Search

Cervical lymph node metastases are frequently found in papillary thyroid carcinoma (PTC) and occur in a stepwise fashion. Skip metastases that omit the central compartment and spread initially in lateral neck levels are present in a certain share of patients, and their significance is poorly understood. The aim of this prospective study was to identify their possible predictors and clinicopathological factors in a group of patients with PTC with lateral lymph node (LLN ) metastases. Methods: We enrolled 68 patients with PTC with preoperatively evaluated LLN metastases who underwent total thyroidectomy with lateral lymph node dissection between 2011 and 2018. We analysed the clinicopathological features and pattern of dissemination of continuous and skip metastases. Results: The prevalence of skip metastases was 23.5%. Compared with the continuous metastases group, the patients were older, had primary tumors that were more often situated unilaterally, and had smaller primary tumor size. Level II was less often involved, and none of the patients with skip metastases had all LNN positive (p = 0.05). Conclusion: Skip metastases occur more frequently in older patients and display certain clinicopathological features like smaller size of the primary tumor and dissemination in less lateral neck levels. In the view of the fact that they are found rather frequently, lateral neck regions should be meticulously investigated in patients with PTC without central lymph node (CLL ) metastases., Metastaze u limfnim čvorovima vrata čest su nalaz kod papilarnog karcinoma štitnjače i pojavljuju se određenim redoslijedom. Tzv. „skip“ metastaze koje “preskaču” centralni odjeljak te se šire inicijalno u lateralne regije vrata mogu se naći u određenom broju tih pacijenata, a njihov značaj nije još dobro istražen. Cilj ove prospektivne studije jest identificirati njihove moguće prediktore i kliničko-patološke značajke u skupini pacijenata s lateralnim metastazama papilarnog karcinoma štitnjače. Metode: U studiju je bilo uključeno 68 pacijenata s papilarnim karcinomom kojima su prethodno verificirane lateralne metastaze te su bili podvrgnuti totalnoj tiroidektomiji uz lateralnu disekciju vrata, u razdoblju od 2011 do 2018 godine. Analizirane su i uspoređene kliničko-patološke značajke te obrazac metastaziranja kontinuiranih i skip metastaza. Rezultati: Učestalost skip metastaza bila je 23,5%. U usporedbi sa skupinom s kontinuiranim metastazama, ti pacijenti bili su stariji, primarni tumori bili su rjeđe bilateralni, te su bili manjih dimenzija. Regija II bila je rjeđe zahvaćena, te nitko od tih pacijenata nije imao sve regije zahvaćene metastazama. Zaključak: Skip metastaze pojavljuju se češće u starijih pacijenata te pokazuju određene kliničko-patološke značajke kao što su manja dimenzija primarnih tumora, te diseminacija u manje lateralnih regija vrata. Uzevši u obzir da se takve metastaze relativno često susreću, lateralne regije vrata trebale bi se temeljito istražiti u pacijenata s papilarnim karcinomom štitnjače bez metastaza u centralnim odjeljcima vrata.

