Search

Uvod: Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13 % uz 50 % starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li strukturirani predijalizni program na izbor liječenja, odabir metode i vrijeme početka nadomjesnog liječenja u svih bolesnika s posebnim osvrtom na starije bolesnike. Metode: Istraživanje je provedeno u Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka. Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika s KBB, a koji su prijavljeni u nefrološku skrb u vremenu od 1. siječnja 2008. do kraja 2017. godine. Nadalje smo kao zasebnu skupinu izvojili bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥65 godina. U skupini ≥65 godina analizirali smo podatke za 319 bolesnika. Bolesnike smo podijelili u tri skupine i pratili prema vremenskoj crti definiranoj u dob 1-3 izraženoj u godinama; od prvog nefrološkog pregleda do kraja 2017. Rezultati: Analizom nije pronađena statistički značajna razlika između skupina s obzirom na spol (p>0,670). Hi-kvadrat test pokazao je statistički značajnu vrijednost zastupljenosti šećerne bolesti tip 2 u odnosu na ostale uzroke bubrežne bolesti (p, Global assessment of the prevalence chronic kidney disease (CKD) ranges from 11% to 13% with 50% of the elderly showing signs of kidney dysfunction. The aim of the study was to determine whether structured predialysis program affects the choice of treatment, method and timing of treatment initiation in all patients, with special reference to older adult patients. Retrospective analysis included 634 patients with CKD treated at the Nephrology Department, Rijeka University Hospital Centre from January 1, 2008 till the end of 2017. Patients were divided into three groups based on predialysis education or renal replacement therapy. Furthermore, as a separate group, we analyzed patients having presented to nephrology for the fi rst time or started some of the alternative methods at age ≥65 years. In the group of senior adults, we analyzed data on 319 patients. We divided patients into three groups and followed the time line defi ned in Event 1-3 expressed in years, from the fi rst nephrologic review until the end of 2017. The analysis showed no statistically signifi cant gender difference (p>0.670). The χ2-test showed statistical signifi cance for diabetes mellitus type 2 compared to other PKD causes (p more...

Ciljevi Razvoj akutnog bubrežnog oštećenja (ABO) koje zahtijeva nadomjesno bubrežno liječenje (NBL) kod hospitaliziranih bolesnika povećava rizik smrtnosti za više od 50 %. Preživjeli bolesnici su pod povećanim rizikom dugoročnih komplikacija. Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razvoj kronične bubrežne bolesti (KBB) kod bolesnika liječenih NBL-om u KBC-u Rijeka tijekom praćenja dvije godine. Bolesnici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 429 bolesnika (299 muškaraca i 130 žena) koji su u razdoblju od siječnja 2010. godine do lipnja 2016. godine liječeni metodama NBL-a u KBC-u Rijeka. Prosječna dob bila je 66,61 ± 16,26 godinu. Metodom CVVH liječen je 31 bolesnik, CVVHD 295 bolesnika, CVVHDF 99 bolesnika te HD 4 bolesnika. Indikacija za započinjanje je u 57 % bolesnika bila sepsa, u 31,7 % akutna epizoda kroničnog srčanog zatajivanja, a u 11,3 % kardiokirurški zahvat. Prosječna vrijednost serumskog kreatinina prije hospitalizacije u tih je bolesnika bila 101 ± 39,12 μmol/L. Rezultati: Ukupno 270 bolesnika preminulo je tijekom hospitalizacije, preživjelo je 159 bolesnika. Prosječna vrijednost serumskog kreatinina pri otpustu iznosila je 143,82 ± 45,96 μmol/L. Mjesec dana nakon otpusta prosječna vrijednost serumskog kreatinina iznosila je 177,38 ± 110,36 μmol/L, nakon 3 mjeseca 122,29 ± 64,26 μmol/L, nakon 6 mjeseci 126,63 ± 54,27 μmol/L, nakon godine dana 142,25 ± 133,02 μmol/L, nakon dvije godine 116,40 ± 39,57 μmol/L. Od navedenih bolesnika svega 32 bolesnika su upućena na kontrolu nefrologu mjesec dana poslije otpusta, 21 nakon tri mjeseca, 7 nakon 6 mjeseci, 19 nakon godinu dana i 14 nakon dvije godine. Zaključak: Naše istraživanje je pokazalo kako je u bolesnika koji su preživjeli epizodu ABO-a ili pogoršanja KBB-a zaostalo bubrežno oštećenje s prosječnim vrijednostima serumskog kreatinina višim od onih prije hospitalizacije. Većina bolesnika nije upućivana na redovite kontrole nefrologa., Development of acute renal injury (AKI) requiring renal replacement therapy (RRT) in hospitalized patients increases the risk of mortality by more than 50%. Surviving patients are at an increased risk of long-term complications. With this study, we wanted to determine development of chronic kidney disease (CKD) in patients treated with RRT at Rijeka UHC over a twoyear follow-up period. The study included 429 patients (299 men and 130 women) treated with RRT at Rijeka UHC during the period from January 2010 to June 2016. The mean age of patients was 66.61±16.26 years. Thirty-one patients were treated using CVVH, 295 by CVVHD, 99 by CVVHDF and 4 patients by HD. The indication for initiation was sepsis in 57%, worsening of chronic heart failure in 31.7% and cardiac surgery in 11.3% of patients. The mean serum creatinine value before hospitalization in these patients was 101±39.12 μmol/L. A total of 270 patients died during hospitalization and 159 survived. The mean serum creatinine at discharge was 143.82±45.96 μmol/L. One month after discharge, the mean serum creatinine value was 177.38±110.36 μmol/L, after 3 months 122.29±64.26 μmol/L, after 6 months 126.63±54.27 μmol/L, after one year 142.25±133.02 μmol/L, and after two years 116.40±39.57 μmol/L. Only 32 of these patients were referred for nephrologist check up one month after discharge, 21 after three months, 7 after 6 months, 19 after one year, and 14 after two years. Our study showed that patients surviving an episode of AKI or worsening of preexisting CKD during follow up had the mean serum creatinine values higher than those before hospitalization. Most patients were not referred for regular nephrologist check-ups. more...

