Search

Čovjek već tisućljećima koristi propolis u farmaciji, veterini, medicini i prehrambenoj industriji, a odnedavno postoje nastojanja da ga se primijeni i u kontekstu suzbijanja biljnih patogena. Povećanjem potrošnje svjeţe hrane, simultano raste i problem njene kontaminacije bakterijama patogenim za ljude. Jačanjem ere ekološkog osvješćivanja, provode se brojna istraţivanja antibakterijskog, antivirusnog i antimikotičkog učinka raznih prirodnih tvari. Uslijed smanjenja izbora konvencionalnih kemijskih pripravaka za zaštitu bilja, ali i činjenice da prisutni prokariotski patogeni postaju otporni na mnoge aktivne tvari, potrebno je razmotriti alternativne, ekološki prihvatljive opcije za tu namjenu, meĎu ostalima i propolis. Dodatno, sposobnost ove kompleksne prirodne tvari da aktivira obrambene mehanizme biljaka, vrlo je obećavajuća. Man has been using propolis for thousands of years in pharmacy, veterinary medicine, medicine and the food industry. Recently there have been efforts to apply it in the context of controlling plant pathogens. With the increase in the consumption of fresh food, the problem of its contamination with bacteria pathogenic to humans also grows simultaneously. By strengthening the era of environmental awareness, numerous researches are being conducted on the antibacterial, antiviral and antimycotic effect of various natural substances. Due to the reduction of the choice of conventional chemical preparations for the protection of plants, and the fact that the prokaryotic pathogens present are becoming resistant to many active substances, it is necessary to consider alternative, ecologically acceptable options for this purpos, such as propolis. Additionally, the ability of this complex natural substance to activate plant defense mechanisms is very promising.

A dosage rate reduction of plant protection products mixed with water, i.e. spray mixture, in a prescribed concentration in the vineyard will only be possible in the future, if the natural characteristics of vine canopy structures (leaf wall area) and canopy management are taken into account. In a practical experiment in the vineyard we evaluated the leaf wall area of the vine cv. Sauvignon on different segments on the left and right side of the vine canopy. We compared the results of manual measurements and laser measuring technology (LIDAR) with the corresponding algorithm, with which we enabled the digital reconstruction of the leaf wall area of the vine. The manual measurement of the leaf wall area was carried out using an automated image analyser. The digital system for measuring the leaf wall area on different segments consisted of a LIDAR sensor and a Differential Global Positioning System (hereinafter DGPS). To determine the exact DGPS position of the LIDAR sensor during the measurement, we set up a DGPS base station. Using the Excel software (CORREL function), we estimated the relationship between the dependent variable (digital number of points in the cloud) and an independent variable (leaf wall area, manually measured). An analysis of six randomly selected vines in the vineyard revealed the maximum value of the correlation coefficient r = 0.80 for the left side and r = 0.90 for the right side of the leaf wall area of the vine, respectively. In the near future the virtual three-dimensional space will provide more even control of spray mixture over the entire structure of the leaf wall area in the vineyard based on autonomous decision-making models., Smanjenje količine utroška sredstava za zaštitu bilja i same smjese za prskanje u budućnosti će biti moguće samo ako se uzmu u obzir prirodne karakteristike krošnje vinove loze tj. lisne površine krošnje trsa. U praktičnom pokusu u vinogradu procijenjena je lisna površinu krošnje vinove loze cv. Sauvignon na različitim segmentima s lijeve i desne strane krošnje uz pomoć ručnih mjerenja i laserske mjerne tehnologije (LIDAR). Dobiveni rezultati uspoređeni su s pripadajućim algoritmom čime je dobivena digitalna rekonstrukcija lisne površine vinove loze. Ručno mjerenje površine listova provedeno je u laboratoriju pomoću digitalnog lisnog skenera nakon što je lišće ručno pobrano s trsova i dopremljeno u sam laboratorij. Digitalni sustav za mjerenje lisne površine na različitim segmentima krošnje sastojao se od LIDAR senzora i DGPS navigacijskog sustava. Da bi se odredio točan DGPS položaj LIDAR senzora tijekom mjerenja, postavljena je DGPS bazna stanica. Pomoću regresijske metode utvrđen je odnos između zavisne varijable (digitalni broj točaka u oblaku) i nezavisne varijable (površina listova izmjerena skenerom). Rezultati analize imeđu dvije uspoređivane metode na šest slučajno odabranih trsova vinove loze otkrivaju vrijednost koeficijenta korelacije r = 0,80 za lijevu i r = 0,90 za desnu stranu krošnje. U bliskoj budućnosti virtualni trodimenzionalni prostor pružit će ravnomjerniju kontrolu smjese raspršivača preko cijele strukture područja stijenke lišča u vinogradu na temelju autonomnih modela odlučivanja.

U radu je prikazana suvremena poljoprivredna tehnika u zaštiti bilja i to putem elektrostatičkog naboja. Primjenom elektronskih uređaja postiže se učinkovitija i daleko preciznija zaštita bilja koja predstavlja sve veći izazov tijekom biljne proizvodnje. Upotreba elektrostatičkog naboja prilikom apliciranja zaštitnih sredstava primjenjiva je u klasičnoj konvencionalnoj proizvodnji i u ekološkoj biljnoj proizvodnji što doprinosi još većem interesu poljoprivrednika. U radu su prikazani različiti poljoprivredni sustavi za apliciranje zaštitnih sredstava uz pomoć elektrostatičkog naboja., The paper presents a modern agricultural technique in the protection of plants through electrostatic charging. The use of electronic devices achieves more efficient and far more precise protection of plants, which represents an increasing challenge during plant production. The use of electrostatic charge when applying protective agents is applicable in classic conventional production and in ecological plant production, which contributes to even greater interest of farmers. The paper presents different agricultural systems for applying protective agents via electrostatic charge.

Cacopsylla pyri L. (Hemiptera: Psyllidae) is one of the most serious economic pear pests in Eastern Croatia. Previous methods of pear control in the Republic of Croatia have led to the development of an insect population resistan to certain active ingredients. The objectives of this two-year study were to determine the optimal number of treatments for psylla control based on the monitoring of pest life cycle and to determine the effectiveness of processed kaolin in controlling the pear psylla in comparison with other chemical insecticides in four different treatments (T1. IPM-integrated protection program – diflubenzuron, spirotetramat, abamectin, acetamprid; T2. acrinatrin + abamectin, T3. kaolin clay, T4. control treatment). The research was conducted in 2017 and 2018 in a six-year-old experimental pear orchard on three varieties (Williams, Conference, and Abate Fetel). Monitoring of the pest population and its development was performed by visual inspection on two one-year shoots per tree of each variety in all replicates. The T1 treatment demonstrated the highest efficiency, between 84-95%, depending on the year, while the kaolin treatment had the lowest one, but it varied greatly from one year to the other (37-71%)., Cacopsylla pyri L. (Hemiptera: Psyllidae) jedan je od najozbiljnijih gospodarskih štetnika kruške u istočnoj Hrvatskoj. Dosadašnje metode suzbijanja štetnika u Republici Hrvatskoj dovele su do rezistentnosti kruškine buhe na pojedine insekticide. Ciljevi dvogodišnjega istraživanja bili su odrediti optimalan broj tretmana s ciljem suzbijanja štetnika na temelju praćenja životnoga ciklusa te utvrditi učinkovitost kaolina u usporedbi s drugim kemijskim insekticidima u četiri različita tretmana (T1: integrirane zaštite bilja (IPM) – diflubenzuron, spirotetramat, abamektin, acetamprid; T2: akrinatrin + abamektin, T3: kaolinska glina, T4: kontrolni tretman). Istraživanje je provedeno 2017. i 2018. godine na pokusnome nasadu kruške starosti šest godina, na tri sorte (Williams, Conference, Abate Fetel) Praćenje populacije štetnika i njezinih razvojnih stadija obavljeno je na dva jednogodišnja izbojka po stablu svake sorte u svim ponavljanjima. Tretman T1 pokazao je najbolje rezultate, s najvećom učinkovitošću od 84 – 95 % ovisno o godini istraživanja, dok je tretman s kaolinom imao najnižu učinkovitost, koja je varirala u odnosu na godinu (37 – 71 %).

Maslinin moljac (Prays oleae Bern.) jedan je od najvažnijih štetnika masline koji svake godine čini štete. Godinama je jedna od glavih mjera suzbijanja istog bila primjena pesticida, čija je intenzivna uporaba imala negativan utjecaj na okoliš. Stoga je EU uvođenjem Europskog zelenog plana obvezala svoje članice na smanjenje utroška pesticida za 50 % do 2030. godine. te 100 % do 2050. godine. Zbog svega navedenog prijeko je potrebno iznaći nova rješenja koja bi bila učinkovita u suzbijanju moljca i ekološki povoljna za okoliš. Trenutne spoznaje govore da različite vrste kukaca privlače hlapive tvari biljke domaćina. Kako interakcija masline i moljca još uvijek nije istraživana, cilj istraživanja je bio identificirati hlapive tvari masline koje bi mogle biti odgovorne za privlačenje istog, te ih testirati u maslinicima. Na odabranim sortama masline uzorkovan je biljni materijal te su identificirane hlapive tvari pomoću HS-SPME/GC-MS uređaja. Tijekom istraživanja identificirano je oko 70 različitih hlapivih tvari, među kojima su odabrana dva aldehida, dva alkohola i ester, te su testirani pojedinačno i u kombinacijama u maslinicima pomoću delta lovki. Rezultati ovog istraživanja su pokazali kako su alkohol i kombinacija aldehid:alkohol:ester, kao dodatak feromonu, privukle puno veći broj moljaca od lovki koje sadrže samo feromon. Ovo otkriće može dovesti do razvoja novog i poboljšanog mamaca za maslinovog moljca, koji bi se u budućnosti mogao koristiti za monitoring i/ili suzbijanje istog.

Aplikacija sredstava za zaštitu bilja (pesticida) predstavlja jednu od najvažnijih agrotehničkih mera u održivoj, efikasnoj i ekonomičnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Efikasna primena pesticida podrazumeva proces ujednačenog nanošenja radne tečnosti na ciljanu površinu. Negativni efekti neefikasne zaštite ispoljavaju se u vidu pojave rezistentnosti biljnih patogena na pesticide i zagađenje životne sredine. Cilj rada je da se primenom savremenih tehnologija precizne poljoprivrede, multispektralnim snimcima, analizom vegetacionih indeksa i poboljšanim tipovima rasprskivača, unapredi detekcija bolesti i aplikacija pesticida. Primenom multispektralnih snimaka se detektuju prvi simptomi bolesti, a primenom savremenih tipova rasprskivača povećava horizontalna distribuciju radne tečnosti i količina depozita u usevu pšenice.

Godinama je zaštita masline (Olea europea L.) od štetočinja, kod nas i u svijetu, bila usmjerena samo na uporabu pesticida, što je u zadnjih nekoliko desetljeća rezultiralo negativnim učinkom na okoliš. Očuvanje biološke ravnoteže i cjelokupnog agroekosustava, ključni je problem današnjice. Intenzivne agrotehničke mjere narušavaju sklad biocenoze maslinika, stoga se danas u maslinarstvu sve više pribjegava integriranom ili ekološki prihvatljivom sustavu proizvodnje u kojima je ograničena uporaba pesticida. Dosadašnja istraživanja pokazuju da prirodne hlapive tvari, uključujući feromone, hlapive tvari biljke domaćina, kvasaca i bakterija imaju utjecaj na ponašanje različitih vrsta kukaca. Cilj ovog istraživanja je izolacija i identifikacija hlapivih tvari masline te pronalazak onih koje bi mogle biti odgovorne za privlačenje najvažnijih štetnika masline. U sklopu istraživanja izolirane su i identificirane biljne hlapive tvari cvijeta, ploda i lista Oblice u različitim fazama zrelosti ploda pomoću HS-SPME/GC-MS uređaja. Identificirano je više od 40 hlapivih tvari koji većinski pripadaju skupinama estera, zasićenih ugljikovodika, aldehida, alkohola, terpena i seskviterpena. Rezultati istraživanja mogli bi dati odgovore na mnoge nedoumice o uzajamnom odnosu maslina/štetnik, koji bi rezultirali velikim doprinosom u zaštiti bilja RH, ali i u svijetu.

U radu je prikazana suvremena poljoprivredna tehnika u zaštiti bilja. Primjenom navigacijskih sustava sa korekcijskim signalom visoke točnosti (RTK) te upotrebom senzora OptRx omogućena je precizna aplikacija kemijskih sredstava putem izrađene karte zaštite bilja. Korištenjem telematskih sustava omogućuje se rukovateljima strojeva mogućnost grupnog rada na istoj proizvodnoj površini te uvid u stanje usjeva dostupno u realnom vremenu. Razvojem tehnologije slanja informacija o stanju proizvodne površine omogućeno je isto slati u virtualni oblak (cloud) gdje se one mogu analizirati ručno ili korištenjem strojnog učenja (machine learning)., The paper presents modern agricultural techniques in plant protection. The application of navigation systems with high-precision correction signal (RTK) from the manufacturer AgLeader and the use of OptRx sensors enabled the precise application of chemical agents through a prepared plant protection map. The use of telematics systems enables machine operators to work in groups on the same production area and with accurate information on the condition of the crop available at any time. With the development of technology for sending information about the state of the production area, it is possible to send the same to a virtual cloud where it can be analyzed manually or using machine learning.