Autologous fat vocal fold augmentation is a widespread surgical procedure that aims to repair glottal incompetence in patients with unilateral vocal fold paralysis (UVFP). However, there are some concerns in the literature about the long-term results of this technique. At the ENT Department of the Zagreb University Hospital Centre, this technique has been in use for more than 15 years, and a retrospective medical chart review was conducted from June 2005 to November 2019. Overall, 78 patients with UVFP met the inclusion criteria for enrolment in the study. All patients underwent at least one preoperative and two postoperative voice assessments, one early (within 3 months from surgery) and one late (at least 1 year after surgery). All tested voice outcome parameters (maximum phonation time (MPT), jitter, shimmer, noise-to-harmonic ratio (NHR )) significantly improved after surgery, both early and late postoperatively (p, Augmentacija autolognog masnog tkiva u glasnice široko je rasprostranjen kirurški postupak koji se koristi u liječenju fonatorne glotidne insuficijencije kod pacijenata s jednostranom paralizom glasnice. Međutim, u literaturi postoje određene dvojbe oko dugoročnih rezultata ove tehnike. U Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb ovom se tehnikom služimo već više od 15 godina te smo proveli retrospektivnu analizu povijesti bolesti bolesnika s jednostranom paralizom glasnice od lipnja 2005. do studenog 2019. Sveukupno je 78 bolesnika ispunjavalo kriterije za ulazak u studiju. Kod svih bolesnika učinjena je barem jedna predoperativna i dvije postoperativne objektivne analize glasa, jedna rana (unutar 3 mjeseca od operacije) i jedna kasna (najmanje 1 godinu nakon operacije). Svi testirani parametri analize glasa (maksimalno vrijeme fonacije (MPT), jitter, shimmer, omjer šuma i harmonika (NHR )) značajno su poboljšani nakon operacije i rano postoperativno i kasno postoperativno (p < 0,001). Stopa reoperacija u ovom uzorku bila je samo 10,3 % (8/78), tako da je većina pacijenata obuhvaćena ovim istraživanjem imala dugoročno poboljšanje glasa nakon ovog kirurškog zahvata. Prema rezultatima našeg istraživanja, augmentacija autolognog masnog tkiva u glasnice vrlo je korisna i učinkovita kirurška tehnika s dugotrajnim rezultatima kod većine pacijenata s jednostranom paralizom glasnice.

This study aims to provide insight into the etiology and frequency of swallowing complications that arise after thyroidectomy and to outline the available diagnostic procedures by revising the existing literature on this topic. We conducted a bibliographic search using the electronic database MEDLINE /PubMed to identify all relevant articles and 44 studies were included in the review out of a total of 218 published articles. Dysphagia after thyroid surgery is a common postoperative complication which, in the short- or long-term, significantly affects patient life quality. There is no standard diagnostic protocol for thyroidectomy-related swallowing impairment. Among the reviewed studies, 8 questionnaires and 12 instrumental diagnostic tools were used to identify swallowing difficulties related to thyroid surgery. The Swallowing Impairment Index (SIS-6) was the most-used questionnaire. Fiberoptic endoscopy is a standard diagnostic tool performed prior and after thyroid surgery, primarily to identify changes in vocal fold mobility. Although instrumental findings usually reveal non-specific alterations of swallowing; swallowing videofluoroscopy and esophageal manometry can be the most helpful tools in further management of thyroidectomy dysphagia. In patients with thyroidectomy-related swallowing difficulties and suspected laryngopharyngeal reflux, 24-hour MII - pH metry should be performed., Kako bismo dali bolji uvid u etiologiju i učestalost komplikacija gutanja koje su posljedica tireoidektomije te prikazali dostupne dijagnostičke postupke, proveli smo bibliografsku pretragu koristeći elektroničku bazu podataka MEDLINE / PubMed. Od ukupno 218 objavljenih članaka, u recenziju su bile uključene 44 studije. Disfagija nakon operacije štitnjače uobičajena je postoperativna komplikacija koja, kratkoročno ili dugoročno, značajno utječe na kvalitetu života pacijenta. Ne postoji standardni dijagnostički protokol za oštećenje gutanja povezano s tireoidektomijom. U studijama uključenim u pregled literature korišteno je 8 upitnika i 12 instrumentalnih postupaka za dijagnosticiranje poremećaja gutanja povezanih s operacijom štitnjače. Indeks poremećaja gutanja (SIS -6) bio je najčešće korišteni upitnik. Fiberoptička endoskopija standardni je dijagnostički postupak koji se provodi prije i nakon operacije štitnjače, prvenstveno radi identifikacije promjena pokretljivosti glasnica. Iako su nalazi instrumentalnih dijagnostičkih postupaka obično nespecifični, videofluoroskopija gutanja i manometrija jednjaka daju najviše relevatnih podataka. U bolesnika s poteškoćama gutanja i sumnjom na laringofaringealni refluks potrebno je provesti 24-satnu MII pHmetriju.