Search

Koje su mogućnosti čovjeka da preokrene putove razvoja prema mogućim civilizacijskim rješenjima, osnovno je pitanje na koje Fritjof Capra pokušava odgovoriti. Rad prikazuje na koji način Capra vidi krizu suvremenog društva i znanosti, te koje alternative vidi kao rješenja; njegov angažman pokazuje se u cjelini kao etički usmjeren na spoznaju načina odnosa u svijetu, čovjekove naravi i njegova najvišeg dobra, te je praktički usmjeren na razumijevanje konkretnog čovjekova opstanka. U radu se postavlja pitanje o mogućnosti uspoređivanja uvida istočnjačkih mistika i suvremenih fizičara, onako kako to radi Fritjof Capra, te na koje se probleme nailazi kada se metode, nekada udaljenih kultura, postavljaju kao relevantni učesnici naše svakodnevne prakse. Caprini uvidi u uzroke krize, analizom mehanicističko-znanstvenog pristupa i prikaz posljedica koje je takav pristup prouzročio, pogađaju u srž problema. Njegove opservacije i primjedbe na stanje u svijetu razložne su i korisne široj stručnoj publici. Međutim, njegovo viđenje izlaska iz krize, odnosno njezino rješenje ili nadvladavanje zapada u svojevrsni religijsko-znanstveni sinkretizam, s jedne strane, a s druge u scijentizam i konstruktivizam., This work questions the possibility of comparing the insights of eastern mysticism and modern physical science in a way of Fritjof Capra and also tries to present the problems of stating the methods of once distant cultures as relevant factors in our daily practice. While arguing for such comparison we face a lot of questions: are mysticism and modern physical science on different levels of reality; is there any sense in considering these levels “restricted”; are mysticism and modern physical science operating inside separated realms of reality with non-existent trans-level concepts and relations; – these being only a few questions opened by this perspectival comparison. In the last case, for example, if two realms of reality exist, one is opened to symbolic consciousness and linguistically expressible, and the other one is opened to non symbolic consciousness and linguistically non-expressible. Though this Capra’s approach is in many aspects obscure and questionable in substantive level, it, however, on methodological level completely fits into orientational frame of bioethics as multi-perspectival area.

Za svjetlo možemo reći da je istinski razbuđivač mišljenja (Platon, Država 523/524), kako u metafizici tako u prirodnoj filozofiji i znanosti. Želimo ukazati na posebnost Petrića kao onoga mislioca s kojim je dokončana epoha od antike nasljeđene metafizike svjetla i koji otvara put za novovjekovnu fiziku svjetla, naročito u djelu Panaugia, ali ne samo u njemu. Nakon Petrića uslijedila su brojna uzbudljiva znanstvena otkrića koja su rezultirala dubokim uvidima u narav svjetla, u geometriji, a posebice u fizikalnoj optici: svjetlo se širi konačnom brzinom, složeno je, dio je elektromagnetskog spektra zračenja, djeluje na materiju (fotoefekt), dovedeno je u svezu s masom i energijom. Ono nas začuđuje dualnošću svoje prirode čestice i vala. Istraživanjem zračenja tamnog tijela, suprotnosti vidljivog svjetla, otvorena je epoha kvantne fizike. Pitamo: Možemo li na osnovu mnoštva znanja o svjetlu do kojih su došli fizičari govoriti o bîti svjetla (Max Planck)? Fotonika je nova epoha u komunikacijskoj tehnologiji. Što tek treba očekivati od istraživanja fotosinteze?, Light has been defined as a true instigator of thought (Plato, Republic 523/524) both in metaphysics and in philosophy of nature and science. This article focuses on the exceptional position of Frane Petrić as the philosopher with whom the epoch of metaphysics of light inherited from antiquity ended and the path for the new epoch of the physics of light started – especially in his work Panaugia, though not only in it. After Petrić, numerous exciting scientific discoveries occurred that resulted in profound insights into the nature of light – in geometry, and especially in physical optics: light travels with finite speed, it is complex, it is part of electromagnetic specter of radiation, it has effect on matter (photo effect), it has been related to mass and energy. Light amazes us with the duality of its nature as both a particle and a wave. The research on the radiation of dark objects and the contrast with visible light has opened the epoch of quantum physics. The question this lecture poses is: Based on the body of knowledge about light accumulated by the physicists, could we talk about the essence of light (Max Planck)? Photonics is a new epoch in communication technology. What then could we expect from the research on photosynthesis?

