Search

Cilj ovog rada je pregled teorije vitamina C te izrada infracrvenog spektra za pet različitih uzoraka koji sadrže vitamin C. Prikazana su strukturna, fizikalna i kemijska svojstva ovog vitamina. Sprječava bolest skorbut pa se naziva askorbinska kiselina. Vitamin je L-enantiomer molekule. Gotovo je planarni peteročlani laktonski prsten s postraničnim lancem. Ima mogućnost reverzibilne oksidacije do dehidroaskorbinske kiseline i stvaranja relativno stabilnih slobodnih radikala te može djelovati kao sakupljač slobodnih radikala u reakcijama koje uključuju reaktivne oksidacijske vrste (ROS). Nasuprot tome, u nekim slučajevima može djelovati i prooksidativno. Albert Szent-Györgyi je 1928. godine izolirao molekulu vitamina C, a stvarnu strukturu je 1933. godine razradio Norman Haworth, nakon čega je Tadeus Reichstein objavio i patentirao komercijalno izvedivu metodu sinteze iz glukoze. Navedene su brojne funkcije i važnost kod biljaka, životinja i ljudi. Sudjeluje u zaštiti drugih antioksidansa, pomaže tijelu da apsorbira željezo, može inaktivirati i neutralizirati histamin te ima ulogu u imunološkom sustavu. Povezuje se sa zaštitom lipida, DNK i proteina od oksidansa te djeluje u mnogim mono- i dioksigenazama za održavanje metala u reduciranom stanju. Neophodan je za ispravno odvijanje fotosinteze te može kontrolirati diobu, produljenje i diferencijaciju stanica, kao i programiranu staničnu smrt. Navedene su količine vitamina C u prehrambenim izvorima te dnevne potrebe kod ljudi za sve uzraste. Kod većih doza ne dolazi do potpune apsorpcije, a velik dio apsorbirane doze se ne metabolizira i izlučuje urinom. Glavni metaboliti askorbinske kiseline u organizmu su dehidroaskorbinska kiselina, 2,3-diketo-gulonska kiselina i oksalna kiselina. Dostupne su brojne analitičke metode za opis vitamina C od kojih je u ovom radu korištena infracrvena spektroskopija s Fourierovom transformacijom. Vitamin C ima mnoge primjene u medicini te prehrambenoj, kemijskoj i kozmetičkoj industriji. The aim of this paper is to review the theory of vitamin C and to create an infrared spectrum for five different samples containing vitamin C. The structural, physical and chemical properties of this vitamin are presented. It prevents the disease scurvy, which is why it got the name ascorbic acid. Vitamin is the L-enantiomer of the molecule. It is an almost planar five-membered lactone ring with a side chain. In addition to the possibility of reversible oxidation to dehydroascorbic acid, it can form relatively stable free radicals and can act as a scavenger of free radicals in reactions involving reactive oxidizing species (ROS). On the other hand, in some cases it can also act as a pro-oxidant. Albert Szent-Györgyi isolated the vitamin C molecule in 1928, and the actual structure was worked out by Norman Haworth in 1933, after which Tadeus Reichstein published and patented a commercially viable method of synthesis from glucose. Numerous functions and importance in plants, animals and humans are listed. It participates in the protection of other antioxidants, helps the body to absorb iron, can inactivate and neutralize histamine and plays a role in the immune system. Further, it is associated with the protection of lipids, DNA and proteins from oxidants and acts in many mono- and dioxygenases to maintain metals in a reduced state. It is necessary for the proper development of photosynthesis and can control the division, elongation and differentiation of cells, as well as programmed cell death. Amounts of vitamin C in food sources and daily requirements for people of all ages are listed. With larger doses, complete absorption does not occur, and a large part of the absorbed dose is not metabolized and is excreted in the urine. The main metabolites of ascorbic acid in the body are dehydroascorbic acid, 2,3-diketo-gulonic acid and oxalic acid. Numerous analytical methods are available for the description of vitamin C, of which infrared spectroscopy with Fourier transformation was used in this work. Vitamin C has many applications in medicine as well as in the food, chemical and cosmetic industries.

Photoelectrochemical hydrogen production combines electrochemistry and photocatalysis, resulting in sustainable hydrogen production. The process can be improved by the addition of hole scavengers, which reduce the recombination of electrons and holes, increasing the utilisation of solar radiation. Because of its low oxidation potential, ascorbic acid (AA) is an environmentally friendly and readily available hole scavenger. The commonly studied photocatalyst TiO2 makes little utilisation of solar radiation energy due to its high energy gap of 3.2 eV. The metal sulphide SnS2 attracts attention due to its low energy band gap of 2.2 eV, which allows the use of the visible region of the spectrum. In this work, the electrochemical characterisation of SnS2 and TiO2 photoanodes in NaCl solution in the presence and absence of AA was performed. The effect of AA on the photoresponse was investigated using the linear polarisation method and monitoring the open circuit potential. The results confirmed that SnS2 and TiO2 electrodes are photoactive, and that AA has good hole scavenging properties. Hydrogen production was performed at constant potentials of 0.6 and 1.35 V, respectively. TiO2 exhibited higher photoactivity, thus producing more hydrogen at 0.6 V. On the other hand, at a potential of 1.35 V, most of the hydrogen produced was the result of an electrochemical reaction rather than a photoelectrochemical reaction, thus, a larger amount of hydrogen was produced with the SnS2 electrode. The highest amount of hydrogen produced in this work was at 1.35 V for the SnS2 electrode in an argon atmosphere and it was 0.799 ml h–1 cm–2., Fotoelektrokemijski procesi kombiniraju primjenu napona i fotokatalizu, što može rezultirati održivom proizvodnjom vodika. Proces se može poboljšati dodatkom sredstva koje reagira sa šupljinama, čime se smanjuje rekombinacija elektrona i šupljina. Askorbinska kiselina (AA) smatra se ekološki i ekonomski prihvatljivim sredstvom pogodnim zbog svojeg niskog oksidacijskog potencijala. Najčešće upotrebljavani fotokatalizator, TiO2, u fotokatalitičkom procesu slabo iskorištava sunčevu svjetlost zbog velikog energetskog procjepa od 3,2 eV. Metalni sulfid, SnS2, privlači pažnju zbog malog energetskog procjepa od 2,2 eV, koji omogućava uporabu vidljivog dijela spektra. Elektrokemijska karakterizacija SnS2 i TiO2 fotoanoda provedena je u otopini NaCl uz prisutnost i bez prisutnosti AA. Utjecaj AA na fotostruje praćen je metodom linearne promjene potencijala i mjerenjem potencijala otvorenog kruga. Rezultati su potvrdili da su SnS2 i TiO2 elektrode fotoaktivne te da je AA pogodna za smanjenje rekombinacije elektrona i šupljina. Da bi se potvrdila dobra svojstva istraživanog sustava, provela se reakcija dobivanja vodika pri konstantnim potencijalima od 0,6 i 1,35 V. Pri potencijalu od 0,6 V više vodika je dobiveno uz TiO2 elektrodu, jer ona pokazuje veću fotoaktivnost. Pri 1,35 V većina proizvedenog vodika bila je rezultat elektrokemijske reakcije te je veći volumen vodika dobiven uz SnS2 elektrodu. Najveća količina vodika u ovom radu, 0,799 ml h–1 cm–2, proizvedena je pri 1,35 V uz SnS2 elektrodu kao fotoanodu u atmosferi argona.

Iako je vitamin C prvenstveno otkriven kao antiskorbutski faktor, od njegove izolacije provedeno je više istraživanja kako bi se utvrdilo može li se koristiti u terapiji tumora. Međutim, razlike u primjeni vitamina C su dovele do oprečnih rezultata i nepovjerenja u njegovu sposobnost antitumorskog djelovanja. Također, njegova slaba stabilnost pri izlaganju svjetlosti, povišenoj temperaturi i kisiku otežava njegovu primjenu. Zbog toga smo sintetizirali čvrste lipidne nanočestice u koje smo ugradili askorbil palmitat, stabilniji lipidni derivat askorbinske kiseline. Po sintezi, nanočestice smo karakterizirali mjerenjem veličine, polidisperziteta (DLS) i zeta potencijala korištenjem (ELS), a i morfologiju evaluirali na TEM-u. Pratili smo ulazak nanočestica s ugrađenom fluorescentnom lipidnom bojom coumarin-6 u stanice tokom 48h. Kako bismo usporedili citotoksičnost askorbata dopremljenog nanočesticama i u slobodnom obliku, proveli smo MTT testove na tumorskim matičnim stanicama (engl. cancer stem cells, CSC) izoliranim iz uzoraka sarkoma. Po odabiru optimalnog izvora askorbata, kvantitativnom lančanom reakcijom polimeraze smo ispitali njegov učinak na ekspresiju markera diferencijacije CSC kao mogući mehanizam citotoksičnog djelovanja. Ovim istraživanjem želimo rasvijetliti djelovanje askorbata na matične stanice sarkoma te tako doprinijeti u razumijevanju ove kontroverzne teme.

U ovom radu biće opisano korišćenje protočne injekcione analize sa amperometrijskom detekcijom za određivanje sadržaja askorbinske kiseline u uzorcima komercijalno dostupnih pića i suplemenata. Amperometrijska detekcija vršena je korišćenjem elektrode od ugljenične paste, modifikovane Šifovom bazom [Cu(phacac2en)]. Protočni sistem je optimizovan, validiran i primenjen na realne uzorke. Optimizovani su sledeći fizički i hemijski parametri, određivanje radnog potencijala snimanjem hidrodinamičkog voltamograma, uticaj zapremine petlje za uzorak i zapremine reakcione petlje, kao i debljine gasketa, zatim pH pufera. Ispitan je i uticaj različite količine modifikatora na osetljivost detektora. Određeni su analitički parametri, linearni opseg detektora, određene su granice detekcije i kvantifikacije, ispitivan je uticaj smetnji i određena preciznost i tačnost metode. Kao referentna metoda primenjena je redoks titracija jodatom u prisustvu jodida. Metoda je primenjena na uzorke komercijalno dostupnih napitaka sa različitim sadržajem askorbinske kiseline. Cilj eksperimentalnog rada bilo je primena modifikovane radne elektrode od ugljenične paste za određivanje sadržaja askorbinske kiseline u različitim realnim uzorcima u protočno injekcionom sistemu.

In the bourgeoning fields of tissue engineering and regenerative medicine, induced pluripotent stem cells (iPSCs) technology with gene therapy are promising candidates for alternative stem cell source and cell transplantation. In this study, small molecules as anti-oxidant; ascorbic acid (ASA), histone deacetylase inhibitors (HDACi); Valproic acid (VPA), and DNA methyltransferase inhibitors (DNMTi); 5-Azacytidine (5-AzaC) were examined during the generation of murine iPSCs using mRNA of Yamanaka factors from mouse embryonic fibroblasts (MEFs). These modulators were selected based on their well-known effect on the epigenetic status and chromatin modification during early reprogramming. iPSC generation was performed by using synthesized mRNAs of Yamanaka factors Oct4, Sox2, c-Myc, and Klf4 (OSCK) as a standard reprogramming strategy. Both morphological changes and the expression level of the pluripotency markers were examined. 5-AzaC with 1 μM concentration has a slightly toxic effect on the cells, affecting its proliferation and growing efficiency. In contrast, the use of VPA or ASA led to a two-fold increase in the number of iPSC colonies. The iPSCs cultured with the addition of VPA or ASA showed a high expression of the tested pluripotency markers, with a significant increase, more than that of the cells cultured with the addition of 5-AzaC. These findings shed light on the role of ASA, VPA, and 5-AzaC during murine iPSCs generation using a mRNA reprogramming strategy., Ubrzani razvoj u područjima tkivnog inženjerstva i regenerativne medicine, potaknuo je tehnologiju pluripotentnih matičnih stanica (iPSCs) koja zajedno s genskom terapijom predstavlja obečavajući izvor matičnih odnosno transplantacijskih stanica. U ovom su radu, za vrijeme stvaranja mišjih iPSC-a upotrebom mRNA Yamanaka faktora od mišjih embrionalnih fibroblasta (MEF), istraženi učinci različitih modulatora: malih molekula kao antioksidansa, askorbinske kiseline (ASA), inhibitora histonske deacetilaze (HDACi), valproične kiseline (VPA), inhibitora DNA metiltransferaze (DNMTi) i 5-azacitidina (5-AzaC). Ovi su modulatori odabrani zbog njihova dobro poznatog učinka na epigenetski status i modifikaciju kromatina za vrijeme ranog reprogramiranja. Stvaranje iPSC-a postignuto je upotrebom sintetiziranih mRNA Yamanaka faktora Oct4, Sox2, c-Myc i Klf4 (OSCK). Istražene su i morfološke promjene i razina ekspresije markera pluripotencije. 5-AzaC s koncentracijom od 1 μM imao je mali toksičan učinak na stanice, utječući na proliferaciju i njihov rast. Nasuprot tome, upotreba VPA-a ili ASA-e dovela je do dvostrukog povećanja broja iPSC kolonija. iPSC kultura s dodatkom VPA-a ili ASA-e pokazala je visoku ekspresiju testiranih markera pluripotencije, sa znakovitim višom razinom u odnosu na stanice kojima je dodan 5-AzaC. Ovi rezultati rasvjetljuju ulogu ASA-e, VPA-a i 5-AzaC-a za vrijeme stvaranja mišjih iPSC-a primjenom strategije reprogramiranja mRNA.