Jedan od većih problema u poljoprivrednoj proizvodnji je kontrola različitih štetnika i bolesti koje mogu pričiniti značajne štete, i time smanjiti ili potpuno uništiti očekivani prinos poljoprivrednih kultura. Da bi se uspješno nosili sa ovim problemima poljoprivrednici koriste različite vrste pesticida. Zbog sve veće brige za zaštitu ljudi i okoliša, reducira se broj aktivnih tvari i ukidaju preparati, odnosno formuliraju se nove aktivne tvari koje su manje štetne za okoliš i korisnike. Stoga poljoprivrednici traže dodatne mogućnosti i rješenja u borbi protiv štetnika i bolesti. Odnedavno, na tržištu EU pojavili su se preparati koji su označeni kao osnovne tvari, koje se mogu koristiti kao dodatna rješenja u borbi protiv štetnika i bolesti. Zakonskom regulativom, kroz EZ Uredbom 1107/2009 na razini EU postavljen je kvalitetan okvir za sigurnu i učinkovitu primjenu osnovnih tvari u poljoprivrednoj proizvodnji. Dodatna prednost primjene većine navedenih osnovnih tvari je njihova sukladnost za primjenu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Iako postoji više od 20-tak različitih osnovnih tvari koje se koriste, u upotrebi su najčešće tekući ekstrakti koprive (Urtica spp. L.) i poljske preslice (Equisetum arvense L.), te hitozan hidroklorid, lecitn soje i natrij hidrogen karbonat., One of the major problems in agricultural production is the control of various pests and diseases that can cause significant damage, and thus reduce or destroy the expected yield of agricultural crops. To successfully deal with these problems, farmers use different types of pesticides. Due to the growing concern for the protection of people and the environment, the number of active substances is reduced, and new active substances are formulated that are less harmful to the environment and users. Therefore, farmers are looking for additional opportunities and solutions in the fight against pests and diseases. Recently, new preparations marked as basic substances have appeared on the EU market, which can be used as additional solutions in the fight against pests and diseases. Legislation, through EC Regulation 1107/2009 at the EU level, sets a quality framework for the safe and efficient use of basic substances in agricultural production. An additional advantage of the application of most of these basic substances is their compliance for use in organic agricultural production. Although there are more than 20 different basic substances used, the most commonly used are liquid extracts of nettle (Urtica spp. L.) and horsetail (Equisetum arvense L.), as well as chitosan hydrochloride, soy lecithin and sodium hydrogen carbonate.

Zaštita bilja jedna je od najnesavršenijih mjera u poljoprivredi te je i primjena pesticida u povrtlarstvu relativno malo zastupljena u većini istraživanja. U praksi se primjena pesticida u povrtlarstvu često obavlja zastarjelim i neadekvatnim tehnologijama, pogotovo kod manjih proizvodnih subjekata koji su često ispod kategorije profesionalnih proizvođača. Tek vrlo profesionalni proizvođači posjeduju moderniju opremu u pravilu ratarskog tipa. Posebna problematika je primjena pesticida u zaštićenim prostorima gdje vlada potpuno drugačija tehnologija, opet ovisno o kulturi i sklopu. Kvalitetan pregled postojeće i na tržištu dostupne tehnologije ključan je za razumijevanje primjene pesticida u povrtlarstvu i time omogućavanjem što bolje učinkovitosti pesticida uz što manji utjecaj čovjeka i okoliš. Plant protection is one of the most unsophisticated measures in agriculture, and the use of pesticides in vegetable production is relatively low present in most studies. In practice, the application of pesticides in vegetable gardening is done with outdated and inadequate technologies. Only very professional farmers have more modern equipment mostly for field crops. A particular issue is the application of pesticides in protected areas where a completely different technology prevails, again depending on culture and composition. A good overview of existing and commercially available technology is crucial to understanding the application of pesticides in vegetable production and thus ensuring the best possible pesticide efficiency while minimizing human and environmental impacts.

Praćenje populacije štetnih organizama korištenjem različitih prognoznih modela njihove pojave temelj je integrirane zaštite bilja. Integrirana zaštita bilja jest ekološki povoljnija zaštita ekonomski važnih poljoprivrednih kultura od štetnih organizama radi očuvanja okoliša i zdravlja ljudi. Radi preciznije i pouzdanije zaštite bilja od štetnika u novije vrijeme razvijeni su automatski sustavi za praćenje štetnika. Oni omogućuju bržu reakciju pri pojavi štetnika u smislu bežičnog slanja informacija do korisnika, točnijih podataka za rad i prognozu pojave štetnika te shodno tome reduciraju broj kemijskih tretmana. Konvencionalni modeli praćenja temelje se na ručnom prebrojavanju ulova štetnika što iziskuje mnogo vremena i povećava troškove rada. Glavni je cilj ovog istraživanja bio ustanoviti pouzdanost digitalne Trapview‐lovke u praćenju ekonomskog štetnika (jabukova savijača, Cydia pomonella L.) u proizvodnji jabuke u odnosu na standardnu Delta lovku. Istraživanje je provedeno tijekom 2019. godine u voćnjaku na pokušalištu Maksimir koje se nalazi u sastavu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultatima ovog istraživanja potvrđeno je da Trapview‐lovka omogućuje pouzdano praćenje štetnika i pravovremeno određivanje kritičnih rokova suzbijanja te nisu ustanovljene statistički značajne razlike u učinkovitosti sustava u praćenju štetnika u odnosu na klasičnu Delta lovku koja se primjenjuje u praksi. Na taj je način reduciran standardni postupak praćenja štetnika, a što može pridonijeti kvalitetnijoj proizvodnji poljoprivrednih kultura. Navedeno istraživanje prvo je takve vrste u Hrvatskoj, stoga bi rezultati mogli poslužiti kao referentni podatci i smjernice za uvođenje digitalnih sustava u praćenju štetnika u praksi.

Projekt „PESCAR – Pesticide Control and Reduction (Smanjenje i kontrola upotrebe pesticida)“ je projekt s dvogodišnjom provedbom iz područja transfera znanja i tehnologije u fitomedicini koja završava na kraju 2019. Stupanjem na snagu Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla prestale su važiti odredbe Zakona o sredstvima za zaštitu bilja i drugi podzakonski propisi doneseni na temelju istog. Projekt PESCAR svojim specifičnim ciljevima: 1. nadzor i izvještajno prognozni poslovi za provedbu suzbijanja štetnih organizama, 2. razvoj kanala i metoda uzbunjivanja, 3. savjetodavstvo korisnicima koji upotrebljavaju pesticide, te 4. dizanje svijesti zajednice o onečišćenjima koja proizlaze iz nekontrolirane upotrebe pesticida oslanja se na usvojeni novi zakonodavni okvir. Svrha projekta bila je razviti učinkovito prekogranično partnerstvo za rješavanje problematike koja ne pozna administrativne granice. Dizanje svijesti zajednice o onečišćenjima koja proizlaze iz nekontrolirane upotrebe pesticida rađeno je kroz izradu analiza tla i biljnog materijala (plodova) na ostatke pesticida u hrani za pet mediteranskih kultura (maslina, vinova loza, trešnja/višnja, breskva, krumpir) tijekom dvije vegetacije 2018./19. Rađene su, standardnim metodama multirezidualne analize (LC i GC/MS) u akreditiranom laboratoriju na 463 djelatne tvari te jednom (AAS) za bakar. Rezultati ostataka pesticida u biljnom materijalu i tlu kroz provedbu projekta PESCAR u Zadarskoj županiji biti će prezentirani ovim radom. Analize ostataka pesticida u uzorcima biljnog materijala i tla na razini su službenih izvješća EU, iako one u tlu zabrinjavaju. Kriteriji za bakar nisu prekoračeni. Rezultati analiza su doprinos u dizanju svijesti o pravilnoj upotrebi pesticida i konkurentnosti proizvođača hrane u lokalnoj zajednici odnosno prekograničnoj razmjeni.

Intenzivna poljoprivredna proizvodnja bila bi nezamisliva bez učinkovite kemijske zaštite bilja. S obzirom na moguće opasnosti kod pripreme škropiva i aplikacije pesticida, svako nepravilno rukovanje može utjecati na zdravlje rukovatelja i zaštitu prirodnog okoliša. Najviše pozornosti bi trebalo posvetiti edukaciji radnika u postupku zaštite bilja, radi velikog broja ozljeda koje nastaju uslijed nestručnog rukovanja poljoprivrednim alatima, strojevima, oruđem, stokom i opasnim tvarima koje se koriste u poljoprivredi. Broj ozljeda koje se događaju tijekom pripreme škropiva i aplikacije pesticida nije moguće precizno utvrditi jer ne postoji obveza njihovog prijavljivanja nadležnim institucijama i tijelima državne uprave. Promjene koje je donio ubrzani tehničko-tehnološki razvoj obilježene su visokim stupnjem automatizacije, a time su se promijenili sadržaj i uvjeti rada te su se stvorile nove opasnosti, rizici i oblici ugrožavanja. Da bi se zaposle- nici zaštitili trebamo primijeniti nove pristupe i mjere u sustavu osiguravanja zdravlja i zaštite istog na radu., 4Intensive agricultural production would be unimaginable without the effective chemical plant protection. Given the potential dangers in the preparation of spray liquor and pesticide applications, any improper handling may affect the operator’s health and the protection of the natural environment. Most attention should be paid to the education of the workers in the plant protection, due to the large number of injuries resulting from improper handling with agricultural tools, machines, livestock and hazardous substances used in agriculture. The number of injuries occurring during the preparation of spray liquor and pesticide applications cannot be accurately determined because there is no obligation to report them to the competent institutions and state administration bodies. Changes made by the accelerated technical and technological development are characterized by a high degree of automation, and thus have changed the contents and conditions of work and have created new dangers, risks and forms of threat. In order to protect employees need to apply new approaches and measures in the system of ensuring health and safety at work the same.

Atraktanti su hlapljive kemijske tvari koje podražuju receptorne organe štetnika i utječu na njihovo ponašanje i kretanje u prostoru te im omogućuju komunikaciju na velike udaljenosti. U zaštiti bilja od štetnika upotrebljavaju se hranidbeni i seksualni atraktanti. Hranidbeni i seksualni atraktanti koriste se kao prognozni alati koji omogućavaju proizvođaču praćenje pojave štetnika i njihove brojnosti, a osim praćenja koriste se i za suzbijanje štetnika. Uloga hranidbenih atraktanata ima dugu povijest u zaštiti bilja, a u posljednjih sto godina razvijene su neke strategije pomoću kojih se štetnici danas učinkovito prate i suzbijaju. Prvi seksualni atraktant (feromon) izoliran je 1959. godine i od tada je izolirano i sintetizirano više stotina kemijskih spojeva koji se danas koriste u zaštiti bilja. Postoji nekoliko metoda eradikacije štetnika pri kojima se koriste feromonske i hranidbene lovke ili kombinacije istih. Neki važni poljoprivredni štetnici poput jabukovog savijača (Cydia pomonella) se već duže vrijeme prate i suzbijaju korištenjem seksualnih atraktanata, dok se za druge vrste ekonomskih štetnika odgovarajući atraktanti još uvijek razvijaju.

Tradicija studija Zaštite bilja na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (AFZ) duga je 37 godina Polaznici programa Zaštita bilja koji je trajao osam semestara su završetkom studija stjecali diplomu Diplomiranog inženjera poljoprivrede- Zaštite bilja. Reformom studijskih programa na AFZ od školske godine 1996./1997., produženo je trajanje studija, uveden je deveti semestar posvećen samo izradi diplomskog rada, a studij Zaštita bilja izdvajao se tijekom treće godine studiranja iz zajedničkog studijskog programa Bilinogojstvo. Tom reformom uvedeno je više općih predmeta što je u konačnici rezultiralo još boljim općim znanjima, a to se pokazalo iznimno korisnim poglavito za one koji su svoj rad nastavili u savjetodavnoj službi. Istovremeno svi su polaznici studijskih programa vezanih na biljnu proizvodnju kako na AFZ tako i na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku (PFOS) (novi naziv Fakultet agrobiotehničkih znanosti-FABZ)) slušali veliki broj predmeta iz zaštite bilja (Entomologija, Fitopatologija i Herbologija) i dobili vrlo solidna znanja o zaštiti predmetnih poljoprivrednih kultura. Od uvođenja Bolonjskog procesa 2005. godine studijski programi na sveučilištima podijeljeni su u dvije razine, tj. temeljeni su na načelu 3+2. Na AFZ pokrenut je preddiplomski studij (u početku Zaštita bilja, danas Fitomedicina) u trajanju od šest semestara (tri godine) i diplomski studij (Fitomedicina) u trajanju od četiri semestra (dvije godine), dok je na FABZ pokrenut diplomski studij Zaštita bilja. Od akademske 2018./2019. na AFZ pokrenut je i poslijediplomski specijalistički studij Fitomedicina. Istovremeno, ostali studijski programi koji se izvode na AFZ kao i na FABZ uključuju u određenom opsegu nastavne sadržaje iz područja fitomedicine no njihova je zastupljenost u usporedbi s predbolonjskim razdobljem znatno manja. Suprotno tome, studenti preddiplomskog i diplomskog studija Fitomedicina imaju veliki fond nastavnih sati iz fitomedicine. Osim teoretske i praktične nastave vrlo su važni drugi oblici nastave koji studente osposobljavaju za rad u praksi, kritičko mišljenje i rješavanje nepoznatih problema (seminarski radovi, sudjelovanje na projektima, stručna praksa, stručni projekt, završni i diplomski rad). Sukladno Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO) koji nastoji osigurati sponu između kompetencija koje su nužne na radnim mjestima i ishoda učenja u obrazovnim programima, kompetencije koje stječu sveučilišni prvostupnici (koji su završili preddiplomski studij) istovjetne su kompetencijama prvostupnika na stručnim studijima i nalaze se na razini 6, dok su kompetencije sveučilišnih magistara struke na razini 7. Dva su Fakulteta pripremili zajednički standard zanimanja tehnologa za fitomedicinu (razina 6) te se očekuje njegov upis u registar kvalifikacija. Osim što osobe na razini 7 imaju veća teorijska i činjenična znanja te bolje vještine apstraktnog logičkog i kreativnog razmišljanja, njihove socijalne kompetencije, samostalnost i odgovornost su na višoj razini od razine 6. U sklopu projekta AFZ uskoro se očekuje i izrada standarda zanimanja diplomskih studija agronomije (razina 7).

