Search

Although relatively underresearched, cartographic design and art, particularly semiotics of maps within the broader category of aforementioned design, can offer an abundant field for a survey of presentation, representation and identity. The pursuit of the manifestations of the Other on old maps may reflect on views and perspectives of the early modern cartographers, mirrored in their images of the distant and fairly unknown lands and people. Regarding maps as a communication channel or a tool, this paper tends to offer a transdisciplinary (geographic, historic, literary, artistic) but also transgenre (including several sorts of both graphic and narrative sources) ; diachronic as well assynchronic insight into the content of early modern nautical charts. Apart from their controversially utilitarian purpose, they also served as graphic conceptions or imagery of the early modern Eastern Adriatic area and cartographic reflections on its people (inhabitants) (Campbell, 1987 ; Sheehan, 2012 ; 2014). After its long-lasting ancient and medieval belonging to the western (Roman and Christian) civilization and way of life, and due to its geostrategic position on the political and cultural frontiers of “Europe”, Croatian eastern Adriatic shores endured the Ottoman penetration starting from the 16th century onward. Besides being on the Bulwark of Christendom (Antemurale Christianitatis), and experiencing various political subjections during the times of conflict between the Christian West and the Muslim East, this borderland area was also a conflict zone of various influences, including cartographic ones. Therefore, this qualitative comparative analysis of the selected maps (nautical charts in particular) and the corresponding narrative sources (like travelogues) aims to contextualize such physical and ideological bordering experience with several symbolic iconographic map elements that communicated the identity of the land and its population mostly from the perspective of foreign mapmakers. Since the selected sources are primarily nautical charts of the time, the importance of supplementary decorative images to these navigation tools is to be revealed. Considering these nautical charts as communication tools but also as instruments for learning about geography, as well as means of modifying perception, the European understanding of these seas and lands depended significantly on such sources. Regardless of their artistic value, the very content of analysed decorations as supplement artistic images on nautical charts is compared within the theoretical approach of “Neo-imagology” (Leerseen, 2009 ; Pageaux, 1983) and the concept of the Other. While cartographic representations of the Other can testify to the transcultural (or intercultural) migration of ideas and identify communication channels, the authors follow the prevalence of particular identities of these territories /inhabitants as a specific rendition of image of the Other ascribed to them by the foreign mapmakers in the process of expressing their self-consciousness. Among some other early modern cartographic decorative and imagological elements on nautical charts which could also carry ideological/political/cultural or any other symbolic messages, like compass roses, correlated rhumbs, scale-bars or images of patron saints, the focus of this research is on graphic descriptions of local lands (terrestrial landscape markers), landscape designs, botanic and zoological composition, and representation of people. Although unnecessary for practical navigation and orientation, these artistic graphic elements could bring out certain stereotypes but can usually describe the Other even better. Varying from partly or fully geographically accurate, to historically misinterpreted, modified by prejudices of various sources or completely inaccurate if not wrongly attributed, these characteristic have been reflected in the artistic features of Adriatic nautical chart of various origin. Either from the Venetian perspective of isolario-makers, Ottoman work of Piri Reis, or even through the eyes of French or other Western European nautical chart makers (e.g. Vallard’s atlas made by unknown author from 1547), the charts of the Adriatic were richly and vividly illustrated and decorated. A variety of comprehensive sailing or general maritime information testify to the Adriatic’s position of a picturesque cultural crossroad between the East and the West, with various influences within the framework of the early modern transcultural relations, exchange of ideas, and cultural networking. Representations reflect various influences and levels of understanding of the south-eastern European area and cognition of its people since for some authors (those more distant or unfamiliar with the area) this was to a certain extent an “orientalised” and/or idealised” Terra Incognita. In addition to other factors, its visualization is also dependent on general knowledge of physical and human geography of the South Eastern Europe. Detected symbols are mutually correlated to reveal the diversity of messages they communicate, the cultural background of the selected artistic representation, but also the traces of collaborative and shared mapmaking practices among different cartographic traditions.

Istraživanjem se nastojalo utvrditi kako su nizozemski kartografi prve polovice osamnaestoga stoljeća prikazivali Slavoniju. Premda je Nizozemska bila poznati centar kartografske produkcije, prije svega u 16. i 17. stoljeću, slabije je poznato kako su nizozemski kartografi prikazivali prostor hrvatskih zemalja. S obzirom na to da su raspolagali s manje praktičnoga znanja o jugoistočnoeuropskoj pograničnoj regiji poput Slavonije, ovo je istraživanje usmjereno na ispitivanje načina i opsega primjene specifičnih kartografskih dosega te tradicije, odnosno na propitivanje posljedica nedostatka provjerljivih informacija o prostoru kojim su se bavili u svojim radovima. Stoga su u ovoj transdisciplinarnoj analizi izabrane nizozemske karte i uspoređene s habsburškima, koje su se temeljile na preciznijim terenskim podatcima iz Slavonije ili čak rezultatima izmjera vojnih inženjera. Dodatna komparacija s kartama francuskih kartografa, koji su jednako kao i Nizozemci bili “daleki”, odnosno politički manje zainteresirani za prostor Slavonije, uključena je u istraživanje s ciljem stvaranja šire slike prostora., This study seeks to find out in what ways the Dutch cartographers of the first half of the eighteenth century depicted the region of Slavonia. Although it is generally known that the Low Countries represented the centre of cartography especially in the sixteenth and seventeenth centuries, little attention has been paid to the Dutch cartographic tradition of the eighteenth century in relation to the Croatian lands. Since the Dutch had less practical knowledge about the Southeastern European bordering region of Slavonia, this research reveals how their cartographers adhered to their original cartographic tradition and how they dealt with the deficiency of direct verifiable information, especially regarding significant cartographic changes of the time. This transdisciplinary analysis thus compares selected Dutch and Habsburg maps, the latter being based on more accurate information and even military engineers’ surveys of Slavonia. The further comparison with the French mapping mode, being similarly “distant” and/or politically less interested in Slavonia like the Dutch, aims to offer a wider picture.

U fokusu su ovog interdisciplinarnog istraživanja likovni prikazi na kartama svijeta izrađenima tijekom srednjeg i ranog novog vijeka. Bez obzira bile one izrađivane u ideološko-reprezentacijske svrhe kao srednjovjekovne O ili T karte, ili pak u funkciji praktične plovidbene svrhe kao portulanske karte i potom ranonovovjekovne pomorske karte (tada poznatoga) svijeta u sitnijem mjerilu, osim standardnih informacija geografsko-kartografskog sadržaja, krasila ih je i grafička kvaliteta te bogat ilustrativni (likovni) sadržaj. On je, osim o namjeni i o korisniku karte, ovisio i o dostupnim geografskim znanjima s jedne te ekspertizi (vještini) autora karte s druge strane. U ovoj su kratkoj sinkronijskoj, ali i dijakronijskoj komparaciji izabranih ikonografskih elemenata sa starih karata svijeta, s djelomičnim osvrtom na prostore hrvatskih zemalja na njima, uočeni određeni kontinuiteti u prikazu poznatih i manje poznatih krajeva kroz epohe, kao i značaj prijenosa svjetonazorskih informacija koje su se kartom komunicirale i diseminirale., This interdisciplinary research is focused on visual images on maps of the known world spanning from the medieval to the early modern period. Regardless of their purpose, which could range from ideological representations of the medieval world, as were O or T maps, to practical sailing maps like portolan charts and other early modern nautical charts of the (already known) world in a smaller scale, they carried the standard scope of geo-cartographic data and content. Besides, they offered a rich illustrative component of respectable graphic quality. This depended on the purpose of the map, as well as the geographical knowledge of its author on one hand and on the skill and expertise of its creator on the other. Through this short synchronic and diachronic overview of the iconographic elements of Old World maps, especially in respect to Croatian lands, some chronological continuities of cartographic presentation were revealed. The spread of ideas and ideologies communicated and disseminated by these will also be discussed.