The present study was carried out to demonstrate the combined effects of different maize flour, ascorbic acid and sugar on the physical, textural and sensory properties of composite breads. The composite flour was prepared using 70% of wheat flour and 30% of flour obtained from grain of differently colored maize-light blue, blue, red and yellow maize flour. Chemical characterization of composite flours made with four different types of maize was also assessed. Furthermore, the content of total phenolics, flavonoids, anthocyanins, phenolic acids and antioxidant capacity in composite flours was determined. A total of 12 breads were prepared, four of which were control composite breads, four breads with ascorbic acid, and four were breads with ascorbic acid and sugar. The content of total phenolic compounds showed clear differences among all composite flours. The anthocyanins content determined in composite flours was in the following descending order: blue>red>light blue, while in the yellow maize composite flour anthocyanins were not detected. The results showed that the addition of AsA (0.025%) and sugar (5%) negatively affected the volume as well as the specific volume of composite wheat-maize breads. The texture analysis showed that the addition of AsA in the amount of 0.025% had no impact on springiness, cohesiveness and resilience of bread crumb, while it increased crumb hardness. However, composite breads made with AsA and AsA/sugar showed a more compact structure, with a larger number of cells and smaller mean cell areas. AsA/sugar bread samples within the tested doses had the lowest springiness, which is indicative of brittleness and reflects the tendency of the bread to crumble when slicing. Results of the sensory evaluation revealed that the AsA and sugar addition had a generally positive effect on the investigated sensory attributes. U ovom radu, ispitivan je zajednički uticaj brašna kukuruza različite boje zrna, askorbinske kiseline i šećera na fizička, teksturna i senzorna svojstva mešanog pšenično- kukuruznog hleba. Smeša brašna je pripremljena od 70% pšeničnog brašna i 30% brašna dobijenog od različito obojenog kukuruznog zrna – svetloplavog, plavog, crvenog i žutog. Izvršena je i hemijska karakterizacija pšenično-kukuruznih smeša brašna. U pšenično- kukuruznim smešama brašna određen je sadržaj ukupnih fenola, flavonoida, antocijana, fenolnih kiselina i antioksidativni kapacitet. Ukupno je pripremljeno 12 hlebova, od kojih su četiri bila kontrolna, četiri sa askorbinskom kiselinom i četiri hleba sa askorbinskom kiselinom i šećerom. Sadržaj ukupnih fenolnih jedinjenja pokazao je jasne razlike između svih pšenično-kukuruznih smeša brašna. Sadržaj antocijana je u smešama pšenično- kukuruznog brašna imao sledeći opadajući redosled: smeša sa plavim kukuruzom>crvenim kukuruzom>svetlo plavim kukuruzom, dok u smeši pšeničnog brašna i brašna žutog kukuruza antocijani nisu detektovani. Rezultati su pokazali da je dodatak askorbinske kiseline (0,025%) i šećera (5%) negativno uticao na zapreminu kao i na specifičnu zapreminu mešanih pšenično-kukuruznih hlebova. Analiza teksture je pokazala da dodatak askorbinske kiseline u količini od 0,025% nije uticao na elastičnost, kohezivnost i elastičnost sredine hleba, ali je povećao tvrdoću sredine. Međutim, mešani pšenično-kukuruzni hlebovi sa dodatkom askorbinske kiseline i askorbinske kiseline i šećera, su pokazali kompaktniju strukturu sa većim brojem pora. Uzorci hleba sa askorbinskom kiselinom i šećerom u ispitivanim dozama imali su najmanju elastičnost, što ukazuje na krtost i odražava se na mrvljenje hleba prilikom sečenja. Rezultati senzorne analize pokazali su da je dodatak askorbinske kiseline i šećera generalno imao pozitivan uticaj na ispitivana senzorna svojstva.

L-askorbinska kiselina, poznata pod imenom vitamin C, jedan je od najproučavanijih vitamina današnjice zbog izrazito povoljnih učinaka na organizam. Ljudski organizam ne može sintetizirati vitamin C te ga je stoga potrebno svakodnevno unositi hranom putem raznovrsnog voća i povrća. Svakodnevni unos vitamina C u određenoj dozi, ali i intravenozna primjena, predmet je brojnih in vitro i in vivo istraživanja. Takva istraživanja provode se s ciljem utvrđivanja antioksidacijskog i prooksidacijskog učinka ovog vitamina na ljudski organizam. Naime, kao antioksidans, vitamin C neutralizira slobodne radikale na način da im donira vodik i stabilizira ih. Slobodni radikali uzrokuju mnoge bolesti, a upravo vitamin C omogućuje borbu protiv istih. Osim kao antioksidans, u određenim uvjetima djeluje i kao prooksidans jer proizvodi vodikov peroksid koji je citotoksičan. To njegovo svojstvo se koristi u liječenju raka zbog toga jer vodikov peroksid ubija stanice raka bez da čini štetu zdravim stanicama organizma.

Research background. Drying represents a viable unit operation for the preservation of food. Convective drying is the most used method for plant materials. However, it can result in negative changes in food nutrient composition, and other quality parameters, besides requiring high energy consumption. Pretreatments can represent an alternative to minimise these negative aspects of dried materials. This work aims to evaluate the use of ethanol and ultrasound before pineapple convective drying and its effect on the product´s colour, water activity, ascorbic acid and total carotenoid contents. Experimental approach. For the pretreatment step, fruit samples were immersed in ethanol solutions of different volume fractions, and experiments were carried out for 10 min with and without using ultrasound (25 kHz). Fruit samples were dried at 60 ºC. A control group (without the pretreatment step) was also dried under the same condition. Semi-theoretical models were used for drying data fitting, and the diffusional model was used to describe the moisture transfer and calculate the effective diffusivity. Water activity, ascorbic acid, total carotenoids and colour analyses were performed. Results and conclusions. The combination of ethanol and ultrasound as a pretreatment reduced the drying time of pineapple. Higher effective moisture diffusivities were obtained when ethanol and ultrasound were applied before drying. The two-term exponential model presented the best fit for drying experimental data. The dried samples had a darker colour than the fresh sample. The pretreatment with ethanol resulted in increased retention of the studied bioactive components. The satisfactory results of this study represent an improvement in the drying process. Novelty and scientific contribution. Ultrasound and ethanol as a pretreatment to convective drying are promising. However, each food matrix has a typical structure and composition. Therefore, the application of the pretreatment in other products or using other conditions is still necessary to deeply understand and explain their effect on the process and the quality of the dried products., Pozadina istraživanja. Sušenje predstavlja održivi postupak konzerviranja hrane, a za sušenje biljnog materijala najčešće se koristi konvekcijska sušara. Međutim, ovaj postupak troši veliku količinu energije i može dovesti do negativnih promjena sastava hranjivih sastojaka i drugih parametara kakvoće hrane. Postupci prethodne obrade mogu umanjiti negativne učinke sušenja. Svrha je ovoga rada bila procijeniti postupak obrade ananasa etanolom i ultrazvukom prije konvekcijskog sušenja, te utvrditi učinak tih postupaka na boju, aktivitet vode, te udjele ukupnih karotenoida i askorbinske kiseline u dobivenom proizvodu. Eksperimentalni pristup. U postupku prethodne obrade uzorci voća uronjeni su u otopinu etanola različitih volumnih udjela tijekom 10 min, s primjenom ultrazvuka (25 kHz) ili bez njega, te su zatim sušeni pri temperaturi od 60 ºC. Kontrolna je skupina (bez prethodne obrade) sušena pri istim uvjetima. Dobiveni su rezultati prilagođeni korištenjem teorijskih kinetičkih modela, a pomoću difuzijskog modela opisan je prijenos vlage te izračunata efektivna difuzivnost vode. Ispitani su sljedeći parametri: aktivitet vode, udjeli askorbinske kiseline i ukupnih karotenoida, te boja dobivenog proizvoda. Rezultati i zaključci. Kombinacijom obrade etanolom i ultrazvuka smanjilo se trajanje sušenja ananasa. Veća je efektivna difuzivnost vlage postignuta primjenom etanola i ultrazvuka prije sušenja. Dvočlani eksponencijalni model najbolje je opisao eksperimentalno dobivene podatke. Sušeni su uzorci imali tamniju boju od svježih uzoraka. Prethodnom obradom etanolom zadržala se veća količina bioaktivnih spojeva. Zadovoljavajući rezultati ovog istraživanja predstavljaju poboljšanje postupka sušenja. Novina i znanstveni doprinos. Obrada etanolom i ultrazvukom prije konvekcijskog sušenja daje obečavajuće rezultate. Međutim, svaki prehrambeni artikl ima svojstvenu strukturu i sastav. Stoga je neophodno produbiti razumijevanje učinaka prethodne obrade na sušenje i kakvoću sušenog proizvoda.

Maslačak (Taraxacum officinale Weber) je samonikla biljna vrsta sjeverne polutke. Zbog visoke sposobnosti akumulacije kemijskih elemenata, ispunjava sve uvjete za ispitivanje utjecaja zagađenja te se smatra dobrim bioindikatorom. U ovom radu opisano je istraživanje utjecaja poljoprivrednog zagađenja na biokemijske parametre maslačka što uključuje koncentraciju proteina, klorofila i karotenoida, sadržaj askorbinske kiseline i ukupnih topivih polifenola. Povećana koncentracija proteina u uzorcima prikupljenim na zagađenim lokacijama bila je popraćena smanjenjem ukupnih topivih polifenola i askorbinske kiseline te koncentracije karotenoida i klorofila. Nadalje, došlo je do povećanja ukupne antioksidativne aktivnosti kod uzoraka prikupljenih na zagađenim lokacijama. Metode analize glavnih komponenata i infracrvene spektroskopije Fourierovim transformacijama (FT-IR) potvrdile su razlike rezultata dobivenih biokemijskim analizama. To ukazuje da su poljoprivredni zagađivači negativno utjecali na produkciju sekundarnih metabolita unatoč dobrom fiziološkom odgovoru te je maslačak pogodna biljna vrsta za ispitivanje utjecaja poljoprivrednog zagađenja i abiotičkog stresa.

This experiment was performed to evaluate the effects of using three different levels of vitamin C (0, 200 and 400 mg/kg) in diet on fatty acid profiles of breast meat of broilers. The experiment was performed in a completely randomized design in 3 treatments and 4 replicates with 10 chickens per pen for 42 days using 120 one-day-old male chickens of commercial Ross 308 strain. Data analysis was performed by SAS statistical software and the comparison of the means with Duncan's multiple-range test at 5% probability level. The results showed that the percentage of saturated fatty acids such as myristic acid, palmitic acid and stearic acid decreased by 200 mg/kg vitamin C. Also, the amount of unsaturated fatty acids increased at the same level of vitamin C and the saturated fatty acids were reduced., Cilj istraživanja bio je procijeniti koje učinke uvrštavanje tri različite razine vitamina C (0, 200 i 400 mg/kg) u prehranu ima na profil masnih kiselina u mesu prsa brojlera. Istraživanje je provedeno u 3 ciklusa i 4 ponavljanja u trajanju od 42 dana, na potpuno randomiziranom uzorku od 10 pilića po kavezu, ukupno 120 jednodnevnih muških pilića komercijalnog hibrida Ross 308. Analiza podataka provedena je uporabom programa za statističku analizu SAS, dok je usporedba srednjih vrijednost izvršena Duncanovim testom višestrukog raspona uz vjerojatnost pogreške od 5 %. Rezultati su pokazali da se kod dodatka vitamina C razine 200 mg/kg smanjio postotak zasićenih masnih kiselina poput miristinske, palmitinske i stearinske kiseline, pri čemu se količina nezasićenih masnih kiselina povećala, a količina zasićenih masnih kiselina smanjila., Ziel der Studie war es, die Auswirkungen der Aufnahme von drei verschiedenen Vitamin C-Mengen (0, 200 und 400 mg / kg) in die Ernährung auf das Fettsäureprofil im Broilerbrustfleisch zu bewerten. Die Studie wurde in 3 Zyklen und 4 Wiederholungen in Dauer von 42 Tagen durchgeführt, an einer vollständig randomisierten Probe von 10 Hühnern pro Käfig, insgesamt 120 männliche Hühner im Alter von einem Tag des kommerziellen Hybrids Ross 308. Die Datenanalyse wurde unter Verwendung des statistischen SAS-Analyseprogramms vorgenommen, während der Vergleich der Mittelwerte mit dem Duncan multiplen Vergleichstest mit einer Fehlerwahrscheinlichkeit von 5% durchgeführt wurde. Die Ergebnisse zeigten, dass die Zugabe von Vitamin C in einer Menge von 200 mg / kg den Prozentsatz an gesättigten Fettsäuren wie Myristinsäure, Palmitinsäure und Stearinsäure verringert, wobei die Menge an ungesättigten Fettsäuren zunahm und die Menge an gesättigten Fettsäuren abnahm., El objetivo del estudio fue evaluar los efectos de la adición de tres niveles diferentes de la vitamina C (0, 200 y 400 mg / kg) en la dieta, sobre el perfil de los ácidos grasos en la carne de broiler. El estudio fue realizado en 3 ciclos y 4 réplicas durante 42 días, con una muestra completamente al azar de 10 pollos por jaula, un total de 120 pollos machos de un día de edad del híbrido comercial Ross 308. El análisis de los datos fue realizado utilizando el programa de análisis estadístico SAS, mientras que la comparación de los valores medios se realizó mediante la prueba de rango múltiple de Duncan con una probabilidad de error del 5%. Los resultados mostraron que la adición de la vitamina C a un nivel de 200 mg / kg disminuyó el porcentaje de ácidos grasos saturados como el ácido mirístico, palmítico y esteárico, mientras que la cantidad de los ácidos grasos insaturados aumentó y la cantidad de los ácidos grasos saturados disminuyó., La ricerca è stata finalizzata alla valutazione dell'impatto dell'inserimento di tre differenti livelli di vitamina C (0, 200 e 400 mg/kg) nel mangime sul profilo degli acidi grassi contenuti nella carne del petto dei polli da carne. La ricerca è stata svolta in 3 cicli e 3 ripetizioni, per la durata di 42 giorni, su un campione completamente randomizzato di 10 pulcini per gabbia, per un totale di 120 pulcini maschi di un giorno del tipo ibrido commerciale Ross 308. L'analisi dei dati è stata condotta con l'impiego del programma d'analisi statistica SAS, mentre la comparazione dei valori medi è stata eseguita con il test di comparazione multipla di Duncan con probabilità d'errore del 5%. I risultati hanno dimostrato che, con l'aggiunta della vitamina C livello 200 mg/kg, la percentuale di acidi grassi saturi come l'acido miristico, l'acido palmitico e l'acido stearico s'è ridotta, mentre è aumentata la quantità di acidi grassi insaturi ed è diminuita quella degli acidi grassi saturi.