Svrha izvještajno-prognoznih poslova je pravodobno, pravilno, učinkovito i ekonomski održivo provođenje mjera zaštite bilja, temeljeno na podacima o trajnom praćenju štetnih organizama. Projekt „PESCAR - Suzbijanje i smanjenje upotrebe pesticida“ novi je dvogodišnji projekt koji se provodi iz području prijenosa tehnologije u fitomedicini. Specifični ciljevi projekta su: 1. Nadgledanje i izvještavanje o prognozama prema krajnjim korisnicima koje upozoravaju o potrebi sprečavanja štetnih organizama, 2. Razvijanje kanala i metoda uzbunjivanja poljoprivrednih proizvođača, 3. Savjetovanje za korisnike koji koriste pesticide, i 4. Podizanje svijesti zajednice o nastalom zagađenju zbog nekontrolirane uporabe pesticida. Svrha projekta je razviti učinkovito prekogranično partnerstvo za rješavanje pitanja koja ne poznaju administrativne granice. U tu svrhu razvijena je mreža poljoprivrednih površina za najbolju moguću pokrivenost županije (50 mjesta). Podizanje svijesti zajednice o zagađenju uzrokovanom nekontroliranom uporabom pesticida izvršeno je analizom tla i biljnog materijala (voća) ostacima pesticida. Svake godine (2018., 2019.) uzorkovano je 100 uzoraka tla i 50 uzoraka biljnog materijala za pet mediteranskih poljoprivrednih kultura (maslina, grožđe, breskva, trešnja, krumpir). Tehnika koja je korištena za ispitivanje ostataka bila je višestruka analiza rezidua pesticida u akreditiranom laboratoriju LC / GC, a u svrhu uspostavljanja ostataka bakra u istim uzorcima metoda AAS. Rezultati ostataka pesticida u provedbi dvogodišnjeg projekta predstavljeni su kao doprinos uspostavljanju sustava štetnih organizama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za održivi razvoj. Ostaci pesticida u pogledu broja aktivnih tvari koje se nalaze u biljnom materijalu i tlu razlikuju se na mjestima uzorkovanja za promatrane mediteranske kulture. Ostaci pesticida iznad dopuštenog kriterija prema Uredbi (EZ) br. 396/2005 nisu pronađeni u biljnom materijalu (poljoprivrednim proizvodima). Ostaci pesticida pronađeni su u tlu prije i nakon završetka vegetacijske sezone, ovisno o kulturi i lokaciji koja se istražuje. Ostaci bakra na plodovima mnogo su niži u onim kulturama za koje je postavljen kriterij prema Uredbi (EZ) br. 396/2005. Ostaci bakra u tlu variraju u vrijednosti ovisno o kulturi i lokalitetu odakle su uzeti uzorci. Rezultati pokazuju da, unatoč činjenici da nisu pronađeni ostaci pesticida u biljnom materijalu iznad maksimalno dopuštenih razina, ostaci pesticida u tlu sugeriraju da treba poduzeti odgovarajuće mjere za definiranje i smanjenje njihove količine (raqzine). Daljnja bi istraživanja trebala pridonijeti razmatranju razloga zaostajanja pesticida u tlu kako bi doprinijeli održivoj poljoprivredi.

Osnovna je pretpostavka precizne poljoprivrede dostupnost velikoga broja preciznih informacija, na raspolaganju poljoprivredniku pri donošenju odluka. Izravna usporedba višegodišnjih parametara dobivenih s parcela rezultira svrsishodnijom, argumentiranom i optimalnom uporabom sredstava za rad (pri čemu treba imati na umu ekološki utjecaj). Danas se razvojem tehnologije satelitske navigacije i monitoringa na poljoprivrednim strojevima i smanjenjem cijene tih uređaja ponovno aktualiziralo pitanje primjene precizne poljoprivrede. Napredni farmeri u razvijenim poljoprivrednim zemljama već redovito primjenjuju neku od tehnoloških mogućnosti precizne poljoprivrede. Precizna poljoprivreda i zaštita bilja omogućuje poljoprivredniku ostvarivanje visokih prinosa, uz čuvanje prirodnih resursa. Korištenjem modernih tehnologija GIS-a, strojevi prikupljaju direktne podatke s parcele pomoću senzora i integriraju se u sustav za obradu podataka. Obrađene informacije poljoprivrednik pomoću GreenStar sustava koristi za novo planirane operacije i ostvaruje znatnu vremensku i financijsku uštedu. Precizna poljoprivreda nudi mogućnost optimalne zaštite svake pojedine biljke, a ne samo prosjek, odnosno cijelo polje. Nizak rizik ulaganja jedan je od glavnih faktora izbora precizne zaštite bilja. Uporabom bespilotnih letjelica daljinska istraživanja omogućuju brzo i ekonomično dobivanje podataka i informacija zadovoljavajuće preciznosti, a primjenom suvremene tehnologije, poput Variable Rate Application (apliciranje promjenjivom količinom) i GreenStar programskim paketom, moguće je regulirati količinu njege i zaštite., The basic premise of precision farming as a larger amount of information is its availability to the farmer in making decision. Direct comparison of perennial parameters obtained from the plot results in purposefully, argumentative and optimal use of resources for work (while keeping in mind the ecological impact). Today, the development of satellite navigation technology and monitoring of agricultural machinery, and reducing the cost of these devices again revived the question of the precision agriculture application. Advanced farmers in developed agricultural countries already regularly apply some of the technological possibilities of precision farming. Precision agriculture and plant protection allow the farmer realizing high incomes while keeping safe natural resources. Using modern GIS technology machines collect data directly from the plot using sensors and integrate themselves into the data processing system. Processed information is used by a farmer taking GreenStar system for the new planned operation and achieving significant time and money spare. Precision agriculture offers the possibility of optimal care of each plant, not just the average, or the entire field. Low risk investments are one of the main factors of choice precise plant protection. The use of pilotless aircrafts remote sensing allow fast and economical obtaining data and sufficient precision information. Using modern technology such as Variable Rate Application (applying a variable volume) and GreenStar software package it is possible to regulate the amount of care and protection.

Primjena sredstava za zaštitu bilja protiv štetnih organizama na kulturnim biljkama i danas je najviše vezana za folijarnu primjenu prskanjem, orošavanjem ili tretiranjem tla uporabom tekućih ili granuliranih pripravaka. Kao novija metoda zaštite drvenastog ukrasnog bilja u urbanim sredinama koristi se endoterapeutska metoda injektiranja debla kao učinkovita i ekološki prihvatljiva metoda zaštite bilja. Uz tu metodu u zadnje vrijeme primjenjuje se i metoda bojenja donjega djela stabla s pomoću kista različitim kemijskim pripravcima, a cilj je suzbijanje štetnih organizama i smanjenje ostataka sredstava za zaštitu bilja u okoliš. Navedene metode aplikacije u višegodišnjim nasadima omogućuju preciznu, dugotrajnu, ekološki prihvatljivu i visoko učinkovitu zaštitu bilja., The type of application of plant protection products against diseases and pests in perennial crops is mostly based on foliar application (spraying or soil treatments with liquid or granual products). Trunk injection is endotherapeutical method for controlling diseases and pests in areas where foliar or soil application is not acceptable from ecological or efficacy point of view. One of the trunk application is paint trunk with paintbrush which can provide high level of efficacy and very long persistance. Different methods of trunk application like trunk injection and paint trunk with plant Protection products give precise, long persistance, ecological acceptable and high efficacy against pests and diseases.

In agricultural production, pests and diseases of agricultural crops, as well as weed plants, cause significant losses in the yield and quality of agricultural products. One of the most effective ways of fighting is the use of a wide range of chemicals called pesticides. In accordance with the EU Directives 2009/128/EC and 2006/42/EC underlying the standard EN 13790, the Plant Protection Administration of the Ministry of Agriculture and the Environment of the Republic of Serbia has established a framework for the control of sprayers and mist blowers. Maintaining sprayers for pesticide application in a good state of repair and proper working order reduces their harmful effects on human health and the environment. The nozzle is one of the most important parts of plant protection machines, responsible for the following major functions: delivery of a given amount of liquid in a unit of time, dispersion of the liquid by making droplets of different sizes and forming a stream of a particular shape. Testing of the working safety of sprayers and nozzles was carried out in accordance with the European Standard EN 13790 which specifies the methods and equipment for inspection. The flow rate of nozzles was measured by an S001 nozzle tester (AAMS-Salvarani, Belgium). The measuring equipment used for testing the pesticide application device can accurately determine any deviation and irregularity in the application. U poljoprivrednoj proizvodnji, štetočine i bolesti poljoprivrednih kultura, kao i korovske biljke svake godine prouzrokuju značajne gubitke u prinosu i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda. Jedan od najefikasnijih načina borbe jeste primena brojnih i različitih hemijskih sredstava, koja se nazivaju opštim nazivom pesticidi. U skladu sa Direktivama Evropskog parlamenta 2009/128/EC i 2006/42/EC, kojima je osnova standard EN 13790, koji propisuje obavezni pregled mašina za zaštitu bilja, Uprava za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede i životne sredine Republike Srbije uspostavlja okvir za kontrolu sistema prskalica i orošivača. Upotrebom tehnički ispravnih i kontrolisanih ratarskih prskalica za primenu pesticida smanjuje se njihov štetni uticaj na zdravlje ljudi i životnu okolinu. Jedan od najznačajnijih delova mašina za zaštitu bilja predstavljaju rasprskivači. Oni obavljaju najvažnije funkcije, kao što su: propuštaju zadate količine tečnosti u jedinici vremena, raspršuju tečnost praveći kapljice odgovarajućih veličina i formiraju mlaz odgovarajućeg oblika. Testiranje radne ispravnosti prskalice i rasprskivača vršeno je u skladu sa evropskim normativom EN 13790, koji propisuje metode i opremu kojom se obavlja inspekcija. Protok rasprskivača je meren pomoću ispitivača pojedinačnih rasprskivača S001 belgijskog proizvođača 'AAMS-Salvarani'. Primenom merne opreme za ispitivanje ispravnosti rada uređaja za primenu pesticida, merenjem je moguće tačno ustanoviti svako odstupanje i nepravilnost u radu. Dobijeni rezultati ukazuju na to da postoje značajna odstupanja ispitivanih parametara.

The mode of action of agrochemicals on plants implies the totality of their effect on plant metabolism, growth and development. The effects of different doses of 24-epibrassinolide (24-EBL) as a class of brassinosteroid phytohormones on growth and other physiological processes in maize plants during different development stages are reviewed in order to assess the influence of these agrochemicals on various factors determining the yield of maize as an important agricultural crop. In addition, several examples are given of the effects of these phytohormones on other crops, fruits and vegetables, in terms of their effect on yield, yield quality, and increase in crop resistance to some types of stress. Own results are discussed in the context of other literature data. Abbreviations: 24-EBL: 24-epibrassinolide; BRs: brassinosteroids; PCZ: propiconazole; Chl a: chlorophyl a; RFW (g g-1): relative fresh weight of different organs (R: radicle; P: plumule; RoS: rest of seed); TDW, TFW (g): total dry and fresh weight of plants; V root (ml): root volume; LMR, RMR, SMR (g g-1): relative dry weight of plant parts (leaves, roots, stem); dH (J mol-1 K-1): differential enthalpy of different parts (R: radicle; P: plumule; RoS: rest of seed) of 25 maize seedlings exposed to T(reatments) of different molar concentrations of 24-EBL; ΔG105 (J mol-1 K-1) differential Gibbs free energy of total maize plant and their parts (R: roots; L: leaves; S: stem) assesed at 105 0C; ZP434, ZP704, ZP505: maize hybrids; Fv/Fm, Fv/F0, FRS2, qP, NPQ, RFD730 (all in relative units), ETR (μmol electrons m-2 s-1): different Chl a fluorescence parameters; Pphy, Pi: phosphorus bond to phytic acid and free phosphorus available to many cellular biochemical reactions; GSH: reduced form of gluthathyone; K, Ca, Fe, Mg, Zn, Si: different chemical elements. Način delovanja agrohemikalija na biljke podrazumeva ukupan uticaj na metabolizam, rast i razvoj biljaka. U tom smislu u ovom radu je prikazan efekat 24-epibrasinolida (24-EBL), kao klase fitohormona brasinosteroida, na rast i druge fiziološke procese u biljkama kukuruza u različitim dozama i u različitim razvojnim fazama, kako bi se procenio uticaj na razne faktore koji određuju prinos ovog važnog poljoprivrednog useva. Pored toga, dato je nekoliko primera efekata ovih fitohormona na druge useve, voće i povrće, u smislu njihovog uticaja na prinos, kvalitet prinosa i povećanje otpornosti useva na neke vrste stresa. Rezultati su diskutovani u odnosu na druge podatke iz literature.

Jabuka (Malus Domestica) poznata je i kao “kraljiva voća“. Kako bi jabuku kao voćnu vrstu dobili zdravu i kvalitetnu, potrebno je dobro postaviti temelje uzgoja, i zaštite voćnog nasada, te joj samim time dati „kraljevski tretman“. Cilj ovog diplomskog rada je usporedba nasada jabuke na dvije različite lokacije, Dobro-Petrić d.o.o iz Karlovca te na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, Voćarstvo Boić iz Požege. Usporedbom ovih dvaju lokacija vidimo kako je uzgoj jabuke gotovo isti u oba nasada, ali ih razlikuju klimatski uvjeti. To se odražava na način da na imanju Dobro-Petrić d.o.o., imamo veći broj tretiranja iz razloga većeg broja kišnih dana, usporeno danima koji su bili ekstremno topli. Ovim klimatskim uvjetima stvorena idealna prilika za razvoj biljnih bolesti, te štetnih kukaca u nasadima jabuke, ali adekvatnom uporabom sredstava za zaštitu bilja, nastoji se jabuku održati zdravom, kao vrlo kvalitetan prehrambeni proizvod, a isto tako i kao sirovinu za daljnju preradu. Apple (Malus Domestica) is also known as "the queen of fruit." To get a healthy and quality apple it is necessary to set the foundation of breeding and protection of fruit plantation and through that we give the apple a "royal treatment." The aim of this graduate work is to compare the apple plantation on two different locations, Dobro - Petrić Ltd. from Karlovac and the Family Farm Voćarstvo Boić from Požega. By comparing these two locations, we see that growing apples is almost the same in both crops, but they differ in their climatic conditions. This is reflected in the way that Dobro - Petrić Ltd. we have a bigger number of treatments due to the bigger number of rainy days, which were slowed down during days that were extremely hot. Due to those climate conditions an ideal surrounding was created for the development of plant diseases and harmful insects in apple plants, but with the adequate use of plant protection products, it is intended to keep the apple healthy as a high quality food product as well as raw material for further processing. Keywords: apple, plant protection, breeding technology

Uloga gujavica i mikroorganizama u funkcioniranju ekosustava tla je dobro poznata, kao i postojanje povezanosti i interakcija između gujavica i gljivica u tlu. Međutim, do sada nije istražen utjecaj celomske tekućine i celomocita, imunoloških stanica gujavica, na rast gljivica u tlu. Naime, prilikom negativnog podražaja gujavice u okoliš mogu ispustiti sluz i celomsku tekućinu s celomocitima koja potencijalno može značajno utjecati na rast gljivica. Stoga je glavni cilj ovog rada bio istražiti učinak celomske tekućine gujavica na rast fitopatogenih gljivica. Ekstrakti celomske tekućine dviju različitih vrsta gujavica korišteni su kako bi se utvrdilo njihovo djelovanje na rast fitopatogene gljivice Fusarium oxysporum, iznimno važne vrste u poljoprivrednoj proizvodnji., The role of earthworms and microorganisms in the soil ecosystem functioning is well known, as well as existence of interactions between earthworms and fungi in the soil. However, the impact of coelomic fluid and coelomocytes, immune cells of earthworms, on the growth of the fungi has not been investigated so far. Namely, in case of negative stimuli earthworms can discard mucus and coelomic fluid containing coelomocytes which can potentially have a significant impact on the growth of fungi. Therefore, the main aim of this thesis was to investigate the effects of earthworm coelomic fluid on the growth of phytopathogenic fungi. Coelomic fluid extracts of two different earthworm species was used to determine the effects on the growth of phytopathogenic fungi Fusarium oxysporum, important in agricultural production.

