Search

In this paper we suggest that modern tourism planning of a destination should include participation from all levels of the community (direct stakeholders, local residents and differing age groups) if the participatory process is to be extensive and universal within the community. We see participatory planning as a critical success factor in seeking to satisfy the requirements of the modern paradigm of sustainability and responsibility in tourism. A community-based approach to tourism development is a prerequisite to sustainability. This focuses on community involvement in the planning and development process and developing the types of tourism, which generate real social and economic benefits to local communities. Representing the interests and fulfilling the needs of various users is one reason for enabling their participation. Interestingly, children & youth are often overlooked in this regard even though adults may not adequately represent their needs. An important outcome of participatory planning is the process of collective learning that takes place through the underlying process of dialogue. We will refer in the paper to parallel research conducted with colleagues in Slovenia focusing in detail on the role of children & youth in the participatory process of developing sustainable tourism at a local level. This includes a view that planning for sustainable tourism development is an effort to shape the future. Among stakeholders and community participants, children & youth have a significant voice in the future and to a strong degree should have the right to engage in development. The paper seeks to assess the role of participatory structures in planning and development and in the role of children & youth as stakeholders in the planning of local destination management., U ovom radu polazimo od pretpostavke, kako u suvremenom planiranju turističkog razvoja destinacije treba težiti da su u participativni proces uključene sve razine lokalne zajednice (direktni dionici u turizmu, lokalno stanovništvo kao i različite starosne skupine). Posljednje navedeno jedino osigurava univerzalni i sveobuhvatni participativni proces planiranja u turističkoj destinaciji. Ocjenjujemo, da je participativnost svih dionika kritičan faktor uspjeha za osiguranje održivog i odgovornog turističkog razvoja u des-tinaciji. Na taj način osiguran je razvoj turizma, koji generira realne socijalne, okolišne i ekonomske koristi za lokalnu zajednicu. Mogućnost za iskaz participacije treba biti omogućena svim dionicima u destinaciji. Interesantno, djeca i mladi često su izostavljeni iz ovog procesa, iako u većini slučajeva odrasla generacija ne može adekvatno izraziti njihov pogled na budući turis-tički razvoj u destinaciji. Značajan rezultat participativnog procesa je i međusobna komunikacija te izmjena iskustva u procesu planiranja razvoja turističke destinacije. U radu se referiramo i na paralelno istraživanje, koje su izveli kolege iz Slovenije, s fokusom na ulogu djece u participativnom procesu planiranja turističke destinacije. Smatramo da je to od važnog značaja za osiguranje elementa održivosti za budući razvoj u turističkoj destinaciji. Između svih dionika u planiranju razvoja destinacije, djeca i mlada generacija trebaju i moraju imati svoju ulogu i svoj glas, kako bi participativni proces bio cjelovit odnosno sveobuhvatan.

In this paper we seek to identify what we see as a dysfunctional barrier in the development of environmentally and economically sustainable tourism at a local level. Changing shifts in tourism markets have led to the greater importance of sustainable tourism initiatives, which by their very nature will tend to have a locally oriented concept, as opposed to a national or international concept. Our research used four comparative case-studies to consider the potential advantage of locally focused bottom-up tourism models based on coalitions of key local actors over top-down models based on national or international structures., U svom radu nastojimo identificirati ono što smatramo disfunkcionalnim barijerama u razvoju ekološki i ekonomski održivog turizma na lokalnoj razini. Pomaci na turističkom tržištu doveli su do inicijative, da se veća važnost pridaje onim kretanjima koja po svojoj prirodi imaju tendenciju ka lokalnoj orijentaciji, za razliku od nacionalno ili međunarodno usmjerenog koncepta. U našem smo istraživanju komparativno upotrijebili četiri studije slučaja u kojima je izražena prednost lokalno usmjerenih turističkih modela prema metodi „odozdo prema gore“, odnosno participativnog planiranja, u čijem je temelju koalicija ključnih lokalnih aktera posloženih obrnuto od modela „odozgo prema dolje“ utemeljenom na nacionalnim ili međunarodnim strukturama.