Search

Kronične nezarazne bolesti glavni su uzrok morbiditeta i mortaliteta u svijetu. Među najvažnijim čimbenicima rizika za razvoj ovih bolesti je tjelesna neaktivnost. Štoviše, tjelesna neaktivnost je četvrti vodeći čimbenik rizika globalnog mortaliteta. Usprkos ovim spoznajama prevalencija tjelesne neaktivnosti i nedovoljne razine tjelesne aktivnosti u svijetu je visoka. Ni Hrvatska u tome nije iznimka. Promicanje tjelesne aktivnosti, stoga, danas predstavlja jedan od najvažnijih javnozdravstvenih zadataka. Zdravstveni djelatnici primarne zdravstvene zaštite trebali bi igrati važnu ulogu u individualnom savjetovanju pacijenata i propisivanju tjelesne aktivnosti. Njihov potencijal u tom smislu nije dovoljno iskorišten. Jedan od razloga je i nedostatak sustavne edukacije o zdravstveno usmjerenoj tjelesnoj aktivnosti. Multiorganizacijska, danas globalna inicijativa Exercise is medicineTM, pokrenuta 2007. godine, korak je u pravcu usvajanja tjelesne aktivnosti kao standardnog dijela globalne prevencije i liječenja bolesti – tjelesna je aktivnost lijek i sredstvo unaprjeđenja zdravlja. Trebalo bi je tretirati kao jedan od vitalnih znakova o kojima se vodi računa pri svakoj posjeti pacijenta liječniku. Zdravstveni djelatnici stoga trebaju biti educirani za procjenu trenutne razine tjelesne aktivnosti pacijenta, zdravstveni probir i stratifi kaciju rizika za bavljenje tjelesnom aktivnošću, propisivanje tjelesne aktivnosti, prepoznavanje stupnja motivacije i stadija promjene zdravstvenoga ponašanja pacijenta i primjereno savjetovanje., Chronic noncommunicable diseases are the main cause of morbidity and mortality in the world. One of the most important risk factors for developing these diseases is physical inactivity. Moreover, physical inactivity is the fourth leading risk factor for global mortality. Despite these well-known facts, there is a high prevalence of physical inactivity and insuffi cient physical activity in the world. Croatia is no exception to this trend. Promoting physical activity is thus one of the most important worldwide public health tasks. Primary health care providers should play an important role in individual patient counselling and exercise prescription. However, their potential in that context is not fully utilised. One of the reasons for this is the lack of systematic training on health-enhancing physical activity. A multi-organisational, today even global, initiative Exercise is medicineTM, launched in 2007, is a step towards adopting physical activity as a standard part of global disease prevention and treatment – physical activity is both a medicine and a health-promoting behaviour. It should be considered one of the vital signs that should be checked on each patient visit. Health care providers should, therefore, be trained to assess the patient’s current physical activity level, perform preparticipation health screening and risk stratifi cation, prescribe physical activity, and recognize the patient’s motivation level and stage of health behaviour change, providing adequate counselling.