Zoocidi su tvari namijenjene suzbijanju štetnih organizama. Prema skupinama organizama koje suzbijaju, dijele se na: insekticide, akaricide, nematocide, limacide, rodenticide i korvifuge. Sredstva za zaštitu biljaka imaju određeni spektar djelovanja na štetne organizme koje učinkovito suzbijaju. Svako sredstvo za zaštitu bilja uz sebe ima pripadajuće upute za primjenu i sigurno rukovanje. Intenzivnom upotrebom SZB dolazi do negativnih kemijskih utjecaja kako na čovjeka, biljni i životinjski svijet tako i na cjelokupan okoliš. Svako SZB mora se pravilno uskladištiti, daleko od hrane i pića i hrane za životinje. Zakoni i norme koji reguliraju uporabu pesticida uvelike pomažu pravilnom korištenju i zbrinjavanju otpada i ambalaže. Biljni insekticidi imaju malu toksičnost u usporedbi s ostalim kemijskim insekticidima. Njihova buduća proizvodnja i prilagodba pomoći će uporabi SZB kako bi se smanjili štetni utjecaji koji se manifestiraju uporabom kemijskih insekticida., Zoocides are substances intended to combat harmful organisms. According to the group of organisms that they suppress, they can be divided into: insecticides, acaricides, nematocides, limacides, rodenticides and korvifuge. Plant protection products have a specific affect of action on harmful organisms which they effectively suppress. Every plant protection product has the instructions for use and safe handling. With intensive use of plant protection products comes to negative chemical influences not to only humans but also wildlife and overall environment. Each plant protection product must be properly stored away from food, drinks and animal feed. Laws and standards governing the use of pesticides greatly assist the proper use and disposal of waste and packaging. Herbal insecticides have low toxicity in comparison with other chemical insecticides. Their future production and adaptation will help the use of plant protetcion products in order to reduce harmful effects that manifest by using chemical insectidices.

Biljni je svijet oduvijek okruživao čovjeka, nudio mu svoju zaštitu, hranio ga, liječio i još mnogo više. Biljni se svijet sve više zanemaruje, priroda se zagađuje i uništava, a s njom nestaje bogati biljni svijet. Ljudi nisu svjesni njegove važnosti što za vlastiti što za život budućih naraštaja. Osjećaj se ljubavi i privrţenosti za prirodu može stvoriti samo poticanjem od najranije dobi i to ponajprije pod utjecajem učitelja. Kako bi se ustanovila razina znanja o ljekovitom bilju djece mlađe školske dobi i osmislile aktivnosti koje bi utjecale na svijest učenika o vaţnosti biljnog svijeta, odnosno biljnih lijekova koje nam nudi, odabrana je tema ovoga rada pod nazivom Poznavanje ljekovitog bilja kod djece mlađe školske dobi. U ovom je radu ukratko opisana povijest ljekovitog bilja, definicija, djelovanje, primjena te ljekovitost najpoznatijeg ljekovitog bilja. Provedeno je istraživanje s učenicima 3. b razreda OŠ Gradište. Učenici su ispitani anketnim upitnikom nakon kojega je organizirana učionička nastava kao integrirani dan na temu Ljekovito bilje s ciljem poticanja i osvješćivanja važnosti ljekovitog bilja. Nakon provedenih aktivnosti učenici su ispitani istim anketnim upitnikom kako bi se ustanovilo znanje učenika o ljekovitom bilju nakon provedene izvanučioničke nastave. Završno je istraživanje pokazalo veliki pomak o poznavanju ljekovitog bilja, a rezultat je provedenih aktivnosti koje su opisane u pripremi za integrirani dan Plant life has always surrounded human beings, offering them its protection, feeding them, healing them, etc. Plant life is increasingly neglected, nature is polluted and destroyed, and with it the rich flora disappears. People are not aware of the importance of plant life for their own life and the life of future generations. Creating a sense and love of nature can only be accomplished by encouragement from the earliest age when they are primarily affected by the teacher. In order to establish the children’s level of knowledge about herbs and devise activities that would affect students' awareness of the importance of plant life, or herbal remedies that are offered is the chosen theme of this paper The knowledge of herbs for children of young school age. This paper briefly describes the history of medicinal plants, the definition, work, and application of the most famous healing powers of herbs. A survey was conducted with grade 3 pupils of elementary school Gradište. Pupils are tested by a questionnaire, after which the outdoor class is organized as an integrated day with the theme of Medicinal herbs to encourage awareness and the importance of medicinal plants. After the carried out activities pupils are tested with the same questionnaire to determine students' knowledge of medicinal herbs. Final research has shown great progress on knowledge of medicinal plants as a result of the activities performed as described in the preparation of the integrated day .

Osnovna je pretpostavka precizne poljoprivrede dostupnost velikoga broja preciznih informacija, na raspolaganju poljoprivredniku pri donošenju odluka. Izravna usporedba višegodišnjih parametara dobivenih s parcela rezultira svrsishodnijom, argumentiranom i optimalnom uporabom sredstava za rad (pri čemu treba imati na umu ekološki utjecaj). Danas se razvojem tehnologije satelitske navigacije i monitoringa na poljoprivrednim strojevima i smanjenjem cijene tih uređaja ponovno aktualiziralo pitanje primjene precizne poljoprivrede. Napredni farmeri u razvijenim poljoprivrednim zemljama već redovito primjenjuju neku od tehnoloških mogućnosti precizne poljoprivrede. Precizna poljoprivreda i zaštita bilja omogućuje poljoprivredniku ostvarivanje visokih prinosa, uz čuvanje prirodnih resursa. Korištenjem modernih tehnologija GIS-a, strojevi prikupljaju direktne podatke s parcele pomoću senzora i integriraju se u sustav za obradu podataka. Obrađene informacije poljoprivrednik pomoću GreenStar sustava koristi za novo planirane operacije i ostvaruje znatnu vremensku i financijsku uštedu. Precizna poljoprivreda nudi mogućnost optimalne zaštite svake pojedine biljke, a ne samo prosjek, odnosno cijelo polje. Nizak rizik ulaganja jedan je od glavnih faktora izbora precizne zaštite bilja. Uporabom bespilotnih letjelica daljinska istraživanja omogućuju brzo i ekonomično dobivanje podataka i informacija zadovoljavajuće preciznosti, a primjenom suvremene tehnologije, poput Variable Rate Application (apliciranje promjenjivom količinom) i GreenStar programskim paketom, moguće je regulirati količinu njege i zaštite.