Maslačak (Taraxacum officinale Weber) rasprostranjena je višegodišnja biljka koja može reagirati na razna onečišćenja pa je zato dobar bioindikator. U ovom radu ispitivan je utjecaj antropogenih zagađivala na maslačak odnosno na sadržaj ukupnih topivih polifenola i askorbinske kiseline, koncentraciju proteina, klorofila i karotenoida te ukupnu antioksidativnu aktivnost. Kod uzoraka prikupljenih na prometnim lokacijama dolazi do smanjenja svih parametara u odnosu na uzorke prikupljene na lokacijama bez djelovanja prometa. Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da antropogena zagađivala negativno djeluju na ukupnu antioksidativnu aktivnost, pa samim time dolazi i do smanjenja sadržaja polifenola i askorbinske kiseline, koncentracije proteina, klorofila i karotenoida. Rezultat metode analize glavnih komponenata primijenjene na spektre dobivene metodom infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FTIR) ukazao je na razlike između uzoraka prikupljenih na prometnim i neprometnim lokacijama.

Virusne bolesti predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem, a trenutno najviše infekcija uzrokovana SARS-CoV-2 virusom. Za nju ne postoji specifični antivirusni tretman, a nema niti cjepiva pa je liječenje ove bolesti sa širokim spektrom simptoma simptomatsko. U tijeku su istraživanja čiji je cilj što prije pronaći učinkovitu terapiju pa se tako sve češće spominje moguća uloga vitamina C u prevenciji i liječenju ove bolesti. Osim što pojačava pokretljivost neutrofila i fagocitozu, vitamin C svojim antioksidativnim svojstvima sprječava oksidativna oštećenja. Također, potiče proliferaciju limfocita B i T te proizvodnju antitijela. Povećani unos vitamina C u prehrani izravno je proporcionalan manjim koncentracijama C-reaktivnog proteina u organizmu. Vitamin C prilagođava gensku ekspresiju u dermalnim fibroblastima, poboljšavajući time njihovo umnožavanje i migraciju, što ima dominantnu ulogu u preoblikovanju i zacjeljivanju tkiva. Međutim, postoje i ograničenja za studije koje proučavaju terapijske mogućnosti vitamina C kod COVID-19 infekcije. Zbog antioksidativnih svojstava i povoljnog djelovanja na imunološki sustav, uloga ovog vitamina, točnije intravenska primjena visokih doza, trebala bi se uzeti u obzir kod liječenja COVID-19 infekcija, međutim, potrebne su daljnje opsežne studije za potvrdu ovih zaključaka.

U ovom radu ispitano je deset uzoraka vina hrvatskih proizvođača metodom cikličke voltametrije u fosfatnom puferu. Staklena ugljična elektroda korištena je kao radna elektroda, a antioksidacijski kapacitet određen ovom metodom uspoređen je s antioksidacijskim kapacitetom određenim kemijskim metodama: FRAP, ABTS i DPPH. Askorbinska kiseline, koja ima sličan mehanizam oksidacije kao i polifenolni spojevi niže molekulske mase koji u svojoj strukturi sadrže orto-dihidroksi fenolnu skupinu, korištena je kao standard za određivanje antioksidacijskog kapaciteta uzoraka vina kemijskim i elektrokemijskim metodama. Antioksidacijski kapacitet iskazan je kao ekvivalent askorbinske kiseline, izražen u jedinicama mmol AAE / 100 g uzorka. Postignuta je pozitivna, srednje jaka korelacija antioksidacijskog kapaciteta između ispitanih metoda. Kod svih metoda određivanja crna vina pokazala su značajno više vrijednosti antioksidacijskog kapaciteta u odnosu na bijela i ružičasta vina. This work examined ten samples of wines of Croatian producers' with the cyclic voltammetry method in phosphate buffer. The glassy carbon electrode was used as a working electrode, and the antioxidant capacity determined by this method was compared with the antioxidant capacity determined by the following chemical methods: FRAP, ABTS and DPPH. Ascorbic acid, having a mechanism of oxidation similar to the lower molecular weight polyphenolic compounds which contain ortho-dihydroxy phenol group in their structure, was used as a standard for determining the antioxidant capacity of wine samples by chemical and electrochemical methods. Antioxidant capacity is given in the equivalents of ascorbic acid and expressed in units of mmol AAE / 100 g sample. A positive correlation of medium strength was found between antioxidant capacities obtained by the tested methods. In all tested methods, black wines have shown significantly higher values of antioxidant capacity compared to white and pink wines.

Primjenom polarizacijskih metoda i elektrokemijske impedancijske spektroskopije ispitana je mogućnost inhibicije korozije 5052 aluminijske legure (AlMgCr) pomoću askorbinske kiseline (u granicama od 110 -6 do 110 -2 M) u 0.5 M NaCl otopini pri 20 o C. Određeni su korozijski potencijali, korozijska struja, polarizacijski otpor, otpor prijenosu naboja, kapacitet površinskog sloja i difuzija kroz površinski sloj. Izračunata je pokrivenost površine molekulama inhibitora te djelotvornost inhibicije korozije. Dobiveni rezultati su pokazali da askorbinska kiselina učinkovito usporava koroziju AlMgCr legure u kloridnoj otopini uz djelotvornost od  92 %. Nadalje, ustanovljeno je da askorbinska kiselina pripada miješanom tipu inhibitora s pojačanim utjecajem na anodnu reakciju. Mehanizam adsorpcije ispitivanog inhibitora opisan je Frundlichovom adsorpcijskom izotermom. Dobivena vrijednost za standardnu slobodnu energiju adsorpcije u iznosu ≈ -10 kJ mol -1 ukazuje na fizikalnu adsorpciju askorbinske kiseline na površinu AlMgCr legure u NaCl otopini. The corrosion inhibition performance of the ascorbic acid (in range from 110 -6 to 110 -2 M) on 5052 aluminium alloy (AlMgCr) corrosion in neutral 0.5 M solution at 20 o C was investigated using potentiodynamic and electrochemical impedance spectroscopy measurements. Corrosion potential, corrosion current, polarization resistance, charge transfer resistance, capacity of surface layer, and diffusion through the surface layer were determined. The surface coverage of the inhibitor molecules and inhibition efficiency were calculated. The obtained results show that ascorbic acid effectively inhibited the corrosion reaction of AlMgCr alloy in the chloride solution with an inhibition efficiency of up to  92 %. Furthermore, ascorbic acid was found to function essentially as a mixed type with a higher influence on anodic reaction. The adsorption behaviour of investigated inhibitor can be described by the Frundlich adsorption isotherm. The adsorption free energy closes to -10 kJ mol -1 indicates physical adsorption of the ascorbic acid on AlMgCr aluminium alloy surface in NaCl solution.

Primjenom polarizacijskih metoda i elektrokemijske impedancijske spektroskopije ispitana je mogućnost inhibicije korozije 5052 aluminijske legure (AlMgCr) pomoću askorbinske kiseline (u granicama od 110-6 do 110-2 M) u 0.5 M NaCl otopini pri 20 oC. Određeni su korozijski potencijali, korozijska struja, polarizacijski otpor, otpor prijenosu naboja, kapacitet površinskog sloja i difuzija kroz površinski sloj. Izračunata je pokrivenost površine molekulama inhibitora te djelotvornost inhibicije korozije. Dobiveni rezultati su pokazali da askorbinska kiselina učinkovito usporava koroziju AlMgCr legure u kloridnoj otopini uz djelotvornost od  92 %. Nadalje, ustanovljeno je da askorbinska kiselina pripada miješanom tipu inhibitora s pojačanim utjecajem na anodnu reakciju. Mehanizam adsorpcije ispitivanog inhibitora opisan je Frundlichovom adsorpcijskom izotermom. Dobivena vrijednost za standardnu slobodnu energiju adsorpcije u iznosu ≈ -10 kJ mol-1 ukazuje na fizikalnu adsorpciju askorbinske kiseline na površinu AlMgCr legure u NaCl otopini.

U ovom radu ispitano je deset uzoraka vina hrvatskih proizvođača metodom cikličke voltametrije u fosfatnom puferu. Staklena ugljična elektroda korištena je kao radna elektroda, a antioksidacijski kapacitet određen ovom metodom uspoređen je s antioksidacijskim kapacitetom određenim kemijskim metodama: FRAP, ABTS i DPPH. Askorbinske kiseline, koja ima sličan mehanizam oksidacije kao i polifenolni spojevi niže molekulske mase koji u svojoj strukturi sadrže orto-dihidroksi fenolnu skupinu, korištena je kao standard za određivanje antioksidacijskog kapaciteta uzoraka vina kemijskim i elektrokemijskim metodama. Antioksidacijski kapacitet iskazan je kao ekvivalent askorbinske kiseline, izražen u jedinicama mmol AAE / 100 g uzorka. Postignuta je pozitivna, srednje jaka korelacija antioksidacijskog kapaciteta između ispitanih metoda. Kod svih metoda određivanja crna vina pokazala su značajno više vrijednosti antioksidacijskog kapaciteta u odnosu na bijela i ružičasta vina.

Imperativ koji se stavlja pred proizvođače hrane, uključujući i mesne proizvode je proizvesti proizvod siguran za potrošača, što dužeg roka trajanja. Da bi se to ostvarilo, potrebno je spriječiti ili barem usporiti razvoj patogenih mikroorganizama i mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje hrane. Osim različitih fizikalnih metoda, u tu se svrhu koriste i konzervansi, kemijska sredstva koja imaju mikrobicidni (uništavaju mikroorganizme) ili inhibitorni učinak (usporavaju njihov razvoj). Cilj ovoga rada je dati kratak pregled konzervansa koji se najčešće koriste u mesnoj industriji i njihovog antimikrobnog djelovanja, ne zanemarujući ni utjecaj na ljudsko zdravlje.

Razvoj novih lijekova podrazumijeva dugotrajan i skup proces. Uključivanje stručnjaka iz svih područja omogućuje smanjivanje rizika od gubitka potencijalno kvalitetnih molekula tijekom tog procesa te su danas interdisciplinarni timovi imperativ za osiguravanje uspješnosti i brzine odvijanja samog tijeka istraživanja i razvoja novih terapijskih opcija. Budući da je razvoj novih tehnologija i kompjuterskih/računskih programa omogućio relativno uspješno predviđanje ponašanja molekula u biološkim sustavima te je doprinio i ukupnom smanjenju troškova razvoja, upotreba računalne kemije danas je od velikog značaja i uvelike se koristi u farmaceutskoj industriji i u ostalim sustavima koji se bave problematikom iznalaženja novih obećavajućih molekula. U ovom radu je sa skupom novosintetiziranih hibridnih spojeva (33 kumarinsko-1,2,3-triazolna i 61 askorbinsko-1,2,3-triazolna derivata) provedeno molekularno uklapanje na poznatoj ciljnoj molekuli enzimu, LSD1 (lizin-specifičnoj demetilazi 1) kako bi se između navedenog skupa spojeva probrale aktivne molekule i pokušao pretpostaviti mehanizam njihove inhibicije ciljanog enzima koji sudjeluje u epigenetskoj regulaciji stanice. LSD1 igra vrlo važnu ulogu u modifikaciji epigenetskog izražaja stanice uklanjajući metilne skupine s lizina na histonskim podjedinicama i pojačano je izražen u neoplastičnim stanicama određenih vrsta tumora. Model je postavljen koristeći poznate reverzibilne inhibitore LSD1 i pomoću određenih graničnih vrijednosti između aktivnih i neaktivnih spojeva probran je podskup spojeva za daljnja in vitro testiranja. Također, metodom definicije dva vezna mjesta predloženi su strukturni mehanizmi inhibicije otvarajući time mogućnost pametnog dizajniranja novih lijekova u bliskoj budućnosti koji ciljaju na enzim LSD1 kao mjesto djelovanja., Development of a new drug has become an expensive and long endeavor. Of the ultimate importance is acting through the multi- and inter-disciplinary teams, minimizing in this way most of the risks while selecting the most promising molecules for the further development. Computational chemistry and new technologies have enabled significant reduction of the risk of attrition during preclinical drug development. In this work the results obtained on the set of newly synthetized hybrid compounds (33 coumarin-1,2,3-triazole and 61 L-ascorbic acid-1,2,3-triazole derivatives) on which molecular docking on the target protein has been performed, are reported. The target protein lysine-specific histone demethylase 1 (LSD1) is responsible for the epigenetic regulation within the cells. Epigenetics has been widely used in the last decade aiming also towards control of the proliferation and development of neoplastic growth. LSD1 plays an important role in modification of epigenetic behavior of the cell and as enzyme it is overexpressed in many types of malignancies. Our model was set-up utilizing known reversible inhibitors of LSD1 as comparable standards and utilizing results from the docking studies with the set of newly synthesized molecules. The results obtained are highly useful and will serve in rational drug development of further derivatives aimed to inhibit devastation activity of LSD1 as a target protein/enzyme.

