Search

Th e fi rst ideas for windsurfi ng have occurred as far back as 1935 years in California (Winner, 1995). Today surfi ng has developed into a prestigious sport and 1984. becomed Olympic sport (En gels, 1983). Today it is a sport that involves not only physical skills but also very sophisticated equi pment that enables sailors to perform various stunts and achieve enviable speed on the water. Th ere are many racing disciplines such as(Allen GD: 1989): free style, speed and jumping dis ciplines (Cortell-Tormo, 2010). GPS challenge is the speed events. Sailors are sailing at a speed of about 50 km / h. and it require high aerobic endurance. Aerobic capacity is functional ability, which complements the work of the heart, lungs and transfer oxygen to the cells. Ventilation of the lungs allows for the exchange of gases between the external environment (atmosphere) and alveolar spa ces of the lungs, and vice versa. Sport has a positive impact on the ventilation value and changes are most pronounced during childhood and adolescence (Dal Monte, 1983). Training (Cuurteix, 1997 ; Mehrotra, 1997), a training stimulus (Jeliči, 2000) and time spent in the training process (oak ; 2008) aff ect the development of static and dynamic lung volumes and capacities. Th ere is an increasing interest coaches and doctors for bronhosazam ( EIB ) ( Storms, 2003). It occurs usually after intense physical activity ( Rundell, 2003). Typical symptoms of EIB are cough, chest tightnes during physical activity ( Sinha, 2003 ; Hermansen, 2004). Th e appearance of the EIB occurs in 90 % of patients suff ering from asthma ( Rupp, 1996). On the other hand disorder at the level of the airway is common in athletes, although its prevalence is not known. When basketball is 12% (Weiler, 1986), 26 % in runners ( Helenius, 2000), 35 % with the slider, to 55 % in cross-country skiing ( Larsson, 1993). We see that the EIB is more common in a population of athletes than is clini cally recognized. In relation to professional athletes, amateur athletes are at greater risk of disorders in the airways of the total population (Kippelen, 2004). Bronchospasm may adversely aff ect the level of physical ability, and thus the quality of life. Th e aim of the research is to determine whether discipline “GPS challenge“, can cause signi fi cant changes in spirometry, which would be positive for the occurrence brohospazma in making (EIB). Further, determine the percentage of surfers who are suff ering from the above.

The aim of this research was to determine gender differences in fundamental movement skills acquisition under the influence of a specialized gymnastics treatment. A total of 58 preschool children took part in this research and were divided in two groups (34 boys and 24 girls). „Bruininks-Oseretsky Test of Motor Proficiency 2“(BOT-2) for fundamental movement skills assessment was administered prior to and after the 10-week gymnastics treatment. Results showed initial differences between genders where girls outperform boys in 5 out of 8 variables while the final testing showed differences only in the balance and running speed and agility tests in favor of girls. It can be concluded that the treatment was not adequate for the girls and that they could not fully improve their level of fundamental movement skills. The difference probably occurred because of the different type of activities that boys and girls practice in their free time.

Osnovni cilj ovog istraživanja je konstrukcija i validacija mjernog instrumenta za procjenu biotičkih motoričkih znanja učenica i učenika drugog razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno na uzorku od 95 djece (48 dječaka i 47 djevojčica), u dobi od osam godina. Na svim ispitanicima je primijenjena skupina od 24 novokonstruirana motorička testa, 3 testa za procjenu morfoloških obilježja, 3 testa za procjenu bazičnih motoričko-funkcionalnih sposobnosti, jedan test za procjenu biotičkih motoričkih znanja „Test of Gross Motor Development 2 - TGMD-2“, te upitnik za procjenu fizičkog aktiviteta. Da bi se ispunili postavljeni ciljevi i testirale hipoteze korištene su sljedede metode obrade podataka: metrijske karakteristike (pouzdanost, homogenost, osjetljivost i valjanost), univarijatna analiza varijance i kovarijance, korelacijska analiza, te multipla regresijska analiza. Temeljem dobivenih rezultata mogudi su sljededi opdi zaključci: Dobiveni rezultati potvrđuju postojanost zadovoljavajudih metrijskih karakteristika testova za procjenu znanja svladavanja prepreka, otpora i prostora, te znanja manipulacije objektima; Vrijednosti pokazatelja metrijskih karakteristika ukazuju kako novokonstruirani test ima visoku razinu pouzdanosti, dobru homogenost, normalnu distribuciju podataka i dobru valjanost; Nepostojanje spolnih razlika se može opravdati činjenicom kako novokonstrurani poligon ima samo jedan test koji je usmjeren na procjenu manipulativnih biotičkih motoričkih znanja; Nepostojanost značajne povezanosti između organiziranog fizičkog aktiviteta i biotičkih motoričkih znanja ukazuje kako djeca, koja provode više vremena sudjelujudi u organiziranim fizičkim aktivnostima, ne moraju nužno biti bolja u izvedbi biotičkih motoričkih znanja; Kod dječaka i djevojčica količina sedentarnih aktivnosti nije bila značajno povezana s biotičkim motoričkim znanjima; Na osnovu rezultata korelacijskih povezanosti mogude je zaključiti kako kod dječaka značajnu povezanost s uspjehom u novokonstruranom testu imaju lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, fleksibilnosti, eksplozivna snaga i izdržljivost, te tjelesna visina, dok kod djevojčica značajnu povezanost imaju samo lokomotorna i manipulativna biotička motorička znanja, te eksplozivna snaga i izdržljivost; Rezultati regresijske analize ukazuju kako kod dječaka i kod djevojčica značajan utjecaj na kriterijsku varijablu imaju testovi za procjenu eksplozivne snage i izdržljivosti, dok kod dječaka značajni utjecaj na kriterij ima i tjelesna visina. Ovako dobiveni rezultati ukazuju kako eksplozivnije i izdržljivije djevojčice, te viši dječaci koji imaju dobru eksplozivnu snagu i izržljivost imaju bolje rezultate u novokonstruiranom poligonu. The basic aim of this research was construction and validation of the instrument for fundamental motor skills assessment in second-grade children. The sample consisted of 95 children (48 boys and 47 girls) in the age of eight. All participants were subdued to the 24 newly constructed motor tests, 3 tests for morphologic status assessment, 3 tests that measure motor and functional abilities, 1 test for fundamental motor skills assessment (Test of Gross Motor Development – TGMD-2), and a physical activity questionnaire. To fulfill the set aims and test the hypothesis certain methods were used: analysis of variance and covariance, correlation and multiple regression analysis. According to the obtained results the following conclusions can be made: All the tests for assessing the level of fundamental motor skills have satisfactory metric characteristics; The values indicate a high level of reliability, sensitivity and validity of the newlyconstructed test; The absence of gender differences can be justified by the fact that the new polygon has a single test measuring the manipulative part of the fundamental motor skills; The absence of significant correlations between organized physical activities and fundamental motor skills demonstrates that children that spend more time in organized activities are not necessarily better in fundamental motor skills performance; The amount of sedentary activities is not significantly correlated with fundamental motor skills in both boys and girls; Locomotor and manipulative fundamental motor skills, flexibility, explosive strength and endurance and body height are significantly correlated with the new polygon in boys while flexibility and body height do not have the same significant connection in girls; Explosive strength and endurance are significant predictors for polygon performance in both genders while body height is a significant predictor only in boys’ population. These results show that girls with endurance and strength have higher results in the new polygon and the boys have to be higher and with endurance and strength also to succeed.

Vzorec 125 sedemletnikov smo testirali na podlagi šestih morfoloških in osmih gibalnih spremenljivk, da bi tako analizirali vključevanje eksplozivne moči pri metu žogice. Vzorec je bil razdeljen v dve skupini: eksperimentalno (E, N = 68) in kontrolno skupino (C, N = 57). Dečki iz skupine E so se devet mesecev udeleževali treh ur športne vzgoje tedensko, imeli pa so še tri dodatne šestdeset minutne atletske treninge na teden. Dečki iz skupine C so v tem obdobju obiskovali le redne ure športne vzgoje. V skladu z raziskovalnimi cilji smo raziskovali odnos morfološko-gibalnih spremenljivk z rezultati meta žogice v obeh skupinah dečkov. Podatki so bili obdelani z regresijsko analizo. Rezultati so jasno pokazali, da so vrednosti kriterijske spremenljivke rasle in da je prediktorski kriterij, ki je vključeval vrsto spremenljivk, pokazal na izboljšane končne dosežke v primerjavi z začetnim stanjem. Rast in razvoj sta skupaj s sekundarnim gibalnim udejstvovanjem otrok, prispevala k odličnim rezultatom. Vključevanje meta žogice v skupini E je bilo bolj uspešno kot v skupini C, predvsem zaradi obsežnejšega gibalnega udejstvovanja, kot tudi zaradi uporabe širokega spektra gibalnih dejavnosti, ki so bile vključene v program atletske šole

The aim of the study was to assess the impact of motor abilities and morphological characteristics on junior judoka performance. A set of 14 morphological parameters and a set of 14 motor tests as predictor variables, and 3 variables evaluating judo performance as criteria were applied in a sample of 40 judoists aged 17 years +/-6 months. Three factors were isolated by factor analysis in morphological area: factor of muscle mass and bone volume (muscle and bone mass mesoectomorphy), factor of longitudinal skeleton dimensionality, and factor of subcutaneous adipose tissue (endomorphy). Four factors were isolated by factor analysis in motor area: factor of coordination and strength (regulated force), factor of movement frequency (speed), factor of muscular and cardiovascular endurance (endurance), and factor of tonus regulation and synergy regulation (flexibility/balance). Canonical correlation analysis between latent morphological and motor variables, and variables for assessment of competitive performance of junior judoists yielded two linear combinations, i.e. two pairs of canonical factors. Correlation in the first pair of canonical factors was underlain by the favorable impact of coordination/strength, speed, flexibility and balance, along with above-average muscle mass and bone volume, and above-average skeleton longitudinality on performance in judo. Correlation in the second pair of canonical factors was based on positive determination of above-average endurance along with moderate coordination/strength and speed, and below-average muscle mass and bone volume and skeleton longitudinality upon judo performance as expressed by the fight winning score.

Cilj rada je objasniti ulogu višestrane kondicijske pripreme u nogometu kroz teoriju i metodiku od najranije dobi mladog nogometaša pa sve do ulaza u seniorski nogomet. U radu su obrađene sve faze razvoja mladog nogometaša kao i pažljivo planiran i programiran ciklus rada te kroz primjere iz prakse i metodologija rada. The aim of the paper is to explain the role of multifaceted fitness training in football through theory and methodology from the earliest age of a young football player until the entrance to senior football. All phases of the development of a young soccer player are covered in the paper, as well as a carefully planned and programmed cycle of work and through examples from practice and work methodology.

Rukomet je dinamičan ekipni sport čije specifične kretne strukture uvjetuju maksimalnu razvijenost konkretnih kvantitativnih i kvalitativnih motoričkih sposobnosti rukometaša. Imajući na umu model periodizacije kondicijske pripreme, obrađena je u radu prijelazna faza rukometaša iz višestrukog razvoja kao specijalizaciji. U spomenutom periodu sukladno biološkom razvoju (posebice dječaka) do izražaja dolaze morfološka obilježja koja ovo razdoblje postpuberteta čine pogodnim za intenzivan rad na motoričkim funkcijama koje su se u prethodnim istraživanjima pokazale kao krucijalne za rukometaše na putu do vrhunske izvedbe. Motoričke sposobnosti u fokusu su brzina, snaga, koordinacija i agilnost, s naglaskom na eksplozivnu komponentu snage i očitovanje iste kroz dvije od tri ključne motoričke sposobnosti., Handball is a dynamic team sport characterized by specific movement structures which can hardly be mastered without mastering specific quantitative and qualitative motoric skills first. With the periodization training model in mind, a specific transition phase is analyzed in this theses. Specifically it focuses young handball athletes making it from the phase of general sports development into the specialization phase which focuses specific mechanics of a certain sport. The specialization period is extremely suitable for mastering motor skills that have shown crucial in the handball context in the past, since biologycal development (especially in boys) postpuberty allows for larger capabilities due to muscle volume increase. Specific motor skills that are the focus of this theses are speed, strength, coordination and agility, with the emphasis on explosive component of strength which also manifests itself throughout two out of three other important motoric skills in the handball context.

Kondicijski trening u modernom nogometu igra veliku ulogu, budući da nogometna utakmica traje 90 minuta (plus sučeva nadoknada vremena), što od igrača zahtjeva vrlo visoku razinu pripremljenosti. Tijekom nogometne utakmice igrač mora imati uvid u prostorno-vremenske odnose s gibanjem lopte, protivnikom i efikasno rješavati te situacije. Kondicijska priprema je skup trenažnih postupaka za razvoj i održavanje sportaševih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te morfoloških karakteristika sportaša u skladu sa zahtjevima pojedinog sporta. Postoje 4 osnovne vrste kondicijskih priprema: opća, bazična, specifična i situacijska. Planiranje treninga su postupci kojima se određuju ciljevi i zadaci rada u određenom vremenskom razdoblju kao i materijalni uvjeti kao što su prostor, oprema, kadrovi, financije i ostalo. Pod programiranje treninga spada precizna razrada plana treninga te se s obzirom na ciljeve i materijalne uvjete određuju saržaji, metode i metodičko organizacijski oblici rada. Natjecateljski period u nogometu je najzanimljiviji za nogometaše, a najnezgodniji za glavnog i kondicijskog trenera. Svrha prijelaznog perioda je regeneracija organizma nogometaša. Osnovni ciljevi i zadaće koje ostvarujemo kondicijskim treningom jesu: razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, prevencija od ozljeda, metode oporavka, utjecaj na morfološke dimenzije tijela. Sa kondicijskog aspekta, testiranje se provodi u 3 točke: na početku, u sredini i na kraju pripremnog perioda. Služe nam kako bi mogli unositi određene promjene i na kraju dati ocjenu planu i programu treninga. Ozljede su nažalost svakodnevna pojava kod svih sportaša, pa tako i kod nogometaša. Program prevencije ozljeda najčešće se sastoji od vježbi mobilnosti i stabilnosti zglobova, fleksibilnosti mišića i aktivacije mišića trupa i nogu, kao i vježbe propriocepcije. Kako bi mogao izdržati 90+ minuta u visokom tempu, i sa što manje tehničko-taktičkih grešaka uzrokovane umorom, vrlo je bitno imati dobro razvijene sve 3 komponente izdržljivosti. Maksimalna jakost je osnovna dimenzija jakosti, i trenirajući je možemo pozitivno utjecati na razvoj mišićne izdržljivosti kao i na eksplozivnu jakost. U zadnjem poglavlju prikazan je primjer 7-dnevni primjer treninga u pripremnom periodu u prednatjecateljskoj fazi., Conditioning training plays a significant role in modern football, since a football game lasts for 90 minutes (plus the referee's allowance of time lost), requiring from the players a very high level of preparation. During a football match, players must have insight into the space-time relations of the ball movements, of the opponent and be able to solve these situations effectively. Conditioning training is a group of training procedures aimed at developing and maintaining the athlete’s functional and motor abilities as well as the morphological characteristics of athletes in accordance with the requirements of specific sports. There are four basic types of conditioning training: general, basic, specific, and situational. Training planning is a group of procedures determining goals and tasks in a specific period as well as material conditions such as space, equipment, human resources, finances, and others. Training programming includes a precise elaboration of the training plan, determining contents, methods, and methodical-organizational aspects of work. The competition period in football is the most interesting for the athletes and the most challenging for the head coach and the strength and conditioning coach. The purpose of the transition period is the regeneration of the athletes' bodies. The main goals achieved by conditioning training are the following: development of motor and functional abilities, injury prevention, recovery methods, and influence on the morphological body dimensions. From the fitness point of view, testing is performed three times: at the beginning, in the middle, and at the end of the preparation period. They help us to apply certain changes and assess the training plan and program at its end. Injuries are unfortunately a common occurrence for all athletes, including football players. The injury prevention program consists mostly of exercises aimed at joint mobility and stability, muscle flexibility, and core and leg muscle activation as well as proprioception exercises. It is very important to have all three endurance components well developed in order to be able to play 90+ minutes in a high tempo with as few technical and tactical mistakes caused by fatigue as possible. Maximal strength is the basic dimension of strength; training can have a positive influence on the development of muscle endurance and explosive strength. The last chapter shows an example of a 7-day training in the preparation period of the pre-competition phase.

Osnovni cilj ovog rada je prikazati važnost kondicijske pripreme nogometaša u natjecateljskom periodu. Analizom igrača prikazana su njihova inicijalna stanja koja su napisana u suradnji između glavnog i kondicijskog trenera. U radu su prikazane vrste unutarnjeg i vanjskog opterećenja s kojima se igrači susreću te dvotjedni mikrociklus koji se odnosi na nogometni i na kondicijski dio. Igrači moraju posjedovati odgovarajuću razinu kondicijske pripreme kako bi mogli odgovoriti na sve zahtjeve nogometne igre., The main goal of this paper is to show the importance of strength and conditioning in football. The analysis of the players shows their initial conditions, which were written in cooperation between the head coach and fitness coach. The paper presents the types of internal and external load that players face, as well as the two-week microcycle related to football and fitness. Players must possess the appropriate level of strenght and conditioning in football.

Tema ovog rada je metodologija korištena u razvoju brzine i agilnosti u boksu. Analizom i testiranjem te dvije sposobnosti prikupljaju se potrebne informacije za metodički pristup razvoju istih. Ovaj rad opisuje poveznicu između razvoja eksplozivne snage, primarno balističkim i pliometrijskim treningom, s razvojem brzine i agilnosti. Na kraju je prikazana metodika rada sa specifičnim boksačkim vježbama te je prikazan način kombiniranja treninga za eksplozivnost i specifičnih boksačkih vježbi kako bi postigli željeni rezultat., The subject of this work is the methods used to develop speed and agility in boxing. By analyzing and testing these two skills, the necessary information is gathered to develop them methodically. This article describes the link between the development of power (mainly through ballistic and plyometric training) and the development of speed and agility. Finally, the method of specific boxing exercises is introduced. It will be shown how to combine power training and targeted boxing exercises to achieve the desired results.