Projektna knjiga istoimenog projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food – AGRI-CONTO- CLEEN) zbir je cjelokupnog trajanja dvogodišnjeg projekta i njegovih istraživanja. Značajan zadatak razvoja poljoprivredne proizvodnje u pograničnoj regiji je usklađivanje nacionalne potrebe povećanja proizvodnje hrane s općim, nacionalnim i regionalnim ciljevima razvoja održive poljoprivrede, očuvanja okoliša i konzumiranja kvalitetne hrane. Aktivnosti usmjerene prema nacionalnoj potrebi povećanja poljoprivredne i prehrambene proizvodnje su jačanje infrastrukture i kapaciteta poljoprivredne proizvodnje i sustavne kontrole utjecaja na okoliš. Značajan faktor razvoja i usklađivanja ciljeva je optimizacija unosa gnojiva i pesticida u pravcu proizvodnje kvalitetne zdrave hrane. Značajan problem može predstavljati nedostatak kontrole proizvodnje u poljoprivredom prehrambenom sustavu, nedovoljna edukacija i osposobljenost proizvođača za pravilno korištenje gnojiva i pesticida, nepovoljna struktura poljoprivredne i stočarske proizvodnje, te nedovoljna informiranost poljoprivrednih proizvođača o proizvodnom potencijalu, što dovodi do neupućenosti o utjecaju poljoprivrede na onečišćenje okoliša i kakvoću hrane. U svijetlu navedenih ciljeva pokrenut je IPA projekt Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agricultural Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food - AGRI-CONTO- CLEEN). Glavni je cilj projekta usklađivanje razvoja poljoprivrede s očuvanjem okoliša i izgradnja sustava poljoprivredne proizvodnje u pravcu proizvodnje kvalitetnije hrane i poljoprivrednih proizvoda. S time je u vezi neophodna izgradnja održivog sustava kontrole onečišćenja okoliša iz poljoprivrede, poboljšanje stručnih i profesionalnih vještina i sposobnosti poljoprivrednih proizvođača, te izgradnje svijesti javnosti o stvarnom utjecaju poljoprivrede na očuvanje okoliša i proizvodnju zdrave hrane. Konkretni zadaci projekta u pravcu realizacije planiranih ciljeva sadržavali su izbor pilot farmi i utvrđivanje trenutnog proizvodnog sustava, kreiranje zajedničkog plana poljoprivredne proizvodnje u pravcu optimalne fertilizacije, zbrinjavanja organskog otpada i optimalne zaštite bilja na pilot farmama, analiza opterećenja okoliša poljoprivrednom proizvodnjom, kreiranje i održavanje kompjutorskog sustava s bazom podataka za sve proizvodne površine pilot farmi, kreiranje pojednostavljenog računalnog sustava odlučivanja u području fertilizacije, objavljivanje edukacijskih materijala (priručnici, web stranica, projektna knjiga), organizacija radionica s poljoprivrednim proizvođačima s (pilot) farmi, anketiranje (analiza rada) i treninzi šireg kruga farmera u pograničnom području, priključivanje novih farmera zajedničkom planu poljoprivredne proizvodnje i njihova edukacija kroz radionice i treninge, objavljivanje rezultata projekta i utjecaja poljoprivrede na okoliš i kvalitetu hrane, umrežavanje farmera i potrošača, dodjela potvrde farmerima za okolišno prihvatljivu proizvodnju zdrave hrane. Poljoprivredni fakultet u Osijeku kao vodeći partner i Srednja poljoprivredno- prehrambena škola „Stevan Petrović - Brile“ iz Rume realizirali su projektne zadatke kontinuiranom suradnjom sa svim projektnim partnerima: Hrvatska agencija za hranu, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, Regionalna razvojna agencija Srem iz Rume, Agencija za ruralni razvoj iz Inđije (pridruženi partner) i Poljoprivredna stručna služba iz Rume (pridruženi partner). U projektu je s hrvatske strane kroz sve aktivnosti u potpunosti bilo uključeno 6 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s ukupnom proizvodnom površinom 514 ha, od čega 4 farmera i 350 ha u Osječko- baranjskoj županiji, a 2 farmera i 164 ha u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Realizacija je obuhvatila veliki broj aktivnosti u području diseminacije ideja, ciljeva i rezultata projekta, ali i u području informiranja javnosti i edukacije poljoprivrednih proizvođača i potrošača. Uzorkovanje tla, biljnog materijala i organskog gnojiva provedeno je na poljoprivrednim površinama i farmama nekoliko desetaka poljoprivrednih proizvođača iz mjesta: Antunovac, Vinogradci, Kopačevo, Cerna, Darda, Donji Miholjac, Rakitovica, Gajić, Josipovac, Klisa, Tenja, Petrijevci, Hrastin, Vladislavci, Berak, Prkovci i Soljani. Terenske aktivnosti su obuhvatile 2 županije i 7 gradskih regija (baranjska, miholjačka, osječka, valpovačka, vinkovačka, vukovarska, županjska), odnosno 13 općina i 17 naselja. Uzorkovanje tla je provedeno na proizvodnim površinama 39 poljoprivrednih proizvođača, a u projekt je kroz uzorkovanje tla, biljaka i/ili organskih gnojiva te anketno istraživanje i analizu poljoprivredne proizvodnje direktno uključeno ukupno 46 poljoprivrednih proizvođača. Ukupno je uzorkovano 399 uzoraka tla tijekom 2013. i 2014. godine. U svim uzorcima tla analizirana su osnovna agrokemijska svojstva i dopunska svojstva potrebna za određivanje plodnosti tla i svojstva potrebna za utvrđivanje utjecaja tla na kvalitetu hrane (pH reakcija tla, sadržaj humusa, lakopristupačni fosfor i kalij, karbonatnost, hidrolitička kiselost tla, kationski izmjenjivački kapacitet tla, sadržaj mineralnog N, ukupni sadržaj esencijalnih i beneficijalnih (Fe, Mn, Zn, Cu, Ni, Co, Se) te štetnih (Cd, Cr, Pb, Hg, As) teških metala i elemenata u tragovima, biljkama raspoloživi teški metali i elementi u tragovima. Ukupno 108 uzoraka biljnog materijala prikupljeni su i analizirani kroz 2013. i 2014. godinu (pšenica, ječam, kukuruz, soja, uljana repica, šećerna repa, djetelina, lucerna, kupus, paprika, jabuka). U uzorcima biljne tvari analizirana su pokazatelji potrebni za izračun bilnace hraniva, za utvrđivanje dostatnosti raspoloživosti hraniva te za utvrđivanje ukupne koncentracije esencijalnih teških metala i toksičnih elemenata (koncentracije N, P, K, Ca, Mg, Fe, Mn, Zn, Cu, Mo, Ni, Co, Se, Cr, Cd, Pb, Hg, As). U izabranim uzorcima tla i biljnog materijala analizirane su i koncentracije rezidua pesticida. Tijekom provedbe projekta prikupljeno je ukupno 20 uzoraka različitih organskih gnojiva (kruti i polutekući goveđi stajski gnoj, ovčji, konjski, pileći i kozji stajski gnoj. U uzorcima organskih gnojiva analizirana su svojstva potrebna za određivanje fertilizacijske vrijednosti i ekološke pogodnosti gnojiva (sadržaj suhe tvari, organska tvari, pepela, pH reakcija, konduktivitet, C/N odnos, ukupne koncentracije N, P, K, esencijalnih i toksičnih teških metala. Na samom početku provedbe projekta, tijekom jeseni 2013. godine, provedena je početna analiza strukture proizvodnje, gnojidbe i zaštite bilja na poljoprivrednim gospodarstvima u pograničnom području anketnim upitnikom na poljoprivrednim gospodarstvima na području Osječko-baranjske i Vukovarsko- srijemske županije. Anketni upitnik je sadržavao ukupno 64 pitanja iz područja obilježja ispitanika, vrste i opsega poljoprivredne proizvodnje, strukture vlasništva i oblika gospodarstva, ukupne površine, broja čestica, strukture sjetve, broja grla, ocjene zakonskih propisa, uloge i uspješnosti državnih struktura, sposobnosti farmera, mineralne i organskengnojidbe, učestalosti i važnosti analize tla, gnojiva i biljne tvari, evidencije o zaštiti bilja, gnojidbi, agrotehnici i sjemenskom materijalu, učestalosti upotrebe različitih grupa pesticida, vremenu i načinu odlučivanja o aplikaciji pesticida te poznavanju osnovnih pojmova iz područja zaštite bilja. Jedan od zadataka projekta AGRI-CONTO-CLEEN bilo je povezivanje i umrežavanje poljoprivrednih proizvođača i potrošača u pravcu ekološke i ekonomske optimizacije poljoprivredne proizvodnje. Početak umrežavanja bio je na projektnoj radionici u Vukovaru. Svim zainteresiranim poljoprivrednim proizvođačima i predstavnicima udruga predstavljen je Memorandum o suradnji na projektu i umrežavanju koji su u Vukovaru potpisala četiri poljoprivredna proizvođača, dvije udruge poljoprivrednika, jedan obrt te Hrvatska poljoprivredna komora. Postupak umrežavanja nastavljen je kroz aktivnosti projekta, a osim pilot farmera projekta i njihovih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, projektnom umrežavanju pridružili su se mnogi poljoprivredni proizvođači, kao i obrti i udruge. Umreženi OPG-ovi i udruge uvršteni su u projektnu bazu podataka s pravom na svoj prostor na mrežnim stranicama projekta. U sklopu projekta izrađene su različite vrste tiskovina radi diseminacije informacija i rezultata o utjecaju poljoprivrede na okoliš i kvalitetu hrane. Izrađene su i korisnicima podijeljene brošure, letci, naljepnice, posjetnice, te ukupno 9 priručnika. Priručnici su u edukacijskom pogledu najvažniji rezultat projekta. Objavljeno je ukupno 9 priručnika iz područja utjecaja poljoprivrede na okoliš i kvalitetu hrane s dominantnim fokusom na gnojidbu i zaštitu bilja. Priručnici su odlukama Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku objavljeni kao sveučilišni priručnici, tj. udžbenici u nastavi te kao takvi služe poljoprivrednim proizvođačima, agronomima, studentima poljoprivrede, ali i drugim korisnicima iz područja poljoprivrede i biotehničkih znanosti. Opseg pojedinih priručnika je u rasponu 56 do 123 stranice, a ukupno je u okviru 9 priručnika objavljeno 714 stranica teksta iz područja agroekologije, tloznanstva, ishrane bilja, fertilizacije, zaštite bilja, stočarstva i sigurnosti hrane. Objava priručnika rezultat je angažmana 43 sveučilišna profesora i znanstvenika u ulogama urednika (4), autora (22), recenzenata (19) i lektora (6). Priručnici su službeno poslani u 34 različite institucije (knjižnice, sveučilišta, fakulteti, instituti, srednje škole, jedinice lokalne i regionalne samouprave) u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Rezultat rada projekta je i web stranica (http://www.agroekologija.eu/agri-conto-cleen/) kao izvor informacija i rezultata provedbe projekta, ali i kao katalizator promicanja svijesti o očuvanju okoliša kao zajedničkom resursu cijele regije. Projektna web stranica ostat će aktivna i nakon završetka provedbe projekta u okviru aktivnosti Zavoda za agroekologiju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Također, tijekom dvije godine trajanja projekta kreirano je stotinjak najava, objava, članaka i reportaža o projektu u tiskanim medijima, televizijskim i radijskim reportažama i na raznim internetskim stranicama i portalima (npr. Glas Slavonije, Agroglas, Sremske novine, Novi magazin, Osječka televizija, Slavonska televizija, Vinkovačka televizija, Hrvatska radiotelevizija, Sremska televizija, Hrvatski radio, Radio Osijek, Slavonski radio, Radio Plus, Studentski radio UNIOS, Hrvatski radio Vukovar, Radio Dunav, Radio Srem, Radio Fruška gora, glas-slavonije.hr, osijek-online.com, osijeknet.com, osijek031.com, osijek.hr, sib.hr, vusz.hr, novosti.hr, agroklub.com, news.unios.hr, blogeri.hr, poslovni.hr, porc.opcina-erdut.hr, cibalia.info, najnovijevijest.net, veterina.com.hr, vinkovacka.tv, osjecka.com, hrt.hr, radio.hrt.hr, hrv.hr, radio-dunav.hr, vukovar- vu.com, lda-osijek.hr, hah.hr, agroekologija.eu, sremskenovine.co.rs, radiosrem.rs, sremskevesti.rs, radiofruskagora. com, sremska.tv, ruma.rs, novimagazin.rs, polj.savetodavstvo.vojvodina.gov.rs, poljskolaruma.edu.rs i rrasrem.rs, agroklub.ba, zupanijaposavska.ba). Tijekom realizacije projekta kreiran je i zajednički plan upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom kao skup agrotehničkih mjera usmjerenih ka optimizaciji gnojidbe i zaštite bilja. Plan obuhvaća 4 poglavlja: optimizacija raspoloživosti hraniva i gnojidbe, zaštita usjeva od korova, osnovne mjere aplikacije fungicida i osnovne mjere aplikacije insekticida. Sustav potpore odlučivanju je računalom podržan interaktivni sustav koji donositeljima odluke pomaže koristiti podatke kako bi riješili određeni zadatak, tj. softverski proizvod za pomoć pri donošenju direktno primjenjive odluke. U okviru IPA projekta AGRI-CONTO-CLEEN razvijena su četiri sustava potpore odlučivanju u području optimizacije gnojidbe i kalcizacije tala: 1. gnojidba ratarskih usjeva 2. izračunavanje potrebe kalcizacije 3. gnojidba povrća 4. model procjene fertilizacijske vrijednosti organskih gnojiva. Sustavi su na raspolaganju svim sudionicima projekta korištenjem web stranice projekta, suradnjom sa Zavodom za agroekologiju ili direktnim posjedom i uporabom poljoprivrednih proizvođača koji su sudjelovali u projektu i iskazali interes za kreirane sustave. Relacijska baza podataka kao produkt IPA projekta predstavlja skup svih podataka prikupljenih različitim aktivnostima projekta. U bazu su uključeni sociodemografski i geografski podaci prikupljeni analizama poljoprivredne proizvodnje, analitički podaci o tlu, biljnoj tvari i organskim gnojivima, tumačenje rezultata navedenih analiza i preporuke gnojidbe osnovnih ratarskih usjeva na temelju rezultata analiza. Projektnim aktivnostima prikupljeni su podaci o poljoprivrednoj proizvodnji i uzorci za analize iz 17 naselja smještenih u 13 različitih općina dvije najistočnije hrvatske županije. Završetkom projekta dio baze s informacijama o tlu je popunjen s podacima 361 geopozicije proizvodnih površina (38 geopozicija na dvije dubine: 0-30 cm i 30-60 cm te preostale 323 geopozicije na dubini oraničnog sloja tla 0-30 cm). Agrokemijski podaci o uzorcima tla sadrže 45 informacija za svaki uzorak. Baza podataka o biljnoj tvari sadrži podatke o koncentracijama esencijalnih, beneficijalnih i štetnih elemenata u različitim biljnim tkivima (organima). Navedeni su podaci također geopozicionirani te se lako mogu analizirati korelacije prikazanih svojstava tla i koncentracije elemenata u biljkama. Analitički podaci biljne tvari sadrže ukupno 24 informacije za svaki uzorak. Baza podataka o organskim gnojivima sadrži podatke o mjestu proizvodnje i vrsti organskog gnojiva, o svojstvima potrebnim za ocjenu fertilizacijske vrijednosti i ekološke pogodnosti gnojiva. Analitički podaci sadrže ukupno 30 informacija za svaki uzorak. Vrijednosti analiziranih svojstava tla statistički se značajno razlikuju po županijama za većinu analiziranih osnovnih svojstava, ali i za koncentracije teških metala. Statistički značajne razlike su također vidljive i između regija, gdje su najveće vrijednosti za pH, humus, AL-P2O5 i AL-K2O utvrđene u baranjskoj regiji, a najniže u valpovačkoj i miholjačkoj regiji. U pogledu ukupnih koncentracija teških metala u analiziranim tlima, utvrđene su najveće koncentracije Fe i Mn, pri čemu je koncentracija Fe višestruko veća od sume koncentracija svih ostalih teških metala. Najmanje koncentracije mikroelemenata i teških metala utvrđene su u valpovačkoj i miholjačkoj regiji, a najveće u vukovarskoj, baranjskoj, te županjskoj i vinkovačkoj regiji. Najveće su koncentracije Se u vinkovačkoj, miholjačkoj i županjskoj, a najmanje u vukovarskoj regiji. Izmjerene ukupne koncentracije Zn, Cu, Ni, Co, Cr, Cd, Pb, Hg i As u svim analiziranim tlima pograničnoga područja bile su ispod vrijednosti maksimalno dopuštenih koncentracija (MDK). U analiziranim poljoprivrednim površinama u istočnoj Hrvatskoj niti u jednom od 342 uzorka poljoprivrednih tala nije utvrđena koncentracija bilo kojeg teškog metala iznad maksimalno dopuštenih koncentracija. Utvrđene su vrlo niske prosječne i pojedinačne koncentracije štetnih teških metala Cd, Pb i Hg i niske koncentracije štetnog metaloida As. Za kvalitetu hrane bitno je i da je u analiziranim tlima utvrđena vrlo niska razina esencijalnog Se što rezultira nedovoljnom koncentracijom Se u hrani biljnog podrijetla za ljude. U provedenim istraživanjima tala utvrđene su dostatne količine esencijalnih teških metala (Fe, Mn, Zn, Cu, Ni) i niske koncentracije štetnih teških metala (Cr, Co, Cd, Pb, Hg) i metaloida (As). U okviru projekta AGRI-CONTO- CLEEN svim farmerima su za analizirane poljoprivredne površine izrađene preporuke za gnojidbu ratarskih usjeva. Ukupno je izrađeno 1.775 gnojidbenih preporuka, a svaka se preporuka sastoji od 5 grupa informacija: geoinformacijski podaci, tumačenje rezultata analiza tla, plan gnojidbe dušikom i preporuka gnojidbe fosforom i kalijem, preporučena organska gnojidba i preporuka kalcizacije. Lokaliteti uzorkovanja u svih sedam regija su geopozicionirani i moguć je daljnji monitoring i praćenje plodnosti tala na tim lokacijama. Svi podaci iz baze podataka su uneseni u ArcGIS program kojim je provedena statistička i vizualna obrada podataka, te je moguće kartografski prikazati stanja plodnosti tla i koncentracije teških metala za analiziranu površinu ili područje. Poljoprivredna proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima u okviru IPA projekta AGRI-CONTO-CLEEN analizirana je anketnim upitnikom na samom početku projekta. Anketni upitnik sadržavao je 64 pitanja s fokusom na tehnologiju gnojidbe i zaštite bilja. Možemo zaključiti da jedna trećina obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uopće ne provodi analize tla i ne raspolaže nikakvim podacima o plodnosti tala, dok samo 55% gospodarstava raspolaže dostatnim informacijama za gnojidbu primjerenu plodnosti tla. Organsku gnojidbu nikada ne provodi 47% ispitanika. Pri tome je jednako česta uporaba zrelog i svježeg goveđeg stajskog gnojiva. Prosječna mineralna gnojidba na 2.677, 65 ha ratarske proizvodnje je 112 kg/ha N, 75 kg/ha P2O5 i 88 kg/ha K2O. Analizirana tla na gospodarstvima prosječno pripadaju višim klasama opskrbljenosti fosforom nego kalijem te je prosječan odnos potreba gnojidbe kalijem nego fosforom veći od korištenih odnosa kalija i fosfora u gnojidbi. Odnos kalija i fosfora u najčešće apliciranim kompleksnim gnojivima je 1.5-2:1, a na većini bi površina trebao biti 2- 3:1 uz uporabu kalijeve soli svake 3-4 godine. Češća i raznovrsnija organska gnojidba veliki je potencijal povećanja plodnosti tala i smanjenja uporabe mineralnih gnojiva. Analizom proizvodnje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i poljoprivrednim obrtima uključenim u provedbu projekta, utvrđeno je kako postoje značajne razlike između doza gnojidbe koje su do sada primjenjivali farmeri i preporuka gnojidbe koje su utvrđene na temelju rezultata analize tla. Na šest analiziranih gospodarstava je prilagodbom gnojidbe rezultatima analize tla moguće ostvariti na razini farme prosječnu uštedu u troškovima gnojidbe u rasponu od 175 do 563 kn/ha. Pri tome su potencijalne uštede na pojedinim proizvodnim površinama značajno veće od 1.000 kn/ha godišnje. Na području istočne Hrvatske ispitano je 54 poljoprivrednih proizvođača u svrhu istraživanja njihovih spoznaja o korištenju zaštitnih sredstava. Rezultati ankete su pokazali da je najveći broj proizvođača u sustavu konvencionalne proizvodnje (53, 7%) te da najviše uzgajaju ratarske usjeve (68, 5%). Od ukupne površine svih ispitanika (3025, 97ha) žitarice se uzgajaju na površini od 1861 ha. Nadalje, prema rezultatima ankete 98% ispitanika odgovorilo je da zna što su doza i koncentracija, a 96%, 87% odnosno 77% što su karenca, toleranca i djelatna tvar sredstva. Što su karenca, tolerance i djelatna tvar, točno su definirali 59% ispitanika, a 48% ispitanika je točno objasnilo pojmove doza i koncentracija. Redovitu evidenciju o zaštiti bilja na svom poljoprivrednom gospodarstvu vodi 83% ispitanika. Od sredstava za zaštitu bilja poljoprivredni proizvođači najviše primjenjuju herbicide (72%), potom fungicide (59%) i insekticide (48%). Za potrebe istraživanja IPA projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani uzorkovani su uzorci biljnog materijala iz skupine povrća (paprika babura, paprika ajvarica, feferona i kupus) te uzorci zrna (pšenica, kukuruz i soja). U monitoringu provedenih istraživanja ostataka pesticida u hrani biljnog podrijetla u većini slučajeva nisu utvrđena prekoračenja maksimalnih razina ostataka pesticida. Nađena je nedopuštena količina samo jednog pesticida. Rizici za različite potrošačke skupine nisu utvrđeni. Prekoračenja maksimalnih razina ostataka pesticida nisu utvrđena. Također je potvrđena i nepravilna primjena pesticida kao i ilegalna uporaba pesticida. Primjena odredbi navedenog Zakona će značajno smanjiti rizik i učinke od uporabe pesticida na zdravlje ljudi i na okoliš, te poticati integriranu zaštitu bilja i primjenu alternativnih metoda ili postupaka poput nekemijskih alternativa pesticidima i promovirati ekološku proizvodnju bilja. Važno je također naglasiti kako uspostavom Zakona pesticidi više neće biti dostupni svakoj osobi neovisno o njegovoj stručnoj spremi i znanju koje posjeduje, te da će se povećati zaštita zdravlja ljudi i okoliša od mogućih rizika povezanih uz nepravilnu uporabu sredstava za zaštitu bilja. Rezultatima analiza koje su provedene u okviru projekta dokazana je nužnost uspostave sustava održive uporabe pesticida i provođenje navedenih aktivnosti zbog ostvarivanja značajnog doprinosa većoj sigurnosti pri primjeni pesticida namijenjenih proizvodnji kvalitetne i zdravstveno ispravne hrane.