Cilj ove doktorske disertacije predstavljao je ispitivanje fitohemijskog sastava i biološke aktivnosti vodenih i metanolnih ekstrakata svežih i suvih plodova, kao i pekmeza pripremljenog po tradicionalnoj recepturi od plodova četiri (od kojih se jedna javlja u dve forme) samonike vrsta roda Sorbus L.: S. aucuparia, S. domestica, S. torminalis f. torminalis, S. torminalis f. semitorminalis i S. intermedia Ispitivanje fitohemijskog sastava obuhvatalo je LC-MS/MS analizu 44 odabrana fenolna jedinjenja i hinske kiseline (organska kiselina). Takođe, spektrofotometrijski je određen sadržaj ukupnih fenolnih i flavonoidnih jedinjenja, kao i sadržaj askorbinske kiseline. Evaluacija biološke aktivnosti obuhvatala je in vitro ispitivanja antioksidantne aktivnosti, kao i ispitivanje uticaja ekstrakata odabranih vrsta roda Sorbus na aktivnost enzima acetilholinesteraze, antimikrobni, kao i antiproliferativni potencijal. Sumiranjem dobijenih rezultata može se zaključiti da sveži i suvi plodovi ispitivanih vrsta Sorbus, kao i pekmezi predstavljaju umeren izvor fenolnih jedinjenja. Kao najzastupljenije fenolne kiseline izdvojile su se protokatehinska i ferulna, a među flavonoidima amentoflavon i kvercetin-3-O-glukozid. Pored toga, hinska kiselina je zabeležena u značajnoj količini u svim analiziranim ekstraktima. Ekstrakti ispitivanih vrsta pokazali su umeren antioksidantni potencijal koji se ogleda u njihovoj sposobnosti neutralizacije nekoliko radikalskih vrsta, redukcionom potencijalu i sposobnosti inhibicije lipidne peroksidacije. Ispitivanjem uticaja ekstrakata odabranih vrsta Sorbus naaktivnost enzima acetilholinesteraze dokazana je jedino umerena aktivnost ekstrakata vrste S. aucuparia. Takođe, ispitivani ekstrakti vrsta roda Sorbus ispoljili su umerenu antimikrobnu aktivnost u pogledu inhibicije rasta Gram pozitivne bakterije, Staphylococcus aureus, i Gram negativne bakterije, Escherichia coli. Vodeni i metanolni ekstrakti svežih i suvih plodova vrste S. aucuparia pokazali su umeren i inhibitorni potencijal prema rastu tumorskih (HeLa, MCF7, HT-29), ali i netumorskih ćelijskih linija (MRC-5). Rezultati dobijeni u ovoj doktorskoj distertaciji ukazuju na značajan biopotencijal plodova i pekmeza ispitivanih vrsta Sorbus i ukazuju na njihovu primenu u prehrambenoj industriji u vidu funkcionalne hrane., The aim of presented PhD thesis was investigation of phytochemical composition and biological activity of water and methanol extracts of fresh and air-dried fruits, as well as jam, made according to traditional recipe, of fruits of four (one of them occurs in two forms) wild growing Sorbus L. species: S. aucuparia, S. domestica, S. torminalis f. torminalis, S. torminalis f. semitorminalis and S. intermedia. Examination of phytochemical composition included LC-MS/MS analysis of 44 selected phenolic compounds and quinic acid (organic acid). Also, total phenolic and flavonoid contents, as well as ascorbic acid content, were determined spectrophotometrically. Biological activity evaluation of extracts of Sorbus species included in vitro investigation of antioxidant, anti-acetylcholinesterase, antimicrobial and cytotoxic activity. According to obtained results, fresh and air-dried fruits, as well as jam present moderate source of phenolic compounds. Amongs examined phenolic acids protocatechuic and ferulic acids were the most abundant, and amongs investigated flavonoids amentoflavone and quercetin-3-O-glucoside wete present in noticeable amount. Furthermore, high concentration of quinic acid was present in all examined extracts. Extracts of all examined species showed moderate antioxidant activity in terms of radical scavenging ability, reduction potential and inhibition of lipid peroxidation. Also, investigation of anti-acetylcholinesterase activity revealed moderate activity only of extracts of S. aucuparia. Furthermore, examinated extracts of Sorbus species showedmoderate antimicrobial activity against Gram–positive bacteria, Staphylococcus aureus, and Gram-negative bacteria, Escherichia coli. In addition, water and methanol extracts of fresh and air-dried fruits of S.aucuparia showed inhibitory activity toward tumor (HeLa, MCF7, HT-29), and also non-tumor (MRC-5) cell lines. Presented results indicate significant biopotential of examined fruits of Sorbus species and support their use in food industry as functional food.

Cilj ove doktorske disertacije predstavljao je ispitivanje fitohemijskog sastava i biološke aktivnosti vodenih i metanolnih ekstrakata svežih i suvih plodova, kao i pekmeza pripremljenog po tradicionalnoj recepturi od plodova četiri (od kojih se jedna javlja u dve forme) samonike vrsta roda Sorbus L.: S. aucuparia, S. domestica, S. torminalis f. torminalis, S. torminalis f. semitorminalis i S. intermedia Ispitivanje fitohemijskog sastava obuhvatalo je LC-MS/MS analizu 44 odabrana fenolna jedinjenja i hinske kiseline (organska kiselina). Takođe, spektrofotometrijski je određen sadržaj ukupnih fenolnih i flavonoidnih jedinjenja, kao i sadržaj askorbinske kiseline. Evaluacija biološke aktivnosti obuhvatala je in vitro ispitivanja antioksidantne aktivnosti, kao i ispitivanje uticaja ekstrakata odabranih vrsta roda Sorbus na aktivnost enzima acetilholinesteraze, antimikrobni, kao i antiproliferativni potencijal. Sumiranjem dobijenih rezultata može se zaključiti da sveži i suvi plodovi ispitivanih vrsta Sorbus, kao i pekmezi predstavljaju umeren izvor fenolnih jedinjenja. Kao najzastupljenije fenolne kiseline izdvojile su se protokatehinska i ferulna, a među flavonoidima amentoflavon i kvercetin-3-O-glukozid. Pored toga, hinska kiselina je zabeležena u značajnoj količini u svim analiziranim ekstraktima. Ekstrakti ispitivanih vrsta pokazali su umeren antioksidantni potencijal koji se ogleda u njihovoj sposobnosti neutralizacije nekoliko radikalskih vrsta, redukcionom potencijalu i sposobnosti inhibicije lipidne peroksidacije. Ispitivanjem uticaja ekstrakata odabranih vrsta Sorbus naaktivnost enzima acetilholinesteraze dokazana je jedino umerena aktivnost ekstrakata vrste S. aucuparia. Takođe, ispitivani ekstrakti vrsta roda Sorbus ispoljili su umerenu antimikrobnu aktivnost u pogledu inhibicije rasta Gram pozitivne bakterije, Staphylococcus aureus, i Gram negativne bakterije, Escherichia coli. Vodeni i metanolni ekstrakti svežih i suvih plodova vrste S. aucuparia pokazali su umeren i inhibitorni potencijal prema rastu tumorskih (HeLa, MCF7, HT-29), ali i netumorskih ćelijskih linija (MRC-5). Rezultati dobijeni u ovoj doktorskoj distertaciji ukazuju na značajan biopotencijal plodova i pekmeza ispitivanih vrsta Sorbus i ukazuju na njihovu primenu u prehrambenoj industriji u vidu funkcionalne hrane., The aim of presented PhD thesis was investigation of phytochemical composition and biological activity of water and methanol extracts of fresh and air-dried fruits, as well as jam, made according to traditional recipe, of fruits of four (one of them occurs in two forms) wild growing Sorbus L. species: S. aucuparia, S. domestica, S. torminalis f. torminalis, S. torminalis f. semitorminalis and S. intermedia. Examination of phytochemical composition included LC-MS/MS analysis of 44 selected phenolic compounds and quinic acid (organic acid). Also, total phenolic and flavonoid contents, as well as ascorbic acid content, were determined spectrophotometrically. Biological activity evaluation of extracts of Sorbus species included in vitro investigation of antioxidant, anti-acetylcholinesterase, antimicrobial and cytotoxic activity. According to obtained results, fresh and air-dried fruits, as well as jam present moderate source of phenolic compounds. Amongs examined phenolic acids protocatechuic and ferulic acids were the most abundant, and amongs investigated flavonoids amentoflavone and quercetin-3-O-glucoside wete present in noticeable amount. Furthermore, high concentration of quinic acid was present in all examined extracts. Extracts of all examined species showed moderate antioxidant activity in terms of radical scavenging ability, reduction potential and inhibition of lipid peroxidation. Also, investigation of anti-acetylcholinesterase activity revealed moderate activity only of extracts of S. aucuparia. Furthermore, examinated extracts of Sorbus species showedmoderate antimicrobial activity against Gram–positive bacteria, Staphylococcus aureus, and Gram-negative bacteria, Escherichia coli. In addition, water and methanol extracts of fresh and air-dried fruits of S.aucuparia showed inhibitory activity toward tumor (HeLa, MCF7, HT-29), and also non-tumor (MRC-5) cell lines. Presented results indicate significant biopotential of examined fruits of Sorbus species and support their use in food industry as functional food.

Dosadašnja istraţivanja su dokazala kako antioksidansi produţuju čovjekov ţivot na način da sprečavaju razna oboljenja, kao što su bolesti kardiovaskularnog, probavnog, imunološkog sustava te središnjeg ţivčanog sustava. Novije studije potvrđuju pozitivan učinak hrane bogate antioksidansima, međutim znanstvenici poručuju da potreba za velikom količinom antioksidansa moţe značiti da nam u organizmu nedostaje prooksidansa. Dakle, visoke koncentracije antioksidansa mogu također imati prooksidacijsku aktivnost. To se najbolje moţe vidjeti u slučaju askorbinske kiseline, koja ''postaje'' prooksidant pri vrlo visokim koncentracijama. Zato je vrlo vaţno uspostaviti ravnoteţu između antioksidansa i prooksidansa te ne dozvoliti da ona bude narušena. Također, za neke od poznatih antioksidativnih spojeva, kao što su flavonoidi, pokazano je da djeluju kao prooksidanti, kada je u spoju prisutan prijelazni metal. Antioksidacijska i prooksidacijska aktivnost tih flavonoida koju pokreće upravo prijelazni metal, u ovom slučaju bakar, ovisi o njihovim strukturama. U eksperimentalnom dijelu završnog rada korištena je brza i jednostavna DPPH metoda, a mjerenja se mogu vršiti na običnom UV-VIS spektrofotometru. DPPH metodom smo pokušali odrediti prooksidacijski karakter odabranih boroksina te ustanoviti što se događa nakon kontakta sa askorbinskom kiselinom, koja je dokazano jaki antioksidans. Previous research has shown that antioxidants prolong human life by preventing various diseases such as cardiovascular, digestive, immune and cardiovascular diseases. Recent studies confirm the positive effect of food rich in antioxidants, but scientists confirm that the need for a large amount of antioxidants can suggest a lack of prooxidants in human body. Thus, high concentrations of antioxidants may also have prooxidative activity. This is best seen in the case of ascorbic acid, which becomes' proxidant at very high concentrations. It is therefore very important to establish a balance between antioxidants and prooxidants and not allow it to be disrupted. Also, some of the known antioxidant compounds, such as flavonoids, have been shown to act as prooxidants when a transition metal is present in the compound. The antioxidant and prooxidative activity of these flavonoids initiated by the transitional metal, in this case copper, depends on their structures. In the experimental part of the final work, the quick and easy the DPPH method was used, and measurements can be made on an ordinary UV-VIS spectrophotometer. By DPPH method we tried to determine the prooxidative character of the selected boroxine and determine what happens after contact with ascorbic acid, which is proven to be strong antioxidant.

U ovom diplomskom radu istraživan je učinak temperature i izotopne supstitucije zbog otapala na položaj apsorpcijskog maksimuma i širinu apsorpcijske vrpce UV-Vis spektra askorbata, reaktivnog oblika vitamina C u fiziološkim uvjetima. UVVis spektri otopine askorbata koncentracije 5∙10-5 mol/dm3 izmjereni su u vodi i u teškoj vodi u temperaturnom intervalu od 1 ºC do 55 ºC pomoću tri različita spektofotometra kojima su prethodno utvrđene mjerne karakteristike. Mjerenjem UV spektra pri koncentraciji askorbata u rasponu od 5∙10-5 mol/dm3 do 5∙10-3 mol/dm3 utvrđeno je da položaj apsorpcijskog maksimuma ne ovisi o koncentraciji askorbata. Iz dobivenih UV-spektara askorbata u lakoj i teškoj vodi pokazano je da s povećanjem temperature dolazi do povećanja širine apsorpcijske vrpce i pomaka apsorpcijskog maksimuma prema većim valnim duljinama. Ove promjene u temperaturnom rasponu od 50 °C iznose 1,2 nm za širinu apsorpcijske vrpce i 1,1 nm za položaj apsorpcijskog maksimuma. Utvrđene su i razlike u UV-Vis spektru između otopina askorbata u lakoj i teškoj vodi. Položaj apsorpcijskog maksimuma u UV-Vis spektru otopine askorbata u teškoj vodi pomaknut je za 0,7 nm prema nižim valnim duljinama, a širina apsorpcijske vrpce manja je za 0,8 nm u odnosu na UV-Vis spektar otopine askorbata u lakoj vodi na istoj temperaturi. Spinsko-okolinska relaksacijska vremena (T1) izmjerena pomoću NMR spektrometra za 1H jezgre askorbata u otapalu 10 % D2O + 90 % H2O kraća su za oko tri puta u odnosu na T1 istih 1H jezgri u 99 % D2O. Dobiveni rezultati protumačeni su promjenom solvatacije, odnosno promjenom vibracijske i elektronske energije askorbata kao posljedice usporavanja reorganizacije vodikovih veza otapala i askorbata u otopini do koje dolazi radi snižavanja temperature ili izotopne supstitucije. Obzirom da je u ove promjene uključena π orbitala koja sudjeluje i u reakcijama prijenosa naboja, te promjene mogu se dovesti u vezu s reaktivnosti askorbata što može biti od koristi u istraživanjima reakcija prijenosa naboja u kojima sudjeluje askorbat u složenim procesima koji se odvijaju u biološkim sustavima. The effect of temperature and solvent isotopic composition on the position of absorption maximum and width of the absorption band in UV-Vis spectrum of ascorbate, predominant reactive form of vitamin C in physiological conditions, has been studied in this diploma thesis. The UV-Vis spectra of 5∙10-5 mol/dm3 ascorbate solutions in H2O and D2O in the temperature range from 1 to 55 ºC have been measured by using three different spectrophotometers with previously determined measuring characteristics. By measuring the UV spectrum of ascorbate solution ranging from 5∙10-3 to 5∙10-5 mol/dm3, it was found that the position of the absorption band maximum is not dependent on the concentration of ascorbate. From the UV spectra obtained in H2O and D2O, it has been shown that increasing the temperature increases the absorption band width and shifts the absorption maximum to higher wavelenghts. These changes are 1.2 nm for the of absorption band width and 1.1 nm for the absorption maximum position in the temperature range of 50 ºC. Differences in the UV-Vis spectra of the ascorbate solution in H2O and in D2O were also found. The absorption maximum position in UV-Vis spectrum of the ascorbate solution in D2O was shifted by 0.7 nm at lower wavelenghts, and the width of the absorption band was 0.8 nm less than the UV-Vis spectrum of ascorbate solution in H2O at the same temperature. The spinlattice relaxation times (T1) measured by NMR spectrometer for 1H ascorbate nuclei in 10 % D2O + 90 % H2O solvent are about the three times shorter than the corresponding T1 for 1H nuclei in 99 % D2O. The obtained results has been interpreted by solvation changes, or by the ascorbate vibrational and electronic states energy changes resulted as a consequence of slowing down the solvent and ascorbate hydrogen bonds reorganization in a solution caused by lowering the temperature or isotopic substitution. Since these changes include the π orbital involved also in charge transfer reactions, these changes may be related also to the ascorbate reactivity what could be useful in research of charge transfer reactions involving ascorbate in complex processes which take place in biological systems.