In a complex team sport setting, such as in football, match outcome is determined by numerous factors such as technical, tactical, physical and psychological preparedness of all players who have to act like a unit. The aim of this study was to identify anthropometric characteristics and motor and functional abilities that affect competitive efficiency of the U-15 football players. 20 football players, classified either as starters (N=10) or non-starters (N=10) underwent morphologic measurements comprised of body height and body weight, testing of functional capacity and motoric assessments: 5- meter sprint, 10-meter sprint, 20-meter sprint, broad jump, medicine ball throw and triple jump on left and right leg. Also, age of peak height velocity (APHV) was calculated for each participant. Statistical analysis included T-test and binomial logistic regression. Results showed that body weight (OR:0.86; 95%CI:0.75-0.99) and medicine ball throw (t=2,24; p=0,02) were significant predictors of the competitive efficiency in observed sample of young football players. Since upper body power is highly influenced by anthropometric characteristics in this age, starters will most likely receive more playing time and have superiority over their peers due to morphologic advantages. This study once again confirmed that early maturing players are in precedence over others because of their body size that seems to be significant determinant of success in that age., U kompleksnim momčadskim sportovima, kao što je nogomet, krajnji ishod odreĎen je brojnim faktorima poput tehničkog, taktičkog, fizičkog i psihološkog stanja pripremljenosti svih igrača koji moraju djelovati kao cjelina. Cilj ovoga rada bilo je utvrditi koje antopometrijske karakteristike te motoričke i funkcionalne sposobnosti utječu na natjecateljsku uspješnost nogometaša U-15 kategorije. 20 nogometaša podijeljenih u dvije grupe – starteri (N=10) i pričuve (N=10), prošli su morfološka mjerenja visine i mase tijela, testiranje funkcionalnih kapaciteta i procjenu razine motoričkih sposobnosti: sprint na 5 metara, sprint na 10 metara, sprint na 20 metara, skok u dalj, bacanje medicinke te troskok lijevom i desnom nogom. TakoĎer, za procjenu biološke dobi izračunata je dob najvećeg prirasta u visinu. Provedena je statistička analiza koja je uključila T-test i binomnu logističku regresiju. Rezultati studije pokazali su da su tjelesna masa (OR:0.86; 95%CI:0.75-0.99) i bacanje medicinke (t=2,24; p=0,02) značajni prediktori natjecateljske uspješnosti u promatranom uzorku mladih nogometaša. Budući da antropometrijske karakteristike uvelike utječu na snagu gornjeg dijela tijela u toj dobi, starteri će vjerojatno biti superiorniji i provesti više vremena u igri u odnosu na ostale vršnjake zbog spomenutih morfoloških prednosti. Ovaj rad još je jednom potvrdio da su rano sazrijevajući igrači u prednosti nad ostalima zbog većeg stasa, koji se čini kao značajan faktor uspjeha u toj dobi.

Cilj rada bio je utvrditi povezanost Yo yo testa s baterijom morfoloških, motoričkih i funkcionalnih testova. Ispitanici su bili studenti kineziologije, miješano muškog i ženskog spola, njih 21. Prosječna visina ispitanika bila je 175 centimetara, a težina 70 kilograma. Testovi su se odrađivali unutar dva dana s razmakom od 7 dana s ciljem bolje izvedbe testova i otklanjanja efekta umora. Rezultati su pokazali povezanost pojedinih testova, agilnosti, jakosti, eksplozivnosti, te nekih morfoloških karakteristika. Dobivene rezultate nije lako interpretirati, obzirom da, barem teoretski, ne bi trebala postojati povezanost između korištenih testova s Yo yo testom, te generalno aerobnom izdržljivosti. Povezanost smo vjerojatno dobili zbog upliva drugih varijabli, kao što je spol, generalni trenažni status, te morfološke razlike., The aim of this study was to determine the association of Yo yo test with a battery of morphological, motor and functional tests. The respondents were students of kinesiology, mixed male and female, 21 of them. The average height of the respondents was 175 centimeters and weight 70 kilograms. The tests were performed within two days with an interval of 7 days in order to better perform the tests and eliminate the effect of fatigue. The results showed the connection between individual tests, agility, strength, explosiveness, and some morphological characteristics. The results obtained are not easy to interpret, given that, at least in theory, there should be no association between the tests used with the Yo yo test, and aerobic endurance in general. The association was probably due to the influence of other variables, such as gender, general training status, and morphological differences.

Cilj ovog rada je objasniti važnost višestrane kondicijske pripreme u nogometu. Naglasak se stavlja na primjenu elemenata iz drugih sportova za cjelokupan pravilan razvoj mladih nogometaša. U radu su prikazani zahtjevi nogometne igre te metode razvoja određenih motoričkih znanja i funkcionalnih sposobnosti. Višestrana kondicijska priprema u nogometu podijeljena je na sadržaje iz borilačkih i loptačkih sportova, atletike i gimnastike, te je stavljen naglasak na primjenu navedenih elemenata u nogometnim treninzima. The aim of this paper is to explain the importance of multilateral strength and conditioning in football. Emphasis is implementation of elements from other sports for overall develompent of young football players. The paper presents demands / requirements of football game and methods for developing motor and functional abilities. Multilateral strength and conditioning in football is divided on elements from combat sports and ball games, track and field and gymnastics, and emphasis is on application of mentioned elements in football practice.

Završni rad se fokusira na detaljno pojašnjavanje i primjenu mrtvog dizanja u Kondicijskoj pripremi sportaša. Mrtvo dizanje je vježba koja predstavlja temeljni obrazac kretanja odnosno onaj obrazac koji koristimo u svakodnevnom životu. U radu su također objašnjene najvažnije smjernice za pravilno izvođenje mrtvog dizanja, te različiti principi i metode koji mogu poslužiti kod izvedbe vježbe. Neke starije studije i znanstveni radovi nam govore da se mrtvo dizanje pojavilo prvi put u staroj Grčkoj, negdje oko 1700. godine prije Krista. Postoje priče da je u tim godinama na Grčkom otoku Thera pronađen veliki iskopani kamen na kojem je pisalo “Eumasta, Kritobulov sin, podigao je ovaj kamen sa zemlje“, te arheolozi govore da je Eumastas podigao taj veliki kamen do visine kukova, ali nema konkretnih dokaza kako je to učinio. Sam naziv mrtvog dizanja potječe točno od značenja “mrtvo podizanje” odnosno svaki put podizanje s poda s iste pozicije. Mrtvo dizanje ima veliku važnost u današnjem sportu te velik utjecaj na poboljšanje jakosti i snage u trenažnom procesu te je u radu detaljno prikazano kako izgleda trenažni proces kroz 8 mikrociklusa za mrtvo dizanje u kondicijskoj pripremi sportaša.

Rukomet je dinamičan ekipni sport čije specifične kretne strukture uvjetuju maksimalnu razvijenost konkretnih kvantitativnih i kvalitativnih motoričkih sposobnosti rukometaša. Imajući na umu model periodizacije kondicijske pripreme, obrađena je u radu prijelazna faza rukometaša iz višestrukog razvoja kao specijalizaciji. U spomenutom periodu sukladno biološkom razvoju (posebice dječaka) do izražaja dolaze morfološka obilježja koja ovo razdoblje postpuberteta čine pogodnim za intenzivan rad na motoričkim funkcijama koje su se u prethodnim istraživanjima pokazale kao krucijalne za rukometaše na putu do vrhunske izvedbe. Motoričke sposobnosti u fokusu su brzina, snaga, koordinacija i agilnost, s naglaskom na eksplozivnu komponentu snage i očitovanje iste kroz dvije od tri ključne motoričke sposobnosti. Handball is a dynamic team sport characterized by specific movement structures which can hardly be mastered without mastering specific quantitative and qualitative motoric skills first. With the periodization training model in mind, a specific transition phase is analyzed in this theses. Specifically it focuses young handball athletes making it from the phase of general sports development into the specialization phase which focuses specific mechanics of a certain sport. The specialization period is extremely suitable for mastering motor skills that have shown crucial in the handball context in the past, since biologycal development (especially in boys) postpuberty allows for larger capabilities due to muscle volume increase. Specific motor skills that are the focus of this theses are speed, strength, coordination and agility, with the emphasis on explosive component of strength which also manifests itself throughout two out of three other important motoric skills in the handball context.

Cilj ovog rada je bio pokušaj predočiti kako bi izgledalo planiranje i programiranje aerobne i anaerobne izdržljivosti u tenisu. Što je aerobna i anaerobna izdržljivost i za što su nam one potrebne te kako ih možemo izmjeriti te dovesti te rezultate u vezu sa planiranjem i programiranjem treninga u tenisu? To je pitanje koje se povlači kroz ovaj rad a isto tako i pokušaj odgovora na to pitanje što stvara i daljnja druga pitanja. Svakim korakom, pitanjem i pokušajem odgovora sve smo bogatiji znanjem o toj zanimljivoj temi. Nema čarobne formule za uspjeh ali raznim znanstvenim i istraživačkim postupcima koji su ovdje navedeni možemo se uputiti na pravi smjer i razumijevanje o postupcima koji će nas dovesti nešto bliže toj formuli uspješnog treninga. Ponekad poput alkemičnih eksperimenata ti postupci uvelike ovise o osobi, treneru koja ih provodi., The goal of this work is to try to show how would planning and programing of aerobic and anaerobic endurance in tennis look like. What is aerobic and anaerobic endurance and what do we need them for and how can we measure those and bring them in correlation with planning and programing of tennis training? This is the question which is emerging in this work and also the answer to this question which itself brings up more questions. With every step, with every question and possible answer we are richer in knowledge about this interesting subject. There is no magic formula for success but with scientific research and research studies which are shown here we can take the right direction in understanding about proceedings that will take us somewhat closer to that formula of successful training. Sometimes like alchemical experiments this proceeding will be highly dependable on a person, trainer which conducts them.

Bitnost brzine se očituje kroz skoro sve sportove. U atletici kao što je utrka na 100 metara brzina je najbitnija sposobnost za uspjeh. U sportovima kao što su nogomet, košarka i tenis je jedna od glavnih faktora performansa. U nogometu brži igrači imaju prednost nad sporijim igračima prilikom odlučujućih trenutaka utakmice ili prvenstva. Nakon detaljne analize zahtjeva za brzinom u nogometu potrebno je izabrati adekvatne trenažne metode za razvijanje brzine kroz predsezonski i natjecateljski period sezone. Potrebna je trenirati jakost i snagu kako bi smanjili rizik od ozljeda te povećali potencijal za brzinu. Igrači usavršavaju tehniku trčanja pomoću izolacijskih vježbi nakon kojih kroz trening ubrzanja i maksimalne brzine razvijaju brzinu. Brzinu koju razviju u kontroliranim uvjetima potrebno je kvalitetno prenijeti u nekontrolirane uvijete nogometne utakmice pomoću sportsko-specifičnog treninga brzine., Importance of speed is evident in nearly every sport. In the athletics at the 100 meters sprint event speed is the most important ablity for success. In sports like football, basketball and tennis speed is one of the main performance factors. In football faster players have the advantage over slower players at the decisive momonets of the game or season. After detailed speed anlysis in football the right speed developing training methods need to be selected for preseason and competitive part of the season. It is important to have strenght and power training to limit injury risk and to increase speed potential. Players master the sprint technique with isolation sprint drills after which they develop speed through acceleration and maximal speed training. The speed that they develop in controlled enviroment they must transfer inside uncontrolled enviroment with help of the sport-specific speed training.

Skok s motkom po svojoj strukturi gibanja smatra se najkompleksnijom atletskom disciplinom. Iz tog razloga i sama metodika obučavanja ove tehničke discipline je vrlo složena. Pored prikaza kineziološke analize skoka s motkom, cilj ovog rada bio je prikaz metodskih procedura koje se koristeda bi se sto jednostavnije i brže naučilo mlade skakače-icemotkom ovladavanjem tehničkih elemenata koji su sastavni dio ove discipline. U ovom radu naravno iz objektivnih razloga nisu navedene sve vježbe koje se koriste i kojih ima puno. Uglavnom su prikazane one vježbe i postupci učenja koje se smatraju bazičnim i to od većine atletskih trenera, a također pri odabiru istih autor se rukovodio i vlastitim iskustvom. U metodskim postupcima koristila se uglavnom analitička metoda učenja kako bi se dobro usvojili i usavršili pojedini elementi tehnike koji su kasnije povezani u globalnu strukturu pokreta koji su se u kasnijim fazama razvijali i usavršavali sintetičkim pristupom u obučavanju. The pole vault is considered to be the most complex athletics event in terms of its movement and structure. For this reason, the methodology of training this technical event is very complex. In addition to presenting the kinesiological analysis of pole vaulting, the aim of this paper was to present the methodological procedures used to teach young pole vaulters as easily and quickly as possible by mastering the technical elements that are an integral part of this event. In this paper, of course, for objective reasons, not all exercises and learning procedures are used and there are many. The exercises and learing procedures that are considered basic by most athletics coaches are mainly presented, and the author was also guided by his own experience when choosing them. The methodological procedures used, were mainly the analytical method of learning in order to well adopt and improve certain elements of technique that were later connected to the global structure of the movement, which in later stages were developed and perfected by a synthetic approach to training.

Integrativna kondicijska priprema u juniorskom tenisu, odnosno sam rad sa mladim tenisačima, izazov je za mnoge kondicijske trenere. Važnost i kvaliteta provedbe kondicijske pripreme imaju presudnu ulogu u daljnjem razvoju sportske karijere mladog tenisača. U tom složenom i dugotrajnom procesu, mnogi, već dokazani i provjereni, obrasci provođenja kondicijske pripreme moraju se često mijenjati i prilagođavati a mnogo je otegotnih okolnosti i čimbenika, pa čak i onih koji nisu u direktnoj vezi sa provođenjem kondicijskih trenažnih procesa ali imaju značajan i direktan učinak na njihov ishod i uspjeh. Nužno poznavanje zakonitosti i pravila provođenja procesa kondicijske pripreme od strane kondicijskog trenera i velika motivacija, uz poznavanje problematike i rada sa mladim sportašima, integrirano sa sposobnošću rješavanja svih dodatnih poteškoća i otegotnih okolnosti, kao i sposobnost prilagodbe i improvizacije u određenim situacijama preduvjet su kvalitetne i uspješne kondicijske pripreme mladog tenisača. Integrative fitness training in junior tennis is a great challenge for many fitness trainers, especially working with young tennis players. Quality and importance of providing fitness preparation has crucial role in further carrier development of a young tennis player. In this complex and time – consuming process, many already proven and tested patterns of fitness training have to be changed and adjusted frequently and there are many aggravating circumstances and factors, even those that are not directly related to the implementation of fitness training processes but have significant direct effect on their outcome and success. Necessary knowledge of the laws and rules of the fitness training process by a fitness trainer and great motivation, with knowledge of problems and work with young athletes, integrated with the ability to solve all additional difficulties and aggravating circumstances, as well as the ability to adapt and improvise in certain situations. Successful fitness preparations of a young tennis player.

Bitnost brzine se očituje kroz skoro sve sportove. U atletici kao što je utrka na 100 metara brzina je najbitnija sposobnost za uspjeh. U sportovima kao što su nogomet, košarka i tenis je jedna od glavnih faktora performansa. U nogometu brži igrači imaju prednost nad sporijim igračima prilikom odlučujućih trenutaka utakmice ili prvenstva. Nakon detaljne analize zahtjeva za brzinom u nogometu potrebno je izabrati adekvatne trenažne metode za razvijanje brzine kroz predsezonski i natjecateljski period sezone. Potrebna je trenirati jakost i snagu kako bi smanjili rizik od ozljeda te povećali potencijal za brzinu. Igrači usavršavaju tehniku trčanja pomoću izolacijskih vježbi nakon kojih kroz trening ubrzanja i maksimalne brzine razvijaju brzinu. Brzinu koju razviju u kontroliranim uvjetima potrebno je kvalitetno prenijeti u nekontrolirane uvijete nogometne utakmice pomoću sportsko-specifičnog treninga brzine. Importance of speed is evident in nearly every sport. In the athletics at the 100 meters sprint event speed is the most important ablity for success. In sports like football, basketball and tennis speed is one of the main performance factors. In football faster players have the advantage over slower players at the decisive momonets of the game or season. After detailed speed anlysis in football the right speed developing training methods need to be selected for preseason and competitive part of the season. It is important to have strenght and power training to limit injury risk and to increase speed potential. Players master the sprint technique with isolation sprint drills after which they develop speed through acceleration and maximal speed training. The speed that they develop in controlled enviroment they must transfer inside uncontrolled enviroment with help of the sport-specific speed training.