Dugotrajne su ekonomske, demografske i ekološke devastacije, izazvane mletačko-osmanskim ratovima na sjevernodalmatinskom pograničju u ranom novom vijeku u znatnoj mjeri oblikovale njegov društveni i gospodarski razvoj. S obzirom da su okolnosti izazivale rast migracijskog potencijala, u radu će se ukratko predstaviti različiti obrasci prostornoga kretanja ; od tipa, oblika i smjera migracija, do njihovog dosega, motiva i intenziteta. Izabrana arhivska građa različite provenijencije će u usporedbi s dostupnom sekundarnom literaturom poslužiti za interdisciplinarnu kvalitativnu analizu s ciljem rekonstrukcije temeljnih migracijskih pravaca. Djelom će se, ovisno o raspoloživim izvorima, procijeniti učestalost i intenzitet prostornog kretanja. S obzirom na složenost prostorne organizacije i specifičan pravni položaj Mletačke Dalmacije na geostrateško-politički i ekološki nestabilnom (krškom nizinskom) prostoru, u fokusu će biti cijeli spektar različitih modaliteta lokalnih i prekograničnih kretanja (bilo odseljavanja, doseljavanja ili povratničkih migracija) te njihov utjecaj na daljnje oblikovanje tog povijesnog prostora u ekohistorijskoj perspektivi. Primarni generator migracija bili su sami ratovi, ali i cijeli spektar različitih gospodarskih djelatnosti koje su iziskivale kretanje, bilo kroz strukovne zakonitosti i način života dionika određenih privrednih grana ili kroz doseljavanje obnašatelja raznih administrativnih ili vojnih poslova i službi odnosno pravno-posjedničkih namjesništava. Prevladavajuće obilježje je, uz značajno odseljavanje, bila kontinuirana demografska nestabilnost te stalna izmjena obrađivača napuštenih posjeda. Premda je demografski deficit potaknuo intenzivnije imigracije na mletačku Novu i Najnoviju stečevinu, a doseljavanje se morlačkih stočara s osmanskog serhata čak poticalo povlasticama, ciljana kolonizacija često nije davala rezultata. Slika prostornog kretanja usložnjavala se lokalnim seljenjem pojedinaca, cijelih obitelji ili zajednica između susjednih sela (unutar granica Mletačke Dalmacije), ali i prekograničnim, iz sjeverne Italije. Izvori upućuju na zaključak da u inicijalnoj fazi doseljavanje nije imalo dominantan utjecaj na kratkoročne gospodarsko-društvene ili zdravstveno- melioracijske promjene u okolišu. Dugoročno je pak redistribucija polunomadskog vjersko-etnički drugačijeg demografskog konglomerata u ekonomsko- ekološkom, ali i u etnički-konfesionalnom smislu ostavila znatniji otisak u prostoru.

Pandemije različitih bolesti, kako tijekom povijesti tako i u novije vrijeme, nisu samo zdravstvena prijetnja nego imaju učinak na funkcioniranje svih segmenata društva unutar granica nacionalnih država, ali i preko njih, utječući stoga i na mogućnosti različitih vrsta prostorne pokretljivosti stanovništva i migracija. U radu se problematizira pitanje pandemija i migracija iz povijesne perspektive, te suvremene, u kontekstu aktualne pandemije izazvane virusom SARS-CoV-2. Pritom se kombiniraju povijesni uvidi u različite upravljačke i političke sustave u Europi i Hrvatskoj koji su tražili odgovarajuće mjere za sprečavanje širenja zaraznih bolesti sa stanjem u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19. Glavni je cilj rada raspraviti osnovne načine upravljanja i kontrole bolesti u odnosu na migracije u različitim društvenopovijesnim kontekstima. Pritom se identificiraju i uspoređuju povijesni obrasci i suvremene mjere sustava preventivne kontrole, uzimajući u obzir širi društveni kontekst i specifični položaj migranata. Ograničenja prekograničnih kretanja i putovanja te uvođenje karantenskih mjera uzrokovanih širenjem bolesti COVID-19 odrazili su se na funkcioniranje brojnih sektora u gospodarski razvijenim zemljama oslonjenih na migrantski rad, ali i na globalizirani svijet općenito. Stoga je naglasak u radu stavljen na učinke pandemije bolesti COVID-19 na međunarodne radne migracije, ali i na prisilne migracije budući da su pojedine kategorije migranata posebno izložene zarazi. Uz navedeno analizira se i učinak mehanizama upravljanja pandemijom na razvoj stavova javnosti prema imigrantima te se pokušava dati odgovor na pitanja: hoće li slabija propusnost i zatvaranje državnih granica te gospodarska kriza izazvana pojavom pandemije bolesti COVID- 19 jačati ksenofobiju, diskriminaciju i nacionalizam te kakve posljedice na ljudska prava migranata (pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na obrazovanje, pravo na informacije i dr.) mogu imati mjere suzbijanja pandemije.

