Search

U radu se analiziraju pojmovi kerygme i mistagogije, posebice tipologija evangelizatora u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium. U prvom dijelu rad posebnu pozornost posvećuje katehezi. Kerygma prema Pobudnici nije sažetak iz povijesnih udžbenika, niti nešto što je samo i jedino crkvena doktrina, kerygma je događaj koji se odvija između dviju osoba - onoga koji naviješta Krista i onoga od kojeg se očekuje obraćenje. Ona uključuje i prvi navještaj – kerygmu, ali se ne zaustavlja na prvom navještaju. Otvorena je svim područjima kršćan- skog života, integrira kršćansku inicijaciju i cjelokupan kršćanski život. Imperativ ljubavi u kerygmi posebno se očituje u konkretizaci- ji i potvrdi Božje ljubavi, ne nametanju Istine, u pozivu na slobod- nu odluku “prionuti” uz Isusa, te radosti, poticajnosti i cjelovitosti u nasljedovanju i hodu na putu Istine i Ljubavi. Kerygma, kao i cjelo- kupni evangelizacijsko-katehetski proces, ako želi biti vjerna sebi, mora biti: povijesno-spasenjska, osobna ili inkarnirana, eshatološka, antropološka, svjedočko-dijaloško-misijska te liturgijsko-biblijski obi- lježena. Druga značajka kateheze jest da je ona u sebi mistagoškog karaktera, odnosno da u sebi sadrži dimenziju mistagoške inicijacije. Mistagoška kateheza danas je u velikoj krizi jer u sebi podrazumije- va kerygmu, ona se oslanja na kerygmu, no ako kerygme nema, ona je u sebi nejasna, u praksi odsutna, nepostojeća, “mrtva”. Proučava- jući Pobudnicu možemo uočiti ne samo četiri razine evangelizacijsko- pastoralno-katehetskog pristupa nego i četiri tipologije suvremenog evangelizatora: tradicionalističko-konzervativni, progresivističko puko-aktivizirani, rezignirano-dezerterski te Duhom Dobrog Pastira prožeti evangelizator., This paper analyzes the terms kerygma, mystagogy and par- ticularly the typology of evangelists in the apostolic exhortation Evangelii Gaudium. The first part of the paper pays special atten- tion to catechesis. Kerygma, according to the Exhortation, is not a summary in the history books, or something that is just and only a church doctrine, kerygma is an event that takes place between two people, between the one who proclaims Christ and the one who is expected to be proselytized. It includes the first proclamation - kerygma, but does not stop at the first proclamation. It is open to all areas of Christian life, integrating the Christian initiation and Christian life as a whole. The imperative of love in Kerygma is parti- cularly evident in the concretization and the confirmation of God's love, in non-imposition of the Truth, in its calling for a free decision to cleave to Jesus, in the joy, inspiration and integrity to follow and walk on the path of Truth and Love. Kerygma, as well as the enti- re evangelizing-catechetical process, if it wants to be true to itself, must be: historical-salvific, personal or incarnating, eschatological, anthropological, testimonial-dialogical-missionary, as well as litur- gical and biblically marked. Another characteristic of catechesis is that it has the character of mystagogy, and that it contains in itself a dimension of mystagogy initiation. Mystagogy catechesis today is in deep crisis because it implies kerygma, it relies on it, but if kerygma does not exist, the catechesis in itself is unclear, in practice absent, non-existent, in other words “dead”. By studying the Exhortation we can see, not only the four levels of evangelistic-pastoral-catecheti- cal approach, but four typologies of contemporary evangelists: tra- ditional-conservative evangelist, progressive- one-on-one evangelist, resignedly-deserting evangelist and evangelist permeated with the spirit of the Good Shepherd.