U ovom radu izvedena je priprema Cu(II)/politiraminskog kompleksa kao katalizatora za mjerenje koncentracije askorbinske kiseline, modificiranjem zlatne (Au) elektrode politiraminom i naknadnim kompleksiranjem politiramina bakrom. Ciklička voltametrija korištena je kao glavna tehnika za pripremu i karakterizaciju elektrode. Sloj politiramina nanesen je na zlatnu elektrodu elektropolimerizacijom tiramina iz 2,5 mM otopine tiramina pripravljene u fosfatnom puferu pH=4,10. Naneseno je ukupno 20 slojeva polimera. Cu(II)/politiraminski kompleks pripremljen je uranjanjem Au-PTy modificirane elektrode u 1 mM otopinu bakrovih iona pripravljenu u HEPES puferu pH=8. Akumulacija bakra provedena je u trajanju od 20 minuta, nakon čega je elektroda temeljito isprana deioniziranom vodom. Provedena su mjerenja odziva zlatne te modificiranih Au-PTy i Au-PTy-Cu elektroda uz promjenu koncentracije askorbinske kiseline, te su u rezultatima prikazane njihove usporedbe. Provjerena je stabilnost Au-PTy-Cu modificirane elektrode. Napravljena je optimizacija vremena akumulacije bakra, pH medija pogodnog za akumulaciju bakra, te broja slojeva politiramina nanesenih na površinu zlatne elektrode. Oslojavanjem zlatne elektrode politiraminom uspješno je uklonjeno interferiranje mokraćne kiseline te je tako omogućeno mjerenje koncentracije askorbinske kiseline. Modifikacijom Au-PTy elektrode bakrom dolazi do pojave katalitičkog efekta koji se očituje u procesu oksidacije askorbinske kiseline. Stabilnost Au-PTy-Cu modificirane elektrode smanjuje se s vremenom stajanja na zraku i uzastopnim mjerenjem. Za mjerenje koncentracije askorbinske kiseline uočeno je optimalno vrijeme akumulacije bakra od 20 minuta u blago lužnatom mediju (pH=8). In this thesis Cu(II)/polytyramine complex is prepared as a catalyst for determination of ascorbic acid by modification of a gold electrode with polytyramine and further modification by copper complexation. Cyclic voltammetry is used as the main technique for preparation and characterization of the electrode. Polytyramine layer is deposited on the gold electrode with electropolymerization of tyramine from 2,5 mM solution of tyramine and phosphate buffer pH=4,10. Altogether 20 layers of polytyramine is deposited on the gold electrode. Cu(II)/polytyramine complex is prepared by immersion of Au-PTy modified electrode into a 1 mM solution of copper ions prepared in HEPES buffer pH=8. Accumulation is carried out for 20 minutes, after which the electrode was thoroughly washed with deionized water. Responses of Au, Au-PTy and Au-PTy-Cu electrodes are measured with changing concentrations of ascorbic acid and comparisons of these measurements is shown in the results section. Stability of the Au-PTy-Cu modified electrode is tested. Optimization of time of copper accumulation, pH of solution from which copper is accumulated and number of polytyramine layers deposited on gold electrode was carried out. With deposited polytyramine on the gold electrode the interference of uric acid with ascorbic acid is removed, thus enabling measurement of ascorbic acid. Modified Au-PTy electrode with copper shows catalytic effect on oxidation of ascorbic acid. Stability of Au-PTy-Cu modified electrode decreases with time of the electrode being exposed to air and its repeated use. Optimal time of accumulation of copper is 20 minutes and optimal pH of solution from which copper is accumulated is pH= 8.

Chia (Salvia hispanica L.) jednogodišnja je biljka poznata kao izvor sjemenki bogatih nutrijentima. U ovome radu ispitivan je utjecaj osvjetljavanja etioliranih klijanaca chije, tijekom 24 i 48 sata, na njihovu ukupnu antioksidativnu aktivnost, te na sadržaj ukupnih topljivih polifenola, askorbinske kiseline i koncentraciju karotenoida. Najveća koncentracija karotenoida izmjerena je nakon 48 sati osvjetljavanja, jednako kao i sadržaja askorbinske kiseline. Sadržaj ukupnih topljivih polifenola te ukupna antioksidativna aktivnost veći su u klijanaca izloženih svjetlosti u odnosu na etiolirane klijance, ali nema razlike između klijanaca izloženih svjetlu nakon 24 i 48 sati. Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da osvjetljavanje povoljno djeluje na ukupnu antioksidativnu aktivnost klijanaca, sadržaj ukupnih topljivih polifenola i askorbinske kiseline te koncentraciju karotenoida.

The antioxidant activity of three lettuce varieties (Lactuca sativa L.) Emerald, Vera and Neva, cultivated in two kinds of protected spaces, a glasshouse and a plastic greenhouse, under controlled conditions, was determined. The content of antioxidant compounds: total phenols, flavonoids, L-ascorbic acid, β-carotene and lycopene, were determined in ethanolic extracts of the lettuce with spectrophotometric methods. The largest content of total phenols (78.98±0.67 mg GAE/g of dry extract) was found in ethanolic extract of the lettuce variety Neva cultivated in a plastic greenhouse, whereas the largest content of flavonoids (35.45±0.95 mg RU/g of dry extract) was displayed in the lettuce Emerald cultivated in a glasshouse. It was observed that the lettuce cultivated in the glasshouse contained a somewhat higher content of L-ascorbic acid than the lettuce same variety from plastic greenhouse. The content of lycopene in the examined lettuce is negligible, and the content of β-carotene is low. On the other hand, the high content of phenolic components causes favourable antioxidant properties found in all varieties of examined lettuce. Određena je antioksidativna aktivnost tri sorte salate (Lactuca sativa L.) Emerald, Vera i Neva gajene u dve vrste zaštićenog prostora stakleniku i plasteniku pri kontrolisanim uslovima. Sadržaji antioksidativnih komponenti: ukupni fenoli, flavonoidi, L-askorbinska kiselina, β-karoten i likopen, određeni su u etanolskim ekstraktima salata spektrofotometrijskim metodama. Dobijeno je da najveći sadržaj ukupnih fenola (78,98 ± 0,67 mg GAE/g suvog ekstrakta) ima etanolski ekstrakt salate sorte Neva gajene u plasteniku, dok salata Emerald gajena u stakleniku ima najveći sadržaj flavonoida (35,45±0,95 mg RU/g suvog ekstrakta). Zapaženo je da salate gajene u stakleniku imaju nešto veći sadržaj L-askorbinske kiseline od salate istih sorti iz plastenika. Sadržaj likopena u ispitivanim salatama je zanemarljiv, a β-karotena je nizak. S druge strane visok sadržaj fenolnih komponenti uzrokuju dobre antioksidativne osobine nađene u svim sortama ispitivanih salata.

The objective of this study is to investigate the eff ects of irradiation from light-emitting diodes (LEDs) on several fruits during storage. To improve storage and increase the contents of some bioactive compounds, apple, tomato and red bell pepper fruits were exposed to yellow light emitted from the diodes at 590 nm. The contents of ascorbic acid, total phenolics, total flavonoids and several pigments were investigated, along with the antioxidant potential. The colour parameters (L*, a* and b*) and firmness of the fruit were also determined. After 7 days of LED light irradiation, there was significantly higher total phenolic content and antioxidant potential in apple peel extracts. The irradiated fruit of tomato had significantly higher levels of total phenolic compounds, and the fruit of red bell pepper had significantly higher antioxidant potential. LED light had no effects on the colour parameters, although there was a tendency to accelerate colour development. Apple fruit irradiated with LED light was significantly less firm. Among twelve analysed pigments, significantly more β-carotene was detected in LED light-irradiated apple and bell pepper fruit, more α-tocopherol and γ-tocopherol in bell pepper fruit, and more lutein in apple peel and bell pepper fruit. The applied LED light slightly accelerated the ripening of the studied fruit, and affected the synthesis of some of the secondary metabolites., Svrha je ovoga rada bila ispitati utjecaj svjetlosti koje emitiraju LED svjetiljke na skladištenje nekoliko vrsta plodova. Jabuka, rajčica i paprika babura izlagane su žutoj svjetlosti valne duljine od 590 nm radi poboljšanja trajnosti plodova i povećanja udjela nekih bioaktivnih sastojaka. Određene su sljedeće vrijednosti: udjeli askorbinske kiseline, ukupnih fenola, ukupnih flavonoida i nekoliko pigmenata, te antioksidacijski potencijal plodova. Nakon sedam dana izlaganja plodova LED svjetlosti došlo je do znatnog povećanja udjela ukupnih fenola i antioksidacijskog potencijala u ekstraktima kore jabuke, povećanja udjela ukupnih fenola u plodu rajčice, te do povećanja antioksidacijskog potencijala ploda paprike babure. LED svjetlost nije utjecala na karakteristike boje, iako je donekle ubrzala razvoj boje plodova. Izlaganje jabuke LED svjetlosti uzrokovalo je mekšanje ploda. Ispitani su udjeli dvanaest pigmenata u plodovima, te je pronađeno znatno više β-karotena u jabuci i paprici baburi, više α- i γ-tokoferola u paprici, te više luteina u kori jabuke i plodu paprike babure nego u kontrolnim uzorcima. LED svjetlost je donekle ubrzala sazrijevanje plodova i utjecala je na sintezu nekih sekundarnih metabolita.

Voće je važan izvor prirodnih antioksidansa koji blagotvorno djeluju na ljudsko zdravlje. Fenolni spojevi i askorbinska kiselina značajno doprinose antioksidacijskoj aktivnosti voća. Kvaliteta i nutritivna vrijednost voća smanjuje se tijekom skladištenja, no različiti tretmani kao što su otopina salicilne kiseline, ozon, metil-jasmonat i UV-C zračenje mogu očuvati kvalitetu voća i antioksidacijsku aktivnost.

In this study, the effects of addition of different amounts of ascorbic acid and glucose oxidase on the properties of symbiotic ice cream were investigated. Ice-cream containing inulin (2 % (w/w)) was produced by mixing fortified milk fermented with probiotic strains with the ice-cream mixes containing different ascorbic acid and glucose oxidase concentrations (0.025, 0.05, 0.1 (w/w)). The cultures were grown (37 °C, 12 h) in UHT skimmed milk. The fermented milk was added to the ice-cream mix up to a level of 10 % w/w. Increasing the concentration of ascorbic acid stimulated the growth of Lactobacillus acidophilus LA-5 (L. acidophilus) and Bifidobacterium animalis subsp. lactis BB-12 (Bifidobacterium BB-12). On contrary, increasing the concentration of glucose oxidase negatively affected the growth of L. acidophilus and Bifidobacterium BB-12. However, both, ascorbic acid and glucose oxidase concentration had no effect on physical and sensory properties of ice cream. The results suggested that the addition of ascorbic acid stimulated the growth of L. acidophilus and Bifidobacterium BB-12 and could be recommended for ice cream production., U ovom je istraživanju ispitivan utjecaj dodatka različitih količina askorbinske kiseline i glukoza oksidaze na svojstva simbiotičkog sladoleda. Sladoled koji je sadržavao inulin (2 % (w/w)) proizveden je miješanjem obogaćenog mlijeka fermentiranog probiotičkim sojevima s mješavinom sladoleda koja je sadržavala askorbinsku kiselinu i različite koncentracije glukoza oksidaze (0,025, 0,05, 0,1 (w/w)). Kulture su uzgajane (37 °C, 12 h) u obranom mlijeku obrađenom UHT sterilizacijom. Fermentirano mlijeko dodavano je u sladolednu smjesu u količini od 10 % w/w. Povećanje koncentracije askorbinske kiseline stimuliralo je rast sojeva Lactobacillus acidophilus LA-5 (L. acidophilus) i Bifidobacterium animalis subsp. lactis BB-12 (Bifidobacterium BB-12), dok je povećanje koncentracije glukoza oksidaze negativno utjecalo na rast istih sojeva. Međutim, ni askorbinska kiselina niti glukoza oskidaza nisu utjecale na fizikalna i senzorska svojstva sladoleda. Rezultati su pokazali da dodatak askorbinske kiseline stimulira rast L. acidophilus i Bifidobacterium BB-12 te se stoga može preporučiti kao dodatak u proizvodnji sladoleda.

Jedan od najvećih izvora antioksidansa je voće. Antioksidativni spojevi nalaze se u različitim vrstama voća, a količina i kvalitativan sastav ovise o brojnim čimbenicima pa tako i o procesiranju. Danas se koriste brojne metode procesiranja. Procesiranje utječe na svojstva voća kao i na koncentraciju određenih bioaktivnih tvari te antioksidacijsku aktivnost. U ovom radu opisana je proizvodnja voćnih sokova i džemova, smrzavanje i osmotska dehidracija te kako ti oblici procesiranja utječu na brojne tvari koje su važne za zdravlje ljudi.