Vinogradarstvo predstavlja vrlo važnu gospodarsku granu naročito u predjelima Erdutske planine, gdje se nalazi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Dušice Siber. Ono je osnovano 2003. godine i bavi se proizvodnjom i preradom grožđa, a vinograd zauzima oko 8, 9 ha. Na imanju se nalazi i manji podrum gdje se dio grožđa prerađuje u vina. U vinogradu su zastupljena tri kultivara i to: Cabernet sauvignon, Sauvignon blanc i Muškat žuti. Tijekom vegetacije 2013. godine, praćene su i zabilježene sve radnje koje su provedene u vinogradu, a tiču se zaštite od bolesti, štetnika i korova. Također su uradu opisani najvažniji štetnici vinograda, uzročnici bolesti i korovi. Od štetnika posebno mjesto zauzimaju lozine grinje te grožđani moljci. Od bolesti najopasnije su pepelnica, plamenjača i siva plijesan, a od korova najčešće se javljaju sirak i zubača. Zaštita vinograda od štetnika, bolesti i korova provedena je preventivno, u skladu i sa proporukama savjetodavne službe, a tijekom vegetacije vinograd je tretiran 16 puta. Korovi su tretirani samo jednom i to krajem lipnja, a dva puta su suzbijani mehanički, međurednom kopačicom. Štetnici su tretirani tri puta, dok su uzročnici biljnih bolesti tretirani najčešće i to u početku i tijekom vegetacije protiv pepelnice i plamenjače, a tijekom lipnja i srpnja i protiv sive plijesni. Na pojedinim kultivarima siva plijesan je suzbijana i tijekom kolovoza i rujna. Zaštita se pokazala uspješnom što je na kraju vegetacije rezultiralo visokim i kvalitetnim urodom grožđa

U današnje vrijeme, u svim tradicionalno vinogradarskim zemljama, daje se velika važnost i prednost ekološkom poljoprivrednom uzgoju pred konvencionalnim i integriranim načinima proizvodnje. Svakoga dana s novim znanstvenim spoznajama dolazi se do napretka i novih postignuća u poljoprivrednoj proizvodnji. Napredak, praćenje i poboljšavanje postojećih rješenja u ekološkoj zaštiti vinove loze osiguravaju visoko kvalitetne plodove uz zadovoljavajuće količine, bez štetnih posljedica na okoliš. U ovom radu su opisani ekološki prihvatljive mjere zaštite u vinogradima.

Priručnik Herbicidi u zaštiti bilja, predstavlja tematsku cjelinu u prikazu utjecaja poljoprivrede na okoliš i proizvodnju hrane, gledano s aspekta zaštite bilja. Istraživanja se provode u okviru IPA projekta Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food). Osnovni je cilj projekta povećati doprinos poljoprivrede u očuvanju okoliša i izgradnji sustava proizvodnje kvalitetnije hrane. Priručnik obuhvaća prikaz stanja poljoprivredne biljne proizvodnje u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko- srijemskoj županiji. Glavni dio priručnika sadrži osnovne karakteristike korova i korovnih zajednica u biljnoj prozvodnji. Korovi predstavljaju veliki problem u biljnoj proizvodnji i njihovo pravovremeno i učinkovito suzbijanje opravdana je mjera pri ostvarivanju visokih i kvalitetnih prinosa. Suvremena poljoprivredna proizvodnja zahtjeva racionalnu i preciznu primjenu herbicidnih pripravaka. Za uspješnu primjenu herbicida potrebno je poznavati biologiju i ekologiju korovnih vrsta kao i herbicide koji se primjenjuju. Nepravilna primjena herbicida može rezultirati nizom negativnih posljedica. Stoga su u priručniku opisani herbicidni pripravci, te pravila, načela i mjere njihove primjene u skladu s okolišno prihvatljivijom zaštitom bilja.

Priručnik „Fungicidi u zaštiti bilja i rezidue“ daje temeljne spoznaje o bolestima biljaka i fungicidima, njihovoj važnosti, djelovanju, mogućnostima primjene u integriranoj zaštiti bilja, fenomenu rezistentnosti patogena na fungicide kao i reziduama fungicida u hrani. Kultivirane biljke napadaju različiti uzročnici bolesti koji, ovisno o stadiju razvoja i dijelu biljke koji je napadnut, prorjeđuju sklop, usporavaju rast i razvoj biljaka ili čak uzrokuju njihovo uginuće. Sve to dovodi do smanjenja količine i/ili kakvoće uroda. Kako bi se gubitci uslijed pojave bolesti sveli na najmanju moguću mjeru primjenjuju se različite mjere zaštite – od preventivnih do kurativnih. U okviru provedbe mjera zaštite od bolesti fungicidi i danas imaju vrlo značajnu ulogu. Dakako, to ne znači da fungicide možemo koristiti bez ikakve kontrole i potrebe, „za svaki slučaj“ i kada su nam na raspolaganju nepesticidne mjere. Integrirana zaštita bilja je ono čemu se teži u suvremenoj poljoprivredi, a obuhvaća niz mjera i postupaka kojima se smanjuje uporaba fungicida. Iako se niti u integriranoj proizvodnji ne može u potpunosti izbjeći njihova uporaba, kemijskoj zaštiti se pribjegava kada se nepesticidnim mjerama ne mogu spriječiti značajne gospodarske štete u količini i/ili kakvoći uroda. Rezistentnost patogena na fungicide je pojava postepenog snižavanja djelotvornosti na određenu gljivičnu vrstu. U priručniku su opisani čimbenici koji utječu na pojavu rezistentnosti kao i mjere kojima možemo usporiti ili čak spriječili njezin razvoj. Količina ostataka (rezidua) fungicida u hrani je s javno zdravstvenog stajališta iznimno važna te smo stoga u priručniku prikazali dostupne rezultate istraživanja provedenih u Hrvatskoj. Obzirom da je priručnik dio IPA projekta „Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani“ nadamo se da će njegov sadržaj biti koristan svim poljoprivrednim proizvođačima uključenim u realizaciju projekta.

Biotechnology alongside the introduction of genetically modified (GM) crops is constantly providing new opportunities for increasing crop productivity and tackling problems in agriculture, such as diseases, pests and weeds, abiotic stress and nutritional limitations of stopple food crops. Crops possessing new traits enabling the use in pharmaceutical production are also being generated. As GM crops are being introduced into various locations with different ecosystems, agriculture, biodiversity and agriculture practice, a scientifically based understanding of the environmental effects of GM crops cultivation would assist decision markers worldwide in ensuring environmental safety and sustainability. The main important environmental assessment of GM crops deals with their putative invasiveness, vertical and/or horizontal gene flow, effects on biodiversity and the impact on other products. These investigations are all highly interdisciplinary and complex. This paper deals with some of the most important problems related to entering GM crops into the environment, such as plant protection, ecological effects of HRCs, gene flow, biodiversity, stress, ecological risks of Bt crops, effects on soil ecosystems etc. There is a clear need to further assess the severity, magnitude and scope of risks associated with the massive field deployment of transgenic crops. When assessing GMC inter-relation with the existing cultivars, an increased knowledge base underpinning the development of GMC will provide greater confidence in plant science while assessing the risks and benefits of releasing such crops. Biotehnologija uz uvođenje genetski modifikovanih (GM) biljaka konstantno stvara nove mogućnosti povećanja biljne proizvodnje i rešavanja problema u poljoprivredi, kao što su bolesti, štetočine, korovi, abiotički stres i nutritivna ograničenja. Stvaraju se i biljke koje poseduju nove osobine, koje omogućavaju njihovo korištenje u farmaceutskoj proizvodnji. Budući da se GM biljke uvode na različite lokacije okarakterisane raznovrsnim ekosistemima, tipovima poljoprivrede, biodiverzitetom i agrikulturalnom praksom, neophodno je naucno razumevanje efekata uzgoja GM biljaka na životnu sredinu, koje ce obezbediti bezbednost i održivost životne sredine. Najvažnija istraživanja su ona usmerena na invazivnost GM biljaka, vertikalni i horizontalni prenos gena, uticaj na biološku raznovrsnost i na druge proizvode. Ova ispitivanja su veoma složena i multidisciplinarna. Ovaj rad razmatra neke od najvažnijih problema vezanih za uvođenje GM biljaka u životnu sredinu, kao što su zaštita biljaka, ekološki efekti horizontalnog prenosa gena, biodiverzitet, stres, efekti na zemljište itd. Postoji jasna potreba da se dublje istraži veličina i opseg rizika povezanih sa masivnom upotrebom transgenih biljaka. Pri procenjivanju međuodnosa GM biljaka I postojećih sorti, detaljnije poznavanje razvoja GM biljaka će omogućiti jasnije, pouzdanije i preciznije usmerene aktivnosti u biljnim naukama.

U radu je prikazana povijset nastave iz područja zaštite bilja i fitomedicine na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomskom fakultetu.

Zaštita bilja je grana poljoprivrede koja se bavi suzbijanjem štetnih kukaca, uzročnika bolesti, te korova. Za suzbijanje se koriste različite mjere borbe, pri čemu je najčešća uporaba kemijskih mjera. Međutim, integrirana zaštita bilja predstavlja kombinaciju svih mjera borbe, gdje je uporaba kemijskih sredstava svedena na minimum, a najviše se koriste agrotehničke mjere. Moderna poljoprivredna biotehnologija sve više se okreće genetičkom inženjerstvu. U zaštiti bilja protiv štetnika radi se na biljkama u koje se unose svojstva otpornosti prema određenim štetnicima, kako bi smanjili uporabu insekticida. To se postiže ugradnjom u biljke bakterije Bacillus thuringiensis Berliner, koja ima insekticidno djelovanje, te se takve biljke sa izmijenjenim svojstvima nazivaju genetski modificiranim organizmima (GMO). Cilj ovog rada je proučiti literaturu o primjeni GMO u zaštiti bilja. Pregledom literature može se zaključiti da je genetičko inženjerstvo u velikom porastu, te da GMO imaju različit utjecaj na okoliš kao i na zaštitu bilja protiv štetnika.

Zadaća diplomskog rada je utvrditi sve važnije parametre pri zaštiti bilja, a vezane za primjenu GIS u sustavu precizne poljoprivrede. Iz utvrđene pozicije pomoću GPS i izmjerenog prinosa, računalo pomoću odgovarajućeg software-a izrađuje točno kartu prinosa, koja je polazni materijal za izračunavanje potreba inputa u slijedećoj godini. Karta osim potrebnog sjemena, mineralnih i organskih gnojiva te zaštitnih sredstava može sadržavati i podatke o analizi tla, te može sama dozirati potrebne količine istih. Prednosti kod toga nisu samo za poljoprivrednika, koji će utrošiti znatno manje sredstava za proizvodnju (sjemena, gnojiva i zaštitnih sredstava). Ovakve napredne tehnologije i tehnika u tom kontekstu, biti će korisna i za okoliš, odnosno u funkciji proizvodnje zdrave hrane.

Hrvatska se nalazi u postupku prilagođavanja svoje regulative EU regulativi iz područja biljnog zdravstva i sredstava za zaštitu bilja. Glavni dokument EU koji regulira ova područja je Direktiva 91/414 EEC. Regulira ponovnu ekotoksikološku procjenu svih djelatnih tvari pesticida koje se nakon toga svrstavaju na Anex I i imaju dopuštenje za primjenu i promet ili se povlače. Tijekom ovog postupka (koji još nije završen), za veliki broj djelatnih tvari herbicida je utvrđeno da ne odgovaraju zadanim kriterijima. Povlačenje ("withdrawals") može biti i „neopravdano“ jer vlasnik herbicida može odustati od troškova ponovne procjene i herbicid automatski ne dolazi na Aneks I listu. Opisana procedura je izazvala velik broj problema poljoprivrednim proizvođačima svih članica EU. Problem je posebno izražen kod kultura kod kojih je broj herbicida ionako ograničen, a Direktiva ne uvažava taj kriterij. Na taj način je u Hrvatskoj od 2004. do 2011. došlo do povlačenja 25 djelatnih tvari herbicida.