U kontekstu geo-političkih okolnosti, od mletačko- osmanskih sukoba i ratnih (ekonomskih, demografskih ili ekoloških) devastacija, preko specifičnoga pravnog položaja mletačke Dalmacije, povezanog uz ekonomska ograničenja, primjerice u trgovini soli, pa do ekoloških specifičnosti nizinskoga krškoga, ali i plodnog prostora Vranskoga posjeda, razvila se cijela lepeza različitih gospodarskih djelatnosti. Strukovne zakonitosti i način života zaposlenika tih privrednih grana, kao i obnašatelja raznih administrativnih službi odnosno pravno- posjedničkih namjesništava kojima su osiguravali egzistenciju, oblikovali su svakodnevicu stanovnika Ravnih kotara i Bukovice u 17. i 18. stoljeću. Sudionici u određenim ekonomskim djelatnostima ili pravno-administrativnim poslovima su upravo zbog prirode svoga posla razvili specifičan način života. On se razlikovao od grane do grane djelatnosti, odnosno vrste službe, ali je ujedno ovisio i o staleškim pozicijama tj. društvenom statusu pojedinca s jedne, odnosno udaljenosti od opasnoga višegraničja s druge strane. Pritom su povoljniji pravni status ili druge beneficije bili „krojeni“ modelom društvenoga sustava. Primjer je položaj i politička moć grofa Francesca Borellija iz Verone, kao korisnika vranskog laudemija. On je svojoj obitelji upravo na osnovu plemićkog pravnog i s njime vezanog ekonomskog statusa mogao osigurati primjerenu kvalitetu života u sigurnijem, zdravijem i ugodnijem urbanom ambijentu Biograda, bez obzira na posjede u vranskim močvarnim selima. S druge je strane morlačke stočare, koji su kao pomoćne protuosmanske vojne jedinice planski naseljeni na ispražnjena selišta, od sklanjanja na sigurnije, zdravije ili ugodnije mjesto za život dijelio upravo njihov nizak društveni status, čak i unatoč inicijalnim beneficijama koje su im serdari ili oni sami dobili kao naknadu zbog preseljenja iz osmanske (bosanske ili bukovičke) unutrašnjosti. Te je dvije krajnosti doseljenika u Ravne kotare pratio i veliki raskorak u kulturi života koji su vodili. Obilježavala ju je u jednom slučaju trajna nesigurnost, siromaštvo, bolesti i strah od ratnih stradanja (Morlaci), a u drugom raskoš plemenitaškoga života u urbanim središtima, koja je Borellijevima omogućila da se bave znanošću, kulturom i promišljanjem fiziokratskoga razvoja sela koja su dobili na upravljanje. Kratak pregled različitih gospodarskih djelatnosti, službi i poslova te specifičnog načina života stanovnika koji ih je pratio u ovom će radu imati svrhu identifikacije migracijskog potencijala koje su zabilježene ekonomije odnosno službe razvijale, bilo da se radilo o doseljenicima ili iseljenicima iz sjeverne Dalmacije. Dodatni će fokus ovog istraživanja biti na pitanjima koji su sve obrasci dnevnih, sezonskih ili trajnih migracija postojali, koji su motivi migrante pokretali na kretanje te kako su migracijski podaci zabilježeni u povijesnim izvorima.

The paper offers an interdisciplinary insight into several aspects of the early modern bordering and belonging on the Adriatic Sea using the symbolic elements in cartography. Qualitative analysis of selected nautical charts will primarily focus on the intertwining of their practical sailing purpose as the tool with the symbolic communication capacities of its graphic decorative elements. As thematic maps with the clearly defined utilitarian purpose, nautical charts were also equipped with the orientation facilitating compass roses and rhumbas. Along with the pragmatism of its practical purposes, the Adriatic charts were abundant with the rich symbolism, primarily graphical aesthetics of the compass rosses. Due to its geostrategic position on contacting and conflicting European South- Eastern Frontier and long lasting unstable political subjections, this multi-border space experienced a continuous pressure of being the battlefield of influences. On the majority of the Adriatic charts made in some of the most prominent Mediterranean cultural centres the fleur-de-lis and the cross as the most common decorative elements determining the cardinal compass points were detected. This symbolic testimony of cultural and religious belonging of the Adriatic to the European navigation basin has also implied its participation to the same scope of social and economic development. Quite contrary, the charts of the Ottoman mapmakers have not revealed religious symbols. Therefore, these confronting times of the Christian West and Muslim East, with one of its clashing but also exchanging areas exactly in the Adriatic were characterized by the attempt of the mapmakers of the different western cartographic traditions to graphically prove that this part of the Mediterranean is belonging to the Christian sphere of influence and tradition. The absence of the same map elements on the Ottoman side suggests that the Western imagological and communication capacities of the cartographic media were oriented to a significantly broader (or different) audience.

The paper aims to explore the role of the early modern cartographic decorative and imagological elements, used for practical navigation (e.g., orientation), as well as carriers of ideological/political/cultural or any other symbolic message. The artistic features of the cartographic content on charts of various provenance (Venetian on one hand and Ottoman on the other) of the Adriatic Sea, primarily compass roses or graphical element of sailing-boats, saints, animals or (terrestrial) landscape markers were correlated in order to reveal the diversity of messages they communicate. However, a short overview of the subjecy indicates a confronting narrative of the two distinct state cartographies on the Adriatic in the time of the Sultan Suleiman el Kanuni, the Ottoman of Piri Reis and the Venetian one of the Italian famous isolario- makers. Also, the research provides insights into the elements of collaborative and shared mapmaking practices.

U reprezentativnom nizu monografija Velike geografije Hrvatske, knjiga Povijesno-geografske odrednice razvoja Hrvatske treće je kapitalno izdavačko ostvarenje. Obrađuje zemljopisni prostor, prostorne mijene i relevantne procese koji su ga određivali tijekom vremena – od prapovijesnih razdoblja do najbliže, donedavne prošlosti s naznakama suvremenih preobrazbi i prostornog razvoja u Republici Hrvatskoj. Na otprilike 380 stranica autori razmatraju i javnosti, znanstvenoj i široj, predstavljaju činjenice o važnosti geografskih procesa i promjena u prostoru posebice važnih za obitavanje i opstanak ljudskih zajednica i njihov razvoj. Stoljetne mijene i zbivanja u oblikovanju krajolika, rasporedu stanovništva, teritorijalnom ustroju, geopolitičkim i gospodarskim prilikama i odnosima bitan su pokazatelj susljednog razvoja državnog prostora Hrvata od njihova doseljenja do početka trećeg tisućljeća. Na osnovi iscrpnih znanstvenih spoznaja, brojne pisane građe i literature, knjiga s geografskog motrišta donosi temeljne činjenice, pokazatelje i spoznaje o Hrvatskoj i Hrvatima kroz zbivanja u prostoru i vremenu. Uz relevantne popise literature, u približavanju pojmova i građe čitateljima pomažu kazala zemljopisnih i osobnih imena.

U radu je predstavljena privatna zbirka karata i starih knjiga bibliofila i kolekcionara Ewalda Felbara, koji na temelju visokih kartografskih i bibliografskih standarda sakuplja, obrađuje, prezentira i promovira građu vlastite zbirke. U najvećem dijelu radi se o kartografskim primjercima koji prikazuju prostor hrvatskih povijesnih, ali i nekih susjednih zemalja. Kao Austrijanac koji je podrijetlom vezan uz hrvatski i slovenski prostor, vlasnik zbirke nastoji omogućiti istraživačima i ostalim zainteresiranim korisnicima pristup rijetkoj građi iz vlastite zbirke posredstvom digitalnih medija i suradnje s hrvatskim nacionalnim arhivima i knjižnicama virtualnim putem. Takav pristup nacionalnoj baštini u privatnom vlasništvu kao javnom dobru uključuje dio postavki otvorenoga pristupa i otvara sasvim nove mogućnosti korištenja građe privatnih zbirki, osobito u vremenima kada je zbog javnozdravstvenih mjera ionako ograničena mobilnost i pristup arhivskoj građi.

Researchers from the Scientific Department for Migration and Demographic Research of the Institute for Migration and Ethnic Studies prepared a document Pandemic and Migration in which they review the changes caused by the COVID-19 pandemic in the field of migration and methods of managing and controlling epidemic diseases applied throughout the history. After the introduction, the second chapter of the document deals with the topic of pandemics and migration from a historical perspective providing an analysis of public health protection measures aimed at combating epidemics and establishing sanitary cordons. The third chapter is focused on the COVID-19 pandemic and migration, especially on the labour and forced migration, and to the presentation of the socio- demographic characteristics of the population at risk of COVID-19. The fourth chapter discusses the emergence of xenophobia, discrimination and nationalism in Europe and the world due to the COVID-19 pandemic.