Proper postharvest storage is an effective way to maintain the quality and nutritional values of fruits. The aim of this study was to determine how environmentally friendly postharvest treatments with salicylic acid solution, colloidal silver solution and ozone, affect the antioxidant activity of strawberry fruits (Fragaria x ananassa Duch. cv. Albion) during 7 days of storage at 4°C. The content of ascorbic acid, total phenols and antioxidant activity of strawberry fruits were determined spec-trophotometrically. After 7 days of storage in strawberry fruits treated with all three treatments separately, the contents of ascorbic acid were higher than in the control fruits, supporting the usefulness of these treatments for preserving fruit quality and nutritional value during storage. The treatment with salicylic acid solution showed the most beneficial effect during storage causing a significant increase in the content of ascorbic acid, phenols and antioxidant activity at the end of the storage period., Pravilno skladištenje voća učinkovit je način za održavanje kvalitete i nutritivne vrijednosti plodova nakon berbe. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kako ekološki prihvatljivi tretmani (otopina salicilne kiseline, otopina koloidnoga srebra i ozon) utječu na ukupnu antioksidacijsku aktivnost u plodovima jagoda (Fragaria x ananassa Duch.) sorte Albion tijekom 7 dana skladištenja pri 4°C. Koncentracije askorbinske kiseline, ukupnih fenola i ukupna antioksidacijska aktivnost u plodovima jagoda određeni su spektrofotometrijski. Svi primijenjeni tretmani prouzročili su povećanje koncentracije askorbinske kiseline u plodovima jagoda, što potvrđuje povoljno djelovanje navedenih tretmana na očuvanje kvalitete i nutritivne vrijednosti plodova. Tretman otopinom salicilne kiseline bio je najučinkovitiji, jer je prouzročio značajno povećanje koncentracije fenola, askorbinske kiseline i ukupne antioksidacijske aktivnosti na kraju perioda skladištenja.

Unos vode u sjeme u ranoj fazi klijanja i reakcija genotipova na manjak vode tijekom imbibicije od velike su važnosti za rast, razvoj i realizaciju visoko kvalitetnih prinosa crvene djeteline. Cilj rada je bio istražiti utjecaj vodnog stresa izazvan primjenom polietilen glikola na rani rast različitih genotipova crvene djeteline te procijeniti može li egzogena primjena askorbinske kiseline (ASC) pozitivno utjecati na svladavanje negativnog učinka vodnog stresa. Sjeme 9 genotipova crvene djeteline (eksperimentalne populacije-TPEXP1, TPEXP2, TPEXP3, TPEXP4 ; domaći kultivari- Croatia, Nada i uvozni kultivari-Viola, Rajah, Diana) podvrgnuto je sljedećim tretmanima: 1. nabubreno u destiliranoj vodi i naklijavano na podlozi navlaženoj destiliranom vodom ; 2. nabubreno u destiliranoj vodi te naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 ; 3. nabubreno u 0, 56 mM ASC te naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 ; 4. naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 i 0, 56 mM ASC ; 5. naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 prvih 48 sati, a potom na podlozi s 15% PEG 6000 i 0, 56 mM ASC. Nakon 96 sati naklijavanja utvrđen je postotak klijavosti i izmjerena je dužina korjenčića. Utjecaj vodnog stresa izazvan polietilen glikolom utvrđen je kod sjemena svih ispitivanih genotipova koji su reagirali smanjenjem postotka klijavosti kao i dužine korjenčića. Pozitivan utjecaj egzogene primjene ASC na svladavanje negativnog učinka vodnog stresa bio je u prosjeku najviši za tretman 5.

Zasnivanje biljnog pokrivača na odlagalištima pepela obezbeđuje fizičku i hemijsku stabilizaciju pepela, sprečava eroziju vetrom i smanjuje disperziju toksičnih hemijskih elemenata u životnu sredinu. Istraživanja u okviru ove disertacije su obavljena na području deponije pepela termoelektrane 'Nikola Tesla – A' u Obrenovcu i to na pasivnim kasetama (K3 – stara tri godine i K2 – stara jedanaest godina), kao i na kontrolnim staništima (KKo - nasip reke Kolubare; KBb – Botanička bašta „Jevremovac“ u Beogradu i KBk – naselje Bežanijska kosa u Beogradu), a obuhvatala su analize biljaka, kao i supstrata na kojima one rastu. Za ekofiziološka istraživanja bile su odabrane zeljaste biljke koje se obično koriste za biorekultivaciju pepelišta: Festuca rubra L. (K3, K2 i KBb) i Dactylis glomerata L. (K3 i KKo), kao i vrste koje spontano kolonizuju prostor na deponiji pepela: Calamagrostis epigejos (L.) Roth. (K3, K2 i KKo) i Oenothera biennis L. (K3, K2 i KBk). Osnovni cilj doktorske disertacije je utvrđivanje limitirajućih faktora staništa za nesmetani razvoj biljnog pokrivača, kao i ustanovljavanje ekofizioloških adaptivnih strategija ispitivanih biljaka koje opstaju u uslovima višestrukog stresa na deponiji pepela. Fitocenološka analiza deponije pepela TENT – A u Obrenovcu je pokazala da su na K3 najveću brojnost i pokrovnost imale sejane vrste F. rubra i D. glomerata, dok su na K2 bile dominantne spontano kolonizovane vrste C. epigejos i O. biennis. Tokom vremena na K2 se stvaraju povoljni fizičko - hemijski uslovi za rast i opstanak biljaka na pepelu, što se ogleda u smanjenju procenta ukupnog peska, a povećanju frakcije gline i glina+prah, smanjenju koncentracije rastvorljivih soli, slabo bazne reakcije pepela i povećanju kiselih katjona u adsorptivnom kompleksu, što je u velikoj meri uslovljeno aktivnošću biljaka koje su kolonizovale ovu kasetu. Količina dostupnih oblika K2O je bila najveća na K2, a P2O5 na K3, dok je količina N bila generalno mala. Na deponiji pepela, koncentracije As, B i Cu su bile toksične, (izuzev B na K2), dok su koncentracije Mn i Zn (K2) bile deficitarne. Na deponiji pepela, DTPA – As i DTPA – B, kao i udeo DTPA – dostupnih frakcija u odnosu na ukupan sadržaj ovih elemenata je bio velik, što ukazuje na potencijalna strukturna i funkcionalna oštećenja biljaka vezana za njihovu toksičnost. Količina DTPA – Cu, DTPA – Mn i DTPA – Zn, kao i udeo DTPA – dostupnih frakcija u odnosu na ukupan sadržaj istih je bio mali, te rastvorna količina koja je dostupna biljkama može biti odgovorna za metabolička oštećenja vezana za njihov deficit. Na deponiji pepela u listovima ispitivanih biljaka bile su izmerene toksične koncentracije As i B, izuzev B kod C. epigejos. Koncentracije Mn i Zn u listovima svih biljaka su bile u deficitu, dok je Cu bio na granici deficita, osim kod O. biennis. Sejane vrste F. rubra i D. glomerata se odlikuju smanjenim kapacitetom transporta As, Cu i Mn iz korenova u listove (BCF1). Se se kod F. rubra i O. biennis (K2) akumulira u korenu (BCF>1, TF1, TF>1). Zn se kod svih ispitivanih biljaka na deponiji pepela nalazi u većoj količini u korenu u odnosu na listove (izuzev kod O. biennis, K2), dok se B i Mo efikasno transportuju u listove. Efikasnost fotosinteze kod svih biljaka na deponiji pepela je bila ispod optimalnog opsega, što ukazuje na fotoinhibiciju fotosistema II (PSII) i smanjenu vitalnost. Količina hlorofila i karotenoida je u listovima svih ispitivanih biljaka bila manja u odnosu na kontrolna staništa, dok je količina antocijana u listovima F. rubra bila najveća na K3. Količina malondialdehida (MDA) je bila veća u listovima svih ispitivanih biljaka na deponiji pepela, što ukazuje da su one izložene oksidativnom stresu. Količina fenola, askorbinske kiseline (AsA) i ukupna DPPH antioksidativna aktivnost bile su velike kod svih biljaka koje rastu na pepelištu, što ukazuje na sposobnost aktivacije adaptivnih mehanizama zaštite. Na deponiji pepela, vrsta O. biennis se najviše razlikuje od ostalih biljaka po većoj količini vezanih fenola (VF) i ukupnoj DPPH antioksidativnoj aktivnosti. Morfološke promene listova biljaka bile su izražene u vidu hloroza i nekroza izazvanih toksičnim sadržajem As i B, kao i deficitarnim koncentracijama Cu, Mn i Zn. Sejane vrste F. rubra i D. glomerata su značajne tokom prve faze biološke rekultivacije, jer stabilizuju pepeo dobro razvijenim korenovim sistemom i u uslovima stresa poseduju potencijal aktivacije antioksidativne zaštite. Međutim, tokom vremena spontano kolonizovane vrste C. epigejos i O. biennis osvajaju prostor deponije pepela, zahvaljujući dobro razvijenom multirizomskom sistemu, velikoj količini viabilnih semena i ekofiziološkim adaptacijama koje im omogućavaju rast i opstanak u nepovoljnim uslovima sredine, što ih čini pogodnim za revitalizaciju pepelišta. Establishment of plant cover on fly ash deposits provides the physical and chemical stabilization of ash, prevents wind erosion and reduces dispersion of toxic chemical elements in the environment. Research within this thesis was carried out in the area of the fly ash deposits thermoelectric plant 'Nikola Tesla - A' in Obrenovac: passive cassette (K3 - three years old and K2 - eleven years old), as well as the control sites (KKo - embankment of the river Kolubara; KBb - Botanical Gardens "Jevremovac" in Belgrade and KBK - settlement Bežanijska kosa in Belgrade), and included analysis of plants, as well as the substrate on which they grow. For ecophysiological studies were selected herbaceous plants which are commonly used for the biorecultivation on the fly ash: Festuca rubra L. (K3, K2 and KBb) and Dactylis glomerata L. (K3 and KKo), as well as species that spontaneously colonized space in fly ash deposits: Calamagrostis epigejos (L.) Roth. (K3, K2 and KKo) and Oenothera biennis L. (K3, K2 and KBk). The main objective of the doctoral dissertation is to determine the limiting factors of site for the smooth development of the vegetation cover, as well as the establishment of ecophysiological adaptive strategies of examined plants that survive in conditions of multiple stress on the fly ash. Phytocoenological analysis of the fly ash deposit TENT - A in Obrenovac showed that on the K3, the largest number and coverage had sown species F. rubra and D. glomerata, while on the K2 were spontaneously colonized dominant species C. epigejos and O. biennis. Over time, on the K2 to create good physico - chemical conditions for the growth and survival of plants in the fly ashes, which is reflected in the reduction of the percentage of total sand, and increasing fractions of clay and clay + powder, reducing the concentration of soluble salts, weak base reactions of fly ash and increasing acidic cation of the adsorptive complex, which is largely conditioned by the activity of the plants that have colonized this disposal site. The content of available forms of K2O was the highest on the K2, and P2O5 on the K3, while the content of N was generally small. On the fly ash deposit sites, the concentrations of As, B and Cu were toxic (except B on the K2), while concentrations of Mn and Zn (K2) were in deficiency. On the fly ash deposit sites, DTPA - As and DTPA - B, and the percentage of DTPA - available fraction of the total content of these elements was large, indicating the potentialy structural and functional damage to plants related to their toxicity. The content of DTPA - Cu, DTPA - Mn, DTPA - Zn as well as the percentage of DTPA - the available fraction of Cu, Mn and Zn of the total content was small, and the soluble content which is accessible to the plants may be responsible for the metabolic disorders related to their deficiency. Thus, on the fly ash deposit sites, toxic concentrations As and B in leaves of examined plants were measured, with the exception of B in C. epigejos. The concentrations of Mn and Zn in the leaves of all plants were deficient, while Cu was on the deficiency limit, except for O. biennis. Sown species F. rubra and D. glomerata are characterized by a reduced transport capacity of As, Cu and Mn from roots to leaves (BCF1). In F. rubra and O. biennis (K2), Se is accumulated in the roots (BCF>1, TF>1), while in other species, Se is efficiently transported to the leaves (BCF>1, TF>1). In all the species examined at the disposal site, greater amount of Zn is retained in the roots (except in O. biennis, K2), while B and Mo are efficiently transported to the leaves. Photosynthetic efficiency of all plants which grow on fly ash deposits was below the optimum range, which indicates on photoinhibition of photosytem II (PSII) and decreased vitality. The chlorophyll and carotenoids content in leaves of all plants was lower compared to the control site, while the anthocyanins content in leaves of F. rubra was the highest on the K3. The malondialdehyde (MDA) content was higher in leaves of all plants at fly ash deposits, indicating that they were exposed to oxidative stress. The phenolics content, ascorbic acid (AsA) and total DPPH antioxidant activity was high in all plants, indicating the ability to activate the protective adaptive mechanisms. Species O. biennis is the most different from the other species by the higher content of bound phenolics (BPh) and the total DPPH antioxidant activity. Morphological changes in plant leaves were expressed in the form of chlorosis and necrosis caused by toxic levels of As and B, as well as deficient concentrations of Cu, Mn and Zn. Sown species F. rubra and D. glomerata are important in the first stage of biological cultivation, because their well-developed root system stabilizes the substrate. Furthermore, under conditions of stress they have the potential to activate antioxidant protection. However, over time, spontaneously colonized species C. epigejos and O. biennis have conquered the area of fly ash. This was made possible by their welldeveloped multirhizome system, large amount of viable seeds and ecophysiological adaptations that enable them to grow and survive in adverse environmental conditions. These traits make them suitable for the revitalization of fly ash.

Askorbinska kiselina (AsA) je važan biljni metabolit zastupljen u biljkama u značajnim količinama i prisutan u svim staničnim odjeljcima. Ima različite esencijalne uloge u biljkama. Glavni je antioksidans, kofaktor enzima uključenih u regulaciju fotosinteze, biosintezu hormona i regeneraciju drugih antioksidansa. AsA je uključena u kontrolu stanične diobe, rasta stanica, rasta i razvoja cijele biljke što obuhvaća cvjetanje, senescenciju i razvoj korijena, te također regulira obrambeni odgovor i preživljavanje biljaka u uvjetima abiotičkog i biotičkog stresa. AsA i redoks par AsA/DHA te vezani enzimi (MDHAR, DHAR i APX) zajedno čine AsA-redoks sustav koji učinkovito štiti biljke od oksidativnog stresa uzrokovanog egzogeno- i endogeno- nastalim ROS i njihovim produktima. Dodatno, biljke mogu povisiti udio AsA kao posljedicu izloženosti stresnim uvjetima. U biljaka su prisutni različiti putevi biosinteze AsA što odražava važnost ove molekule za biljke. Glavni je tzv. Smirnoff-Wheelerov put gdje je L-galaktono-1, 4-lakton izravni prekursor AsA. Zbog složenosti njenih brojnih uloga, svi pokušaji povišenja udjela AsA u biljkama zahtijevat će temeljito istraživanje mogućih utjecaja takvih promjena na metabolizam i razvoj biljke. Nadalje, poznavanje mehanizama regulacije metabolizma AsA još je uvijek ograničeno, a i njena uloga u prijenosima signala još treba biti razjašnjena.