Sveukupna upotreba sintetičkih sredstava kao što su herbicidi, pesticidi i insekticidi posljednjih nekoliko desetljeća uzrokom je značajnih ekoloških promjena. Jedno od mogućih parcijalnih rješenja ovog problema je primjena prirodnih spojeva i/ili kombinacije spojeva u zaštiti bilja od različitih nametnika i nepovoljnih uvjeta. Kumarini se često karakteriziraju kao bitni čimbenik u obrambenom mehanizmu biljaka od određenih patogena i mnoštvo je primjera koji opisuju biosintezu kumarina u biljkama kad se one nađu u nepovoljnim uvjetima. Tako se biosinteza furanokumarina u biljkama smatra obrambenim mehanizmom zbog čega su oni tipični fitoaleksini, (foto)toksični za mnoštvo organizama, uključujući bakterije, plijesni, insekte i sisavce. Biosintezu nekih derivata kumarina mogu inducirati insekti biljojedi, infekcija patogenima, stres izazvan svjetlošću, čak i metil jasmonat koji se prenosi zrakom. Sinteza kumarina kod nekih biljaka i akumulacija u stanicama ili izlučivanje u okolni medij štiti biljku na način da sprječava germinaciju fungalnih spora, korova ili sjemena parazitskih biljaka, inhibira razvoj infektivnih struktura (plijesni, parazitski korov) ili sprječava invaziju na tkivo biljke i na taj način lokalizira i sprječava širenje parazita. Prirodni kumarini prema dosadašnjim saznanjima opravdano se mogu svrstavati u potencijalna ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu bilja.

Strane invazivne vrste su biljni, životinjski ili drugi organizmi koji prirodno ne nastanjuju neki ekosustav, a u njega su dospjele namjernim ili ne namjernim unosom. Pored negativnog utjecaja na biološku raznolikost, invazivne vrste nanose ozbiljne štete poljoprivrednoj proizvodnji. Uvidjevši problem invazivnih vrsta te njihov utjecaj u Europi i svijetu, s ciljem prevencije unosa, eradikacije i suzbijanja invazivnih vrsta donesene su brojne konvencije: Međunarodna konvencija o zaštiti bilja, IPPC (1951), Washingtonski sporazum o zaštiti vrsta, CITES (1973), Bernska konvencija (1979), Konvencija o biološkoj raznolikosti, CBD (1992), Europska strategija o invazivnim stranim vrstama (2003). Propisane su direktive, strateške smjernice i akcijski planovi u svrhu sprječavanja unosa novih te rješavanja problematike postojećih invazivnih vrsta. Kroz 180 projekata u državama Europske unije utrošeno je 12 milijardi eura na direktne troškove borbe protiv invazivnih vrsta. Više od 11.000 vrsta koje se smatraju invazivnim dokumentirano je kroz DAISIE (Delivering Alien Invasive Species In Europe) projekt financiran od strane Europske unije. Na DAISIE stranici dostupni su podaci o invazivnim i potencijalno invazivnim vrstama iz svih skupina organizama iz 94 zemlje/regije (uključujući otoke) u Europi. Najveću skupinu invazivnih organizama u Europi predstavljaju beskralješnjaci. Među beskralješnjacima prevladavaju kukci koji s 1306 vrsta čine 94%. Kao rezultat globalizacije trend unosa invazivnih vrsta je u porastu. U Europi u razdoblju od 2000. do 2007. godine zabilježen je unos 19 novih vrsta na godinu, što je dva puta više nego u razdoblju od 1950. do 1974. godine (10 vrsta/godinu). U svrhu biološkog suzbijanja uneseno je 9% invazivnih kukaca, dok je ostatak unesen ne namjerno ljudskom aktivnošću, prvenstveno prometom različitih roba. Najvažniji štetnici u poljoprivrednoj proizvodnji najčešće su invazivne vrste. Problemi u zaštiti bilja su ne postojanje prirodnih neprijatelja tih štetnika, te često već razvijena rezistentnost na pojedine pesticide. Globalizacija i klimatske promjene uzrokom su sve većih premještanja vrsta. Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera), duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci), kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis), kalifornijska štitasta uš (Quadraspidiotus perniciosus), mediteranska voćna muha (Ceratitis capitata), lisni miner rajčice (Tuta absoluta) su neke od invazivnih vrsta ne namjerno unesenih u RH, brzo prilagođenih klimatskim i proizvodnim uvjetima te proširenih na velikom području na kojem uzrokuju značajne štete. Na popisu štetnika koji prijete Hrvatskoj nalazi se 36 vrsta, najznačajniji su: Aleurochantus woglumi, Epitrix tuberis, Popillia japonica, Spodoptera littoralis. Vrlo su invazivni te većinom polifagni. U slučaju unosa na područje RH zbog svoje biologije i širokog areala koji nastanjuju u svojoj postojbini može se predvidjeti njihovo brzo širenje tako da bi mogli postati štetnici velikog gospodarskog značaja. U RH su donijete smjernice za rješavanje problematike invazivnih vrsta, a cilj im je: utvrditi postojeće stanje i sastaviti popis (crna, siva i bijela lista), osnovati tehničku i savjetodavnu radnu skupinu koja će surađivati s državnim tijelima/agencijama, izraditi strategiju za borbu s invazivnim vrstama te jačati sustav informiranja i educiranja javnosti. Većina ovih mjera je u nadležnosti Agencije za zaštitu okoliša, ali upravo zbog njihovog značaja za poljoprivrednu proizvodnju od izuzetne je važnosti uključiti stručnjake za zaštitu bilja u direktnu obranu od invazivnih vrsta.

The journal 'Plant Protection', established in 1950, is owned and founded by the Institute of Plant Protection and Environment. So far, number 274 has been printed. It discusses the publication of scientific papers on the diseases and pests in agriculture and forestry, the results of pesticides testing and their modes of action. Papers are published in Serbian or English. The magazine is distributed by subscription or exchange in 43 countries. The journal 'Plant Protection' has been published for more than 60 years, with 2394 bibliographic units being published during this period. Given the large number of these units there was a need to unite together with one author registers and keywords to help users search. The units are arranged in chronological order. Stacking units is done in accordance to bibliographic rules, meaning that the works of three authors are linked to the first author, and where there are more than three authors, the unit takes on the title. On this occasion, given the bibliography of papers published in the period 2001-2010. year, the number of 235-274, with 112 bibliographical. Časopis 'Zaštita bilja', čiji je vlasnik i osnivač Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu, osnovan je 1950. godine. Do sada su odštampana 274 broja. Časopis se bavi objavljivanjem naučnih radova o bolestima i štetočinama u poljoprivredi i šumarstvu, rezultatima ispitivanja pesticida i njihovim načinima delovanja. Radovi se štampaju na srpskom ili engleskom jeziku. Časopis se distribuira pretplatom ili razmenom u 43 zemlje sveta. Časopis 'Zaštita bilja' izlazi preko 60 godina tokom kojih je objavljeno 2394 bibliografske jedinice. S obzirom na veliki broj tih jedinica nastala je potreba da se one objedine zajedno sa registrima autora i ključnim rečima, kako bi se korisnicima olakšala pretraga. Jedinice su poređane po hronološkom redu. Slaganje jedinica je po bibliografskim pravilima, što znači da se radovi sa do tri autora vode na prvog autora, a tamo gde ima više od tri autora, jedinica se vodi na naslov. Ovom prilikom data je bibliografija radova objavljenih u periodu 2001-2010. godine, od broja 235 - 274, sa 112 bibliografskih jedinica.

U radu su opisane i uspoređene ekološke i konvencionalne mjere zaštite bilja.

Očuvanje biološke ravnoteže i cjelokupnog agroekosustava, ključni je problem današnjice. Intenzivne agrotehničke mjere i uporaba agrokemikalija narušavaju sklad biocenoze maslinika u smislu smanjenja raznolikosti štetnih i korisnih vrsta kukaca te narušavanja njihovog prirodnog staništa. Uporaba bioindikatora za utvrđivanje biološkog stanja u prirodi ima dugu tradiciju u svijetu, međutim, kod nas je slabo proučavana. Bioindikatori kao organizmi na mjerljiv način reagiraju na stresne promjene u okolišu, što se odražava i na brojnost vrsta unutar koljena člankonožaca. Cilj istraživanja bio je utvrditi prisutne redove, porodice i vrste člankonošaca te njihovu brojnost u biocenozi masline u kojoj se provodi konvencionalni, integrirani i ekološki sustav proizvodnje i zaštite. Istraživanja su provedena od 2007. do 2009. godine na tri pokusna maslinika područja srednje Dalmacije. U skladu sa ciljevima istraživanja provodio se konvencionalni sustav zaštite, integrirani sustav zaštite te ekološki sustav zaštite masline od štetnika. U svakom pokusnom masliniku, kroz sve tri godine mjesečno su uzimani uzorci faune člankonožaca, kako bi se odredili bioindikatori promjena provedenih mjera zaštite masline. Rezultati su statistički obrađeni. Temeljem prikupljanja člankonožaca u krošnji masline u razdoblju od svibnja do kolovoza i brojnosti jedinki redova Araneae i Coleoptera moguće je s velikom sigurnošću odrediti koji se sustav proizvodnje i zaštite primijenjuje u bilo kojem masliniku srednje dalmatinskog uzgojnog područja. Predstavnici i brojnost ovih redova značajno se razlikuju u biocenozi masline s različitim sustavima proizvodnje i zaštite, te se mogu smatrati njihovim dobrim bioindikatorima. Izuzimajući jedinke porodica Cicadidae, Psyllidae te Formicidae, najveći broj jedinki člankonožaca je prikupljen u biocenozi masline s integriranim sustavom proizvodnje i zaštite. Slijedi je biocenoza s ekološkim, a potom s konvencionalnim sustavom proizvodnje i zaštite. Trogodišnjim istraživanjima ovisno o sustavu zaštite maslinika utvrđena je različita zastupljenost člankonožaca. Određeni su bioindikatori za svaki od navedenih sustava, koji će se u budućnosti, moći koristiti kao pokazatelji primjenjenog sustava zaštite od ekonomskih značajnih štetnika masline. Provedena istraživanja su od velikog značaja za znanost i praksu, a posebno u zaštiti okoliša i očuvanju bioraznolikosti.

Na 18 genotipova ozime pšenice u pokusu Poljoprivrednog instituta Osijek u Osijeku u četiri ponavljanja u 2007/2008. godini procijenjena su kvantitativna svojstva: urod zrna, hektolitarska masa, masa 1000 zrna i sadržaj bjelančevina u četiri varijante: 1. kontrola, 2. zaštita fungicidom, 3. zaštita fungicidom, a nakon toga inokulacija sa Fusarium sp. i 4. inokulacija sa Fusarium sp. U radu su utvrđene najbolje varijante za sva analizirana svojstva, te najbolji genotipovi za svako svojstvo u svim varijantama.

Povrće daje raznolikost prehrani obogaćuje je vitaminima, mineralima, organskim materijama, eteričnim uljima, dajući voluminoznost obrocima. Za uzgoj svih kultura tako i povrća potreban nam je supstrat. U prošlosti u zaštićenim prostorima koristilo se tlo. Tlo je dobar supstrat za razvoj mikroorganizama pa i patogenih. Na povrću u zaštićenim prostorima kod uzgoja u geoponici najčešće su prisutne patogene gljive: Chalara eleganas (syn. Thielaviopsis basicola). Didymela lycopersici, Fusarium spp. Phyhophtora spp., Pythium spp., Rhizoctonia solani Sclerotinia sclerotiorum, Sclerotinia minor, Verticillium vrste. Nematode iz roda Meloidogyne također su česte u monokulturi povrtnih kultura. Raznim agrotehničkim mjerama, plodoredom, uzgojem relativno rezistentnih kultivara, cijepljenjem na otporne podloge mogu se izbjeći zaraze. U intenzivnom uzgoju osim navedenih mjera sterilizacija tla je postupak koji daje sigurniju zaštitu. Suzbijanje nametnika u tlu može se provesti primjenom toplinske energije (sterilizacija, pasterizacija, solarizacija) i primjenom agrokemikalija. Za razliku od geoponike, hidroponika je novije rješenje premda nije neranjiva u pogledu pojave bolesti korjenova sustava.

Rad prikazuje provođenje zaštite ratarskih kultura na obiteljskom gospodarstvu "Mirković" u Donjoj Bebrini. Gospodarstvu uzgaja pšenicu na 18 ha , kukuruz na 20 ha, 16 ha soje, 5 ha djeteline i 3 ha ječma- Zaštita s eprovodi uz stručnu pomoć mr. sc. Jelke Pušeljić i provodila se na vrijeme. U 2008. godini suzbijala se lema u pšenici i ječmu pripravkom Fastac koji je bio učinkovit, a korovi su tretirani herbicidima Axial i Mustang. Na kukuruzu su suzbijanji žičnjaci kod sjetve, tako što je sjeme tretirano Mesurol FS 500, a korovi su tretirani Motivelom uz dodatak Cambia. Soja je tretirana odmah poslije sjetve, a prije nicanja korova pripravcima Sencor i Dual gold 960 Ec. Korovi u djetelini tretirani su pripravkom Pulsar . Zasijane kulture dale su zadovoljavajući prirod.

U hrvatskom maslinarskom prostoru raste više od četiri milijuna stabala maslina što znači da je maslinarstvo značajna grana poljoprivrede. Značajnost ove poljoprivredne grane očituje se prvenstveno kvalitetom proizvoda. Površine pod maslinama, pored toga, istiću se nenarušenim agro-ekosustavom i krajobrazom. Štete, koje prave kukci i gljivice, procjenjuju se na 30% vrijednosti godišnje proizvodnje. Korištenje kemijskih mjera zaštite u svetskom maslinarstvu prouzročilo je niz neželjenih posljedica. Tako i hrvatsko maslinarsko područje nije bio pošteđeno posljedica primjene pesticida. Posljednjih godina, jedan od ciljeva strategije razvoja maslinarstva je smanjiti negativni utjecaj pesticida na okoliš kroz integriranu i ekološki prihvatljivu zaštitu maslina. Navedene zaštite zahtijevaju primjenu okolišu prihvatljivih sredstava za zaštitu bilja. Međutim, jaki napad štetnika ili bolesti ponekad zahtijeva uporabu i onih pripravaka koji su dozvoljeni u konvencionalnoj zaštiti. Potrebno je pripomenuti, kako svo zlo u narušavanju okoliša, nije isključivo u korištenju pesticida, već i u neznanju onih koji ih primijenjuju. Naime, konvencionalna, ekološki prihvatljiva i inegrirana zaštita masline podrazumijeva poznavanje životnog ciklusa svakog štetnika ili bolesti koji napadnu maslinu, potom, znanje o pripravku kojeg se koristi, te vrijeme i način njegove primijene. Sve navedeno, doprinosi uspješnoj obrani nasada. Mi autori dr.sc. Miro Katalinić, dr.sc. Sonja Kačić i mr.sc. Elda Vitanović djeltnici smo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, a bavimo se problematikom zaštite bilja s naglaskom na zaštitu masline. Na osnovi dugogodišnjeg rada na terenu, suradnje sa stručnjacima, znanstvenicima i proizvođačima prikupili smo značajno stručno i znanstveno iskustvo te smo se odlučili na ovaj korak. Naš znanstveni rad zasniva se na istraživanju štetne i korisne entomofaune mediteranskih kultura, posebice masline. Kroz cijelo razdoblje našeg rada aktivni smo istraživači i nositelji znanstvenih projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, kao i projekata financiranih od strane Ministarstva, poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Splitsko-dalmatinske župnije te gradova Splita, Solina i Kaštela. Brojna aktivna sudjelovanja na domaćim i inozemnim znanstvenim i stručnim skupovima, specjalizacije, usavršavanja kao i preneseno iskustvo prethodnika bili su dobra osnova za pisanje ove knjige. Knjigu smo napisali kako bismo maslinarima olakšali prepoznavanje štetnika i bolesti u njihovim nasadima, te im ukazali na mogućnosti obrane od istih. Nadamo se, kako će koristiti i agronomima na terenu te studentima i đacima poljoprivrednih učilišta i škola, a sve za dobrobit hrvatskog maslinarstva.