The focus on the development of technical and tactical skills and on the enjoyment and involvement of students has grown in the recent years. It has been shown how schools fail to provide adequate support to the development of such abilities during the teaching-learning processes. The principal aim of this study was to estimate the effects of a Tactical Game Model (TGM) on tactical skills (in relation to an invasion game: football and a net game: volleyball) and on the affective domain of learning in primary-school children. The sample of participants included 70 primary-school pupils attending the fourth grade (mean age: 8,9 years). The duration of the protocol was 22 weeks (2 lessons per week). In order to analyse the impact on tactical skills and affective domain of learning, the Team Sport Assessment Procedure (TSAP) and the Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT) were used. Repeated Measure ANOVA (RM-ANOVA) on TSAP variables revealed a significant model regarding the effect of the TGM on the development of tactical skills [football: F=12,2 (p, Posljednjih je godina sve veći fokus na razvoju tehničkih i taktičkih vještina te na zadovoljstvu učenika i njihovoj želji za sudjelovanjem. Dokazano je kako škole ne pružaju odgovarajuću potporu razvoju takvih sposobnosti tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Glavni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj Modela taktike igre (TGM) na taktičke vještine (u odnosu na invazivne sportske igre: nogomet i sportske igre koje uključuju mrežu: odbojka) te na afektivno područje učenja kod djece osnovnoškolskog uzrasta. Uzorak ispitanika obuhvatio je 70 učenika četvrtih razreda osnovne škole (prosječna dob: 8,9 godina). Protokol je trajao 22 tjedna (2 sata tjedno). Kako bi se analizirao utjecaj na taktičke vještine i afektivno područje učenja, korišteni su Team Sport Assessment Procedure (TSAP) i Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT). ANOVA za ponovljena mjerenja (RM-ANOVA) za varijable TSAP otkrila je važan model u odnosu na utjecaj TGM-a na razvoj taktičkih vještina [nogomet: F = 12,2 (p

The focus on the development of technical and tactical skills and on the enjoyment and involvement of students has grown in the recent years. It has been shown how schools fail to provide adequate support to the development of such abilities during the teaching-learning processes. The principal aim of this study was to estimate the effects of a Tactical Game Model (TGM) on tactical skills (in relation to an invasion game: football and a net game: volleyball) and on the affective domain of learning in primary-school children. The sample of participants included 70 primary-school pupils attending the fourth grade (mean age: 8,9 years). The duration of the protocol was 22 weeks (2 lessons per week). In order to analyse the impact on tactical skills and affective domain of learning, the Team Sport Assessment Procedure (TSAP) and the Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT) were used. Repeated Measure ANOVA (RM-ANOVA) on TSAP variables revealed a significant model regarding the effect of the TGM on the development of tactical skills [football: F=12,2 (p

Nogomet je visoko intenzivna aktivnost za vrijeme koje se od nogometaša traži da učestalo izvode sprintanje, promjene smjera, skakanje i blokove, što predstavlja značajne zahtjeve na neuromuskularni sustav. Sposobnost mišića donjih ekstremiteta da proizvode snagu važna je komponenta kondicije za nogometaše. Pliometrijski treninga važna je metoda treninga za poboljšanje sprinta i skokova koja poboljšava ekonomiju trčanja, stabilnost zglobova donjih ekstremiteta i smanjuje rizik od ozljeda., Football is a high-intensive activity in which footballers are required to perform sprinting, change of direction and jumping frequently, which poses significant demands on the neuromuscular system. The ability of the muscles of the lower extremities to produce strength is an important component of fitness for football players. Plyometric training is an important training method to improve sprinting and jumping that improves running economy, stability of lower extremity joints and reduces the risk of injury.

Nogomet je složena sportska aktivnost, koja od igrača zahtjeva, ovisno o poziciji na kojoj igra, visok stupanj fizičke pripremljenosti. Pliometrijski trening se u kondicijskoj pripremi nogometaša koristi već dugi niz godina te se kroz povijest pokazala kao neophodna u treningu svakog nogometaša. Definirao ga je amerikanac, Fred Wilt 1975. i otad se takav tip treninga, u kojem se koristi ekscentrično-koncentrično svojstvo mišića naziva pliometrijski trening. Cilj ovog završnog rada je detaljno opisati pliometrijski trening te njegovu implementaciju u nogometni trening., Football is a complex sporting activity, which requires a high degree of physical fitness from the player, depending on the position in which he plays. Plyometrics has been used in the fitness training of football players for many years, and throughout history it has proven to be necessary in the training of every football player. It was defined by an American, Fred Wilt, in 1975. Since then this type of training, in which the eccentric-concentric property of the muscles is used, is called plyometric training. The aim of this paper is to describe in detail plyometric training and its implementation in football training.

Cilj ovoga rada je objasniti važnost kondicijske pripreme u nogometu. Ona predstavlja osnovu nogometnog treninga. U radu su prikazana dosadašnja istraživanja, analiza nogometne igre te struktura kondicijskog treninga. Analizom nogometne igre dolazimo do podataka o opterećenjima s kojima se susreću igrači na treninzima i utakmicama, a da bi igrači bili sposobni odgovoriti svim zahtjevima nogometne igre moraju posjedovati odgovarajuću razinu fizičke pripreme., The aim of this paper is to explain the importance of strength and conditioning in football. It is the basis of football training. The paper presents previous research, analysis of football games and the structure of strength and conditioning. The analysis of football games leads to data on the loads that players face in training and matches, and in order for players to be able to meet all the requirements of football games, they must have an appropriate level of strength and conditioning.

Pliometrijski trening definira se kao brz, snažan pokret koji uključuje ekscentričnu kontrakciju, nakon čega slijedi eksplozivna koncentrična kontrakcija. Pliometrija je ciklus kontrakcije odnosno sužavanja i istezanja tj. širenja mišića. Pliometrija se koristi u sportovima gdje je snaga i eksplozivnost korisna i bitna. Tri su različite faze uključene u pliometrijski trening, uključujući ekscentričnu ili fazu punjenja; faza amortizacije ili prijelaza; i koncentrična, ili faza pražnjenja. Pliometrijski oblici snage: 1. maksimalna pliometrijska snaga, 2. eksplozivna pliometrijska snaga, 3. brzina u pliometrijskoj snazi, 4. dinamička pliometrijska snaga, 5. izdržljivost u pliometrijskoj snazi., Plyometric training is defined as a fast, powerful movement that involves an eccentric contraction, followed by an explosive concentrated contraction. Plyometrics is a cycle of contraction or narrowing and stretching or expansion of muscles. Plyometrics is used in sports where strength and explosiveness are useful and essential. Three different phases are involved in plyometric training, including the eccentric or charging phase; depreciation or transition phase; and concentric, or discharge phase. Plyometric forms of power: 1. maximum plyometric power, 2. explosive plyometric power, 3. speed in plyometric power, 4. dynamic plyometric power, 5. endurance in plyometric power.

Cilj ovog rada je objasniti metodiku starta i startnog ubrzanja kod sprinta te prikazati koje su to najefikasnije metode za njihovo poboljšanje. Sprint je oblik najbržeg kretanja čovjeka. To je ciklički oblik ljudskog kretanja koji se sastoji od brzih trkaćih koraka. Samo je jedan od oblika kompleksne motoričke sposobnosti koja se odnosi na brzinu. Iako izgleda kao jednostavna aktivnost, zahtjeva vrlo visoku razinu koordinacije. Glavni cilj sprinta je postizanje maksimalne brzine trčanja u što kraćem roku i održavati je što dulje. Ostvarivanje maksimalne brzine ovisi o puno faktora, a neki od njih su vezani za morfološke i fiziološke karakteristike, energetske mehanizme, spol, starost, motoričke sposobnosti i tako dalje. Osim navedenog, brzina uvelike ovisi i o centralnom živčanom sustavu. Nedostatak neuromuskulaturne koordinacije je jedan od limitirajućih čimbenika kod ostvarivanja brzine, odnosno veća brzina trčanja smanjuje održavanje otpimalne kontrole kretanja. Postoje dva pravca kod metodike treninga maksimalne brzine, a to su sintetički i analitički. Kod sintetičkog treninga naglasak je stavljen na razvoju brzine kao cjeline, a kod analitičnog na separaciji treninga pojedinih komponenti. Oba pravca su usmjerena na postizanje maksimalne brzine kretanja i da zamor ne sprječava realizaciju navedenog. Trening brzine temelji se na metodi ponavljanja maksimalnim ili submaksimalnim intenzitetom, a osnovna tendencija treninga je pokušaj postavljanja novih i većih maksimalnih brzina kretanja., The aim of this paper is to explain methodology of starting and acceleration in sprints and to show which are the most effective methods to improve them. Sprint is the form of the fastest natural human movement. It is a cyclical form of human movement consisting of repetitive running steps. It is just one form of complex motor ability related to speed. Although it seems like a simple activity, it is very demanding in terms of coordination and it is not easy to master. The main goal of the sprint is to achieve the maximum running speed in the shortest possible time and to maintain it for as long as possible. Maximum speed depends on a number of factors, some of which are related to morphological and physiological characteristics, energy mechanisms, gender, age, motor skills and so on. In addition to the above, the speed largely depends on the central nervous system. Lack of neuromuscular coordination is one of the limiting factors of speed, for i.e. higher running speed reduces the maintenance of optimal movement control. There are two directions in the methodology of maximum speed training and they are synthetic and analytical. In synthetic training method, the emphasis is placed on the development of speed as a whole and in analytical training method on separating it in individual components. The goal of both directions is aimed at achieving the maximum speed of movement and that fatigue does not limit its' realization. Speed training is based on the repetition method with maximal or submaximal intensity and the basic tendency of training is to try to set new and higher maximum speeds.

Atletske discipline zahtijevaju visoku razinu tehničke, ali i kondicijske pripremljenosti. Uz treninge koji su posvećeni usvajanju i poboljšanju tehnike, trenažni programi za razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti su od iznimne važnosti. Kroz kineziološku analizu atletskih skakačkih disciplina može se vidjeti kako svaki od skokova zahtijeva visoku razinu pripremljenosti, pa tako i jakosti i snage. Postoji više metoda kojima se postiže razvoj tih motoričkih sposobnosti. Tako se i kod atletičara skakača u trenažnom procesu primjenjuju neke od njih. Trening jakosti i snage je iznimno važan u svim sportovima za povećanje eksplozivnosti pokreta i izdržljivosti. Uz to, ima i pozitivan utjecaj na sastav tijela. Smanjuje broj i težinu ozljeda, povećava gustoću i čvrstoću kostiju i zglobova. Cilj ovog rada je prikazati značaj i važnost treninga jakosti i snage kod atletskih skakačkih disciplina, kao i metodičke postupke za razvoj istih. Za svaku disciplinu će biti izneseni i primjeri vježbi i treninga za razvoj jakosti i snage., Athletic disciplines require a high level of technical and fitness preparation. In addition to trainings dedicated to adopting and improving the technique, training programs for the development of functional and motor skills are of most importance. Through the kinesiological analysis of athletic jumping disciplines each of the jumps requires a high level of preparation, including strength and power. There are several methods by which the development of these motor skills can be achieved. Some of them apply to the athlete’s jumpers in the training process. Strength and power training are extremely important in all sports to increase movement explosiveness and endurance. In addition, it has a positive effect on body composition. It reduces the number and severity of injuries, increases the density and strength of bones and joints. The aim of this paper is to show the significant and importance of strength and power training in athletic jumping disciplines, as well as methodical procedures for their development. Examples of strength and power development exercises and training will be presented for each discipline.

Suvremeni sport stvara potrebu za sportašima koji imaju motoričke i funkcionalne sposobnosti na jako visokom nivou. Često su odlučujući faktori jakost i eksplozivna snaga koji prave razlike između prosječnih i vrhunskih sportaša. Cilj rada je prikazati zašto bi treneri trebali implementirati olimpijsko dizanje utega i njegove varijacije u svrhu kondicijske pripreme sportaša., Modern sport creates a need for athletes that have motor and functional abilities on very high level. Strength and power are often factors that make difference between average and top athletes. The aim of this work is to show why coaches should implement Olympic lifts and it's variations in strength and conditioning training.

Sindrom pretreniranosti javlja se kao posljedica pretjeranog opterećenja organizma, te nedostatka odmora i prilagodbe na tjelesni stres. To znači da tijelu i ogranizmu nismo dali dovoljno vremena da se adaptira i oporavi od treninga, ili smo jednostavno pretjerali i opteretili organizam. Najčešće se događa u periodu kada sportaš ili rekreativac stekne određenu formu, pa ima ambicije i želje napredovati još više, što prije to bolje. Umor definiramo kao nemogućnost održavanja potrebne mišične snage za nastavak muskulaturnog rada u zadanom intenzitetu. Izraz umor obično koristimo za opisivanje opadanja u mišićnoj izvedbi u suradnji s naporom popraćenim općim senzacijama umora. Za napredovanje u trenažnom procesu, odgovarajući odmor neizostavna je komponenta. Napredak se događa kada damo organizmu dovoljno vremena da se mehanizmom tendencije povratka u homeostazu, nakon trenažnog stresa, inicijalne sposobnosti ili morfološke karakteristike pomaknu u pozitivu. Taj fenomen nazivamo superkompenzacijom. Pretreniranost je stanje umora , iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na onoj razini na kojoj je sportaš bio prije nego se pretrenirao. Do pretreniranosti dolazi zbog nesrazmjera intenziteta treninga i vremena potrebnog da se organizam od njega oporavi. Ovo je stanje praćeno psihološkim smetnjama poput depresije, anksioznosi, apatije, naglih promijena raspoloženja i slično. Ozljede kroničnog tipa u obliku mikrotrauma javljaju se kao posljedica ponavljanja krivih obrazaca pokreta ili pretjerane uporabe određene mišićnotetivne jedinice.Za oporavak od sindroma pretreniranosti ili ozljeda kroničnog tipa, pojedinac se mora držati strogih uputa i dati organizmu dovoljno vremena za oporavak., Overtraining syndrome occurs as a result of excessive burden on the body, as well as lack of rest and adjustment to physical stress. This means that we have not given the body and branch enough time to adapt and recover from training, or we have simply overdone and burdened the organism. Most often it happens in a period when an athlete or recreational athlete acquires a certain form, so he has ambitions and desires to progress even more, the sooner the better. We define fatigue as an inability to maintain the necessary muscle power to continue musculature in a given intensity. The term fatigue is usually used to describe decline in muscle performance in conjunction with exertion accompanied by general sensations of fatigue. For advancing in the training process, a proper rest is an indispensable component. Progress occurs when we give the body sufficient time to move the mechanism of the tendency to return to homeostasis, after training stress, initial abilities or morphological characteristics to the positive. We call this phenomenon supercompensation. Retraining is a state of fatigue , exhaustion and inability to perform training at the level the athlete was at before he retrained. Overtraining occurs due to the discrepancy in the intensity of the training and the time it takes for the organism to recover from it. This condition is accompanied by psychological disorders such as depression, anxiety, apathy, sudden mood swings and the like. Injuries of chronic type in the form of microtrauma occur as a result of repeated misconceives of movement or excessive use of a certain musculoskelete unit. In return for recovery from over-trained syndrome or injuries of a chronic type, the individual must follow strict instructions and give the body sufficient time to recover.

Pliometrijski trening definira se kao brz, snažan pokret koji uključuje ekscentričnu kontrakciju, nakon čega slijedi eksplozivna koncentrična kontrakcija. Pliometrija je ciklus kontrakcije odnosno sužavanja i istezanja tj. širenja mišića. Pliometrija se koristi u sportovima gdje je snaga i eksplozivnost korisna i bitna. Tri su različite faze uključene u pliometrijski trening, uključujući ekscentričnu ili fazu punjenja; faza amortizacije ili prijelaza; i koncentrična, ili faza pražnjenja. Pliometrijski oblici snage: 1. maksimalna pliometrijska snaga, 2. eksplozivna pliometrijska snaga, 3. brzina u pliometrijskoj snazi, 4. dinamička pliometrijska snaga, 5. izdržljivost u pliometrijskoj snazi. Plyometric training is defined as a fast, powerful movement that involves an eccentric contraction, followed by an explosive concentrated contraction. Plyometrics is a cycle of contraction or narrowing and stretching or expansion of muscles. Plyometrics is used in sports where strength and explosiveness are useful and essential. Three different phases are involved in plyometric training, including the eccentric or charging phase; depreciation or transition phase; and concentric, or discharge phase. Plyometric forms of power: 1. maximum plyometric power, 2. explosive plyometric power, 3. speed in plyometric power, 4. dynamic plyometric power, 5. endurance in plyometric power.

Cilj ovog rada je objasniti metodiku starta i startnog ubrzanja kod sprinta te prikazati koje su to najefikasnije metode za njihovo poboljšanje. Sprint je oblik najbržeg kretanja čovjeka. To je ciklički oblik ljudskog kretanja koji se sastoji od brzih trkaćih koraka. Samo je jedan od oblika kompleksne motoričke sposobnosti koja se odnosi na brzinu. Iako izgleda kao jednostavna aktivnost, zahtjeva vrlo visoku razinu koordinacije. Glavni cilj sprinta je postizanje maksimalne brzine trčanja u što kraćem roku i održavati je što dulje. Ostvarivanje maksimalne brzine ovisi o puno faktora, a neki od njih su vezani za morfološke i fiziološke karakteristike, energetske mehanizme, spol, starost, motoričke sposobnosti i tako dalje. Osim navedenog, brzina uvelike ovisi i o centralnom živčanom sustavu. Nedostatak neuromuskulaturne koordinacije je jedan od limitirajućih čimbenika kod ostvarivanja brzine, odnosno veća brzina trčanja smanjuje održavanje otpimalne kontrole kretanja. Postoje dva pravca kod metodike treninga maksimalne brzine, a to su sintetički i analitički. Kod sintetičkog treninga naglasak je stavljen na razvoju brzine kao cjeline, a kod analitičnog na separaciji treninga pojedinih komponenti. Oba pravca su usmjerena na postizanje maksimalne brzine kretanja i da zamor ne sprječava realizaciju navedenog. Trening brzine temelji se na metodi ponavljanja maksimalnim ili submaksimalnim intenzitetom, a osnovna tendencija treninga je pokušaj postavljanja novih i većih maksimalnih brzina kretanja. The aim of this paper is to explain methodology of starting and acceleration in sprints and to show which are the most effective methods to improve them. Sprint is the form of the fastest natural human movement. It is a cyclical form of human movement consisting of repetitive running steps. It is just one form of complex motor ability related to speed. Although it seems like a simple activity, it is very demanding in terms of coordination and it is not easy to master. The main goal of the sprint is to achieve the maximum running speed in the shortest possible time and to maintain it for as long as possible. Maximum speed depends on a number of factors, some of which are related to morphological and physiological characteristics, energy mechanisms, gender, age, motor skills and so on. In addition to the above, the speed largely depends on the central nervous system. Lack of neuromuscular coordination is one of the limiting factors of speed, for i.e. higher running speed reduces the maintenance of optimal movement control. There are two directions in the methodology of maximum speed training and they are synthetic and analytical. In synthetic training method, the emphasis is placed on the development of speed as a whole and in analytical training method on separating it in individual components. The goal of both directions is aimed at achieving the maximum speed of movement and that fatigue does not limit its' realization. Speed training is based on the repetition method with maximal or submaximal intensity and the basic tendency of training is to try to set new and higher maximum speeds.