Osim praćenja rasta, razvoja i zdravstvenog stanja učenika tijekom školovanja, liječnik školske medicine razmišlja i o njihovu profesionalnom razvoju. Posebnu pozornost zahtijevaju učenici s kroničnim bolestima, kojih je prema istraživanjima 10 % do 15 %. Prije izbora zanimanja potrebno je upoznati roditelje i učenike s ograničenjima koja proizlaze iz prirode bolesti ili stanja. To omogućuje učenicima da razviju interes za zanimanja za koja nemaju kontraindikaciju. Sistematski pregled u osmom razredu osnovne škole procjena je učenikovih psihofi zičkih sposobnosti za nastavak srednjoškolskog obrazovanja. Tijekom pregleda provodi se profesionalno informiranje za sve učenike. Učenici s kroničnim bolestima, teškoćama u razvoju i drugim poremećajima zdravlja upućuju se na profesionalno usmjeravanje. Cilj ovog rada bio je prikaz razloga upućivanja na školsko i profesionalno usmjeravanje učenika osmih razreda, deset osnovnih škola iz Varaždinske županije, u razdoblju od školske godine 1998./99. do 2007./08. Od ukupno 4939 pregledanih učenika, na profesionalno usmjeravanje bilo je upućeno njih 458 (9,3 %). Najčešći razlozi upućivanja bili su bolesti i stanja iz skupine duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja, sa zastupljenošću od 41,3 %. Preporuke stručnog tima za profesionalno usmjeravanje za daljnje školovanje nije slijedilo 10,5 % učenika. Za učenike s kroničnim bolestima i drugim poremećajima zdravlja bilo bi potrebno osigurati dovoljan broj upisnih mjesta u srednjim školama te kontinuirano pratiti njihov profesionalni razvoj radi intervencije u slučaju potrebe promjene škole i uvida u ishod obrazovanja. To bi se postiglo koordiniranim radom školskih liječnika, timova za profesionalno usmjeravanje, srednjih škola i županijskih upravnih odjela za prosvjetu, kulturu i šport., By following a child’s growth, development, and health, school medicine specialist can see opportunities for career choice. Special attention is needed for schoolchildren with chronic diseases and developmental difficulties, because of limited occupation choices. Studies report 10 % to 15 % prevalence of chronic diseases among schoolchildren. Parents and children should be informed about child’s limitations before career choice. It would be helpful for the students to develop interests for occupations that are not contraindicated for their condition. Physical examination gives an insight into the psycho-physical abilities of an eighth-grade primary school student for further education. During examination, counselling and vocational guidance is provided for all students with chronic diseases and other health problems. All procedures are oriented to personal abilities and preferences. The aim of this study was to analyse the reasons for vocational guidance in the Varaždin County of Croatia. It included eighth-grade students from ten primary schools from 1998/99 to 2007/08. Of 4939 students, 458 (9.3 %) with chronic diseases and health difficulties were referred to vocational guidance. Of these, 41.3 % were referred due to mental and behavioural disorders. These students were assessed and received a recommendation for at least two occupations. Forty-eight students (10.5 %) did not follow the recommendation. In a coordinated effort, school physicians, vocational guidance experts, and school and local authorities should secure enrollment of students with chronic diseases and health difficulties in secondary schools and follow their development and education to provide them the best available career opportunities.

This article discusses health education and communication in Occupational Health Services (OHS) based on a questionnaire study conducted in Finnish OHS in 2005. The study focused on educational activities carried out by OH professionals and directed at individual employees, work communities and groups, and representatives of client organisations. The questionnaire was sent to 1132 OH professionals - physicians, nurses, physiotherapists and psychologists - working in 130 OHS units, and representing different OHS providers in Finland. 635 respondents (162 physicians, 342 nurses, 96 physiotherapists, 35 psychologists) returned the questionnaire. The overall response rate was 58 %. There were statistically significant differences in educational activities by different professional groups; differences were also related to the length of working experience in OHS. For all OH professionals, individual employees were the primary clients of health education and communication. Education was less often directed at work communities and representatives of client organisations. However, many issues related to health and well-being at work are not within the reach of individual employees. The impact of health education would be more evident if it also reached those organisational stakeholders with discretion in decision-making. Furthermore, OH personnel should pay attention to the social aspect of learning and work more with groups and work communities., U ovome se članku raspravlja o zdravstvenom obrazovanju i informiranju koje provode službe medicine rada, a na temelju istraživanja provedenog među tim službama 2005. U središtu su ispitivanja bile obrazovne aktivnosti medicinara rada usmjerene na radnike kao pojedince, radne zajednice i skupine te predstavnike korisničkih organizacija. Upitnik su dobila 1132 medicinara rada, uključujući liječnike, medicinske sestre, fizioterapeute i psihologe zaposlene u 130 jedinica koje pružaju usluge medicine rada u Finskoj. Ispunjene je upitnike vratilo 635 sudionika (162 liječnika, 342 sestre, 96 fizioterapeuta te 35 psihologa). Ukupni odgovor iznosio je 58 %. Zamijećene su statistički značajne razlike u obrazovnim aktivnostima između pojedinih zanimanja, a one su bile povezane i sa stažem u medicini rada. Svim medicinarima rada pojedinačni radnici primarni su korisnici zdravstvenoga obrazovanja i informiranja. Obrazovanje se rjeđe usmjeravalo na radne zajednice i predstavnike korisničkih organizacija. Međutim, mnoga otvorena pitanja vezana uz zdravlje i dobrobit na radu nisu u nadležnosti pojedinačnih zaposlenika. Utjecaj zdravstvenoga obrazovanja bio bi stoga svrhovitiji kada bi ono obuhvatilo i one strukture koje donose odluke. Osim toga, osoblje medicine rada treba obratiti pozornost na socijalni aspekt učenja te treba više raditi sa skupinama i radnim zajednicama.