Stoljećima potiskivana i stiskana u samostanske zidine, iz kojih Je ipak nalazila izlaza, mistika Je riječ koja se danas susreće u svim porama ljudskoga življenja i djelovanja, tako da već ponegdje možemo govoriti o inflaciji mistike i mističnoga iskustva. Zato treba najprije razlučiti što mistika jest, a što nije. Prije svega, ona nije 'fuga mundi" - bijeg od svijeta. Kao što kršćanstvo živi u svijetu, tako i mistika u njemu živi. Ona je u svijetu u punom smislu riječi - kad je govor o kršćanskoj mistici - "euharistija poslije euharistije, na stoje naglasak već odavno stavljao Ivan Zlatousti. Mistično je iskustvo, dakle, življenje punine života, življenje iz punine ljudskosti. Zato se mistika ne može nigdje drugdje živjeti nego u svijetu. Mistika je Rahnerov "očovječeni čovjek", nepomiješano ljudsko i božansko u čovjeku. Mistično iskustvo nije jedino kršćansko autentično iskustvo. Kršćanski život i život mistike ne razlikuju se po sadržaju, nego po načinu i intenzitetu iskustva. Mistika prožima ljudsku svakodnevicu. Za Chardina ona je ekstaza u svijetu znanosti i stvorenja. Njegovaje mistika mistika "kozmičkoga Krista", mistika radosti radi toga što čovjek smije biti sustvaratelj ovoga svijeta čije stvaranje još uvijek traje. U sustvaranju svijeta čovjek doživljava svoje preobraženje; ono se sastoji u "silaženju s brda". Ona nije samo služenje, ona je više slavljenje kroz služenje. Ch. Bernard govori o apostolskoj mistici, naglašavajući pritom da nije svaki apostolski rad i svaka kateheza ujedno i mistika. Mistika je sjedinjenje s voljom Božjom, a ona se najbolje manifestira u osobnom suosjećanju bratove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Zato je ona življenje umiranja i rađanja, Božje nazočnosti i odsutnosti. Kroz mistiku ne dolazi se do nirvane, nego do osjećaja daje takvom čovjeku svejedno, tj. sve ulazi u jedno mistično iskustvo koje je u biti iskustvo zajedništva. Rahnerova "teologija ili mistika oslobođenja" u mistici ide od življenja osobnoga unutarnjega oslobođenja od svih egoizama. To je unutarnja revolucija koju čovjek sam proživljava da bi je predao na mistagoški i katehetski način drugima. Zato mistika živi u svakom svijetu i vremenu., For centuries pushed and pressed into the monasterv walls, yet finding its way out of them, mysticism is a word encountered in ali the pores of human existence and activity, so that we can somewhere speak about the inflation of mysticism and mystical experience. Therefore it is necessary to teli the difference from what mysticism is and what it is not. First of ali, it is not "fuga mundi" - escape from the world. As Christianity lives in the world, so does the mysticism in it. When talking about Christian mysticism, it is "Eucharist after Eucharist" in the full sense of the world, as John the Eloquent stressed long time ago. Mystical experience is, then, living the fuilness of life, living from the fullness of humaneness. That's why mysticism can be lived nowhere else but in the world. Mysticism is Rahner's "humanised man", the unblended human and divine in man. Mystical experience is not the only Christian authentic experience. Christian life and life of mysticism do not differ by the content, but by the way and intensity of experience. Mysticism permeates human everyday life. For R T. de Chardin, it is an ecstasy in the world of science and creation. His mysticism is the mysticism of "cosmic Christ"; the mysticism of joy, for man is free to be the cocreator of this world, the creation of which has been still going on. In the co-creation of the world man experiences his transfiguration, which is the "descent from the mount". Mysticism is not just serving; it is more celebrating through serving. Ch. Bernard speaks about the apostolic mysticism, emphasising that not every apostolic activity and every catechesis is mysticism at the same time. Mysticism is uniting with God's will, which is best manifested in personal sympathy for the brother's joy and hope, sadness and anxiety. Thus, it is the living of dying and birthing, of God's presence and absence. It is not the nirvana that one can reach through mysticism, but a feeling that to such a person ali is one, i.e. ali merges into one mystical experience, which is essentialh/ an experience of communitv. Rahner's "theology or mysticism of liberation" proceeds from living the personal inner liberation from ali egoisms. It is an inner revolution that a man goes through in order to deliver it to others in a mystagogical and catechetic way.