Suvremeni sport stvara potrebu za sportašima koji imaju motoričke i funkcionalne sposobnosti na jako visokom nivou. Često su odlučujući faktori jakost i eksplozivna snaga koji prave razlike između prosječnih i vrhunskih sportaša. Cilj rada je prikazati zašto bi treneri trebali implementirati olimpijsko dizanje utega i njegove varijacije u svrhu kondicijske pripreme sportaša. Modern sport creates a need for athletes that have motor and functional abilities on very high level. Strength and power are often factors that make difference between average and top athletes. The aim of this work is to show why coaches should implement Olympic lifts and it's variations in strength and conditioning training.

Sindrom pretreniranosti javlja se kao posljedica pretjeranog opterećenja organizma, te nedostatka odmora i prilagodbe na tjelesni stres. To znači da tijelu i ogranizmu nismo dali dovoljno vremena da se adaptira i oporavi od treninga, ili smo jednostavno pretjerali i opteretili organizam. Najčešće se događa u periodu kada sportaš ili rekreativac stekne određenu formu, pa ima ambicije i želje napredovati još više, što prije to bolje. Umor definiramo kao nemogućnost održavanja potrebne mišične snage za nastavak muskulaturnog rada u zadanom intenzitetu. Izraz umor obično koristimo za opisivanje opadanja u mišićnoj izvedbi u suradnji s naporom popraćenim općim senzacijama umora. Za napredovanje u trenažnom procesu, odgovarajući odmor neizostavna je komponenta. Napredak se događa kada damo organizmu dovoljno vremena da se mehanizmom tendencije povratka u homeostazu, nakon trenažnog stresa, inicijalne sposobnosti ili morfološke karakteristike pomaknu u pozitivu. Taj fenomen nazivamo superkompenzacijom. Pretreniranost je stanje umora , iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na onoj razini na kojoj je sportaš bio prije nego se pretrenirao. Do pretreniranosti dolazi zbog nesrazmjera intenziteta treninga i vremena potrebnog da se organizam od njega oporavi. Ovo je stanje praćeno psihološkim smetnjama poput depresije, anksioznosi, apatije, naglih promijena raspoloženja i slično. Ozljede kroničnog tipa u obliku mikrotrauma javljaju se kao posljedica ponavljanja krivih obrazaca pokreta ili pretjerane uporabe određene mišićnotetivne jedinice.Za oporavak od sindroma pretreniranosti ili ozljeda kroničnog tipa, pojedinac se mora držati strogih uputa i dati organizmu dovoljno vremena za oporavak. Overtraining syndrome occurs as a result of excessive burden on the body, as well as lack of rest and adjustment to physical stress. This means that we have not given the body and branch enough time to adapt and recover from training, or we have simply overdone and burdened the organism. Most often it happens in a period when an athlete or recreational athlete acquires a certain form, so he has ambitions and desires to progress even more, the sooner the better. We define fatigue as an inability to maintain the necessary muscle power to continue musculature in a given intensity. The term fatigue is usually used to describe decline in muscle performance in conjunction with exertion accompanied by general sensations of fatigue. For advancing in the training process, a proper rest is an indispensable component. Progress occurs when we give the body sufficient time to move the mechanism of the tendency to return to homeostasis, after training stress, initial abilities or morphological characteristics to the positive. We call this phenomenon supercompensation. Retraining is a state of fatigue , exhaustion and inability to perform training at the level the athlete was at before he retrained. Overtraining occurs due to the discrepancy in the intensity of the training and the time it takes for the organism to recover from it. This condition is accompanied by psychological disorders such as depression, anxiety, apathy, sudden mood swings and the like. Injuries of chronic type in the form of microtrauma occur as a result of repeated misconceives of movement or excessive use of a certain musculoskelete unit. In return for recovery from over-trained syndrome or injuries of a chronic type, the individual must follow strict instructions and give the body sufficient time to recover.

Atletske discipline zahtijevaju visoku razinu tehničke, ali i kondicijske pripremljenosti. Uz treninge koji su posvećeni usvajanju i poboljšanju tehnike, trenažni programi za razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti su od iznimne važnosti. Kroz kineziološku analizu atletskih skakačkih disciplina može se vidjeti kako svaki od skokova zahtijeva visoku razinu pripremljenosti, pa tako i jakosti i snage. Postoji više metoda kojima se postiže razvoj tih motoričkih sposobnosti. Tako se i kod atletičara skakača u trenažnom procesu primjenjuju neke od njih. Trening jakosti i snage je iznimno važan u svim sportovima za povećanje eksplozivnosti pokreta i izdržljivosti. Uz to, ima i pozitivan utjecaj na sastav tijela. Smanjuje broj i težinu ozljeda, povećava gustoću i čvrstoću kostiju i zglobova. Cilj ovog rada je prikazati značaj i važnost treninga jakosti i snage kod atletskih skakačkih disciplina, kao i metodičke postupke za razvoj istih. Za svaku disciplinu će biti izneseni i primjeri vježbi i treninga za razvoj jakosti i snage. Athletic disciplines require a high level of technical and fitness preparation. In addition to trainings dedicated to adopting and improving the technique, training programs for the development of functional and motor skills are of most importance. Through the kinesiological analysis of athletic jumping disciplines each of the jumps requires a high level of preparation, including strength and power. There are several methods by which the development of these motor skills can be achieved. Some of them apply to the athlete’s jumpers in the training process. Strength and power training are extremely important in all sports to increase movement explosiveness and endurance. In addition, it has a positive effect on body composition. It reduces the number and severity of injuries, increases the density and strength of bones and joints. The aim of this paper is to show the significant and importance of strength and power training in athletic jumping disciplines, as well as methodical procedures for their development. Examples of strength and power development exercises and training will be presented for each discipline.

Glavni cilj istraživanja je utvrđivanje postojanja transfera znanja analizom utjecaja predznanja koreografije narodnih plesova na usvajanje koreografije društvenog plesa cha-cha-cha. Uzorak ispitanika za potrebe ovog istraživanja činilo je 83-oje djece (35 djevojčica i 48 dječaka) iz dvije osnovne škole: Prve osnovne škole i Druge osnovne škole grada Širokog Brijega. Na svim ispitanicima primijenjena su dva novokonstruirana testa koreografija narodnih plesova (NAR) i koreografija društvenog plesa cha-cha-cha (CHA), 2 testa za procjenu motoričkih sposobnosti, te upitnik za procjenu kineziološkog aktiviteta. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine, eksperimentalnu skupinu 1 (EK1) i eksperimentalnu skupinu 2 (EK2). Skupina EK1 u okviru plana i programa na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture usvajala je i specifična motorička znanja - koreografiju narodnih plesova (NAR) te sudjelovala u organiziranim kineziološkim aktivnostima u slobodno vrijeme, izuzev u plesnim aktivnostima. Skupina EK2, uz redoviti plan i program, na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture usvajala je specifična motorička znanja - koreografiju narodnih plesova (NAR) kao i koreografiju društvenog plesa cha-cha-cha (CHA) nakon retencijskog perioda u trajanju od 3 tjedna između dvije faze istraživanja. Također, ispitanici skupine EK2 za vrijeme eksperimenta sudjeluju u organiziranim kineziološkim aktivnostima u slobodno vrijeme, izuzev u plesnim aktivnostima. Tretman je trajao 13 tjedana te se provodio dvaput tjedno po 45 minuta, izuzev u retencijskom periodu. Za ispunjavanje postavljenih ciljeva korištene su sljedeće metode obrade podataka: metrijske karakteristike (objektivnost, homogenost, osjetljivost i valjanost), Wilcoxonov test ekvivalentnih parova, T-test za zavisne uzorke, linearna regresijska analiza. Na temelju dobivenih rezultata moguće je konstatirati sljedeće: - Novokonstruirani testovi za procjenu specifičnih znanja koreografije narodnih plesova i društvenog plesa cha-cha-cha imaju zadovoljavajuće metrijske karakteristike - Ovako konstruirani testovi, s dobrim značajkama objektivnosti i osjetljivosti, primjenjivi su u daljnjim istraživanjima na populaciji djece mlađe školske dobi - Moguće je utvrditi postojanje dinamičkog procesa učenja specifičnih motoričkih znanja plesnih koreografija, što je dokaz dobro osmišljenog i provedenog kineziološkog tretmana - Moguće je utvrditi utjecaj motoričkih sposobnosti na postignutu razinu specifičnih znanja koreografija narodnih plesova i društvenog plesa cha-cha-cha7 - Znanje koreografije narodnih plesova se uspješno transferiralo na usvajanje motoričkog znanja koreografije društvenog plesa kod eksperimentalne skupine EK1 i na taj način se potvrdila Teorija prikladnog procesiranja o transferu znanja - Nepostojanost značajne povezanosti između kineziološkog aktiviteta i neaktiviteta i specifičnih motoričkih znanja ukazuje kako djeca koja provode više slobodnog vremena sudjelujući u aktivnoj igri ne moraju nužno biti bolja u izvedbi specifičnih motoričkih znanja., The main aim of the research is to determine the existence of knowledge transfer by analyzing the influence of precognition of folk dance choreography on the adoption of cha-cha-cha social dance choreography. The sample of respondents for the purposes of this research consisted of 83 children (35 girls and 48 boys) from two primary schools: First Primary School and Second Primary School in the City of Široki Brijeg. Two newly constructed tests of National Dance Choreography (NAR) and social cha-cha-cha (CHA) choreography, 2 tests for assessment of motor skills, and a questionnaire for the evaluation of kinesiological activity were applied to all subjects. The subjects were divided into two groups, Experimental Group 1 (EK1) and Experimental Group 2 (EK2). Within the curriculum for physical and health education, the EC1 group also adopted specific motor skills - folk dance choreography (NAR) and participated in organized kinesiological leisure activities, except in dance activities. The EC2 group, along with the regular curriculum, adopted specific motor skills in physical and health education - folk dance choreography (NAR) as well as cha-cha-cha (CHA) social dance choreography after a 3-week retention period between the two stages of research. Also, during the experiment, the EK2 subjects participate in organized kinesiological leisure activities, except in dance activities. The treatment lasted 13 weeks and was administered twice a week for 45 minutes, except during the retention period. The following data processing methods were used to meet the set goals: metric characteristics (objectivity, homogeneity, sensitivity and validity), Wilcoxon equivalent-pair test, T-test for dependent samples, linear regression analysis. Based on the obtained results, the following can be concluded: - Newly constructed tests for assessing specific knowledge of choreography of folk dances and social dance cha-cha-cha have satisfactory metric characteristics - Such constructed tests, with good features of objectivity and sensitivity, are applicable in further studies on the population children of younger school age - It is possible to determine the existence of a dynamic process of learning specific motor skills of dance choreography, which is evidence of well thought out and conducted kinesiological treatment - It is possible to determine the influence of motor skills on the achieved level of specific knowledge of folk dance and social dance cha-cha-cha7 - Knowledge of folk dance choreography was successfully transferred to the acquisition of motor knowledge of social dance choreography by the experimental group EK1, thus confirming the theory of appropriate processing of knowledge transfer - Instability the significant correlation between kinesiological activity and inactivity and specific motor skills indicates that children who spend more free time participating in active play may not necessarily be better at performing specific motor skills.

Trening sa slobodnim utezima datira još od vremena drevne Grčke. To je oblik treninga kojim se razvija snaga i veličina skeletnih mišića. Ekspanzija treninga slobodnim utezima započela je 1970-ih godina. Ovakav oblik treninga pokazao se kao jedan od najuspješnijih u ostvarenju ciljeva povećanja mišićne mase i snage te smanjenja količine potkožnog masnog tkiva. Slobodnim utegom možemo smatrati bilo koji objekt ili napravu koju možemo slobodno pokretati u trodimenzionalnom prostoru. Ovakvom vrstom treninga pozitivno utječemo na ukupni zdravstveni status i kvalitetu sportske izvedbe. Neovisno o spolu, dobi i razini treniranosti bitno ga je ugraditi u dio naše svakodnevnice zbog svih benefite koji ima na naše tijelo i organizam., Strength training is the form of physical activity which is used for developing of muscle size and strength. Training with free weights includes using of barbells, weights, dumbbells and kettle-bells to attain muscular concentric and eccentric contraction. It dates back in the times of Ancient Greece. In USA in 19th century growing trend of lifting weights and developing of muscle strength is considered, in order to enhance overall health and well-being. The real expansion of free weights training started in 1970s. The average exercisers have got similar goals of training. They are looking to enhance overall health, as well as building muscle and losing fat, or better said they want to get in “shape”. Strength training with free weights is one of the best forms of training if the goal is achieving previously mentioned goals. We can describe free weights as any object or device which we can move freely in 3-D space. Exercises done with free weights are very similar to some movements and motions we do when we play sports or simply move in day to day activities. Some of the benefits of training with free weights includes, enhancing of: muscle strength, mass and endurance, bone density, insulin sensitivity, “good” cholesterol and cardiovascular health. Also, it leads to reducing of: fat tissue, blood pressure, “bad” cholesterol, triglycerides. Considering everything previously said, it is important to include free weights training as a part of our daily life.

Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultatsku uspješnost kod kadeta oba spola u disciplini 60 m prepone.Temeljem glavnog cilja ovog istraživanja definirani su i parcijalni ciljevi:a)utvrditi razlike u kinematičkim parametrima između kadetkinja i kadeta b) utvrditi razlike u rezultatskoj uspješnosti između kadetkinja i kadeta. Uzorak ispitanika za ovo istraživanje predstavljala je populacija atletičara oba spola u kategoriji kadeta (mlađi kadeti i kadetkinje od 11 do 12 godina te stariji kadeti i kadetkinje od 13 do 14 godina) koji su natjecatelji u disciplinama preponskog trčanja. Za potrebu ovog istraživanja izmjereno je ukupno 5 mlađih kadeta, 10 mlađih kadetkinja te 9 starijih kadeta i 6 starijih kadetkinja. Svi ispitanici trčali su dva puta utrku 60 metara prepone u istim uvjetima. Svaki pokušaj tretirao se kao entitet. Svi ispitanici bili su aktivni natjecatelji u disciplini 60 metara prepone. Uzorak jepodijeljen na varijable za utvrđivanjekinematičkih parametara preponskog trčanja, specifičnih motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika. Za potrebe ovog istraživanja koristilo se12kinematičkih parametara koji direktno opisuju strukturu kretanja(prije, iznad i nakon prepone) u disciplinama preponskih trčanja. Set kinematičkih varijabli za procjenu trčanja između prepona bio je podijeljen u nekoliko kategorija: trčanje od starta do prve prepone kao i između prepona (vrijeme, dužina i broj koraka),trajanje kontakta koraka od starta do prve prepone te između svih pet prepona,trajanje leta svakog koraka pri trčanju od starta do prve prepone te između svih pet prepona, frekvencija koraka pri trčanju od starta do prve prepone te između svih pet prepona. Za motoričke sposobnosti koristio se skup od 5 specifičnih atletskih testova i to onih koji su pokazatelji odrazne snage nogu horizontalnog smjera. Za procjenu morfoloških karakteristika koristile su se 4 mjere. Pri mjerenju se koristio optički sustav mjerenja Optojump za određivanje kinematičkih parametara u trčanjima i skokovima. Koristile su se Canonove kamere karakteristika SVHS 50Hz, postavljene na svakoj preponi te na startnom bloku, kao i na dionici od pete prepone do ciljne ravnine. Udaljenost kamera od prepona iznosila je 5,00 m,a postavljene su na stativu visine 1,20 metara.Sva mjerenja praćenasu pomoću računalne tehnike i softvera koji su bilježili navedena mjerenja. Po završetku mjerenja napravila se 2D analiza pomoću softvera za analizu kretanja KINOVEA. Za obradu prikupljenih podataka korišten je programski paket Statisticaver. 12. (StatSoft, Inc., TULSA, USA). U skladu s ciljevima ovog istraživanja koristile su se sljedeće metode:za sve varijable motoričkih sposobnosti, morfoloških karakteristika i kinematičkih parametara izračunali su se osnovni deskriptivni parametri; za utvrđivanje utjecaja između kinematičkih parametara (koji su predstavljali prediktorski skup varijabli) na rezultatu trčanja na 60 metara prepone (kriterijska varijabla) koristila se multipla regresijska analiza. Za utvrđivanje razlika između kadetkinja i kadetau kinematičkim parametrima i rezultatskoj uspješnosti u trčanju na 60 metara prepone koristila se univarijantna analiza varijance (ANOVA). Razina statističke značajnosti postavila se na razinu p< 0,05. Shodno metodološkoj orijentaciji i postupku potvrđene su tri postavljene hipoteze istraživanja. Iz prediktorskog skupa kinematičkih varijabli statistički značajnim su se ovisno o kategoriji i spolu izdvojili različiti kinematički parametri koji su imali utjecaj na rezultat u trčanju na 60 metara prepone (kriterij) kod ispitanika. Kod kadetkinja statistički značajnim se pokazala udaljenost zamašne noge od prepone, horizontalna brzina te u manjoj mjeri kut zamašne noge u koljenu, dok se kod kadeta izdvojilavarijabla visina centra mase tijela prije prepone. Analiza varijance pokazalaje da postoje statistički značajne razlike između mlađih kadeta i kadetkinja. Mlađi kadeti imali su bolje vrijeme u kriterijskoj varijabli te su i na varijablama vremena iznad prepona također imali statistički bolje rezultate., The main objective of the study was to determine the impact of kinematic parameters on the results of male and female cadets in 60 meters hurdles races. Based on the main objective, the study also defined additional partial objectives, which were to (a) determine the differences in kinematic parameters between male and female cadets and b) determine the differences in results between male and female cadets. The study sample comprised a group of athletes, competitors of both sexes in the cadet category (younger male and female cadets 11–12 years of age, and older male and female cadets, 13–14) in hurdles races. For the purposes of the research, a total of 5 young male cadets, 10 young female cadets, 9 older male, and 6 older female cadets were selected. All the respondents ran the 60 meters hurdles race twice, under the same conditions. Each attempt was treated as a separate entity and all respondents had been actively competing in the 60 meters hurdles race. The variable sample was divided into the variables used to determine kinematic parameters of hurdles races, specific motoric abilities, and morphological characteristics. The study used 12 kinematic parameters that directly describe the structure of the movement (before, above, after hurdles) in hurdles races. The set of kinematic variables for estimating the running between hurdles was divided into several categories: running from the starting line to the first hurdle, running and between hurdles (time, length, number of steps), the duration of the step contact from the starting line to the first hurdle and between all five hurdles, the running variables of the duration of each leap from the starting line to the first hurdle and between all five hurdles, and the running variables of the frequency of steps from the starting line to the first hurdle and between all five hurdles. To assess motoric skills, a group of 5 specific athletes’ tests were used which indicated the horizontal jump power. To analyse the morphological characteristics, 4 measurements were used.Optojump, an optical measurement system was used to determine the kinematic parameters of running and jumping. Canon SVHS 50 Hz cameras were mounted on each hurdle, as well as on the starting blocks, and along the section from the fifth hurdle up to the finish line. The distance between the camera and the hurdles was 5 meters and they were mounted on a 1,20-meter camera stand. All measurements were recorded and monitored using computer software. After the measurements were completed, a 2D analysis was made using KINOVEA, a software for movement analysis. The data was processed using Statistica version 12 (StatSoft, Inc., Tulsa, the USA). In accordance with the objectives of this research, the following methods were used: for all the variables of motoric abilities, morphological characteristics and kinematic parameters, basic descriptive parameters were calculated. To determine the impact of the kinematic parameters (which represented the cluster of antecedent variables) on the results of 60 meters hurdles races (criterion variable) multiple regression analysis was used. To determine the differences between male and female cadets in kinematic parameters and results of the 60 meters hurdles race, the univariate variance analysis was used (ANOVA). The level of statistical significance was p < 0.05. Based on the methodological direction and procedure, three proposed hypotheses were confirmed. The various kinematic parameters from the cluster of antecedent variables turned out to be statistically more significant, impacting the results of a 60 meters hurdles race, depending on the category and sex. For female cadets, the statistically more significant variable was the distance of the swinging leg from the hurdle, the horizontal speed, and to a lesser extent, the angle between the leg and the knee during swinging. For male cadets, however, the most significant was the variable of the height between the centre of the body mass before the hurdle. The variance analysis showed that there are statistically substantial differences between younger male and female cadets. The younger male cadets had a better time in the criterion variable and they also scored statistically better on the time above the hurdles variable.