Globalnom pandemijom nametnuti procesi fizičkoga distanciranja danas vode propitivanju klasičnoga pristupa institucijama i specijaliziranim zbirkama izvorne arhivske građe, odnosno traženju virtualnog pristupa u cilju veće i javnozdravstveno sigurnije dostupnosti. Kako kartografski izvori zahtijevaju složeni multidisciplinarni pristup, građa privatnih zbirki može doprinijeti očuvanju, proučavanju i prezentaciji hrvatske kulturne baštine samo uz pretpostavku prethodne prilagodbe digitalnom mediju (kroz digitalizaciju i umrežavanje). Dodatna je prednost tako uređenih zbirki mogućnost povezivanja s velikim nacionalnim specijaliziranim institucijama, posredstvom kojih mogu jednostavnije doprijeti do krajnjeg korisnika te osigurati pomoć u stručnoj obradi građe, čuvanju, restauraciji, izlaganju, diseminaciji ili promociji. Sveopći porast pristupa informacijama kartografskih portala ide na ruku i znanstvenicima, studentima i profesorima, ali i ukupnoj zainteresiranoj javnosti. Istraživanje se temeljilo na kartografskim zbirkama Drage Novaka (Zbirka Novak) i Ewalda Felbara (Collectio Felbar), koje su, sukladno odlukama njihovih utemeljitelja tematski slične, ali i bitno različite u pristupu građi. Promatrajući izabrane privatne zbirke zamjetni su različiti obrasci pristupa fenomenu „otvaranja“ zbirki, posebno kada pojedini privatni kolekcionari surađuju s profesionalnim timovima institucionaliziranih stručnjaka u savjetodavnom ili logističkom smislu.

Suvremeni epidemiološki odgovor na pojavu nove bolesti (COVID-19) i prateći socio-ekonomski fenomeni pojave straha i ograničenja slobode kre- tanja povod su ovom osvrtu na povijesne primjere koji otkrivaju kako su se različiti političko-upravni sustavi na prostoru hrvatskih zemalja nosili sa sličnim problemima. Zaraze su ovdje kružile od antike, posebno u vrijeme ratnih pustošenja i osmanskih ratova, praćenih neimaštinom i glađu. Nji- hovom širenju pogodovala je prostorna mobilnost predmodernih društa- va, od hodočasničkih migracija, preko ratova i kretanja vojski do trgovačke aktivnosti. Krize uzrokovane bolestima, među kojima je najsmrtonosnija i najbolje zabilježena bila kuga, izazivale su velike promjene u organizaciji svakodnevice. Nameće se pitanje koliko je naše iskustvo nezapamćeno od- nosno kako su izgledale “koronakrize” drugih epoha? Već se od srednjeg vijeka, bez jednoznačne dijagnostike i učinkovitoga lijeka, odvajanje obo- ljelih ograničavanjem kretanja nametnulo kao naučinkovitija mjera zau- stavljanja širenja kuge. Suprotno nehumanoj praksi zazidavanja bolesnih i spaljivanja njihovih kuća u cilju zaštite života zdravih stanovnika, Dubro- vačka Republika je 1377. temeljem racionalnog empirijskog iskustva svojih vlastelina-trgovaca uvela potpuno oprečan javnozdravstveni sustav zaštite – karantenu. Očitovao se u preventivnom odvajanju potencijalno zaraženih ljudi i roba te njihovom zadržavanju na 40 ili 21 dan u izoliranim građevi- nama sa svrhom očuvanja trgovine i pomorstva. Lokalne zajednice su pro- blem bolesnih rješavale crkvenom ili komunalnom institucionalizacijom tj. karitativno- medicinskim zbrinjavanjem potrebitih i marginalnih članova društva (bolesnih, siromašnih, napuštenih i starih) u hospitale, ubožnice i bratovštine, hospicije i trgovačke raštele, leprozorije, lazarete ili nahodišta. Preduvjet širenju zaraznih bolesti i njihovih razarajućih posljedica danas je intenzivan interkontinentalni promet te se uviđa da učinkovita borba protiv novih pandemija nije moguća bez teških ekonomskih posljedica za global- no gospodarstvo. Naime, usprkos razvoju medicine i potencijalnom procje- pljivanju recentno je iskustvo ukazalo na krhkost sustava zaštite odnosno potvrdilo da prostorna izolacija uz ograničavanje mobilnosti stanovništva ostaje najučinkovitije rješenje u borbi protiv nepoznatih zaraza.

Knjiga se sastoji od dva glavna dijela, prvoga o povijesti kartografije Hrvatske te njezinom utjecaju na nastanak Zbirke Novak. Drugi dio knjige je katalog odabranih karata s ilustracijama i opisima te popis cjelokupne kartografske građe Zbirke Novak u NSK

The authors deal with selected aspects of past and present border shaping processes in Croatia, regarding primarily its historical and sociological perspective. They tempt to contextualize the circumstances under which the boundaries between countries are established, maintained and changed. As socially constructed phenomena, the boundaries change their meaning over time, aiming to exclude the Others / Strangers and to determine the belonging. They are under ambivalent pressure of limitations, divisions, conflicts and exclusions on ethnic or national level on one hand and under impact of the enlarging processes, inclusions and political interests on local, regional, national and supranational levels, on the other hand. Such an interdisciplinary approach reveals liminal character and importance of Croatian borders, which were in the Early Modern Period perceived as the civilization edge (e.g. Antemurale Christianitatis) and confessional barrier towards the Other. Contemporary role of Croatian borders is apparently to „strengthen the defence“ of the Fortress Europe (Schengen area) from the irregular migrants and migrants as the Others. The paper examines how do political elites manage to shape the borders and make it (non) permeable for the movement of goods, services, people and ideas, depending on their interests. While the certain policies were imposed from above, everyday practices of local population usually happen to oppose proclaimed limitation, turning the boundary from the barrier to the places of exchange.

By using primarily cartographic and statistical sources of various provenances the authors offered a brief interdisciplinary insight into economy driven human-induced early modern environmental change (marshland reclamation) on the Eastern Adriatic (Vrana Estate), revealing its reasons, technical phases and consequences on rural everyday life in comparative perspective. Challenging the possibilities of geographical information systems analyses in quantitative transmedia data comparison the paper revealed the limits of modern tools operating the selected (smaller scale) old maps. In order to prove the existing results of qualitative research, known from other kinds of narratives, also by quantitative apparatus, further research possibilities have been discussed and additional relevant sources (both cartographic and demographic) proposed.

Donošenjem strateških polazišta, skupina istraživačica i istraživača s Instituta za migracije i narodnsoti želi dati prilog stručnoj i javnoj raspravi o temi integracije migranata u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Zbog jačanja migracijskih, naročito izbjegličkih tokova tijekom 2015., pitanje integracije nameće se ključnim u svim europskim zemljama te odnedavno postaje sastavni dio javnih politika i strateških dokumenata Europske unije. Svrha strateških polazišta je definiranje i problematiziranje pitanja integracije migranata i integracijskih politika u Europskoj uniji s posebnim osvrtom na Hrvatsku uz predlaganje preporuka za daljnji razvoj integracijskih politika i mjera u Republici Hrvatskoj.