S obzirom na kompleksan sastav ekstrudiranih proizvoda, tijekom ekstruzije dolazi do promjena na sastojcima, kao i do međusobnih interakcija pojedinih spojeva, te je stoga potrebno dobro poznavati sastav i svojstva pojedinih sastojaka te utjecaj procesa ekstruzije na njihova svojstva kako bi se dobio proizvod zadovoljavajuće kvalitete i nutritivne vrijednosti. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj dodatka praha rajčice u udjelima 4, 6 ili 8% i askorbinske kiseline (AK) u udjelima 0, 5 i 1% u kukuruznu krupicu na tvrdoću i ekspanziju ekstrudata, te odrediti matematičke modele kojima se opisuje utjecaj dodataka na navedena svojstva. Osim toga, određen je udio plifenola (PF) mikro Folin-Ciocalteu-ovom metodom, te antioksidativna aktivnost (AA) ABTS metodom. Proces ekstruzije je proveden pri dva temperaturna režima: 135/170/170 °C i 100/150/150 °C. Primjena nižeg temperaturnog režima uzrokovala je povećanje tvrdoće, ali istovremeno i ekspanzije ekstrudata. Međutim, dodatak rajčice kao i AK uzrokovali su smanjenje tvrdoće i ekspanzije pri obje primijenjene temperature proporcionalno povećanju njihovog udjela u krupici. Dodatkom rajčice u zamjesima se znatno povećao udio PF i AA u odnosu na čistu kukuruznu krupicu. Veće smanjenje udjela PF i AA bilo je primjenom nižeg temperaturnog režima ekstruzije, a visoka korelacija između udjela PF i AA primjećena je u ekstrudatima dobivenima pri oba temperaturna režima. Uzorci sa dodatkom AK pokazali se veći udio PF i AA nakon ekstruzije, od uzoraka bez AK.

Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od osnovnih nutrijenata u ljudskoj prehrani. To je ketolakton, sličan glukozi, strukturne formule 2, 3-endiol-L-gulonska kiselina-γ-lakton. Metodologija analize askorbinske kiseline napredovala je od biološkog istraživanja do instrumentalno naprednih spektrofotometrijskih, fluorometrijskih, elektrokemijskih i kemiluminiscentnih metoda. Tekućinska kromatografija s UV-VIS, fluorescentnim ili elektrokemijskim detektorima pokazala se kao vrlo efikasna metoda za odjeljivanje različitih izomera askorbinske kiseline. Cilj ovoga rada bio je usporediti dvije metode analize, HPLC i UV/VIS, primijenjenih pri analizi askorbinske kiseline u šumećim tabletama vitamina C dvaju proizvođača Naturel i Encian. UV/VIS analiza askorbinske kiseline provedena je pri valnoj duljini od 247 nm, a odjeljivanje na HPLC uređaju provedeno je izokratnom elucijom s mješavinom otapala metanola i vode (95:5, V/V). Detekcija askorbinske kiseline provedena je na UV/VIS detektoru. Kalibracijski pravci kod obaju metoda HPLC i UV/VIS pokazuju vrlo visoke koeficijente korelacije (R2) više od 0, 99 ukazujući na proporcionalno povećanje koncentracije askorbinske kiseline u linearnom području mjerenih koncentracija u ovisnosti o apsorbanciji kod UV/VIS metode odnosno površine ispod pika kod HPLC metode. Rezultati analize askorbinske kiseline UV/VIS metodom pokazuju prosječno 6, 7% odstupanje od mase deklarirene na proizvodu, dok su kod HPLC anlize ta odstupanja nešto viša i iznose 15, 7%. Dobro slaganje rezultata UV/VIS analize s količinama deklariranim na proizvodima ukazuju da je ova metoda brza, jedostavna, precizna i točna te primjenjiva za kvantitavno određivanje askorbinske kiseline u pripravcima vitamina C. Viša odstupanja rezultata analize askorbinske kiseline dobivenih HPLC metodom u odnosu na UV/VIS metodu ukazuju da je ovu metodu potrebno još dorađivati. Usprkos tome HPLC metoda pokazala se pogodnom za analizu askorbinske kiseline u šumećim tabletama zbog svoje brzine, osjetljivosti te ponovljivosti u rezultatima.

Listovi masline (Olea europea L.) imaju veliki potencijal kao prirodni antioksidansi. Brojna istraživanja dokazala su antioksidativno, antimikrobno i antivirusno djelovanje ekstrakta lista masline. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u koncentraciji askorbinske kiseline i ukupnih fenola te ukupne antioksidativne aktivnosti u listovima četiri autohtona kultivara maslina (Oblica, Dužica, Lastovka i Rošinjola) te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Koncentracija askorbinske kiseline, fenolnih spojeva te ukupna antioksidativna aktivnost ekstrakta listova četiri kultivara maslina određeni su spektofotometrijski. Ukupna antioksidativna aktivnost u listovima maslina bila je u pozitivnoj korelaciji s koncentracijom fenolnih spojeva i koncentracijom askorbinske kiseline. Dobiveni rezultati pokazuju da ekstrakt lista kultivara Oblica pokazuje najveći potencijal kao prirodni dodatak prehrani budući da je imao najveću antioksidativnu aktivnost i najveću koncentraciju ukupnih fenola koji iznimno povoljno djeluju na zdravlje ljudi i životinja.

Askorbinska kiselina (ASC) je molekula uključena u mnoge stanične procese. Kao antioksidant koji neutralizira slobodne kisikove radikale ASC je važan čimbenik biljke u borbi protiv abiotičkog stresa. Cilj rada bio je istražiti utjecaj egzogene primjene ASC na rani rast različitih genotipova crvene djeteline izložene vodnom stresu induciranim polietilen glikolom 6000 (PEG 6000) te procijeniti može li egzogena primjena ASC pozitivno utjecati na svladavanje negativnog učinka vodnog stresa. Sjeme devet genotipova crvene djeteline (eksperimentalne populacije: TPEXP1, TPEXP2, TPEXP3 i TPEXP4 ; domaći kultivari: Croatia i Nada te uvozni kultivari: Viola, Rajah i Diana) podvrgnuto je sljedećim tretmanima: 1. nabubreno u destiliranoj vodi i naklijavano na podlozi navlaženoj destiliranom vodom ; 2. nabubreno u destiliranoj vodi, te naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 ; 3. nabubreno u 0, 56 mM ASC, te naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 ; 4. naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 i 0, 56 mM ASC ; 5. naklijavano na podlozi s 15% PEG 6000 prvih 48 sati, a potom na podlozi s 15% PEG 6000 i 0, 56 mM ASC. Nakon 96 sati naklijavanja utvrđen je postotak klijavosti i izmjerena je dužina korjenčića. Utjecaj genotipa bio je značajan (p=0, 01) za postotak klijavosti i dužinu korjenčića. Utjecaj tretmana te interakcija genotipa i tretmana bili su značajni (p=0, 01) za dužinu korjenčića. Pozitivan utjecaj egzogene primjene ASC na svladavanje negativnog učinka vodnog stresa bio je u prosjeku najviši za tretman 5.

Paprika (Capsicum annuum L.) ima vrlo važnu ulogu u obrani ljudskog organizma od mnogobrojnih bolesti, zahvaljujući visokom sadržaju antioksidacijskih tvari. Brojna istraživanja provedena na paprici dokazala su prisutnost visokog sadržaja askorbinske kiseline, fenolnih spojeva, karotenoida, a samim time i visoku antioksidacijsku aktivnost. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u sadržaju ukupnih fenola, askorbinske kiseline, karotenoida i ukupne antioksidacijske aktivnosti kod morfološki različitih plodova paprike, te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Sadržaj askorbinske kiseline, ukupni sadržaj fenolnih spojeva, te ukupna antioksidacijska aktivnost plodova paprike određeni su spektrofotometrijski. Ukupna antioksidacijska aktivnost bila je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sadržajem askorbinske kiseline (r=0, 7563 ; p=0, 006), kao i sadržaj ukupnih fenola i ukupne antioksidacijske aktivnosti. Kultivar (RC) imao je najveću antioksidacijsku aktivnost (16, 37 µmol Trolox/g svj.tv.) i najveći sadržaj karotenoida (1, 62 car mg/100 g svj.tv.). Kultivar (BC) je drugi po antioksidacijskoj aktivnosti (9, 85 µmol Trolox/g svj.tv.) i sadrži najviše fenolnih spojeva (0, 91 mg galne kiseline/g svj.tv.). Vitaminom C je najbogatiji (63, 05 mg/100 g svj.tv.) kultivar (BZ), a ujedno je treći po vrijednosti antioksidacijske aktivnosti (7, 74 µmol Trolox/g svj.tv.).

Brojna istraživanja pokazala su da su plodovi jagoda bogati fenolnim spojevima te imaju antioksidativno i antiproliferativno djelovanje. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kako ekološki prihvatljivi tretmani otopinom salicilne kiseline, otopinom koloidnog srebra i ozonom utječu na antioksidativnu aktivnost plodova jagoda (Fragaria x ananassa Duch.) sorte Albion tijekom 7 dana skladištenja na 4ºC. Koncentracija askorbinske kiseline, fenolnih spojeva te ukupna antioksidativna aktivnost u plodovima jagoda određeni su spektrofotometrijski. U plodovima jagoda tretiranim otopinom salicilne kiseline, otopinom koloidnog srebra i ozonom, ukupna koncentracija askorbinske kiseline i antioksidativna aktivnost bili su veći nego u kontrolnim plodovima, što pokazuje da ovi tretmani povoljno djeluju na očuvanje kvalitete i nutritivne vrijednosti plodova jagoda tijekom skladištenja. Tretman otopinom salicilne kiseline imao je najbolji učinak, jer je rezultirao značajnim porastom koncentracije askorbinske kiseline, fenola i ukupne antioksidativne aktivnosti u plodovima jagoda.

U ovom radu ispitivan je utjecaj vrste pakiranja (staklene ili višeslojne ambalaže) i temperature skladištenja (sobna temperatura ili temperatura hladnjaka) na određene pokazatelje kvalitete voćnih sokova. U periodu od 50 dana kvaliteta voćnih sokova je praćena određivanjem količine ukupnih antocijanina, ukupnih polifenola, jabučne, limunske, vinske i askorbinske kiseline. Rezultati su pokazali da je tijekom skladištenja došlo do promjene količine antocijanina u voćnim sokovima, a pad je bio izraženiji kod sokova skladištenih na sobnoj temperaturi. Vrsta pakiranja vjerojatno nije imala veći utjecaj na očuvanje antocijanina. Sadržaj ukupnih polifenola, jabučne i limunske kiseline nije se bitno promijenio. Došlo je i do promjene količine askorbinske kiseline (vitamina C). Askorbinska kiselina bolje je očuvana u sokovima skladištenim u staklenu ambalažu u usporedbi s višeslojnim pakiranjem dok temperatura nije imala veći utjecaj na očuvanje askorbinske kiseline. Rezultati ovog rada pokazuju da se kvaliteta voćnih sokova s obzirom na količinu polifenolnih spojeva, vitamina C te ostalih ispitivanih organskih kiselina može bolje očuvati pakiranjem voćnih sokova u staklenu ambalažu i skladištenjem na nižim temperaturama (temperature hladnjaka) prije konzumacije. In this work, the influence of packaging material (glass or multilayer package) and storage temperature (room temperature or refrigerator temperature) on certain quality indicators of fruit juices was studied. The fruit juice quality was monitored during the period of 50 days by determining the amount of total anthocyanins, total polyphenols, malic, citric, tartaric and ascorbic acid. Results indicated the decrease of the anthocyanin content in fruit juices during storage, and the decrease was higher in juices stored at the room temperature. The packaging material probably didn’t have a big influence on the anthocyanin preservation. The amount of total polyphenols, malic and citric acid didn’t change significantly. The change in the ascorbic acid content (vitamin C) was observed. Ascorbic acid was better preserved in juices stored in glass bottles compared with those stored in the multilayer package. The storage temperature did not show greater influence on the ascorbic acid preservation. The results of this study showed that the fruit juice quality, based on the amount of polyphenolic compounds, vitamin C and other organic acids tested, can be better preserved by packaging in the glass package and storing at lower temperature (refrigerator temperature) before consumption.

Brojna istraživanja provedena na češnjaku (Allium sativum L.) dokazala su prisutnost antioksidacijskih i fenolnih spojeva, nekoliko sumpornih spojeva i vitamina. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u sadržaju ukupnih fenola, askorbinske kiseline i ukupne antioksidacijske aktivnosti četiri kultivara ozimoga slavonskoga češnjaka te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Sadržaj askorbinske kiseline, ukupni sadržaj fenolnih spojeva te ukupna antioksidacijska aktivnost četiri kultivara slavonskoga ozimoga češnjaka određeni su spektrofotometrijski. Genetička raznolikost kultivara ozimoga slavonskoga češnjaka značajno je utjecala na sadržaj askorbinske kiseline i ukupnu antioksidacijsku aktivnost. Ukupna antioksidacijska aktivnost bila je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sadržajem askorbinske kiseline (r2=0,64; p=0,006), dok između sadržaja ukupnih fenola i ukupne antioksidacijske aktivnosti nije utvrđena značajna povezanost. Kultivar PFO 1 imao je najveću antioksidacijsku aktivnost (8,006 μmol Trolox/g svježe tvari) i najveći sadržaj askorbinske kiseline (8,57 mg /100 g svježe tvari), a time se pokazao kao najkvalitetniji od četiri ispitivana kultivara., Numerous studies conducted on garlic (Allium sativum L.), have proved the presence of antioxidants, phenolic compounds, sulfur compounds and several vitamins. The aim of this study was to investigate the differences in the content of total phenols, ascorbic acid; total antioxidant activities of four winter Slavonian garlic cultivars, as well as establishment of correlations between these parameters. The total antioxidant activity and the content of ascorbic acid and total phenols in four cultivars of winter Slavonian garlic were spectrophotometrically determined. Genetic diversity of winter Slavonian garlic cultivars significantly affected the content of ascorbic acid and the total antioxidant activity. The total antioxidant activity significantly positively correlated with the content of ascorbic acid (r2 = 0.64, p = 0.006), while the content of total phenols and total antioxidant activity were not significantly related. Cultivar PFO 1 had the highest antioxidant activity (8.006 μmol Trolox /g FW) and the highest ascorbic acid content (8.57 mg /100 g FW), thus, the best quality of the four tested garlic cultivars.