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika antropoloških značajki između baseball igrača u RH koje smo dijelili prema pozicijama u igri, te utjecaja antropoloških značajki na igračku kvalitetu. U svrhu utvrđivanja antropološkog statusa istraživanje je obuhvaćalo morfološke karakteristike, bazičnu motoriku, specifičnu motoriku za baseball i psihosocijalne karakteristike ispitanika. Istraživanje je provedeno na 71 baseball igraču, koje smo podijelili u 4 grupe : grupu 1 su činili bacači (pitchers), grupu 2 hvatači (catchers), grupa 3 su bili igrači unutarnjeg polja (igrači 2 baze, igrači 3 baze i međubazni igrači) i grupa 4 su bili igrači vanjskoga polja (outfield) i igrači prve baze. Igrače smo također podijelili i prema igračkoj kvaliteti, odnosno prema tome pripadaju li igrači široj reprezentativnoj selekciji ili ne pripadaju. Promatrajući razlike između grupa kod morfoloških karakteristika ustanovljene su razlike samo u dvije varijable i to kod tjelesne visine i opsega nadlaktice u fleksiji. Bacači (pitchers) su se pokazali kao najviši igrači u ekipi, i kao igrači koji imaju najveći opseg nadlaktice u fleksiji. Analizirajući morfološke karakteristike igrača ovisno o igračkoj kvaliteti ustanovljeno je da kvalitetnije igrače karakteriziraju više vrijednosti u sljedećim morfološkim varijablama: tjelesna visina, tjelesna težina, dužina ruke i noge, opseg nadlaktice u fleksiji, dijametar ručnoga zgloba, dok manje kvalitetni igrači imaju obilježja endomorfije. Promatrajući razlike između grupa kod testova bazične motorike ustanovljene su razlike kod testova: koraci u stranu, osmice sa sagibanjem, taping rukom, skok u dalj iz mjesta, bacanje medicinke iz ležećeg položaja i sprint na 20 metara. Bacači (pitchers) i hvatači (catchers) su se pokazali najbolji u testovima bazične motorike. Bacači (pitchers) su imali najbolje rezultate u testovima: koraci u stranu, skok u dalj iz mjesta i bacanje medicinke iz ležećeg položaja, dok su najbolje rezultate u testovima osmice sa sagibanjima, taping rukom i trčanje na 20 metara imali hvatači (catcher). Opservacijom testova bazične motorike, ovisno o igračkoj kvaliteti, ustanovljeno je da kvalitetnija skupina igrača ima bolje rezultate u većini testova, a to su: koraci u stanu, osmice sa sagibanjem, pretklon u sjedu, taping rukom, skok u dalj iz mjesta, bacanje medicinke iz ležećeg položaja i sprint na 20 metara. Promatrajući razlike između grupa kod testova specifične motorike ustanovljene su razlike kod većine u trčanju po bazama (osim trčanja do 1 baze), brzini bacanja baseball loptice i brzini udaranja baseball loptice palicom. Bacači (pitcher) su se pokazali o najbolji u svim testovima specifične motorike u odnosu na druge grupe. Analizirajući testove specifične motorike u odnosu na igračku kvalitetu ustanovljeno je da svi testovi osim trčanja do 1 baze imaju utjecaj na zadani kriterij, odnosno da su kvalitetniji igrači bolji u ovim testovima od manje kvalitetnih igrača. Analizom Eysenckove temeljne crte ličnosti igrača nisu pronađene nikakve razlike između zadanih grupa, kao ni utjecaj na igračku kvalitetu. Promatranjem sociološkoga statusa igrača primjećuje se da kvalitetniji igrači imaju duži igrački staž, odnosno dulje treniraju od manje kvalitetnih igrača. Takvi rezultati su u skladu s dosadašnjim istraživanjima koja ukazuju na važnost dugotrajnog ustrajnog vježbanja koje dovodi do uspjeha u sportu (Ericson, 1993). Također, u ovom istraživanju je primijećeno da su za vrijeme igranja baseballa kvalitetniji igrači više podložniji ozljedama. Kako su to igrači koji za svoje ekipe uglavnom igraju u početnoj postavi, za očekivati je da će zbog većeg broja utakmica biti podložniji ozljedama od onih igrača koji povremeno ili nikako ne ulaze u igru. Sumiranjem svih rezultata antropološkog statusa u ovom istraživanju dobiva se slika kolika je svaka karakteristika igrača, te se ne može temeljem jedne karakteristike raditi predikcije za uspješnost u baseballu ili utvrditi razlike među pozicijama u igri. Stoga objašnjenja treba tražiti u cjelovitosti sportaševa potencijala, a ne u izoliranim antropološkim karakteristikama. Ključne riječi: ja, razlike, igračka kvaliteta., This research paper has been conducted with the goal of determining different anthropological features between baseball players in the Republic of Croatia grouped by positions in the game and the impact of anthropological features to the quality of the players. To better determine the anthropological status this research has included morphological characteristics, basic motor skills, specific baseball motor skills and phycho-socialogical characteristics. Research was conducted on 71 baseball players which were grouped into four groups: group O consisting of only pitchers, group 1 consisting of only catchers, group 2 consisting of infield players (second base players, third base players and shortstops) and group 3 consisting of outfield and first base players. The players were organized according to player quality to determine whether they belong to a wide national selection or not. By analyzing the difference of morphological characteristics between groups it has been determined that there is a difference only among two variables, that being between body height and upper arm circumference in flexion. What has been proven is that pitchers are usually the tallest players and have the greatest upper arm circumference in flexion. Analyzing the morphological characteristics of the players, depending on the players quality it has been determined that better players have higher measurements in the following morphological variables: body height, body weight, arm and leg length, circumference of the upper arm in flexion, wrist diameter, while lesser quality players have endomorphic features. Analyzing the different results of basic motor skills among the different groups, tests have determined that there are differances in: side stepping, 8 with bow, hand tapping, standing broad jump, throwing the medicine ball from the lying position and 20 meter sprint. Pitchers and catchers have shown the best results in basic motor skills while pitchers showed the best results in side stepping, standing broad jump and throwing the medicine ball from the lying position, while the best results in 8's with bows, hand tapping and 20 meter sprints had the catchers. By observing the basic motor skill tests according to the quality of the player the tests show that the better quality players produce better results in most of the tests which are: side stepping, , 8 with bow, seated straddle stretch, hand tapping, standing broad jump, throwing the medicine ball from the lying position and 20 meter sprint. Tests for specific motor skills (with the exception of running to the first base) show that most base running testes – velocity of the thrown ball and the velocity of the ball being hit, show differences among the groups. Pitchers have produced the best results in all tests for specific motor skills compared to any other group. An analysis of the test results for 7 specific motor skills compared to the quality of players, have proved that all tests except running to the first base have an influence on the required criteria. More qualified players have shown better results than the players of lesser quality. By analyzing Eysenck's basic personality traits, no differences were found between the set groups, as we as no influence to the player’s quality. By observing the sociological status of players we notice that better players have longer playing time, or longer training to that of players of lower quality. As this is a survey conducted on a senior population, it is logical that most of the players who have trained for longer are of higher quality and therefore play for the national team. In this study we also note that better quality players are often injured more while playing a game. They are in the main line up and it is expected that because of the larger number of games they will be more susceptible to injuries as opposed to players who rarely participate. By summarizing the results of the anthropological status of this study case, we get a clearer picture of the characteristics required and how they are all important, and that in turn we cannot predict the success in baseball or determine the differences by positions. Therefore, an explanation should be sought in the integrity of the baseball player's potential and not in isolated anthropological characteristics.

S ciljem konstrukcije i validacije mjernog instrumenta za procjenu ekstrinzičnih povratnih informacija te utvrđivanjem relacija antropoloških obilježja s diskretnim i serijskim motoričkim znanjima iz alpskog skijanja provedeno je istraživanje na uzorku od 105 polaznika prvog i drugog dijela specijalističke edukacije za učitelje skijanja Hrvatskog zbora učitelja i trenera sportova na snijegu (HZUTS). Ukupni uzorak ispitanika po kriterijima spola i ranga podijeljen je na četiri subuzorka i to: 16 polaznica (Ž) i 51 polaznik (M) izobrazbe za učitelja skijanja, 10 kandidatkinja (Ž) i 28 (M) kandidata za pripravnike učitelje skijanja. Ispitanici su testirani s 9 standardnih morfoloških mjera (za procjenu longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta, volumena i masa tijela te potkožnog masnog tkiva); 8 testova za procjenu motoričkih sposobnosti (2 testa za procjenu agilnosti, test za procjenu frekvencije pokreta, test za procjenu eksplozivne snage, 2 testa za procjenu repetitivne i statičke snage te 2 testa za procjenu ravnoteže); 5 varijabli za procjenu diskretnih motoričkih znanja alpskog skijanja; 2 varijable za procjenu natjecateljske učinkovitosti te 2 varijable za procjenu serijskog znanja alpskog skijanja (novokonstruirani poligon). U svrhu analiziranja osjetljivosti izračunati su deskriptivni statistički parametri dok su normaliteti distribucija provjereni Kolmogorov – Smirnovljevim testom (KS). Objektivnost sudaca utvrđena je Cronbach alpha koeficijentom, inter - item korelacijom te interkorelacijama između sudaca (čestica). Razlike između subuzoraka u primijenjenim varijablama izračunate su analizom varijance. Sukladno postavljenim ciljevima relacije između prediktorskih skupova varijabli i kriterija utvrđene su serijom regresijskih analiza. Dobiveni rezultati ukazuju na dobre metrijske karakteristike novokonstruiranog poligona za procjenu skijaških znanja, a ta spoznaja otvara nove perspektive u unaprjeđenju dokimoloških zahvata u procesu izobrazbe učitelja skijanja. Razlike u morfološkim obilježjima subuzoraka s obzirom na skijaški rang nisu utvrđene što znači da muške i ženske populacije kandidata za učitelje i pripravnika učitelja skijanja posjeduju sličan morfološki sklop. Međutim, utvrđeno je da pripravnici i pripravnice za učitelja skijanja posjeduju višu razinu motoričkih sposobnosti od kandidata i kandidatkinja za učitelje, a posebno u mjerama temeljem kojih je moguće procijeniti kondicijsku pripremljenost što ukazuje na izraženiju kineziološku angažiranost kandidata za pripravnike što se može dovesti u vezu i s dobi ispitanika. U prostoru skijaških znanja, odnosno skijaške kvalitete dobile su se oprečne informacije koje su od iznimnog značaja. Naime, kod muške populacije utvrđena je očekivana superiornost kandidata za učitelje skijanja u izvedbi skijaških elemenata u odnosu na polaznike pripravničkog tečaja, što kod ženske populacije nije slučaj. Pripravnice za učitelje skijanja ostvarile su bolje rezultate u svim testovima, a statistički značajne razlike utvrđene su u izvedbi izrazito dinamičkih skijaških tehnika koje karakterizira brza promjena pravca kretanja. Uzrok ove neuobičajene pojave, koja može (i treba) imati reperkusije na proces selekcije učitelja skijanja, leži u činjenici da polovicu populacije pripravnica učitelja skijanja čine natjecateljice u alpskom skijanju. Dakle, prethodna natjecateljska angažiranost u skijanju više je nego dobar prediktor za selekciju kvalitetnih učitelja skijanja. Analizom utjecaja pojedinih dimenzija antropološkog statusa na kvalitetu izvedbe i rezultatsku učinkovitost dobivene su također zanimljive informacije koje su uglavnom potvrdile prethodne spoznaje (uz značajan doprinos produbljivanju istih) ali i dovele do novih informacija. Naime, ponovno su potvrđene dosadašnje spoznaje koje su pokazale da morfološka građa nema presudan utjecaj na razinu usvojenosti skijaških znanja učitelja skijanja. Međutim, za razliku od prethodnih istraživanja, u području motoričkih sposobnosti kod muške populacije utvrđeno je kako viša razina motoričkih sposobnosti, a posebno kondicijska pripremljenost, ima statistički značajan utjecaj na kvalitetu izvedbe kompleksnog skijaškog poligona. Analizom utjecaja diskretnih i serijskih motoričkih znanja na izvedbu poligona utvrđeno je kako se temeljem razine motoričkih znanja može napraviti sasvim logična predikcija kvalitete izvedbe i rezultatske učinkovitosti u svladavanju skijaškog poligona kod kandidata za učitelje i pripravnike učitelja skijanja. Iako to u konačnici nema poseban značaj na ukupnu spoznaju valja naglasiti da se u ovom slučaju temeljem više razne diskretnih i serijskih motoričkih znanja kod ženske populacije može napraviti preciznija predikcija brzine izvedbe, a kod muške populacije kvalitete izvedbe poligona. Razlozi se vjerojatno nalaze u već spomenutoj domeni natjecateljske skijaške angažiranosti, posebno kandidatkinja za pripravnike učitelja skijanja. Visoke korelacije između kvalitete izvedbe i rezultatske učinkovitosti pri svladavanju skijaškog poligona ukazuju na opravdanu primjenu oba sustava procjenjivanja skijaških znanja učitelja skijanja. Iako je ekspertna procjena motoričkih znanja u pravilu nezamjenjiva, dobiveni rezultati omogućavaju i drugačiji pristup procjenjivanja kvalitete učitelja skijanja koji u konačnici egzistira u natjecateljskom dijelu alpskog skijanja. Dakle, ekonomičnost i egzaktnost testiranja izvedbe poligona vremenskom mjerom, umjesto procjene sudaca je stvarnost i vjerojatno izgledna budućnost. Međutim, preporuča se odabrati put «paralelnog» ocjenjivanje što u konačnici može dovesti do stvaranja kvalitetnih vremenskih normi koje mogu značajno unaprijediti proces selekcije u izobrazbi učitelja skijanja ali i drugih populacija koje pripadaju obitelji naprednih alpskih skijaša, A research on a sample of 105 participants of the first and second part of the specialised training for ski instructors of the Croatian Snow Sport Instructors and Trainers Association (HZUTS) was conducted with the purpose of constructing and validating a measuring instrument for the evaluation of extrinsic feedback and determining relations of anthropological characteristics with discrete and serial motor skills in alpine skiing. The total sample of subjects according to the criteria of sex and ranking was divided into four subsamples: 16 female participants and 51 male participants in ski instructor training, 10 female and 28 male candidates for trainee ski instructors. The subjects were tested with 9 standard morphological measures (for the assessment of longitudinal and transversal skeleton dimensionality, body and subcutaneous fat tissue volume and mass); 8 tests for the assessment of motor skills (2 tests for the assessment of agility, test for the assessment of movement frequency, test for the assessment of explosive power, 2 tests for the assessment of repetitive and static power and 2 tests for the balance assessment); 5 variables for the assessment of discrete motor skills in alpine skiing; 2 variables for the assessment of competition performance and 2 variables for the assessment of serial skills in alpine skiing (a newly constructed training ground). Descriptive statistical parameters were calculated in order to analyze sensitivity, while the normality of distributions was verified with the Kolmogorov– Smirnov test (KS). The objectivity of the judges was determined with the help of the Cronbach’s alpha coefficient, inter-item correlation and intercorrelations among the judges (items). The differences between the subsamples in the applied variables were calculated with the analysis of variance. In accordance with the set targets of the relation between predictor variable clusters and criteria were determined in a series of regression analyses. The obtained results point to good metrical characteristics of the newly constructed training ground for the assessment of skiing skills, and this finding opens up new perspectives for the upgrade of docimological practices in the process of ski instructors training. The differences in morphological characteristics of subsamples given the skiing ranking were not found, which means that male and female populations of candidates for instructors and trainee ski instructors have a similar morphological frame. However, it was found that male and female trainee ski instructors have a higher level of motor skills than male and female candidates for instructors, especially in measurements based on which it is possible to assess physical fitness. This points to a more pronounced kinesiological engagement of trainee candidates which may be related to the subjects’ age as well. Contrary information of great significance was obtained with regard to skiing skills, i.e. skiing quality. Namely, in male population, expected superiority of ski instructor candidates as opposed to participants in the trainee training was discovered in the performance of skiing elements, but that was not the case in the female population. Female trainee ski instructors achieved better results in all tests, and statistically significant differences were found in the performance of distinctively dynamic skiing techniques which are characterised by a fast change in movement direction. The cause of this unusual occurrence, which may (and should) have repercussions on the process of ski instructors selection, is the fact that half of the female trainee ski instructors are alpine skiing competitors. Therefore, former skiing competition experience is more than a good predictor for the selection of high-quality ski instructors. By analysing the effect of individual dimensions of anthropological status on performance quality and result efficiency interesting information were obtained and they mostly confirmed previous findings (along with a significant contribution to their expansion), but some new information was also found. Namely, former findings showing that morphological build does not have a crucial influence on the skiing knowledge level of ski instructors were confirmed again. However, as opposed to previous research, in the area of motor skills in male population it was found that a higher level of motor skills, and especially physical fitness, has a statistically significant influence on the quality of performance in the complex ski training ground. Analysing the effect of discrete and serial motor skills on performance in the training ground showed that based on the motor skills level a completely logical prediction of performance quality and result efficiency in mastering the skiing training ground for instructor candidates and trainee ski instructors can be made. Although in the end it does not have a special significance for the overall findings, it must be emphasized that in this case, based on a higher level of discrete and serial motor skills in female population, a more precise prediction of performance speed and in male population of the training ground performance quality can be carried out. The reasons can probably be found in the already mentioned fact of skiing competition experience, especially of the female candidates for trainee ski instructors. High correlations between the performance quality and result efficiency in mastering the skiing training ground point to a justified application of both systems for assessing skiing skills in ski instructors. Even though the expert assessment of motor skills is in general irreplaceable, obtained results also enable a different approach to assessment of ski instructors’ quality, which in the end exists in the competitive alpine skiing. Therefore, the cost-effectiveness and precision of testing the training ground performance with a temporal measure instead of judge assessment is reality and probably a promising future. However, it is recommended to select the “parallel” evaluation, which may in the end lead to creating high-quality time standards that can significantly improve the selection process in the education of ski instructors, but also in other populations belonging to the family of advanced alpine skiers.