Recent mixed migration flows also include migrants separated children/unaccompanied minors, who are among the most vulnerable groups of migrants. Although an insignificant number of unaccompanied minors have been registered in recent refugee flows along the Balkan route, in the past six years there has been a notable increase in numbers of unaccompanied minors transiting through Croatia. State policies and measures aimed at the welfare and protection of unaccompanied minors include national mechanisms in the field of establishing the identity and age of a minor, appointing a guardian, providing accommodation and ensuring freedom of movement, providing legal and financial support, as well as health and social services, enabling language learning and education, and lastly, making possible their reunification with a family. Based on the qualitative research among the relevant stakeholders involved in the system of their protection and care, using interviews’ content analysis, we discus some of the most important challenges in the field of language learning and education, as well as in the guardianship system, looking also on general role of caregivers for integration of unaccompanied minor migrants.

Od rujna 2015. Hrvatska se suočava s brojnim izazovima koji se tiču pitanja prihvata i pružanja pomoći izbjeglicama i drugim prisilnim migrantima te upravljanja kriznim situacijama i omogućivanja njihova daljnjeg tranzita prema željenim odredištima. Uvažavajući različite aspekte tog problema, svrha ovih strateških polazišta jest opisati i analizirati: a) kontekst i uzroke nastanka aktualne humanitarne krize, b) dosadašnji razvoj izbjegličkih i neregularnih tokova prisilnih migracija prema području Europe te c) predložiti preporuke kao moguće doprinose rješavanju aktualne humanitarne krize, na razini Hrvatske i čitave Europske unije.

The paper represents an interdisciplinary insight into several multidimensional aspects of the early modern identity and its relevance in general, as well as of various impacts on modelling of specific identities in the Eastern Adriatic. Primarily due to its geostrategic position and long lasting unstable political subjections, this multi-border space experienced a continuous pressure of being not just the battlefield of empires but also a dynamic barrier to Ottoman expansions. The collision of different imperial interests of great composite states as the Ottoman Empire, the Venetian Republic or the Habsburg Monarchy and turbulent everyday life were challenging for the shaping of identity. By comparative analysis of archival sources of different provenance and genres, the images of these identities are to be revealed. What did the identity actually mean regarding endangered existence of people and what was the spectrum of statuses of difference, such as political subjection, cultural, ethnic and religious belonging, age, gender, health or nutritious status, economic importance or wealth, hidden under these identities? How often did early modern historical actors define their position in terms of Others, either by strictly taking the sides of different powers that clashed or benefited from the concentration of communications and complex mixture of impacts on the area which was the crossroad of Mediterranean and Central European practices? Contemporary ethnic mosaic as well as demographic, political and consequently economic situation in the Dalmatian hinterland still reflect the remnants of these early modern migrations of different ethnic components, perpetuate the importance of lessons from the past and the way we modified our actions accordingly.

Javnim predavanjem obilježena je 2015. godina kao Međunarodna godina karte te smo dali prilog popularizaciji intrigantnu istraživačku disciplinu povijesne kartografije. Ujedno je predstavljena i Zbirka Novak - iznimno vrijedna kartografska donacija, koju je strastveni kolekcionar Drago Novak ostavio Zbirci geografskih karata i atlasa Nacionalne i sveučilištne knjižnice u Zagrebu. Autorica je izlaganje usmjerila na značenje karata u oblikovanju raznovrsnih identiteta, zabilježenih u radovima lokalnih kartografa koji su djelovali na hrvatskim povijesnim prostorima, kao mjestu isprepletanja višestrukih imperijalnih, vojnih, ekonomskih, kulturnih i mnogih drugih utjecaja od 16. do 18. stoljeća. Propitujući tijek nastanka pojedine stare karte ali i njene pohrane i kasnije manipulacije kartografskom baštinom, u fokus su stavljene prije svega subregionalne karte zadarskoga i šibenskog prostora. Ulazeći u nerijetko tajnovit svijet karata kao povijesnih izvora, prepunih dodatnih sadržaja i simbola, nastojali smo pobuditi zanimanje kod najšireg kruga korisnika te ponuditi jedan od ključeva za čitanja karata kao subjektivnih i šifriranih dokumenta u potrazi za njihovim prikrivenim značenjima.

From seasonal cross-border migration and overseas emigration in the late 19th and 20th century, labour migration during the socialist era to the recent migration flows and trends, Croatia represents a complex and multidimensional space of migration activity. Today, Croatia still has to introduce measures of mobility regulations, depending on the type of mobility. The experience of living on different multiethnic, multicultural historical territories, poses a good ground for developing integration policies with purpose of accepting different “newcomers”.

Autorica je predstavila mogućnosti reinterpretacije povijesne stvarnosti kartografskim izvorima. Kroz distorziju povijesno-geografskog, statističkog a potom i prerađenog kartografskog podatka, kroz egzotizaciju nepoznatoga ili tek ignoriranjem prisutnosti (bilo „bližeg“ bilo „daljeg“) Drugog ilustrirala je mogućnosti (ne- geografske) manipulacije geografskom informacijom odnosno tendenciozno mentalno mapiranje prostora koji nas okružuju pomoću starih karata. Na temelju izabranih primjeraka karata ilustrirala je dosege kartografskog imperijalizma velikih tradicija kroz „predstavljanje“ superiornost elitne kulture ili jezika nasuprot pučkoj kulturi, što se primjerice očitovalo u “inferiornost” slavenskih jezika u bilježenju kartografske toponimije. Pritom su netolerancija i isključivanje na starim kartama prije svega bili institucionalno nametani odozgo. Takvo naglašavanje Drugosti u predmodernom je razdoblju bitno različito od suvremenog potvrđivanja i promicanja mnogobitnosti u kulturi kao temelja recentnog shvaćanja multikulturalizma, što je razumljivo jer bi traženje jednakog diskursa u predmodernom razdoblju graničilo s povijesnim anakronizmom. Stoga je koegzistencija ispred promicanja različitosti bila prirodno stanje množine kulturnih sustava i sadržaja toga vremena, pri čemu su stare karte kartografski dokumentirale subjektivnu stvarnost kartografa razlikovanjem, naglašavanjem, prešućivanjem podataka, pa čak i „laganjem”.

This paper provides an overview of facts and figures on displaced and returnee population from and within Croatia, during the 1990s and in the post-war period. It also offers data on “new refugees” and discusses issues concerning asylum and irregular migration flows from the Croatian perspective. In May 2014, eastern Croatia, one of the most war-devastated areas, was hit by severe floods which, in turn, led to a new significant wave of endangered, temporary and involuntary displaced population. Therefore, in addition, the paper reflects upon recent events of this climate natural disaster as a sort of “a new cause” that induced forced displacement in the areas that had already experienced atrocities of the war. It also argues how these diverse categories of forced migrants and various causes of displacement contribute to the complexity of forced migration studies in the Croatian context.