U nastavnim programima i udžbenicima filozofije teorija relativnosti zastupljena je u malo navoda, a javlja se uvijek u kontekstu onih dijelova programa filozofije koji se odnose na pojam znanosti i na odnos filozofije i znanosti. Primjereno prirodi filozofije, ti navodi, dakako, ne upućuju na zadatak izlaganja i propitivanja sadržaja i problema teorije relativnosti (što je zadatak nastave fizike), nego na filozofske implikacije što ih pojava teorije relativnosti (kao i spoznaje i rezultati suvremene znanosti uopće) ima na trajni problem odnosa filozofije i znanosti, na filozofiju znanosti, i na razvoj kritičkog pojma znanosti i na teoriju znanosti uopće. U nastavnim programima fizike teorija relativnosti zastupljena je u 3. razredu gimnazije u dvjema sustavno raščlanjenim inačicama (»A« i »B«). Jasno su naznačeni obvezni sadržaji i izborni sadržaji. Isto je tako i u udžbenicima. Valja naglasiti da su to metodički suvremeno koncipirani, radni i problemski usmjereni udžbenici, koji se ujedno kontinuirano dorađuju i usavršavaju. U ovom pregledu programa i udžbenika autor nije bio u mogućnosti da sa sigurnošću točno utvrdi kada se i u kojem obliku prvi put javljaju sadržaji koji se odnose na teoriju relativnosti. Dijelom je to zato što ne raspolažemo potpunom bibliografijom udžbenika, a ni Zavod za školstvo ne raspolaže potpunim i pouzdanim pregledom svih progama fizike od 1941. godine do danas. Posebno ne za 3. i 4. razred gimnazije, za ono vrijeme kada su škole dijelom samostalno oblikovale te programe »prema zahtjevima struke«. Ostaju tako zadaci za daljnja istraživanja koja će provesti pojedinci i odgovarajuće ustanove (instituti i zavodi)., In high school curricula and philosophy textbooks, the theory of relativity is mentioned in very few entries, and always in the context of those sections of the philosophy syllabus which refer to the concept of knowledge and the relationship between philosophy and science. According to the nature of philosophy, these entries certainly do not present and question the subject matter and problems of the theory of relativity (which is a task of physics class), but lead to the discussion of the philosophical implications of the theory of relativity (like the understandings and results of modern science in general) on the perennial problem of the relationship between philosophy and science, on the philosophy of science, and on the development of the critical concept of science and the theory of science in general. In the high school physics curriculum, the theory of relativity is included in the 11th grade syllabus in two systematically decomposed versions (‘A’ and ‘B’). Mandatory and optional subject matter is clearly indicated. The same goes for textbooks. It is necessary to stress that these are methodologically contemporarily concipated, work and problem oriented textbooks, which are regularly improved and perfected. In our reviews of high school curricula and textbooks, the authors could not with certainty determine at what time and in which form the first contents regarding the theory of relativity were included. This is partly due to the fact that we do not have access to the entire bibliography of the textbooks and the Institute for Education does not have access to a complete and reliable overview of all the physics curricula from 1941 to the present. This is particularly true for the junior and senior years of high school during the period when schools partially modeled their curricula independently according to the »requirements of the profession«. As a result, further investigation is required which will be conducted by individuals and the appropriate institutions.