Akutna bubrežna ozljeda je jedan od intrigantnijih problema medicine, budući da je i dalje prati visok mortalitet unatoč napretku u liječenju i razumijevanju same bolest. Posebno osjetljivu skupinu čine stariji pacijenti, koji su zbog same dobi i svih komorbiditeta posebno ugroženi. Cilj studije bio je analizirati ishod pacijenata na CRRT-u, odnosno mortalitet, gubitak i oporavak bubrežne funkcije, kao i parametre koji bi potencijalno mogli upućivati na mogući ishod, no na koje bi se ujedno moglo i utjecati u svrhu boljeg preživljenja. U ispitivanju su sudjelovali pacijenti oboljeli od ABO liječeni u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u razdoblju od 5 g. Ukupan broj ispitanika bio je 178, od toga 64 osoba ženskog i 114 osobe muškog spola. Prosječna dob iznosila je 74,35 } 5,46 (65-89) godina. Svi analizirani pacijenti su se liječili kontinuiranim nadomještanjem bubrežne funkcije. Pacijenti su raspoređeni u tri skupine ovisno o ishodu bolesti, odnosno smrt, gubitak i oporavak bubrežne funkcije. Najčešće indikacije za primjenu kontinuiranog nadomještanja bubrežne funkcije bile su kardiogene etiologije (n=89, 50,0 %) te infektivne etiologije (n=52, 29,2 %). Mortalitet pacijenata oboljelih od ABO koji su bili na kontinuiranom nadomještanju bubrežne funkcije iznosi 70,79 % (n=126), dok se renalna funkcija oporavila u 6,18 % pacijenata (n=11), a 23,03 % pacijenata je moralo nastaviti jednom od metoda nadomještanja bubrežne funkcije (n=41). Analizom podataka dobiveno je da vrijednosti inicijalno mjerenog kreatinina, 24-satne diureze, glomerularne fi ltracije, kalija, kao i višestruko zatajenje organa, mogu biti jedan od prediktora ishoda ABO u starijih pacijenata., Acute kidney injury is one of the most intriguing challenges in medicine, as it is followed by high mortality rates despite the progress in understanding and treating the condition. Elderly patients form a particularly sensitive group, due to the complications that come with age and various comorbid conditions. The aim of the study was to analyse the outcome of patients on CRRT, specifi cally mortality, loss or recovery of kidney functions, along with parameters which could infl uence outcome and which could be improved during therapy for a better outcome. The study included all patients that were treated for acute kidney injury at the Clinical Hospital Centre Rijeka in the last 5 years. Total number of patients was 178, of which 64 were female, and 114 were male. Average age was 74,35 } 5,46 (65- 89). All analyzed patients were treated with continuous renal replacement therapy. Patients were divided into three groups in relation to the outcome (group that passed away, group with the loss and group with the recovery of kidney function). The most common indications for continuous renal replacement therapy were of cardiogenic (n=89, 50,0%) and infectious etiology (n=52, 29,2%). Mortality in patients with acute kidney injury that were treated with continuous renal replacement therapy in our study was 70,79% (n=126), while recovery of renal function occurred in 6,18% (n=11) of the patients. Permanent loss of renal function was more common than recovery, and it occurred in 23,03% (n=41) of the patients. Analysis of parameters revealed that initial creatinine levels, 24-hour diuresis, glomerular fi ltration, potassium levels and multiple organ failure can be predictors of acute kidney injury outcome in elderly patients. more...