Prigodom postavljanja izložbe o djelovanju osmanskog kartografa Piri Reisa održano je pozvano predavanje u suorganizaciji PPMHP i Turske zaklade za podmorsku arheologiju (TINA) na temu dosega i mogućnosti osmanske neprijateljske “gostujuće” kartografije na ranonovovjekovnom Jadranu, što ujedno omogućuje i drugačije vrednovanje do sada slabo poznate osmanske kartografije. Neki od specifičnih prikaza jadranskih luka i priobalja (na kartama Hvara, Korčule, Zadra, Dubrovnika i Kvarnerskog zaljeva) iz različitih verzija prijepisa Reisovog priručnika o pomorstvu, Kitab-i Bahriye, analizirani su u kontekstu kartografskog vizualiziranja kartografu stranih i nepoznatih zemalja u vrijeme osmansko- mletačkih ratova na Sredozemlju.

Prigodom postavljanja izložbe “Piri Reis - kartograf Sulejmana Veličanstvenog” te u cilju obilježavanja 500. obljetnice nastanka prve karte svijeta Piri Reisa (1513.) u znanstveno- popularnoj emisiji (HRT, 1 Program, emisija Znanstveni krugovi) gostovala na temu djelovanja i ostavštine osmanskog kartografa Piri Reisa u 16. stoljeću, u kontekstu suvremenih propitivanja njegove vizualizacije sredozemnih te jadranskih luka na poznatim portulanima iz Kitab-i Bahriye. Ujedno je problematiziran i nastanak odnosno sadržaj njegovih dvije fragmentarno sačuvanih kartata svijeta s prikazom upravo otkrivenih novih zemalja na zapadu.

Prigodom postavljanja izložbe “Piri Reis - kartograf Sulejmana Veličanstvenog” te u cilju obilježavanja 500. obljetnice nastanka prve karte svijeta Piri Reisa (1513.) održano je pozvano predavanje u suorganizaciji Tehničkog muzeja u zagrebu i Turske zaklade za podmorsku arheologiju (TINA) na temu djelovanja osmanskog kartografa Piri Reisa u razdoblju Velikih geografskih otkrića. Pored njegovih isolara sredozemnih pa tako i jadranskih luka nastalih u vrijeme osmansko-mletačkih ratova, taj je moreplovac i admiral turske flote kroz svoje dvije poznate karte svijeta reprezentirao onodobnu osmansku imaginaciju cijelog svijeta. S jačanjem humanističkih ideja i procvatom znanosti u Europi, s kojima i kartografija doživljava renesansu, Osmansko je carstvo vrhunac svoje moći iskazalo osvojanjem Carigrada 1453., ali i kompilacijom dostupnih kartografskih izvora iz knjižnica i informacije sa Zapada (izjave moreplovaca) koje je Reis upiop pretočiti u dvije fragmentarno sačuvane karte svijeta s prikazom upravo otkrivenih novih zemalja na zapadu.

Rad predstavlja komparativni prikaz dvije knjige kritičkog izdanja objavljanih arhivskih (katastarskih) izvora iz Državnoga arhiva u Zadru i njihove stručne analize.

Zadarski akvatorij u Pîrî Reisovom "Plovidbenom priručniku Mediterana" iz 1526. godine predočen je pomorskom kartom kojom se obuhvatilo obalni rub od Tisna na Murteru (i kopnu) do otoka Vira, te sva tri niza otoka ispred Zadra. Uz to, u relativno opširnom tekstu na turskom jeziku pisanom arapskim pismom, istaknute su brojne potankosti važne pomorcima. Istražujući kartografski prikaz i pripadajući tekst može se zaključiti da je to vrlo podroban opis plovidbenih svojstava toga akvatorija. Zanimljivo je istaknuti nekoliko temeljnih konstatacija koje su rezultirale iz provedenoga znanstvenog istraživanja: prvo, takav kvalitetetan spoj, karta i tekst, nemamo u ranijim danas poznatim plovidbenim priručnicima ; drugo, tako veliki broj raznolikih podataka također je nepoznat iz ranijih sličnih djela ; treće, ponajprije toponimijski likovi upućuju na zaključak da se Pîrî Reis okoristio njemu raspoloživom literaturom (uputama za plovidbu) na što je pridodao niz vlastitih opažanja ; naravno iskoristio je i brojne druge podatke koje je uključio u vlastiti tekst. Temeljem toga dobio je posve izvoran opis zadarskog akvatorija koji množinom podataka nudi niz posve novih znanstvenih spoznaja.

U skladu sa paradigmom prostornog obrata, odnosno s teorijskim i metodološkim polazištima suvremene geokritike, u radu se analiziraju različite reprezentacije Dubrovnika u dubrovačkoj književnosti i europskoj kartografiji, tehnike reprezentacije, kao i na različit kontekst nastanka pojedinih književnih i kartografskih reprezentacija prostora, odnosno činjenice da je riječ o konstruktima vezanim uz određeno vrijeme, mjesto i autora, Dubrovnik se kao prostorni referent otkriva pluralističkim stjecištem različitih prostornih vizija.

Situated at the Adriatic Sea, a small aristocratic state of the Republic of Ragusa/Dubrovnik has been usually historiographically presented as an area of contacts as well as of separation of the political powers such as the Ottoman Empire, the Venetian Republic, the Spanish Kingdom or the Hapsburg Monarchy. Besides dividing political and strategic interests, this particular area has also been represented as the Mediterranean crossroad in religious (Christians vs. Muslims, Catholics vs. Orthodox) and cultural sense (East vs. West, belonging to the tradition of Slovins vs. non- belonging to this tradition) as well as in communication, trading and diplomacy. Within the theoretical framework of the contemporary paradigm of spatial turn and supposing that the early modern construct of Dubrovnik as a dynamic borderland, was created by various media (sources), this paper aims at analyzing different representations of the Republic of Ragusa in the 17th century cartography and literature. By transmedial analysis of maps made by V. M. Coronelli, P. Du Val, M. Merian and J. Bleau as well as by literary works of I. Gundulić, J. Palmotić and J. Palmotić-Dionorić we hope to enlighten two different perspectives of the construction of space. The first one is the perspective of insiders, oriented to Dubrovnik itself, used by the local literary authors. The other one is from the outsider point of view, mostly used by foreign (Western European) cartographers either of Venetian, French, Netherlands, or German provenances. Furthermore, the construct of Ragusan space was generated through different types of discourses, characteristic both for Western Europe and the Dubrovnik cultural surroundings of the 17th century, implying multiple meanings: historical, political, religious, cultural and ideological.

Izlaganje nudi presjek slika o promjenama u poznavanju prirodnoga i kulturnoga pejsaža zadarske okolice koje odražavaju stare karte iz 16. i 17. stoljeća različite provenijencije. Unatoč kontinuiranim ratnim operacijama između Venecije i Osmanlija na prostorima višegraničja sjeverne Dalmacije, kartografi sve veću pažnju usmjeravaju na eksploatacijske mogućnosti okolice gradova, ne propustivši pritom koristiti karte kao instrument za diseminaciju političkih poruka i demonstraciju (imperijalne) moći.

