Search

Posljednjih desetak godina, zahvaljujući ponajprije inovacijama vezanima uz Web 2.0 okruženje, svjedočimo proliferaciji raznolikih suradničkih informacijskih sustava koji „(...)uglavnom služe upravljanju osobnim izvorima, ali također omogućuju suradničko stvaranje javne baze podataka dostupne svim (ako je potrebno, registriranim) korisnicima. Nadalje, izvore na suradničkim informacijskim sustavima indeksiraju korisnici, odnosno, izvori su predstavljeni na korisničkoj platformi putem korisničkih oznaka (tagova)“ (Peters, 2009: 19-20). Folksonomije, kao rezultat korisničkog neformalnog označivanja odozdo putem slobodno odabranih oznaka, smatraju se stoga važnim elementom suradničkih informacijskih sustava. Ovisno o vrsti sustava, kao i o tipu izvora koji su u njemu zastupljeni, korisnicima je omogućen i ponešto drugačiji pristup sadržajnoj obradi izvora poput recenziranja ili ocjenjivanja. Mrežne stranice za društveno čitanje (social reading sites, bookshelf sites, social cataloguing sites) kao što su Goodreads, LibraryThing, Libib, Anobii, Bookstr i druge primjer su suradničkih informacijskih sustava na kojima se korisnici okupljaju u zajednice na temelju dijeljenog interesa te na kojima se nova paradigma društvenog čitanja pokazuje komplementarnom s novom paradigmom subjektivnog označivanja dokumenata. Time one jasno demonstriraju kako korisničke intervencije mogu poslužiti kao više ili manje efikasno sredstvo za organizaciju i reprezentaciju znanja, za pronalaženje informacija te na koji način mogu utjecati na socijalni aspekt platformi u pitanju. Međutim, razmatranje korisničkih oznaka, potom i ocjena te recenzija (kvantitativnih informacija o stavovima korisnika o dokumentu te elaboriranih pojedinačnih predočavanja sadržaja kroz subjektivnu prizmu mišljenja) uz lingvističku i funkcionalnu analizu oznaka na spomenutim stranicama za društveno čitanje potvrdit će postojanje problema na koji većina proučavatelja folksonomija redovito ukazuje: korisnička obrada sadržaja odozdo koja počiva na principima kao što su otvorenost, personalnost, subjektivnost, demokratičnost i slobodan izbor ipak zahtijeva izvjestan stupanj normalizacije ili kontrole kako bi se optimizirale neke od ključnih funkcionalnosti suradničkih servisa: predstavljanje znanja, pretraživanje i pronalaženje informacija te realizirana društvena dimenzija.