Brojna istraživanja provedena na češnjaku (Allium sativum L.) dokazala su prisutnost antioksidacijskih i fenolnih spojeva, nekoliko sumpornih spojeva i vitamina. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u sadržaju ukupnih fenola, askorbinske kiseline i ukupne antioksidacijske aktivnosti četiri kultivara ozimoga slavonskoga češnjaka te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Sadržaj askorbinske kiseline, ukupni sadržaj fenolnih spojeva te ukupna antioksidacijska aktivnost četiri kultivara slavonskoga ozimoga češnjaka određeni su spektrofotometrijski. Genetička raznolikost kultivara ozimoga slavonskoga češnjaka značajno je utjecala na sadržaj askorbinske kiseline i ukupnu antioksidacijsku aktivnost. Ukupna antioksidacijska aktivnost bila je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sadržajem askorbinske kiseline (r 2 =0, 64 ; p=0, 006), dok između sadržaja ukupnih fenola i ukupne antioksidacijske aktivnosti nije utvrđena značajna povezanost. Kultivar PFO 1 imao je najveću antioksidacijsku aktivnost (8, 006 µmol Trolox/g svježe tvari) i najveći sadržaj askorbinske kiseline (8, 57 mg /100 g svježe tvari), a time se pokazao kao najkvalitetniji od četiri ispitivana kultivara.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi količinu vitamina C u dva stadija zrelosti paprike. Određen je udio suhe tvari te količina vitamina C u svježoj i suhoj tvari. Udio suhe tvari u plodovima testiranih kultivara u stadiju tržne zrelosti ploda bio je u rasponu od 5, 85 % do 7, 26 %, dok je u stadiju fiziološke zrelosti bio u rasponu od 8, 50 % do 8, 91 %. Količina vitamina C je kod različitih kultivara u stadiju tržne zrelosti varirala od 71, 82 do 139, 44 mg/100g svježeg ploda. Zabilježen je značajan porast količine vitamina C pri prijelazu iz tržne u fiziološku zrelost u kojoj je ona kod različitih kultivara bila u rasponu od 152, 91 do 221, 83 mg/100 g svježeg ploda. Pri prijelazu iz tržne u fiziološku zrelost dolazi do povećanja udjela suhe tvari te povećanja količine vitamina C.

Češnjak (Allium sativum L.) ima značajnu ulogu u obrani ljudskog organizma od različitih bolesti, zahvaljujući visokom sadržaju antioksidacijskih tvari. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u sadržaju ukupnih fenola, askorbinske kiseline i ukupne antioksidacijske aktivnosti četiri kultivara ozimog slavonskog češnjaka, te utvrditi postojanje korelacija između tih parametara. Sadržaj askorbinske kiseline, ukupni sadržaj fenolnih spojeva, te ukupna antioksidacijska aktivnost četiri kultivara slavonskog ozimog češnjaka određeni su spektrofotometrijski. Genetička raznolikost kultivara ozimog slavonskog češnjaka značajno je utjecala na sadržaj askorbinske kiseline i ukupnu antioksidacijsku aktivnost. Ukupna antioksidacijska aktivnost bila je u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa sadržajem askorbinske kiseline (r=0, 6495 ; p=0, 006), dok između sadržaja ukupnih fenola i ukupne antioksidacijske aktivnosti nije bila utvrđena značajna povezanost.

Cilj istraživanja bio je utvrditi količinu vitamina C u dva stadija zrelosti paprike. Određen je udio suhe tvari te količina vitamina C u svježoj i suhoj tvari. Udio suhe tvari u plodovima testiranih kultivara u stadiju tržne zrelosti ploda bio je u rasponu od 5, 85 % do 7, 26 %, dok je u stadiju fiziološke zrelosti bio u rasponu od 8, 50 % do 8, 91 %. Količina vitamina C je kod različitih kultivara u stadiju tržne zrelosti varirala od 71, 82 do 139, 44 mg na 100g svježeg ploda. Zabilježen je značajan porast količine vitamina C pri prijelazu iz tržne u fiziološku zrelost u kojoj je ona kod različitih kultivara bila u rasponu od 152, 91 do 221, 83 mg na100 g svježeg ploda. Pri prijelazu iz tržne u fiziološku zrelost dolazi do povećanja udjela suhe tvari te povećanja količine vitamina C.

The effect of supplementing antioxidants, ascorbic acid (AA) and dimethyl sulfoxide (DMSO) following diminazene administration in T. brucei infected rats was studied by assessing weight gain, survivability, parasitemia and plasma protein levels. The first group (I) of five rats was uninfected. Four additional groups of five rats per group were infected with T. brucei. One of the infected groups (II) was left untreated while the remaining three groups (III, IV and V) received 3.5 mg.kg-1 of diminazene aceturate intramuscularly. One of the three diminazene treated groups (III) received no supplements, while the remaining two received daily oral supplements of 0.5 g.kg-1 DMSO (group IV) and 100 mg.kg-1 AA (group V). Antioxidant supplements were initiated on the day of diminazene treatment. The daily requirements of antioxidants were dispensed in small volumes of drinking water. Fresh water was given to the animals after the drug solutions were exhausted. Overall weight gain in the groups were 208.35% (uninfected), 25.86% (infected; untreated), 208.71% (diminazene/DMSO), 155.94% (diminazene alone) and 166.75% (diminazene/AA). Weight changes were inversely related to parasitemia level in the infected, untreated group. Survival rates were 100% (uninfected); 0% (infected, untreated); 0% (diminazene alone), 25% (diminazene/DMSO) and 80% (diminazene/AA). By day 21 post treatment, parasites re appeared in all treated groups with the diminazene group recording the highest parasitemia (2.51×108 compared to 1.25×108 and 3.98×107 trypanosomes/mL of blood in the diminazene/DMSO and diminazene/AA groups respectively). Plasma protein levels were significantly (P < 0.05) reduced in infected rats, but regained normal values following treatment. AA and DMSO supplements were superior to diminazene alone in improving weight gain and survival - two desirable outcomes in trypanosomosis., Učinak dodavanja antioksidanata, askorbinske kiseline (AK) i dimetil sulfoksida (DMSO), nakon primjene diminazena istražen je u štakora zaraženih parazitom T. brucei. Analizirana su obilježja prirasta, preživljavanja, parazitemije i razine bjelančevina u plazmi. Prva skupina (I) od pet štakora bila je nezaražena. Četiri skupine po pet štakora bile su zaražene parazitom T. brucei. Jedna od zaraženih skupina (II) nije bila liječena dok su preostale tri (III, IV i V) primile 3,5 mg.kg-1 diminazen aceturata, intramuskularno. Jedna od tri liječene skupine (III) nije primila dodatak dok su preostale dvije primile oralno dnevne dodatke 0,5 g.kg-1 DMSO (skupina IV) i 100 mg.kg-1 AK (skupina V). S dodavanjem antioksidanata započelo se na dan liječenja diminazenom. Dnevne potrebe za antioksidantima su razdijeljene u male količine vode za piće, a svježa voda davana je životinjama nakon što je nestalo otopine lijeka. Ukupni prirast u skupinama iznosio je 208,35% (neinfi cirani), 25,86% (infi cirani; neliječeni), 208,71% (diminazen/DMSO), 155,94% (samo diminazen) i 166,75% (diminazen/AK). Promjene u tjelesnoj masi bile su u obrnutoj vezi s razinom parazitemije u zaraženih neliječene skupine. Stopa preživljavanja bila je 100% (nezaraženi); 0% (zaraženi, neliječeni); 0% (samo diminazen), 25% (diminazen/DMSO) i 80% (diminazen/AK). Do 21 dan nakon liječenja paraziti su se ponovno pojavili u svih liječenih skupina pri čemu je u skupini liječenih diminazenom zabilježena najviša parazitemija (2,51×108 u usporedbi s 1,25×108 i 3,98×107 tripanosoma/mL krvi kod diminazen/DMSO i diminazen/AK skupina). Razine bjelančevina plazme bile su značajno (P

U radu je ispitan utjecaj različitih dodataka tekućem šećeru s obzirom na mogućnost odgode i/ili sprječavanja naknadne kristalizacije. Promjene na uzorcima tekućeg šećera praćene su mjerenjem pH vrijednosti, boje, količine invertnog šećera, masene koncentracije suhe tvari saharoze te mikrobiološkom analizom uzoraka. Nakon provedenih preliminarnih istraživanja, odabrani dodaci za inhibiciju naknadne kristalizacije tekućeg šećera su limunska i askorbinska kiselina u različitim masenim udjelima. Za praćenje promjene boje i količine invertnog šećera korištene su standardne ICUMSA metode; masena koncentracija suhe tvari saharoze očitavana je direktno na refraktometru, a za mikrobiološku analizu uzoraka korištena je ICUMSA metoda membranske filtracije. Kristalizacija odabranih uzoraka izazvana je cijepljenjem uzoraka kristalima saharoze te njihovim hlađenjem. Uzorci s dodatkom askorbinske kiseline nisu dali zadovoljavajuće rezultate s obzirom na odgodu i/ili sprječavanje naknadne kristalizacije. Za razliku od njih, uzorci s dodatkom limunske kiseline daju zadovoljavajuće rezultate u pogledu odgađanja kristalizacije, a rezultati analiza uzoraka pokazuju kako oni i dalje udovoljavaju važećim pravilnicima s obzirom na sadržaj invertnog šećera, pH vrijednost i mikrobiološku ispravnost. Provedeno je i mjerenje s ciljem izračuna gubitaka topline kroz stijenku uređaja za otapanje tekućeg šećera. Izračun pokazuje da je izolacijom uređaja gubitak topline smanjen za 87,42 %. The graduate work examined the influence that additives have on recrystallization of liquid sugar considering postponing as well as preventing recrystallization. Samples changes were monitored troughout the analysis of pH value, colour, invert sugar concentration, sucrose dry substance concentration as well as microbiologial analysis. Selected additives for liquid sugar recrystallization inhibition were citric and ascorbic acid, added in different proportions. For colour and invert sugar concentration analysis, standard ICUMSA methods were used; sucrose dry substance concentration was measured directly using refractometer and ICUMSA membrane filtration method was used for microbiological analysis. Samples crystallization was triggered by sucrose crystals inoculation and additionally by cooling. Samples with added ascorbic acid did not give favorable results considering postponing or preventing recrystallization. However, samples with added citric acid indicate that recrystallization can be postponed in the way that the samples analysis results still meet regulations considering invert sugar concentration, pH value and microbiologial safety. Within graduate work measurements were carried out on the outside wall of the machine for liquid sugar production. Based on the measurements and heat loss calculations, it can be concluded that the wall isolation reduces energy loss for 87,42%.

Self-assembled hybrid organo-silica sol-gel materials are rapidly expanding for newand novel applications. The microporous solid silica matrix was used as a carrier for the controlled release of ascorbic acid (AA), selected as cargo molecule. One-step synthesis procedure was optimized for the preparation of silica–molecule composites by using tetraethoxysilane and methyltrimethoxysilane as precursors. The hydrophobic silica xerogel matrices were characterized by Fourier transform infrared spectroscopy (FTIR) and X-ray diffraction. Specific surface area and porosity parameters were determined by Brunauer-Emmett-Teller (BET) technique and the matrix surface morphology by scanning electron microscopy (SEM). The observed release pattern could be interesting for the development of AA-fortified food and for use in food packaging., Hibridni, organsko-silikatni sol-gel materijal sve se više primjenjuje u prehrambenoj industriji. Stoga je kao nosač za kontrolirano otpuštanje askorbinske kiseline upotrijebljen mikroporozni čvrsti silikatni matriks. Optimirana je jednostupanjska sinteza kojom su dobiveni silikatni kompoziti uz pomoć prekurzora: tetraetoksisilana i metiltrimetoksisilana. Matriksi su hidrofobnog silikagela okarakterizirani Fourier transformiranom infracrvenom spektroskopijom (FTIR) i difrakcijom X-zraka. Specifična površina i poroznost matriksa ispitane su Brunaer-Emmett-Teller (BET) metodom, dok su morfološka svojstva površine matriksa određena skenirajućim elektronskim mikroskopom (SEM). Utvrđeno je da se askorbinska kiselina ovako može upotrijebiti za proizvodnju hrane s dodanom vrijednošću, te za pakiranje prehrambenih proizvoda.

U diplomskom radu opisan je razvoj te postupak optimizacije metode određivanja askorbinske kiseline primjenom protočne analize injektiranjem uz spektrofotometrijski detektor. Metoda je temeljena na ukupnoj reakciji koja se sastoji od: reakcije redukcije Fe(III) koju vrši askorbinska kiselina i reakcije formiranja kompleksa Fe(II) koji je proizašao iz reakcije redukcije s ligandom 2, 4, 6-tripiridil-s-triazinom. Nastali stabilni kompleks Fe(TPTZ)22+ bilježi se pri njegovom apsorpcijskom maksimumu ( = 593 nm). Univarijantnom metodom odabrani su optimalni kemijski parametri i optimalni parametri protočnog sustava te je temeljem toga konstruirana krivulja umjeravanja čijom je regresijskom analizom utvrđena jednadžba pravca: y = 3, 14 × 104 x  0, 0007. Postignuta je linearnost u području koncentracija analita od 8, 0  108 mol L1 do 1, 0  10−5 mol L1, te su određene granica dokazivanja (2, 4  108 mol L1) i granica određivanja (8, 0  10−8 mol L−1). Razvijena metoda je jednostavna, brza (ostvaruje učestalost od 180 uzoraka na sat), osjetljiva te ponovljiva (relativno standardno odstupanje, RSO = 0.8%, n = 100) i selektivna. Uobičajene preteče tvari u farmaceutskim pripravcima ne utječu na analizu askorbinske kiseline. Ova ekonomična metoda primjenjena je za određivanje askorbinske kiseline u farmaceutskim pripravcima već u količinama od nekoliko desetaka pikomola.