Umjetni su jezici oni koje kreira pojedinac ili grupa i osmišljeni su s određenom svrhom. Tako se jezici kao što su esperanto, lojban ili pak sindarin smatraju umjetnim jezicima, ali su kreirani u različite svrhe i odatle i njihova klasifikacija prema kojoj je esperanto internacionalni pomoćni jezik, lojban je logički, a sindarin pak umjetnički jezik. Dakako, postoje različite skupine umjetnih jezika i granice među njima nisu sasvim jasne i strogo određene. Razlog tome jest pridavanje važnosti jednim jezicima nauštrb drugih. Umjetničke jezike prvi je, iz estetskih razloga, koncipirao Tolkien i dao im je mjesto u svom izmišljenom svijetu. Osmislio je mnoge jezike, a najpoznatiji su vilenjački jezici quenyja i sindarin. Veliku važnost pridavao je imenima, a najvažnije mu je bilo kako će jezik zvučati, što je bilo važno i u slučaju klingonskog i dothrakija koji inače zvuče kao „grubi“ i „oštri“ jezici. Naravno, osim fonetskih i fonoloških, bitni su i ostali jezični elementi, ali i način na koji jezik djeluje na izvanjezičnu stvarnost, na kulturu, odnosno kako će govornici određenog jezika percipirati izvanjezičnu stvarnost. Tako se, primjerice, Trećićani izdavajaju u izoliranu zajednicu i jedinstveni sustav koji se promatra u odnosu Mi i Oni ili oni koji su Trećićani i oni koji nisu. Osim fantastike i znanstvene fantastike, umjetnički jezik prisutan je i u distopijskoj fikciji, i to kao potpuni sustav budućeg jezika koji se temelji na reduciranju i kontroliranju riječi ili pak kao slang i antijezik koji simbolizira pripadnost kontrakulturi mladih i suprotstavljanje autoritetu. Orwellov Newspeak iz 1984. oružje je u rukama totalitarnog sustava, a nadsat u Paklenoj naranči jezik je mlade i nasilne bande te služi za prepoznavanje outsidera i insidera, ali i na metajezičnoj razini nastoji smanjiti utjecaj nasilja. Danas je teško prebrojati sve umjetničke jezike jer postoje brojni priručnici, knjige i online-materijali pomoću kojih svatko može kreirati svoj jezik, što znači da umjetničke jezike mogu osmisliti profesionalci ili conlangeri te amateri koje ustrojstvo nekog novog jezika zanima samo zbog vlastitog zadovoljstva. Umjetni jezici našli su svoje mjesto u popularnoj kulturi kao umjetnički jezici u knjigama, televizijskim serijama, filmovima, video-igrama itd., koji stvaraju nove realnosti fiktivnog svijeta, ali i zrcale stvarnost realnog svijeta. Umjetnički jezik, artlang, tako komunikaciji daje jednu novu dimenziju koju čitatelji ili gledatelji, ovisno o tome u kojem se mediju artlang ostvaruje, znaju prepoznati i cijeniti i s kojom se, u određenom kontekstu i s određenom svrhom, žele i identificirati., Fictional languages are languages created by an individual or a group of people, and they are designed with a specific purpose. Languages such as Esperanto, Lojban, and even Sindarin are considered to be fictional languages, yet they are created for a different purpose. Hence, the classification of Esperanto being an international auxiliary language, Lojban being logical language, and Sindarin artistic language. There are different categories of fictional languages, and the division between them is not clearly and precisely defined. The reason is that some fictional languages are considered to be more important than the rest. Artistic languages first appeared, for aesthetic reasons, in Tolkien's works, who gave languages a place in his fictional world. Tolkien created multiple languages, but the most famous remain Elvish languages called Quenya and Sindarin. Tolkien saw the importance of names, and the most important part of language creation, to him, was the sound of the language. How the language will sound was an important factor in the creation of other fictional languages such as Klingon and Dothraki, which had to sound like "harsh" and "sharp" languages. Naturally, besides phonetical and phonological features, other important elements make a language, also the way language affects the extralinguistic reality, and culture, or how a speaker of a specific language will perceive the extralinguistic reality. For example, Trećićani separate themselves into an isolated community and a unique system which is observed through the relation of Us and Them, or those who are Trećićani and those who are not. Besides fantasy and science fiction, fictional language appears in dystopian fiction, as a complete system of future language, which is based on reduction and control of words, or it can appear as slang and anti-language that symbolizes affiliation to youth counterculture and opposition to the authority. Orwell's Newspeak from 1984. is a weapon in the hands of a totalitarian system, while Nadsat in Clockwork Orange represents a language of youth and a violent gang, which also serves as an indicator of outsiders and insiders, and on the metalinguistic level Nadsat tries to reduce the impact of violence. Nowadays it is hard to count all artistic languages because of the existence of multiple manuals, books, and online materials that help everyone who have an interest in fictional language to create one, which means artistic language can be created by a professional, known as conlanger, or amateurs who are interested in the function of language for their own pleasure. Fictional languages found their place in popular culture as artistic languages in books, tvseries, films, video games, etc., which create new realities of a fictional world and mirror the reality of the real world. Artistic language, or artlang, gives the communication a new dimension which readers or spectators, depending on the media where artlang appears, recognize, appreciate and, depending on the specific context with a specific purpose, want to identify with.