As a traditionally emigration country, with high number of labour and political emigrants to overseas and western European countries Croatia is expected to experience considerable changes in the migration trends. Such a development will presumably include a reduction in emigration flows and gradual increase in immigration and transit flows after Croatia's accession to the EU. Homeland war (1991-1995) introduced new types of migrants in the area such as refugees or displaced population while recent processes of the EU accession open the space for labour immigration to Croatia and broader circular, transit and illegal migrations. Neighboring Central East European and South East European countries recorded similar migration trends after they joined the EU. These changes of migration trends along with the anticipated immigration surplus require the adjusting of Croatian migration policies to EU standards. Furthermore, they also urge the implementation of social measures in order to prepare Croatian citizens for increasing number of immigrants as a precondition for broader public acceptance of cultural and ethnic diversities, especially insisting upon the multiple benefits of immigration flows for Croatian society. Higher immigration will be most probably initiated by expected positive economic expansion in Croatia but also sculptured by the extent of openness or closeness of receiving society towards new immigration groups with all the cultural varieties they can offer.

This article represents a tribute to the Novak Collection but also an overview of the early modern mapping of Dalmatian coastland. Using a methodological approach of comparative analysis of selected maps, the author correlates appearance of first maps of central and Northern Dalmatian coastline with their practical and pragmatic purposes, actual political circumstances, contribution of local cartographers and influence on further development of map production.The contribution of local cartographers was of the significant importance since they had the personal knowledge and opportunity to collect the most accurate information. The outcome of cartographic work of two well-known renaissance graphic artists from Šibenik, Martin Rota and Natale Bonifacio, was better understanding of Dalmatian not just political but also cultural and ideological geographies and identities and led to the better reputation of Croatian professionals in the broader European cultural context.

Rad predstavlja analizu razlika u vizualiziranju stranih zemalja odnosno Drugoga, na temelju reinterpretacije Dalmacije s karata domaćih i stranih kartografa. U teorijskim okvirima neokartografskog diskursa preispitat će se u kojoj su mjeri tijekom 16. i 17. stoljeća takve reprezentacije, kao alati moći, komunicirale različite imperijalne, vojno-strateške, kulturne, konfesionalne i ekonomske interese.

Paper enables a brief interdisciplinary insight into numerous and multidimensional naval and life practices in the vicinity of multiple borders, and the impact of different imperial interests (the Ottomans the Venetians and the Austrians) on reshaping the Eastern Adriatic (Dalmatian) maritime economies, sailing routes and techniques. Using archival sources of different provenances, from narrative to cartographic, the author correlates possible geostrategic advances as well as obstacles to navigation during the early modern times. The Eastern Adriatic was the territory where different Mediterranean (including even Oriental, Levantine) and Central European practices, not only cultural, but also military, religious, economic or even medical and sanitary, occurred and collided. Primarily due to its geostrategic position and a long lasting unstable political subjection to western powers ; Dalmatia experienced a continuous pressure of being not just the battlefield of empires but also a barrier to Ottoman expansions (e.g. Antemurale Christianitatis). In spite of that, wars did not only interrupt communications of various kinds. They also contributed to greater exchange of not just cannon balls or illegal immigrants, but to appreciated naval techniques and inventions as well.

Autorice propituju mogućnosti stagnacije emigracijskih te intenziviranja imigracijskih i/ili tranzitnih migracijskih tokova po ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Zbog geografskog položaja, demografskih trendova i drugih obilježja, prostor istočne Hrvatske vjerojatno će se suočiti s različitim vrstama migracija s obzirom na njihovu svrhu, trajnost i regularnost. Imigracijska iskustva toga područja u zadnjem polustoljetnom razdoblju uključujući i posljedice Domovinskog rata utjecali su na procese nacionalne homogenizacije. Useljavanje novih imigrantskih skupina ne-hrvatskog etničkog porijekla postat će stoga izazov donosiocima regionalnih i lokalnih politika, posebno kada se radi o integraciji imigranata u društvo primitka.

The article is a tribute to the ideas and efforts of Prof. Dr. Drago Novak, who founded and compiled the Novak Map Collection (Zbirka Novak). As a world traveller and professional radiologist, he was also a cartographer, collector and lover of old maps. The author analyses some original, early, modern maps of the Dalmatian coastline from the Collection and reveals the role of local cartographers and copperplate engravers (Martin Rota and Natale Bonifacio) in the production of these maps and their significance for further cartographic development. The contribution of local cartographers and engravers was of particular importance, since they had exactly what was needed ; personal knowledge, experience and the opportunity of collecting and displaying the most accurate information. Rota and Bonifacio were involved in famous isolario projects conducted by Italian studios. Their efforts and publications resulted in a better understanding of Dalmatia, not only in terms of its changing geography, but also in terms of its cultural, linguistic, architectural and economic geography. The quality of their work advanced the reputation of Croatian experts in European cultural circles.

U članku se preispituju komunikacijske mogućnosti ranonovovjekovne karte kao povijesnog izvora u teorijsko-metodološkim okvirima povijesne imagologije i konstrukcionističke teorije. Komparativnom analizom otkrivaju se višestruke reprezentacije i slike Drugoga. One su ovisne ne samo o kartografskim vještinama autora, njihovom odabiru ponuđenih informacija i primijenjenim kartografskim tehnologijama nego i habsburškim, mletačkim i osmanskim imperijalnim strategijama i kartografskim politikama na višegraničju ranog novog vijeka. Zahvaljujući njihovoj sugestivnosti, kartama se često interpretiralo pa čak i manipuliralo geografskim, ideološkim, konfesionalnim, kulturnim i lingvističkim slikama i značenjima. Drugi nije uvijek oslikavan kao drugačiji s druge strane granice, nego i kao različitost „među nama“. Kroz cijelu lepezu složenog prikazivanja Drugoga, nekad i imperijalno impostiranih, europski su ali i hrvatski kartografi stvorili strukturirani i hijerarhijski pristup u kartografiranju i kartiranju Drugoga. Suvremeno iščitavanje tih izvora zahtijeva dobro poznavanje okolnosti nastanka pojedinačne karte ali i kritički pristup ne samo izvorima već i interpretacijskim obrascima. Na kraju je nužno kartu sravniti s komplementarnim povijesnim izvorom „druge strane“ u svrhu premošćivanja i prerade postojećih mentalnih mapa i nadogradnje interkulturnih kompetencija da bismo bolje upoznali Drugoga.