Funkcionalni trening označava vrstu vježbanja koja je dizajnirana tako da imitira aktivnosti i kretne strukture koje se pojavljuju u karakterističnoj sportskoj aktivnosti s ciljem da adaptacije uzrokovane treningom budu specifičnije i primjenjivije. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila efektima funkcionalnog treninga kod starijih ispitanika s obzirom da je funkcionalni trening kao takav originalno i razvijen prvenstveno za primjenu kod vježbača s određenim zdravstvenim problemima. Evidentan je nedostatak znanstvenih studija koje su proučavale efekte funkcionalnog treninga kod mladih, prethodno treniranih ispitanika. Dodatno, vrlo su rijetka istraživanja koja su analizirala varijable kondicijskih sposobnosti, to jest varijable koje same u sebi sadrže i određeni dio sportske vještine. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi specifične efekte funkcionalnog treninga (FT) i tradicionalnog treninga (TT) snage na setu antropometrijskih varijabli, eksplozivnoj snazi, agilnosti i performansama sprinta kod mladih, prethodno treniranih muških ispitanika., Functional training (FT) refers to exercise training programs that are designed to imitate the activities and movement pattern that occur in an athlete`s characteristic activity to make training adaptations more specific and applicable. There is a lack of studies on the effects of FT in young and previously trained subjects. The aim of this study was to determine the training-specific effects of FT and traditional strength training (TST) on a subset of anthropometric measures, explosive strength, agility, and sprint performance in young (22 - 25 years of age), previously trained male subjects (N = 23) that were divided randomly into two groups (FT, n = 11; TST, n = 12). The variables sampled included anthropometric measures (body height, body weight, body fat percentage, lean body mass, and total body water), two agility tests (5-10-5 meter shuttle run and the hexagon test (HEXAGON)), jumping ability (air time, peak power (PEAKPWR), jump height, ground contact time (GCT)), throwing ability tests (standing overarm medicine ball throw (SMB) and laying medicine ball throw), and sprinting variables (10m and 20m dash and 10-20m time results). The training program lasted 5 weeks and consisted of 3-times-weekly FT or TST. Pre- and post-training differences within the groups were established using the dependent samples t-test. The independent samples t-test was calculated to detect between-group differences. Anthropometric variables did not change significantly during the training period. Within group comparisons revealed significant improvements in the SMB and HEXAGON for FT. TST significantly improved GCT, PEAKPWR, and HEXAGON performance but decreased achievement for the SMB. In conclusion, FT and TST differently influenced the explosive strength and agility variables. More precisely, the results demonstrated that TST increased the energetic potential of trained musculature, which resulted in an overall increase in power qualities, while FT improved postural control and precise coordination. The limitations of this study are noted.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi promjene u pojavi elemenata teniske igre, a s obzirom na različitu podlogu i njihov utjecaj na konačni rezultat u teniskim mečevima, na Wimbledonu i na Roland Garrosu u periodu između 2006. i 2012. godine. Uzorak ispitanika sastoji se ukupno od 724 muška sudionika mečeva glavnih turnira na Roland Garrosu i Wimbledonu 2006, 2009 i 2012. godine, a uzorak varijabli čine statistički pokazatelji elemenata igre u meču za svakog igrača. Višefaktorskom analizom varijance za analiziranje razlika među grupama i Fisherovom post hoc analizom ustanovljeno je da na Roland Garrosu petnaest od sedamnaest analiziranih varijabli značajno razlikuje igru pobjednika od poraženih. Analiza igre na Wimbledonu utvrdila je da sve varijable osim 1S%, NETATT% i četiri mjere brzine servisa značajno razlikuju pobjednike od poraženih. Determinirane su promjene u igri pobjednika i poraženih na oba turnira između 2006. i 2012. godine i analizirala povezanost među utvrđenim promjenama. Zahvaljujući dužem razdoblju u kojem su varijable promatrane, pri usporedbi statističkih parametara mečeva na Roland Garrosu i Wimbledonu dokazano je da dio varijabli nema konstantu u diferencijaciji turnira. Također je utvrđeno kako je za egzaktno uspoređivanje i dobivanje stvarne slike efikasnosti igrača u analizama statistike teniskih mečeva neophodna relativizacija varijabli.

Glavni cilj ovog istraživanja bio je analiza učinkovitosti i razlika u učinkovitosti motoričkog učenja nogometno-specifičnih motoričkih znanja kod djece mlađe školske dobi u ovisnosti o vrsti i učestalosti ekstrinzične povratne informacije. Da bi se moglo pristupiti realizaciji glavnog cilja ovog istraživanja, nužno je bilo konstruirati validne i pouzdane mjerne instrumente za praćenje razine motoričkog znanja kod početnika u nogometu. Shodno tome, konstruirano je 7 testova za procjenu motoričkih znanja za početnike u nogometu: Udarac lopte sredinom hrpta stopala dominantnom nogom, Udarac lopte sredinom hrpta stopala nedominantnom nogom, Udarac lopte glavom bez odraza, Vođenje lopte sredinom hrpta stopala dominantnom nogom, Vođenje lopte sredinom hrpta stopala nedominantnom nogom, Primanje od podloge odbijene lopte unutrašnjom stranom stopala te Varka „lažni šut“. Pritom je primijenjen model procjene pogrešaka pri motoričkom izvođenju prema topološkim regijama tijela koji motoričko gibanje raščlanjuje na jednostavnije kretne strukture koje je moguće jednostavnije procijeniti. Preciznije, za svaku topološku regiju primijenila skala procjene od 0 do 2 a za pojedini test, konačni rezultat ispitanika dobio se zbrajanjem segmentalnih izvedbi. Tako se za svaku varijablu motoričkog znanja dobila ukupna hipotetska skala od 0 do 14. Rezultati ispitivanja metrijskih karakteristika novokonstruiranih mjernih instrumenata jasno ukazuju na njihovu izvrsnu pouzdanost, osjetljivost i homogenost te posebice upotrebljivost u praksi. Njima se zasigurno dobiva pouzdan ali i numerički precizniji uvid u razinu složene motoričke strukture od standardno korištenih testova na Likertovoj skali od 1 do 7. Dodatno, očekuje se da će u treningu početnika novokonstriurani testovi imati istaknut značaj obzirom na utvrđenu činjenicu da se njihovim korištenjem može dati objektivan uvid u razinu znanja te se tako može omogućiti usmjeravanje i programiranje treninga u odnosu na tehničke i taktičke osobitosti pojedinaca. U skladu sa glavnim ciljem istraživanja, korišteni uzorak od N=79 ispitanika (41 djevojčica i 38 dječaka) u dobi od 8 do 10 godina podijeljen je na 4 eksperimentalne grupe (N1=20, N2=21, N3=19, N4=19). U prvoj grupi (DS I) su ispitanici u procesu učenja dobivali samo deskriptivne povratne informacije o izvedbi i to nakon svake izvedbe u setu od 5 vježbi dok su u drugoj grupi (DS II) ispitanici u procesu učenja dobivali samo opisne informacije o izvedbi i to samo nakon seta od 5 ponavljanja vježbe. U trećoj grupi (PS I) su ispitanici dobivali preskriptivnu povratnu informaciju i to nakon svake izvedbe u setu od pet vježbi dok su u četvrtoj grupi (PS II) ispitanici dobivali preskriptivnu povratnu informaciju i to samo nakon seta od 5 ponavljanja vježbe. Sve četiri grupe radile su po istom trenažnom programu 3 puta tjedno i to u trajanju od 5 tjedana. Samo su načini davanja ekstrinzičnih povratnih informacija u eksperimentalnim grupama te njihova učestalost bili različiti. Ispitanici su mjereni u 7 točaka: inicijalnoj, 4 tranzitivne točke te dvije retencijske točke nakon perioda nevježbanja. Tranzitivna mjerenja su organizirana ekvidistantno, odnosno tako da je između mjerenja bio približno jednak razmak. Učinkovitost deskriptivnih i preskriptivnih povratnih informacija ustanovila se kroz retencijska mjerenja nakon perioda nevježbanja dva tjedna (prvo retencijsko mjerenje) pa tri tjedana (drugo retencijsko mjerenje). U cilju utvrđivanja postojanja usvajanja nogometnih znanja za sve četri eksperimentalne grupe kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji koristila se trofaktorska (vrsta informacije*učestalost informacije*točka učenja) 2x2x7 ANOVA sa ponovljenim mjerenjima na zadnjem faktoru sa Scheffé post-hoc analizom. Da bi se utvrdilo postojanje usvajanja nogometnih znanja za sve eksperimentalne grupe neovisno o pravovremenosti davanja povratnih informacija kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji analizirani su post-hoc efekti dvofaktorske interakcije (vrsta informacije*točka učenja). Da bi se utvrdilo postojanje usvajanja nogometnih znanja za sve eksperimentalne grupe neovisno o vrsti povratne informacije kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji analizirani su post-hoc efekti dvofaktorske interakcije (učestalost informacije*točka učenja). Prethodno se ANOVA analizom za nezavisne uzorke pokazalo da ne postoji statistički značajna razlika među grupama ispitanika u biološkoj dobi. Rezultati istraživanja jasno ukazuju na postojanje nelinearnog i dinamičkog procesa učenja motoričkih znanja za sve 4 promatrane eksperimentalne grupe ali i za grupe neovisno o pravovremenosti davanja povratni informacija kao i za grupe neovisno o vrsti povratnih informacija. Iako je za sva motorička znanja većina grupe ostvarila napredak, rezultati jasno ukazuju da je davanje preskriptivnih povratnih informacija nakon nekoliko izvedbi značajno najučinkovitiji način za promatranu populaciju djece mlađe školske dobi. Činjenica da su plan akcije i rekonstrukcije gibanja u grupi PS II djeca morala raditi samostalno, zasigurno pridonosi aktivnom učenju koje je progresivnije, bolje se memorira, te su se u konačnici u retencijskim točkama dobili i bolji rezultati. Preskriptivna metoda je kod početnika učinkovitija iako je sa stanovišta trenera zahtjevnija jer pretpostavlja trenersko iskustvo i kompetentna nogometna znanja vezana za proces uvježbavanja obzirom da povratna informacija mora biti precizna i individualna, odabrana isključivo temeljem pogreške koju ispitanik u tom trenutku izvede. Korištenjem višestruke regresijske analize sa forward algoritmom selekcije varijabli u regresijski model se odredila povezanost između kriterijskih varijabli motoričkih znanja u drugoj retencijskoj točki te odabranih prediktorskih varijabli morfologije i motorike. Rezultati jasno ukazuju na recipročnu interakciju kompleksne dinamike procesa intenzivnog motoričkog učenja i manifestacija promatranih latentnih morfoloških i motoričkih dimenzija. Vjerojatno je razlog ovakvih rezultata činjenica da što je zahtijevniji i kompleksniji motorički test, povećava se nužnost koordinacije za njegovu učinkovitu izvedbu. Posljedično, što se ranije započne s razvojem ove motoričke sposobnosti veće su šanse da se ostvari visoki stupanj razine motoričkog znanja. Rezultati implicitno ukazuju da je učenje novog motoričkog programa najučinkovitije započeti u što ranijim životnim fazama, gdje je visoka povezanost koordinacijskih sposobnosti i prethodno naučenih programa. Izračunati su koeficijenti korelacije te njihova značajnost za varijable kineziološkog aktiviteta dobivenog upitnikom NPAQ i neaktiviteta sa varijablama motoričkih znanja u drugoj retencijskoj točki. Identificirana je statistički značajna povezanost varijabli kineziološkog aktiviteta sa varijablama motoričkih znanja. Rezultati ukazuju da je u osjetljivim fazama rasta i razvoja, zasigurno važno koristiti bilo organizirane ili neorganizirane kompleksne kineziološke sadržaje posebice jer se njihovom kontinuiranom primjenom mogu poticati i generirati promjene viših regulacijskih i integracijskih mehanizama u području motoričkih sposobnosti. Sumarno, eksplicirana je baza za konstrukciju modela hijerarhijske strukturiranosti ekstrinzičnih faktora koji utječu na motoričko učenje odnosno dobio se dublji uvid u razumijevanje uloge specifičnih senzornih i perceptivnih procesa, pamćenja i motoričke kontrole u učenju kompleksnih motoričkih vještina i pri motoričkoj izvedbi. Zasigurno je strukturirana praktična i teorijska baza za primjenu i razvoj učinkovitih strategija poučavanja kompleksnih motoričkih vještina, kako u okviru nastave tjelesne i zdravstvene kulture tako i u trenažnim procesima mlađih kategorija u nogometu ali i u različitim kompleksnim sportskim aktivnostima. U konačnici, dani su temelji strukturiranju modela optimizacije ali i konačne specifikacije parametara kontrole efekata učenja kompleksnih motoričkih znanja koji maksimiziraju kvalitetu njihovog učenja u minimalnom vremenu. Zadnje, ali ne manje važno, temeljem rezultata istraživanja definirale su se normativne vrijednosti kompleksnih nogometno-specifičnih motoričkih znanja za početnike u nogometu., The main objective of this study was to analyze the effectiveness and efficiency differences during motor learning of soccer-specific motor skills among school age children depending on the type and frequency of extrinsic feedback. In order to access the realization of the main objective of this study, it was necessary to construct valid and reliable instruments for monitoring the motor skills level for beginners in soccer. Accordingly, seven tests for assessment of motor skill level for beginners in soccer were constructed: Foot instep kick with dominant leg, Foot instep kick with non-dominant leg, Ball head kick without jump, Leading the ball with mid-ridge of dominant foot, Leading the ball with mid-ridge of non-dominant foot, Receiving the ball with inner foot while it returns from the ground and Deception "fake shot". In order to estimate errors in motor performance the model that divides the motor movement on easier movement structures by topological regions of the body, that can be easily estimated, was applied. More precisely, for each topological region of a single test a Likert’s scale from 0 to 2 was implemented and the final result was obtained by summing the subject’s segmental scores. Thus, for each variable of motor knowledge total hypothetical scale from 0 to 14 was gained. Metric characteristics of newly constructed tests clearly indicate onto their excellent reliability, sensitivity and homogeneity, and in particular usefulness in practice. Newly constructed tests are reliable but also can give numerically more precise insight into the knowledge level of complex motor than the standard tests which are measured on Likert scale from 1 to 7. Additionally, it is expected that newly constructed tests will have great practical usage and importance in the training of beginners, especially in view of the fact that their use may provide objective insight into the level of motor knowledge and thus can provide guidance and training programming in relation to the technical and tactical characteristics of individual. In accordance with the main objective of the research, a sample of N = 79 entities (41 girls and 38 boys) aged 8-10 years was divided into four experimental groups (N1 = 20, N2 = 21, N3 = 19, N4 = 19). In the first group (DS I), during the process of learning the subjects received only descriptive feedback on performance and after each performance in a set of five successive exercises while in the second group (DS II) participants in the learning process were given only descriptive information about the performance but only after sets of 5 exercises. In the third group (PS I) subjects received a prescriptive feedback after each performance in a set of five exercises while the fourth group (PS II) subjects received a prescriptive feedback only after sets of 5 exercises. All four groups were working according to the same training program, three times a week for a period of 5 weeks. Only methods of giving extrinsic feedback and their frequency in experimental groups were different. Subjects were measured in seven points: initial, 4 transitive points and two points after a retention period. Transitive measurements were organized equidistantly - between measurements was approximately the same time distance. The efficiency of descriptive and prescriptive feedback was established through the retention measurements after a period of two weeks (first retention measurement) and three weeks (second retention measurement). In order to establish the existence of the soccer-specific motor skills learning, for all four experimental groups through all transitive measurement and retention, 3-factorial 2x2x7 ANOVA with repeated measures on the last factor with Scheffé post hoc analysis (type of information * frequency * point of learning) was used. In order to determine the existence of the soccer-specific motor learning trough the transitive points of measurement and retention for all experimental groups regardless of the giving feedback timing, post hoc analysis of two-factor interactions effects (type information * point of learning) were applied. Similar, in order to determine the existence of the soccer-specific motor learning trough the transitive points of measurement and retention for all experimental groups regardless of the type of feedback post hoc analysis of two-factor interaction effects (frequency * point of learning) was applied. Prior to usage of factorial ANOVA, ANOVA for independent samples showed no statistically significant differences between subgroups of respondents in the biological age. Obtained results are clearly pointing to the existence of nonlinear and dynamic process of motor skills learning for all four of the observed experimental groups but also for the groups regardless of the providing feedback timing and groups regardless of the feedback type. Although for all motor knowledge most groups made progress, the results clearly indicate that providing prescriptive feedback after several performances is significantly the most effective way for the observed population of school age children. The fact that the plan of action and motion reconstruction in group PS II children had to work on their own, certainly contributes to active learning that is more progressive, more effective, and better results were obtained. Prescriptive method is more effective for beginners although from the standpoint of a coach is challenging because it assumes great coaching experience and competent soccer knowledge related to the process of training. That is because given feedback must be precise and individual, selected solely on the basis of errors of the respondent in moment of exercising. Multiple regression analysis with forward algorithm was used to determine the relationship between the criterion variables of motor skills in the second retention point and selected predictor variables of morphology and basic motor variables. The results clearly indicate the reciprocal interaction of complex dynamics of intensive motor learning and manifestations of observed latent morphological and motor dimensions. Probably the reason for this result is the fact that higher demands and complexity of motor test increases the necessity of coordination for its effective performance. Consequently, if one starts earlier to develop motor skills, greater are chances to achieve a high level of motor knowledge. Results also implicitly indicate that the learning of new motor programs is most effective if started in the early life stages, when high correlation of coordination abilities and previously learned similar motor programs exists. Furthermore, coefficients of correlation and their significance between variables of physical activity and sedentary activities obtained by NPAQ questionnaire with variables of motor skills knowledge in second retention point were calculated. Statistically significant correlation was identified between the variables of kinesiological activity with variables of motor skills knowledge. The results indicate that in the sensitive stages of child growth and development is certainly important to use either organized or disorganized complex kinesiological facilities especially because their continuous application can activate and generate higher regulatory changes in integration mechanisms in the field of motor skills. In summary, bases for explication, construction, and hierarchical structuring of extrinsic factors that affect motor learning was identified. Deeper insight into understanding of the role of specific sensory and perceptual processes, memory and motor control in the learning of complex motor skills and the performance was obtained. Certainly, practical and theoretical base for the application and development of effective teaching strategies of complex motor skills, both in the teaching of physical education and in the training process under the categories in soccer but also in a variety of complex sports activities was structured. Ultimately, structural model for optimization and the final specification of parameters which are controlling for the effects of learning complex motor skills that maximize the quality of their learning in minimal time was identified. Last, but not least, on the basis of the research results the normative values of complex soccerspecific movement skills for beginners in soccer have been defined.