Maslinin moljac (Prays oleae Bern.) spada u skupinu ekonomski važnih štetnika masline. Gusjenice ovog štetnika, osim masline, oštećuju zeleniku, jasmin i kalinu. Maslinin moljac ostvaruje tri generacije godišnje, od kojih se svaka odvija na različitim biljnim organima. Razvoj prve generacije štetnika se odvija na cvjetnim pupovima i cvatovima masline, plodovi masline su domačini drugoj generaciji, a na i u listovima masline odvija se razvoj treće generacije. O značaju juvenilnih hormona i njihovoj aktivnosti u tijelu kukaca pisao je Müller 1928. god. i Wigglesworth 1936. god. Daljnim istraživanjima, u cilju zaštite bilja od štetnika, napravljeni su brojni analozi juvenilnih ili antijuvenilnih hormona koji predstavljaju insekticide treće generacije (Vogel, 1971). Sa stajališta unapređenja suzbijanja maslinina moljca nužno je bilo zamijeniti uporabu uobičajenih insekticida sa selektivnim jer na to su upućivale nepoželjne posljedice dosadašnjih postupaka pri njegovom suzbijanju. Na trećem savjetovanju članova grupe za zaštitu maslina UNDP/FAO, koje je održano u Jaenu 1982. god., za navedenu svrhu preporučeno je istraživanje prikladnosti uporabe insekticida na osnovu djelatne tvari diflubenzurona (Brnetić i Perko, 1983). Kod nas je istraživana učinkovitost regulatora razvoja kukaca na osnovi d.t. fenoxicarba na generaciju ploda (Katalinić i sur., 1993) kao i učinkovitost pripravaka na osnovi d.t. diflubenzurona, fenoksicarba i heksaflumurona na cvjetnu generaciju maslinina moljca (Katalinić i sur., 1998). Dijatomejska zemlja je prirodni insekticid. Na kukce i njihove različite stadije djeluje svojim adsorpcijskim kapacitetom, a djelomice i abrazijom. Prvi put kod nas istraživana je njena učinkovitost u zaštiti masline od napada maslinine muhe (Vitanović i sur., 1997). Pokus je postavljen 2008. god., a prema standardu za istraživanje učinkovitosti insekticida na maslinina moljca (EPPO Standards PP1, vol 3, 2004). Pored kontrole, u pokusu su bile uključene tri varijante zaštite. U prvoj varijanti korišten je insekticid Runner (metoksifenozid) u koncentraciji 0, 05%. U drugoj varijanti Runner-u je dodan Decis (deltametrin) u koncentraciji 0, 025%. U trećoj varijanti korišten je Protect-IT (dijatomejska zemlja) u koncentraciji 1%. U odnosu na kontrolu (14, 27 % napadnutih plodova) učinkovitost Runner-a smanjenju zaraze ploda iznosila je 85, 28 %. Kombinacija Runner-a i Decis-a smanjila je zarazu ploda za 93, 69 %, a Protect-IT za 37, 98 %.

The results of long-term investigations of slugs and practical field experiences were summarized in the paper. Specifics of slug management concerning indoor plant production have been discussed, especially those in plasticulture. The most frequently slug damages are significant in different types of tunnels and greenhouses. The broad spectrum of techniques has been presented, and optimal choice strategy was suggested to indoor plant growers. The most common dilemmas and obliquities concerning any measure efficacy have been revealed and eliminated, followed with appropriate recommendations to improve slug management in whole. Slug management efforts in greenhouses can be completely successful only as a part of integrated concept. Performed measures must be strongly relied on slug bioecological limitations, and harmonized with greenhouse plant production system. The most important advantage of indoor slug management is absence of chemical risks and profound compatibility with organic plant production. U ovom radu su sažeti rezultati višegodišnjih istraživanja i prikupljenih iskustava u radu sa puževima golaćima. Prodiskutovane su specifičnosti suzbijanja golaća u zaštićenom prostoru, prvenstveno u plastenicima, koji su mesta najredovnijeg ispoljavanja ekonomski značajnih šteta od ishrane ovih mekušaca. Odgovarajućom argumentacijom ukazano je na bogatstvo i pravilan izbor iz arsenala mera za suzbijanje golaća, koje su na raspolaganju biljnim proizvođačima u zaštićenom prostoru. Nabrojane su najčešće nedoumice i zablude koje se odnose na efikasnost različitih preventivnih i direktnih mera, a zatim su, odgovarajućim praktičnim primerima, eliminisane. U celini, mere suzbijanja golaća u zaštićenom prostoru mogu biti uspešne samo ako su integralno koncipirane, ako se u potpunosti oslanjaju na izražena bioekološka ograničenja golaća i ako su usklađene sa specifičnostima objekata u kojima se sprovode. Zbog preovlađujućeg značaja nehemijskih načina borbe, suzbijanje golaća se može, praktično bez ikakvih modifikacija, sprovoditi i u uslovima organske proizvodnje biljaka u zaštićenom prostoru.

Nakon završetka studija biologije u Zagrebu, stručnog usavršavanja u Osijeku i Zagrebu kao djelatnik, šef odsjeka, pa Odjela, dok ne postane direktorom raznih organizacijskih oblika za poljoprivredu i zaštitu bilja. Od 1947. do 1964. je sveučilišni profesor poljoprivredne entomologije, zoologije i zaštite bilja i dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. I nakon umirovljenja vrlo aktivan. Tijekom dvadeset godina zajedničkog znanstvenog rada i prijateljskih druženja ostala su neka neizbrisiva sjećanja, koja ocrtavaju lik toga značajnog prirodoslovca, stručnjaka i pedagoga i nadasve dobrog i dragog čovjeka.

Bacteriophages represent separate group of viruses able to infect bacteria. Being able to attack and destroy bacterial cells and control their population in the environment, bacteriophages drew attention soon after their discovery in the beginning of 20th century. However, lack of knowledge about their biology and ecology resulted in limited success of early trials in phage therapy of bacterial diseases. In 40s of the last century, after discovery of antibiotics, phage based therapy was entirely abandoned. During the following several decades antibiotics were used as a powerful antibacterial tool. However, uncontrolled and excessive application of antibiotics led to occurrence of resistant strains of pathogenic bacteria. Such situation contributed to renewed interest of researchers in application of phages not only for medical and veterinary purposes but in plant protection too. Bakteriofagi predstavljaju posebnu grupu virusa, čiji su domaćini bakterije. Odmah nakon otkrića, s početka prošlog veka, privukli su pažnju svojom sposobnošću da parazitiraju ćelije bakterija i tako utiču na njihovu populaciju u životnoj sredini. Nedovoljno poznavanje biologije i ekologije bakteriofaga imalo je za posledicu ograničen uspeh početnih istraživanja terapije bolesti, prouzrokovanih patogenim bakterijama. Posle otkrića antibiotika, s početka četrdesetih godina prošlog veka, primena bakteriofaga u terapijske svrhe biva potisnuta u potpunosti. Tokom narednih nekoliko decenija antibiotici su bili korišćeni kao veoma efikasno antibakterijsko sredstvo. Međutim, prevelika i nekontrolisana primena dovela je do pojave rezistentnosti bakterija prema pojedinim ili više srodnih antibiotika. To je ponovo usmerilo pažnju istraživača na potencijalnu primenu bakteriofaga, ne samo u humanoj medicini i veterini, već i zaštiti bilja.

Antibiotics are substances produced by some microorganisms that have selective toxic effect on other microorganisms. Since their discovery toxicity of antibiotics was effectively used in control of bacterial pathogens of humans and animals worldwide. Application of antibiotics in plant protection, on the first place streptomycin, started from 1950es of the last century. Soon after that, efficacy of cycloheximide against several species of phytopathogenic fungi was observed. During 70es, oxytetracycline was used for control of mollicutes (phytoplasma), and later for fastidious bacteria. However, application of antibiotics, for medical and veterinary purposes as well as for plant protection, has been related to some consequences. . Antibiotici su supstance, koje su proizvod određenih mikroorganizama, a imaju selektivno toksično dejstvo na druge mikroorganizme. Od njihovog otkrića do danas, dejstvo antibiotika uspešno je iskorišćeno za suzbijanje bakterija prouzrokovača bolesti ljudi i životinja. Upotreba antibiotika, u prvom redu streptomicina, u zaštiti bilja od bakterioza, započela je još pedesetih godina prošloga veka. Ubrzo nakon toga, antibiotik cikloheksimid je efikasno primenjen u suzbijanju nekoliko vrsta fitopatogenih gljiva. Tokom sedamdesetih godina upotrebljen je oksitetraciklin za suzbijanje molikuta (fitoplazme), a nekoliko godina kasnije i fastidioznih bakterija. Međutim, primena antibiotika je imala i svoje posledice, kako u humanoj medicini i veterini, tako i fitomedicini. .

Gradsko zelenilo pridonosi poboljšanju čovjekova života u gradu. Ono pročišćava zrak, ublažava temperaturne ekstreme, smanjuje buku i prašinu te djeluje umirujuće na stanovništvo. Zelenilo uz gradske prometnice, u parkovima i vrtovima oduvijek je bilo odraz ekonomskog, sociološkog i kulturološkog stanja društva. Kroz povijest su parkovi uz dvorce ili vrtovi oko rezidencijalnih objekata odražavali politički, ekonomski i društveni status njihovih vlasnika. Razvojem građanstva došlo je do razvoja gradskih parkova, drvoreda i aleja. Mnogo je takvih primjera sačuvano i do dan danas kada su vrijedni spomenici kulture i turističke atrakcije (Versilles pokraj Parisa, Central Park u New Yorku, Zrinjevac i Lenucijeva potkova u Zagrebu te brojni drugi). U modernom društvu, gradski parkovi su postali mjesto okupljanja i druženja ljudi. Osim estetske i sociološke, gradsko zelenilo ima važnu ulogu i u ekosistemu, bilo da ga je čovjek planski posadio, bilo da je ostavljen prirodni biotop unutar gradskog prostora. Urbano zelenilo ima također i visoku ekonomsku vrijednost jer zahvaljujući svojim estetskim, sociološkim i zdravstvenim ulogama, izravno utječe i na povećanje financijske vrijednosti okolnih građevina. Na urbano zelenilo utječe niz štetnih biotičkih i abiotičkih čimbenika. Štete na gradskom zelenilu čine brojni štetni kukci, grinje, nematode i uzročnici biljnih bolesti, te različita onečišćenja i oštećenja koja su posljedica ljudske aktivnosti. Danas je u Hrvatskoj najpoznatiji štetnik gradskog zelenila kestenov moljac miner Cameraria ohridella. Štete čine gusjenice koje se hrane lisnim parenhimom. Kukac razvija tri do četiri generacije godišnje, tako da se štete javljaju od sredine svibnja do listopada. Redovito se javlja u visokim populacijama u gotovo svim hrvatskim gradovima. Ukoloko se ne provode mjere zaštite divljeg kestena od C. ohridella, visoka populacija može izazvati defolijaciju već krajem kolovoza. Ukoliko dođe do preuranjene defolijacije, biljke ponovo cvatu tijekom jeseni i ulaze nepripremljene u zimu. Ovaj štetnik značajno umanjuje zdravstevenu i estetsku funkciju divljeg kestena, a zajedno s drugim čimbenicima može dovesti i do slabljenja i propadanja biljaka. Njegovo suzbijanje provodi se u većim hrvatskim gradovima, dok u pojedinim sredinama gradske vlasti nisu osigurala sredstva za tu namjenu. U pojedinim godinama se na divljem kestenu javlja i gljivica Guignardia aesculi, koja može izazvati značajnije propadanje lišća, ali se uglavnom ne provodi njezino suzbijanje. Na platani se u Hrvatskoj redovito javlja mrežasta stjenica platane Corythuca ciliata. Fiziološki je štetnik čije ličinke i imaga sisanjem na lišću izazivaju žućenje, a za jakog napada i opadanje lišća platane. Osim što negativno utječu na zdravstveno stanje platane i njezinu estetsku funkciju, stjenice su i neugodan molestant. U Hrvatskoj se suzbijanje platanibe stjenice počelo provoditi posljednjih godina u nekoloko gradova nakon brojnih apela građana. Na javoru se u hrvatskim gradovima često javljaju visoke populacije lisne uši i pepelnica. Pepelnica negativno utječe na zdravstveno stanje javora i narušava njegov izgled ukrasne biljke. Lisne uši sisanjem oslabljuju biljku, ali su i molestant. Lisne uši luče ” mednu rosu“ koja kapa s lišća i ometa prolaznike na javnim gradskim površinama. Stoga se uslijed jačeg napada provodi i suzbijanje pepelnice i lisnih uši na javoru. Lisne uši povremeno se javljaju u visokim populacijama i na lipama, što iziskuje njihovo suzbijanje. Osim na drvenastim biljkama, bolesti i štetnici javljaju se i na cvjetnicama hrvatskih gradova, a najčešće se provodi zaštita ruža od hrđa. Osim štetnika i uzročnika bolesti, u velikom broju gradova često se provodi i suzbijanje korova. Korovi se obično suzbijaju na stazama i popločenim nogostupima.