Povijesna kartografija je predstavljena kao specijalizirana disciplina za kontinuirano interkulturno učenje, razvijanje interkulturnih vještina, stavova i znanja. Kao takva je tek jedan od mogućih alata ili pravaca u učenju socijalne empatije prema Drugome. Izložene su tek neke mogućnosti komunikacije određenih predrasuda i slika o Drugome na karti, i to na način kako ih mogu percipirati djeca različitog uzrasta. Suprotstavljeni su elementi ambivalentnih odnosa odnosno kartografskih simbola specifičnih konotacija, poput urbanog i ruralnog, elitnog i pučkog, zdravog i bolesnog, kršćanskog i islamskog identiteta. Te su razlike u svakom slučaju izražene kroz odnos manjine i većine. Pored očite namjere kartografa za posredovanjem vlastite ideje, istaknute su i neke uobičajene pogreške optičke percepcije koje pomažu u stvaranju specifičnih mentalnih slika, više utemeljenih na našim prethodnim uvjerenjima pa i predrasudama nego na onome što zapravo vidimo na karti. Vježbanje pluralizma i tolerancije ali i prepoznavanje različitih oblika isključivosti na karti primjenjivi su bilo na razini izborne nastave iz različitih predmeta ili pak u okviru posebnih projekata. Interpolacija karte u različite nastavne predmete moguća je zbog same prirode odnosno interdisciplinarnosti u proizvodnji i korištenju karte. Pri tome je rakurs promatrača kartografskog sadržaja moguće pomicati iz područja povijesti, matematike-geodezije, geografije, na područje crkvene povijesti, paleografije i lingvistike odnosno informatike, politike ili umjetnost. Povijesna karta je kao medij još uvijek dovoljno rijetka u hrvatskom školskom sustavu i stoga svojom svježinom i inovativnim pristupom može privući i zadržati interes školske populacije na različitim razinama obrazovanja, posebno ako se radi o kartama prepoznatljivog sadržaja, poput karata užeg zavičaja.

Tekst predstavlja osvrt na kartografsko i kulturno djelovanje nedavno preminuloga rendgenologa i kartografa Drage Novaka u hrvatskoj akademskoj zajednici. U kontekstu njegovog doprinosa na profesionalnom planu (medicina) te na području kartografskog kolekcionarstva ali i istraživačke kartografije promotren je i društveni angažman u iseljeništvu.

Rad predstavlja prikaz knjige Bertelsmann Stiftung, Migration Policy Institute (ed.) "Migration, Public Opinion and Politics. The Transatlantic Council of Migration Verlag Bertelsmann Stiftung".

Multiplicity, overlapping of projects on discourses and geopolitics of borders, identities and citizenship in SEE: Bosnia, Croatia and Slovenia. Presentation of insights, methods, and emerging issues. Research question: "fortress Europe" versus free movements across borders.

Uspoređena su dva privatna poduhvata na mijenjanju okoliša: prvi je slučaj isušivanja na feudu obitelji Borelli u Ravnim kotarima (18. stoljeće), a drugi isušivanja na brijunskom posjedu Paula Kupelwiesera (19. i 20. stoljeće). Preispitani su motivi koji su nagnali oba poduzetnika na opsežne i skupe melioracijske radove. Konačni rezultati stavljeni su u kontekst specifičnih parametara okoliša, prepreka na koje su nailazili, stručnih znanja i tehničkih mogućnosti kojima su raspolagali, te konačno i dugoročnih posljedica takvih zahvata u okolišu. Odjeci fiziokratskih ideja s jedne strane te agrarne, tehničke, industrijske i energetske revolucije u Europi s druge strane različitom su brzinom vodili k antropizaciji prirodnih sredina. Sami radovi a potom i novostvoreni uvjeti izazvali su valove ekološki predestiniranih radnih migracija ali i promjene u demografskim slikama na oba privatna posjeda. U oba su slučaja nepovoljne političke okolnosti i nerazumijevanje lokalne sredine (domaćeg stanovništva i centralne vlasti) prekinuli započete moderne projekte i doveli do ponovnog zapuštanja novostvorenog kulturnog krajolika.

Analizirali smo ekohistorijske preduvjete za uzajamno djelovanje čovjeka i pejsaža te razvoj složenog sustava trajno udomaćenih odnosno endemičnih bolesti Istre od ranog novog vijeka do 20. stoljeća. Studija je obuhvatila analizu geografskog pejsaža Istre ranog novog vijeka, specifičnih bolesti koje tamo kohabitiraju i ekonomije koja se u takvim uvjetima razvija. Kompleksna analiza složenog i dinamičnog ekosustava i pograničnog povijesnog prostora (i vremena) iziskivala je interdisciplinaran pristup i komparativnu analizu raznorodnih izvora (u ovom slučaju prvenstveno kartografskih). Oni su omogućili propitivanje ekoloških, geografsko-ekonomskih, političko-administrativnih, medicinskih i demografskih posebnosti prostora. Usmjerili smo se na ekološke i povijesno-geografske preduvjete razvoja istarskih gospodarskih niša, procese u njima i posljedice. Endemične su bolesti, uz epidemije i ratne neprilike vodile stanovništvo u sveopću neimaštinu, glad i depopulaciju. Migracije i širenje stočarenja također su doprinosili visokom stupnju ovisnosti o fizičkom ambijentu a svi su ti elementi uzrokovali slabu održivost gospodarenja prostorom. Kao poseban, vremenski izdvojen case study, komparirali smo slučaj melioracije i antimarične eradikacije na Brijunima Paula Kupelwiesera početkom 20. stoljeća.

Authors presented cartography of Piri Reis from his famous book of navigation Kitab-i Bahriye. His maps of the Adriatis Sea and the aegean Islands were compared with works (mainly portulans)of famous Italian and other prestigeous and well known cartographers, showing significant differences in Kitab-ı Bahriye and “ Isolarios” by Cr. Buondelmonti, B. Dalli Sonetti, B. Bordone, S. Pinargenti, G.F. Camocio and G. Rosaccio.

Autori preispituju značaj i zadatke poddiscipline medicinske geografije, dopunivši interdisciplinarnu teoretsku perspektivu sociologije geoprostornim podacima i metodologijom. Obzirom na izniman opseg ovog rada i referiranu literaturu, osim što je predviđen i kao sveučilišni udžbenik, rad predstavlja i velik doprinos razvitku interdisciplinarnosti medicinske geografije i širem problematiziranju brojnih njenih fenomena.

It was a quantitative and qualitative analyses of several aspects of Croatian emigration to European and overseas countries from the middle of the 19th century to the recent times. Specific varieties of emigration in relation to destination (to Europe, overseas) and period (before the WWI, between the two WW, during the WWII, from 1960s to 1980s, during post socialist period) were revealed. Author was focused on panoply of social, economic, political, geographical, educational, technological and other dimensions of emigration from Croatian lands and its consequences on sending and receiving societies.

Croatia is currently experiencing a rapid process of socio-economic change. With well-educated work force it suffers from high unemployment, bureaucratic inertia and poor track record of restructuring sectors such as public administration, agriculture, education. It is strugling to retain its professional and academic elite, but it is also keen to attract the return of some of its well educated worldwide diaspora. This is increasingly difficult as Croatian diaspora loses its homeland identity after 2-3 generations. The EU candidate status will provide opportunities for those members of the Croatian diaspora, who have raetained (or are eligible to apply for) the Croatian citizenship to work and reside in the EU.

Prikaz knjige koja kroz niz eseja analizira kulturnu svakodnevicu hrvatskih iseljenika u Australiji. Baveći se prije svega hrvatskom emigrantskom književnošću autor kritički progovara o hrvatskoj zajednici, njenim vrijednostima, problemima, nedoumicama ; mitovima ali i njenoj stvarnosti.