Osnovni cilj ovoga rada je strukturiranje i usporedba različitih modela hijerarhijske klasifikacije motoričko-funkcionalnih sposobnosti judaša i judašica kadetske dobne skupine. Primijenjena su dva modela istraživanja. Kod prvog modela istraživanja (anketiranje judo trenera), a u svrhu realizacije cilja istraživanja, konstruiran je mjerni instrument, odnosno upitnik za vrjednovanje utjecaja motoričkofunkcionalnih sposobnosti na uspjeh u judu kod dobne skupine kadeta s obzirom na spol i težinsku skupinu. Uzorak ispitanika predstavljalo je 40 vrhunskih judo trenera, koji su popunjavanjem upitnika izražavali svoj stav upisivanjem broja od 1 do 100, čime su određivali važnost, odnosno utjecaj pojedine sposobnosti na uspjeh u judu ovisno o spolu i težinskoj skupini. Upitnik je bio sastavljen od dvije skupine varijabli. Prvi skup varijabli predstavljale su varijable za identifikaciju judo trenera, koje su se odnosile na trenerski staž, judo zvanje, stupanj obrazovanja, trenersku poziciju i trenerski rezultat. Drugi skup varijabli predstavljale su motoričko-funkcionalne sposobnosti odgovorne za uspjeh u judu: fleksibilnost, agilnost, koordinacija, ravnoteža, specifična judo izdržljivost, eksplozivna snaga, mišićna izdržljivost, maksimalna jakost i brzina. Analizom distribucijskih pokazatelja utvrđene su prihvatljive metrijske karakteristike varijabli upitnika za utvrđivanje redoslijeda i važnosti pojedinih motoričkofunkcionalnih sposobnosti na uspjeh u judu prema stavovima judo trenera. Na temelju grafičkih prikaza utvrdio se redoslijed i važnost utjecaja motoričko-funkcionalnih sposobnosti ovisno o spolu i kategoriji. Kod judaša nižih kategorija na prva su tri mjesta brzina, eksplozivna snaga i specifična judo izdržljivost, dok su maksimalna jakost i fleksibilnost najmanje važni za uspjeh. Kod judaša viših kategorija maksimalna jakost, specifična judo izdržljivost i mišićna izdržljivost na prva su tri mjesta, dok su agilnost i fleksibilnost na začelju redoslijeda sposobnosti bitnih za uspjeh u judu. Za judašice nižih kategorija najvažnije su brzina, specifična judo izdržljivost i agilnost, dok su fleksibilnost i maksimalna jakost najmanje važne sposobnosti za uspjeh u judu. Za judašice viših kategorija su maksimalna jakost, specifična judo izdržljivost i mišićna izdržljivost najvažnije za uspjeh, dok su agilnost i fleksibilnost najmanje bitne za uspjeh u judu. Doktorska disertacija Primijenjen je t-test kako bi se utvrdilo postoje li statistički značajne razlike u važnosti motoričko-funkcionalnih sposobnosti između analiziranih subuzoraka. Rezultati t-testa pokazuju kako treneri agilnost, brzinu i koordinaciju smatraju važnijim za uspjeh u judu kod judaša nižih težinskih kategorija u odnosu na više kategorije, dok maksimalna jakost značajnije pridonosi uspjehu judaša viših u odnosu na niže kategorije. Također, agilnost, brzina i fleksibilnost imaju veći značaj kod judašica nižih kategorija u odnosu na više kategorije, dok maksimalna jakost ima veći značaj kod judašica viših u odnosu na niže težinske skupine. Analizom razlika među spolovima (posebno za niže i više težinske skupine) utvrđene su tek minimalne razlike. Naime, anketirani treneri smatraju kako ne postoje značajne razlike u redoslijedu i važnosti pojedinih motoričkofunkcionalnih sposobnosti između judaša i judašica istih težinskih skupina. Kod drugog modela istraživanja uzorak ispitanika predstavljala su 4 subuzorka judaša kadetske dobne skupine od 15 do 17 godina, kojeg između ostalih predstavljaju nositelji državnih medalja i medalja s europskih kupova, te natjecatelji koji su nastupili na Europskom prvenstvu za kadete i kadetkinje. Prvi subuzorak predstavljalo je 22 judaša kadetske dobne skupine, nižih težinskih skupina prosječne tjelesne mase 62.35±6.51 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 20.94±1.69 kg/m2. Drugi subuzorak predstavljalo je 20 judaša kadetske dobne skupine viših težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 83.78±13.33 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 25.20±4.43 kg/m2. Treći subuzorak predstavljalo je 15 judašica kadetske dobne skupine nižih težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 52.13±3.46 kg i prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 19.50±1.04 kg/m2. Četvrti subuzorak predstavljalo je 14 judašica kadetske dobne skupine viših težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 67.72±7.80 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 23.07±2.88 kg/m2. Prediktorski skup varijabli činilo je 9 testova za procjenu motoričko-funkcionalnih sposobnosti: fleksibilnost-pretklon sunožno, agilnost-T-test, koordinacija-okretnost na tlu, ravnoteža-stork test, specifična judo izdržljivost-specifični judo fitness test, eksplozivna snaga-skok iz čučnja s pripremom, mišićna izdržljivost-podizanje trupa iz ležanja, maksimalna jakost-lat mašina 1 RM i brzina-trčanje 30 m iz letećeg starta. Kriterijska varijabla natjecateljske uspješnosti definirana je na temelju prikupljenih bodova, koje su judaši ostvarili na kriterijskim natjecanjima za tekuću godinu, a koji su objavljeni u registru Hrvatskog judo saveza. Doktorska disertacija Kako bi se utvrdili čimbenici bitni za uspjeh u judu za sve subuzorke ispitanika, primjenjena je multipla regresijska analiza, te forward stepwise regresijska analiza. Primjenom forward stepwise regresijske analize dobiveni rezultati pokazali su sljedeće: - kod uzorka judaša nižih kategorija najveći parcijalni utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu agilnosti i brzine. - kod uzorka judaša viših kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu maksimalne jakosti i koordinacije. - kod judašica nižih kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu mišićne izdržljivosti i specifične judo izdržljivosti. - kod judašica viših kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu ima varijabla za procjenu maksimalne jakosti. Dobiveni beta koeficijenti rangirani su posebno za sve subuzorke ispitanika, na temelju čega su formirane nove matrice, kako bi se uspoređivali redoslijedi sposobnosti bitnih za uspjeh u judu. Primijenjenim statističkim metodama utvrdilo se kako nema statistički značajnih povezanosti između pojedinih subuzoraka u dobivenim rangovima. Primijenjene su i korelacijske analize rangova beta koeficijenata dobivenih testiranjem i rezultata ankete dobivenih na temelju stavova vrhunskih trenera za sve subuzorke ispitanika. Premda dobiveni koeficijenti korelacije ukazuju na određeni stupanj povezanosti između rezultata dobivenih anketiranjem trenera i onih testiranjem judašakadeta, ipak nije utvrđena statistički značajna korelacija između navedenih parametara., The main objective of this study was structuring and comparison of different models of hierarchical classification of motor functional abilities in judoka of the cadet age group. Two models of research were applied. In the first model of research (surveying judo coaches), for the purpose of achieving the objective, instrumentquestionnaire was designed the for evaluating the impact of motor functional abilities for achieving succsses in judo in the cadet age group according to gender and weight class. The sample was comprised of 40 top judo coaches who filled out the questionnaire expressing their opinion by entering a number from 1 to 100, which defined the importance and impact of individual abilities on success in judo depending on gender and weight categories. The questionnaire consisted of two sets of variables. The first set of variables represented the variables for identification of judo coaches pertaining to coaching experience, judo rank, level of education and coaching position result. The second set of variables represented the motor functional abilities responsible for success in judo: flexibility, agility, coordination, balance, specific judo endurance, explosive strength, muscular endurance, maximal strength and speed. By analyzing the distribution of indicators, acceptable metric characteristics of the questionnaire variables were found for determining the order and importance of certain motor functional abilities on the success in judo per the opinion of judo coaches. Based on the graphic display, the order and importance of motor-functional abilities were determined depending on gender and categories so that in; - Male Judoka of lower categories the most important are speed, explosive power and specific judo endurance, while the maximum strength and flexibility are the least important for success. - Male Judoka of higher categories the most important are maximum strength, specific judo endurance and specific muscular endurance while the agility and flexibility are the less essential for success in judo. - Female Judoka of lower categories the most important skills are speed, specific judo endurance and agility while the flexibility and maximum strength are among the least important skills for success in judo. Doktorska disertacija - Female Judoka of higher categories more valuable are maximum strength, specific judo endurance and specific muscular endurance while agility and flexibility are the least valuable for success in judo. The t-test was applied to determine whether there are statistically significant differences in the importance of the offered motor functional abilities between the analyzed subsamples. Results of the t-test suggest that coaches consider agility, speed and coordination significantly more important for success in judo for male judoka in the lower weight categories in relation to the higher categories, while the maximum strength significantly contributes to the success of male judoka in higher compared to the lower categories. Also, agility, speed and flexibility have greater significance in female judoka in lower category to a higher category, while the maximum strength has a greater significance in female judoka when higher compared to the lower weight classes. By analyzing the differences between the genders (especially for lower and higher weight classes) minimal differences were found. Coaches surveyed believe that there is no significant difference in the order and importance of certain motor functional abilities between female judoka and male judoka of the same weight categories. In the second model of research, the sample of judoka represented four subsamples of judoka of cadet age group betweem 15 and 17 years, which, among others, are holders of state medals and European cup medals and contestants who performed at the European championships. The first subsample was constituted of 22 male judokas in cadet age group of lower weight categories and of average body weight of 62.35 ± 6.51 kg and average body mass index, which is 20.94 ± 1.69 kg/m2. The second subsample is constituted of 20 male judokas in cadet age group of higher weight categories, and of average body weight of 83.78 ± 13.33 kg and average body mass index, which is 25.20 ± 4.43 kg/m2. The third subsample was constituted by 15 female judoka in cadet age group of lower weight categories, the average body weight of 52.13 ± 3.46 kg and average body mass index, which is 19.50 ± 1.04 kg/m2. The fourth subsample included 14 female judoka in cadet age group of higher weight categories, with the average body weight of 67.72 ± 7.80 kg and average body mass index, which is 23.07 ± 2.88 kg/m2. The predictor set of variables was comprised of nine tests which assess motorfunctional abillities: flexibility - sit and reach test, agility - T-test, coordination - agility on the ground, balance - the stork test, specific judo endurance - specific judo fitness test, explosive strength - countermovement jump, muscular endurance - sit ups, Doktorska disertacija maximum strength - lat machine 1 RM and speed - running 30 m from a flying start. Criterion variable of competition efficacy is defined on the basis of the scores that the judoka achieved in competitions for the current year, which were published in the register of the Croatian Judo Federation. In order to identify factors important for success in judo for all subsamples, multiple regression analysis and forward stepwise regression analysis were applied. By using forward stepwise regression analysis results obtained showed that; - On the sample of male judoka in lower categories the strongest partial influence on the criterion variable have variables that assess agility and speed. - On the sample of male judoka from higher categories the greatest impact on the criterion variable have variables that estimate maximum strength and coordination. - In female judoka in lower categories the greatest impact on the criterion variable have variables that assess muscular endurance and specific judo endurance. - In female judoka in higher categories the greatest impact on the criterion variable has a variable for estimating maximum strength. The resulting beta coefficients are ranked separately for all subsamples, on basis of which a new matrix was formed to compare the order of abillities essential for success in judo. Applied statistical methods determined that there was no statistically significant correlation between individual subsamples. Correlation analysis between beta coefficients ranks obtained by testing and results obtained by the opinions of top coaches was applied. Although correlation coefficients indicate a certain degree of correlation between the results obtained by interviewing coaches and those by testing judokas there were no significant correlations between these parameters.

