resources in the Neretva Valley enable production of unifloral Satsuma mandarin (Citrus unshiu Marc.) honey. Given the insufficient knowledge about this type of honey, the aim of this study was to establish its botanical origin (pollen spectrum), as well as physico-chemical and sensory properties. In total nine samples of Satsuma mandarin unifloral honey collected from Neretva Valley in the period from 2014 to 2015 were analysed. Floristic observations have recorded 78 plant species and the results of qualitative melissopalynological analysis revealed pollen originating from 50 plant species in analysed honey samples. The number of determined types of pollen in individual honey samples varied from 8 to 19 with an average of 13 pollen types. Proportion of Satsuma mandarin pollen ranged from 3 to 35% with average of 10.88%. The average water content in honey samples range from 17.1% to 17.3%, electrical conductivity from 0.22 mS/cm to 0.27 mS/cm, pH value from 3.82 to 4.02 and diastase activity from 7.78 to 9.36. The main sensory attributes of Satsuma mandarin were determined by sensory analysis: colour ranging from light to dark yellow, orange blossom odour with medium intensity, weak to medium taste persistence characterised by medium sweetness and poorly expressed acidity, and floral and fruity aroma. Due to almost monocultural orchards of Satsuma mandarin in the Neretva Valley, the possibility of producing this rare type of honey in this region should certainly be utilized., Na osnovu pašnih resursa u dolini Neretve značajnu proizvodnju uniflornog meda od unšijske mandarine (Citrus unshiu Marc.) omogućavaju površine pod navedenim agrumom. Međutim, zbog nedovoljnih saznanja o ovoj vrsti meda cilj je ovog istraživanja bio utvrditi njegovo botaničko podrijetlo te fizikalno-kemijska i senzorska svojstva. S navedenog je područja analizirano ukupno 9 uzoraka meda od unšijske mandarine prikupljenih u razdoblju od 2014. do 2015. godine. Florističkim je opažanjima zabilježeno 78 biljnih vrsta, a kvalitativnom je melisopalinološkom analizom u uzorcima meda utvrđena pelud 50 biljnih vrsta. Broj se utvrđene peludi po uzorku meda kretao od 8 do 19, a prosjek je bio 13. Udio peludnih zrnaca unšijske mandarine u istraživanim se uzorcima kretao od 3 do 35% s prosjekom od 10.88 %. Prosječni se udio vode u uzorcima meda kretao od 17.1 do 17.3%, električne provodnosti od 0.22 mS/cm do 0.27 mS/cm, pH vrijednosti od 3.82 do 4.02, dok se aktivnost dijastaze kretala od 7.78 do 9.36. Senzorskom je analizom utvrđeno da boja meda varira od svijetlo do tamno žute, miris meda je po parfemu narančina cvijeta i srednjeg je intenziteta, okus je slabo do srednje postojan sa srednje izraženom slatkoćom i slabo izraženom kiselošću, dok je aroma srednje postojana, cvjetna, odnosno voćna. Na osnovu gotovo monokulturnih nasada unšijske mandarine u dolini Neretve trebalo bi iskoristiti mogućnost proizvodnje ove raritetne vrste meda.

Hlapive komponente meda analizirane su pomoću elektronskog nosa s ciljem utvrđivanja aromatskog profila. Ukupno je analizirano 49 uzoraka bagremovog meda (Robinia Pseudoacacia L.) i 16 uzoraka kestenovog (Castanea sativa Mill.) meda. Botaničko podrijetlo kao i fizikalno-kemijski parametri analizirani su u aktreditiranom laboratoriju, a geografsko podrijetlo uzoraka utvrđeno je od samih pčelara kroz razgovor. S ciljem utvrđivanja razlika među uzorcima istog botaničkog, ali različitog geografskog podrijetla podaci dobiveni analizom pomoću elektronskog nosa obrađeni su statistički i metodom analize osnovnih komponenata (PCA). PCA analiza je pokazala da uzorci iz geografsko bliskih regija pokazuju težnju grupiranja, dok uzorci sa udaljenijih lokacija pokazuju različitosti unatoč istom botaničkom podrijetlu. Ovakvi rezultati ukazuju na mogućnost primjene elektronskog nosa kao alata za određivanje geografskog podrijetla meda., Honey volatile compounds were analysed by means of electronic nose, with the aim to capture honey aroma profile. 49 samples of black locust (Robinia pseudoacacia L.) and 16 of chestnut (Castanea sativa Mill.) honeys were analysed. Their botanical origin and physicochemical properties were analysed in accredited laboratory Geographical origin of samples has been known from interviews with beekeepers. Data obtained by electronic nose analysis were further analysed by principal component analysis (PCA) in order to determine differences among volatile profiles of samples with the same botanical origin but with different geographical origin. PCA result showed that honey samples from geographically close regions tend to group together, while those of distant geographical regions show differences though they are of the same botanical origin. Those results imply possibility to use electronic nose as a tool for honey geographical origin determination.