Search

This article tries to examine the major aspects of current trends that impact higher education policies in ongoing processes of universities' restructuring, particularly higher education system transformation in Europe (Bologna process), with an emphasis on postcommunist societies. Globalization, internalization and marketization are identified as main exogenous factors, while massification, national specificities (political and cultural), educational legacies, and local government capabilities are the most significant endogenous factors that determine reforms of higher education systems. The author examines the trends of universities' restructuring under conditions of change of traditional relations between them and the social environment, particularly the state. They are characterized by diminishing of the key role of the nation-state in current social and economic development, as well as gradual decomposition of the welfare state and reduction of its core functions, including a significantly reduced support to higher education. Both processes push policy makers toward market-led policies on higher education, which causes problems, whether of higher education sustainability, or quality and competitiveness, or accessibility and equity. The author argues that the exogenous factors largely impact (or directly create) trends that affect changes in higher education systems, particularly in the universities' role and mission, while the endogenous factors are mainly responsible for the success of reforms in certain societies., Članak nastoji istražiti glavne aspekte suvremenih trendova koji utječu na politike visokog obrazovanja u tekućim procesima restrukturiranja sveučilišta, poglavito pitanje transformacije sustava visokog obrazovanja u Europi (bolonjski proces), s naglaskom na postkomunističkim društvima. Globalizacija, internalizacija i marketizacija su utvrđeni ključnim egzogenim faktorima, dok su masifikacija, nacionalne specifičnosti (političke i kulturalne), obrazovne tradicije te kapaciteti lokalnih samouprava utvrđeni kao endogeni faktori koji određuju reforme sustava visokog obrazovanja. Autor istražuje trendove restrukturiranja sveučilišta u uvjetima promjene tradicionalnih odnosa koje ona ima s društvenim okruženjem, poglavito državom. Spomenute trendove naročito karakterizira smanjena uloga nacionalne države u provođenju društvenog i ekonomskog razvoja te dekompozicija socijalne države i smanjivanje njezinih temeljnih funkcija, što je za posljedicu imalo signifikantno smanjivanje potpore sustavu visokog obrazovanja. Oba procesa gurnula su kreatore politika u smjeru politika visokog obrazovanja zasnovanih na djelovanju tržišta, što uzrokuje niz problema – bilo da se radi o pitanjima održivosti visokog obrazovanja, o pitanjima njegove kvalitete i kompetitivnosti, ili pak o pitanjima pristupa visokom obrazovanju i njegovoj pravičnosti. Autor ističe da na promjene u sustavima visokog obrazovanja prije svega utječu (ili ih čak izravno kreiraju) egzogeni faktori, napose s obzirom na ulogu i misiju koju imaju sveučilišta, dok su endogeni faktori prvenstveno odgovorni za uspjeh reformi u pojedinim društvima.

In the article the author analyses how lifelong learning as a new idea in education policy is related to institutional changes in higher education. The primary emphasis in the study is on the role of ideas, interests and intuitions in changing education policy. Institutional change and new ideas in higher education policy are explained through the implementation of the lifelong learning concept in Olsen's four models of the university. The article describes lifelong learning as a new policy idea which brings fundamental change from education to learning, and bridges the distinctive positions of academic and vocational tertiary education. The article suggests that actors from the political and economic environments determine changes to the university. In this context the influence of lifelong learning on the understanding, prescription and implementation of institutional changes in education policies is analyzed and political justifications of these changes are addressed. The author analyses changes in governance, curriculum and funding influenced by the lifelong learning concept. The article describes changes in the university curriculum and funding as a result of non-traditional students' entrance. The justifications for the autonomy of university governance are stressed as well as access, recognition, modularisation and vocationalisation of the curriculum. A qualification framework is identified as a part of curriculum reform, but also as a policy instrument for national and European political and economic goals., Autor u članku analizira odnos cjeloživotnog učenja kao nove ideje u obrazovnoj politici i institucionalnih promjena u visokom obrazovanju. Osnovni naglasak u istraživanju je na ulozi ideja, interesa i institucija u promjeni obrazovne politike. Institucionalna promjena i nove ideje u politikama visokog obrazovanja su objašnjene implementacijom koncepta cjeloživotnog učenja unutar Olsenova četiri modela sveučilišta. Članak opisuje cjeloživotno učenje kao novu ideju koja donosi temeljne promjene s obrazovanja na učenje i premošćuje različite pozicije akademskog i strukovnog tercijarnog obrazovanja. Članak sugerira da promjene sveučilišta određuju interesi iz političkog i ekonomskog okruženja uz ograničeni utjecaj aktera iz akademske zajednice. U tom kontekstu analizira se utjecaj ideje cjeloživotnog učenja na razumijevanje, preskripciju i provedbu institucionalnih promjena u obrazovnoj politici te političko opravdanje tih promjena. Autor analizira promjene u javnom upravljanju, kurikulumu i pribavljanju sredstava pod utjecajem cjeloživotnog učenja. Članak opisuje promjene koje u kurikulumu i pribavljanju sredstava nastaju ulaskom netradicionalnih studenata. Naglašena su opravdanja za autonomiju sveučilišta, pristupačnost, priznavanje rezultata učenja, modularizaciju i postrukovljenje u kurikulumu. Kvalifikacijski okvir naznačen je kao dio reforme kurikuluma, ali i kao instrument javnih politika za nacionalne i europske političke i ekonomske ciljeve.