Osnovni cilj ovog rada je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultatsku učinkovitost u disciplini bacanja kugle kod vrhunskih europskih bacača. Sukladno postavljenom osnovnom cilju definirani su sljedeći parcijalni ciljevi: (1) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropometrijskim mjerama linearne i rotacijske tehnike bacanja (2) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropomoetrijskim mjerama između seniora i mlađih seniora (3) primijeniti regresijsko modeliranje uspjeha kod vrhunskih bacača kugle. Istraživanje je provedeno na uzorku 24 bacača, od čega je 12 bilo seniora (28,83 ± 3,07godina) i 12 mlađih seniora (20,66 ± 1,30 godina). Podaci su prikupljeni na Europskom zimskom bacačkom kupu u Baru, Crna Gora 2012. godine. Kinematička analiza hitaca provedena je programskim paketom APAS. Analizirane varijable uključivale su: rezultat, tjelesnu visinu, tjelesnu masu, brzinu kugle u trenutku izbačaja, visinu kugle u trenutku izbačaja, kut u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi izbačaja, brzinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja kugle, brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u najnižoj točci, brzinu kugle u najnižoj točci, visinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi klizanja, prosječnu brzinu kugle u okretu. Razlike između grupa utvrđene su diskriminacijskom analizom i t-testom za nezavisne uzorke. Povezanost između prediktorskih varijabli (morfološke mjere i kinematički parametri) i kriterija (najbolji pojedinačni rezultat) utvrđen je regresijskom analizom (forwardstepwise model). U ukupnom uzorku ispitanika objašnjeno je 97 % varijance kriterija. Varijable koje najviše doprinose rezultatu bile su početna brzina kugle u izbačaju i kut izbačaja (pozitivan utjecaj). Kod bacača koji bacaju linearnom tehnikom prediktorski skup opisuje 98 % varijance kriterija. Značajni prediktori bili su prosječna brzina centra težišta tijela u izbačaju, visina kugle u početku izbačaja, tjelesna visina, prosječna brzina kugle u fazi klizanja, brzina kugle u najnižoj točci i tjelesna masa (sve pozitivan utjecaj). Kod rotacijske tehnike objašnjeno je 97% varijance, a značajni prediktori su prosječna brzina kugle u fazi izbačaja, kut izbačaja, brzina kugle u trenutku izbačaj (sve pozitivan utjecaj), i tjelesna visina (negativan utjecaj). Seniori postižu optimalniji kut izbačaja i brzinu kugle u trenutku izbačaja. Mlađi seniori imaju veću brzinu centra težišta tijela, ali to ne vodi boljoj izvedbi. U ovoj je disertaciji po prvi put, na većem uzorku vrhunskih bacača, primijenjeno regresijsko modeliranje, a rezultati ukazuju na visoku prediktivnu vrijednost kinematičkih parametara. Istraživanje je doprinijelo boljem razumijevanju linearne i rotacijske tehnike, te djelomično riješilo i istaknulo određene probleme pojedine tehnike., The primary aim of this study was to determine the influence of some kinematic and anthropometric predictors on shot put results among top level European shot putters. In accordance with the primary aim the partial objectives were defined and they are as follows: (1) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the glide and spin throwing techniques (2) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the senior and young senior shot putters (3) apply regression modelling of achievement (shot put result) of top level shot putters. The study was conducted among 24 shot putters of which 12 were seniors (age, 28,83 ± 3,07 years) and 12 were young senior (age, 20,66 ± 1,30 years). Data were collected during the European winter throwing cup in Bar, Montenegro in 2012. Kinematic analysis of shot putts was done by means of APAS software package. The sampled variables were: shot put result, body height, body weight, the speed of the shot in moment of delivery, the height of shot at the moment of delivery, the angle at the moment of delivery, average velocity of the shot in the moment of delivery, the velocity of shot in the moment of delivery, the average velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the average velocity of the shot measured the lowest point, the velocity of shot measured the lowest point, the height of shot at the beginning of delivery, the average speed of the shot in the slip phase, the average velocity of shot in the turn phase. To determine differences between groups, Discriminant analysis and t-test for independent samples were used. Regression analysis (forward stepwise model) was applied to define influence of predictors (anthropometrics and kinematics) on criteria (best shot putt result for each athletes). Among total sample of respondents applied predictors set explained 97% variance of criteria with the highest partial influences of two predictors, initial velocity in the moment of delivery and angle of delivery.

Osnovni cilj ovoga istraživanja bio je konstruirati i utvrditi pouzdanost i valjanost novokonstruiranih mjernih instrumenata za procjenu agilnosti i eksplozivne kod košarkaša na temelju igračkih pozicija. Istraživanje je provedeno na uzorku vrhunskih košarkaša (n=110) iz Bosne i Hercegovine tijekom sezone 2013-2014. Ukupan uzorak sačinjavaju košarkaši koji nastupaju u prvoj ligi BiH (n=58) i ligi nize kvalitete (druga liga) (n=52) Svi ispitanici su na osnovu temeljnih igračkih pozicija svrstani u tri podskupine (bekovi, krila i centri). Istraživanjem su analizirane varijable za procjenu antropometrijskih obilježja i motoričkih sposobnosti. Uzorak antropometrijskih varijabli se sastoji od 6 varijabli: Tjelesna visina, tjelesna masa, dohvatna visina, dužina ruke, dužina noge, postotka potkožnog masnog tkiva. Testovi motoričkih sposobnosti uključuju testove eksplozivne snage (4 novokonstruirana i 2 standardna), reaktivne snage, brzine reakcije, agilnosti i reaktivne agilnosti. Metode obrade rezultata uključivale su: analizu pouzdanosti i valjanosti; analizu deskriptivnih statističkih pokazatelja; analizu latentne strukture primijenjenih sustava varijabli; analizu univarijatnih i multivarijatnih povezanosti. Rezultati ukazuju na dobre metrijske karakteristike primijenjenih testova što je posebno važno kada se zna da su testovi specifične agilnosti i skoka iz zaleta praktički novokonstruirani. Utvrđene su i karakteristične razlike među igračkim pozicijama koje su objašnjene temeljem specifičnih uloga i zadata u igri. Tako primjerice rezultati u TTEST-u ukazuju na postojanje značajnih razlika između krila i centara, dok se razlike između krila i bekova te bekova i centara nisu pokazale statistički značajnim. Bekovi I centri se značajno razlikuju u reaktivnoj verziji specifičnog testa agilnosti što ukazuje na činjenici kako se radi o sport specifičnom testu koji svoju primjenu može naći i u diferencijaciji igrača u odnosu na igračku poziciju. U testovima skok u dalj iz mjesta i skok u vis iz mjesta nema značajnih razlika među pozicijama. U svim ostalim testovima značajno se razlikuju bekovi od centara, izuzev testa ponovljene reaktivne snage koji se izdvojio kao jedini koji razlikuje krila od centara. Može se zaključiti kako su dobivene očekivane razlike između dvije kvalitativne skupine igrača (1. i 2. liga) u novokonstruiranom testu agilnosti, kao i testovima za procjenu eksplozivne snage tipa horizontalne skočnosti (SDM) i vizualne reakcije (VISR). U ostalim primijenjeni testovima dobivene razlike nisu bile značajne što u konačnici nema veliki utjecaj na situacijsku učinkovitost igrača jer ona osim od analiziranog motoričkog prostora ovisi i od brojnih drugih parametara poput igračkog iskustva, longitudinalne dimenzionalnosti, tjelesne mase i dr. Specifične skakačke performanse (u odnosu na igračku poziciju) treba procjenjivati vertikalnim skokovima iz zaleta, indeksom reaktivne snage, i testovima uzastopnih skokova. Pri čemu su vertikalni skokovi iz zaleta i indeks reaktivne snage (odnos između visine skoka i vremena kontakta sa podlogom) validni za diferencijaciju igrača koji igraju na vanjskim pozicijama (npr. bekovi) u odnosu na one koji primarno igraju na unutarnjim pozicijama (centri). Reaktivna i nereaktivna agilnost moraju biti promatrane kao različite kvalitete. U skladu sa time potrebno je zasebno provoditi i dijagnostički postupak u procjenjivanju istih. Bekovi su u odnosu na centre postizali bolje rezultate u obje komponente (reaktivnoj i nereaktivnoj) novokonstruiranog testa agilnosti pa se obje navedene mjere mogu koristiti za diferencijaciju igrača na ovim pozicijama. Također, standardni TTEST se potvrdio kao dobar pokazatelj razlika između krila i igrača koji igraju na druge dvije pozicije. Obe vrste agilnosti (reaktivna i nereaktivna) su se pokazale kao važan faktor u diferencijaciji bekova koji igraju na različitom nivou natjecanja., The main aim of this study was to evaluate the reliability and validity of the newly developed tests of basketball specific explosive strength (jumping capacities) and reactive/nonreactive agility. We tested 110 high-level male basketball athletes from Bosnia and Herzegovina (height: 194.92±8.09 cm; body mass: 89.33±10.91 kg; age: 21.58±3.92 years). All athletes were performing at the highest national (professional/semi-professional) rank at the moment of testing (beginning of the 2014-15 competitive season). Among the total sample, 58 participants were competing in the first division and 52 in the second division. Testing was performed at the beginning of the season, and all participants had completed a pre-season preparation period of at least one month before the testing was conducted. The players were categorized as Guards (n = 49), Forwards (n=22) or Centers (n = 39). Variables included anthropometrics (body height, and mass, reach height, arm and leg length, and body fat percentage) and conditioning capacities (agility performances and jumping capacities). The agility performances observed in this study were a TTEST, a basketball-specific non-planned agility test performed on the dominant and non-dominant side and a pre-planned (i.e., changeof-direction speed) basketball-specific agility test performed on the dominant and nondominant side. Jumping capacities were evaluated by the broad-jump, countermovement jump, four types of running vertical jumps, reactive-strength index, and repeated reactive strength ability. Statistical analyses included reliability and validity analyses as well as analyses of the position-specific differences and performance-level differences. Tests showed appropriate reliability which is particularly important for newly developed tests of specific jumping capacities and agility. Pre-planned and non-planned agility should not be observed as a unique quality. Therefore, separate testing of these capacities is required to objectively determine the conditioning level for each of these abilities. However, attention is needed when each of these protocols is used to define position-specific and competition-level-specific agility performances. Guards achieved better results than Centers in both the pre-planned and non-planned basketball-specific agility tests. Therefore, both measurement procedures are applicable for defining position-specific differences in agility performance between players involved in these two positions in basketball. At the same time, a standard TTEST is found applicable for distinguishing Forwards from the other two playing positions. Both pre-planned and non-planned agility are important for differentiating between Guards who perform at two competitive levels (performance levels). Results confirm the importance of testing nonplanned agility when evaluating the true game agility of Centers. Position-specific basketball jumping performance should be evaluated by running vertical jumps, reactive strength index, and tests consisting of repeated jumping performance. Running vertical jumps and reactive strength index (i.e., the ratio between drop jump height and contact time) were valid in discriminating between backcourt players (i.e., Guards) and Centers. Meanwhile, tests of repeated jumping ability were found to be a valid measure to distinguish between Forwards and Centers.

Osnovni cilj ovog rada je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultatsku učinkovitost u disciplini bacanja kugle kod vrhunskih europskih bacača. Sukladno postavljenom osnovnom cilju definirani su sljedeći parcijalni ciljevi: (1) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropometrijskim mjerama linearne i rotacijske tehnike bacanja (2) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropomoetrijskim mjerama između seniora i mlađih seniora (3) primijeniti regresijsko modeliranje uspjeha kod vrhunskih bacača kugle. Istraživanje je provedeno na uzorku 24 bacača, od čega je 12 bilo seniora (28,83 ± 3,07godina) i 12 mlađih seniora (20,66 ± 1,30 godina). Podaci su prikupljeni na Europskom zimskom bacačkom kupu u Baru, Crna Gora 2012. godine. Kinematička analiza hitaca provedena je programskim paketom APAS. Analizirane varijable uključivale su: rezultat, tjelesnu visinu, tjelesnu masu, brzinu kugle u trenutku izbačaja, visinu kugle u trenutku izbačaja, kut u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi izbačaja, brzinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja kugle, brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u najnižoj točci, brzinu kugle u najnižoj točci, visinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi klizanja, prosječnu brzinu kugle u okretu. Razlike između grupa utvrđene su diskriminacijskom analizom i t-testom za nezavisne uzorke. Povezanost između prediktorskih varijabli (morfološke mjere i kinematički parametri) i kriterija (najbolji pojedinačni rezultat) utvrđen je regresijskom analizom (forwardstepwise model). U ukupnom uzorku ispitanika objašnjeno je 97 % varijance kriterija. Varijable koje najviše doprinose rezultatu bile su početna brzina kugle u izbačaju i kut izbačaja (pozitivan utjecaj). Kod bacača koji bacaju linearnom tehnikom prediktorski skup opisuje 98 % varijance kriterija. Značajni prediktori bili su prosječna brzina centra težišta tijela u izbačaju, visina kugle u početku izbačaja, tjelesna visina, prosječna brzina kugle u fazi klizanja, brzina kugle u najnižoj točci i tjelesna masa (sve pozitivan utjecaj). Kod rotacijske tehnike objašnjeno je 97% varijance, a značajni prediktori su prosječna brzina kugle u fazi izbačaja, kut izbačaja, brzina kugle u trenutku izbačaj (sve pozitivan utjecaj), i tjelesna visina (negativan utjecaj). Seniori postižu optimalniji kut izbačaja i brzinu kugle u trenutku izbačaja. Mlađi seniori imaju veću brzinu centra težišta tijela, ali to ne vodi boljoj izvedbi. U ovoj je disertaciji po prvi put, na većem uzorku vrhunskih bacača, primijenjeno regresijsko modeliranje, a rezultati ukazuju na visoku prediktivnu vrijednost kinematičkih parametara. Istraživanje je doprinijelo boljem razumijevanju linearne i rotacijske tehnike, te djelomično riješilo i istaknulo određene probleme pojedine tehnike. The primary aim of this study was to determine the influence of some kinematic and anthropometric predictors on shot put results among top level European shot putters. In accordance with the primary aim the partial objectives were defined and they are as follows: (1) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the glide and spin throwing techniques (2) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the senior and young senior shot putters (3) apply regression modelling of achievement (shot put result) of top level shot putters. The study was conducted among 24 shot putters of which 12 were seniors (age, 28,83 ± 3,07 years) and 12 were young senior (age, 20,66 ± 1,30 years). Data were collected during the European winter throwing cup in Bar, Montenegro in 2012. Kinematic analysis of shot putts was done by means of APAS software package. The sampled variables were: shot put result, body height, body weight, the speed of the shot in moment of delivery, the height of shot at the moment of delivery, the angle at the moment of delivery, average velocity of the shot in the moment of delivery, the velocity of shot in the moment of delivery, the average velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the average velocity of the shot measured the lowest point, the velocity of shot measured the lowest point, the height of shot at the beginning of delivery, the average speed of the shot in the slip phase, the average velocity of shot in the turn phase. To determine differences between groups, Discriminant analysis and t-test for independent samples were used. Regression analysis (forward stepwise model) was applied to define influence of predictors (anthropometrics and kinematics) on criteria (best shot putt result for each athletes). Among total sample of respondents applied predictors set explained 97% variance of criteria with the highest partial influences of two predictors, initial velocity in the moment of delivery and angle of delivery.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi međupozicijske i unutarpozicijske razlike u nekim antropološkim obilježjima mladih odbojkašica. Uzorak ispitanika predstavljale su 204 odbojkašice mlađe kadetkinje s područja cijele Republike Hrvatske, sudionice otvorenog Državnog prvenstva u odbojci 2014. Prosječna kronološka dob ispitanica bila je 14,11±0,84 godina, indikator biološke dobi 14,12±0,76 godina, a prosječna trenažna dob 42,14±16,76 mjeseci. Skup varijabli u ovom istraživanju sastavljen je od 11 antropometrijskih mjera, 10 motoričkih testova i 3 upitnika psiholoških značajki (nada, optimizam i perfekcionizam). Od antropometrijskih mjera izmjerene su tjelesna visina, sjedeća visina, tjelesna masa, dijametar lakta, dijametar koljena, opseg nadlaktice u fleksiji, opseg potkoljenice, kožni nabor nadlaktice, kožni nabor leđa, kožni nabor trbuha i kožni nabor potkoljenice. Iz navedenih značajki naknadno su izračunati: indeks tjelesne mase, somatotip po Heath-Carter metodi te dob maksimalnog rasta u visinu (eng. Peak height velocity, PHV). Temeljem odstupanja vrijednosti PHV svakog ispitanika od prosječne PHV svih ispitanika te dodavanjem ili oduzimanjem dobivenih odstupanja od kronološke dobi, izračunat je indikator biološke dobi mladih odbojkašica. Od motoričkih testova za procjenu nespecifične agilnosti i eksplozivne snage primijenili su se testovi: koraci u stranu, 9-3-6-3-9, skok u dalj iz mjesta, bacanje medicinke iz ležanja i trčanje na 20 metara, a za procjenu specifične agilnosti i eksplozivne snage primijenili su se testovi: step hop, skok u vis iz mjesta, skok u vis nakon odbojkaškog zaleta te brzina smečirane lopte s podloge i brzina smečirane lopte preko mreže. U području psiholoških značajki, za procjenu optimizma primijenjen je Revidirani upitnik životne orijentacije (eng. Life Orientation Test – Revised), za procjenu nade Upitnik nade za djecu (eng. Children Hope Scale) i za procjenu perfekcionizma Sportski multidimenzionalni upitnik perfekcionizma (eng. Sports Multidimensional Perfectionism Scale 2). Dodatno, varijable u ovom istraživanju bile su igračka uloga i natjecateljska uspješnost. Ispitanice su podijeljene u 5 podskupina prema svojim igračkim ulogama: tehničarke, dijagonalne igračice, primačice - napadačice, srednje blokerice i libero igračice. S obzirom na plasman ekipe na natjecanju i kvalitetu pojedine igračice u ekipi odbojkašice su svrstane u dvije podskupine: manje uspješne i uspješnije. Visoke vrijednosti međučestične povezanosti i male vrijednosti koeficijenta varijacije ukazuju da sve antropometrijske varijable imaju visoku razinu relativne i apsolutne pouzdanosti. Testom za zavisne uzorke utvrđena je dobra homogenost svih antropometrijskih mjera. Svi primijenjeni testovi za procjenu motoričkih sposobnosti imaju visoku razinu apsolutne i relativne pouzdanosti. Od svih primijenjenih motoričkih testova samo test trčanje na 20 metara ima zadovoljavajuću homogenost. Kod većine ostalih testova za procjenu motoričkih sposobnosti uočen je trend poboljšanja rezultata tijekom tri izvedbe testa, vjerojatno zbog nedovoljnog broja probnih pokušaja. Kod testova za procjenu: brzina smečirane lopte s podloge i brzina smečirane lopte preko mreže radarom, primjetno je pogoršanje rezultata tijekom ponavljanja izvedbe što je vjerojatno posljedica umora zbog nedovoljne pauze između ponavljanja ili gubitka koncentracije zbog nepreciznosti u prethodnim pokušajima. Analizom metrijskih značajka psiholoških obilježja utvrđena je zadovoljavajuća pouzdanost svih ljestvica osim optimizma kod koje je zabilježena granična razina pouzdanosti. Upitnik nade, kao i ljestvice osobna očekivanja, percipirani pritisak trenera, dvojbe o kvaliteti treniranja iz upitnika za procjenu sportskog perfekcionizma imaju dobru homogenost. Upitniku za procjenu optimizma, kao i preostalim ljestvicama upitnika sportskog perfekcionizma (zabrinutost zbog grješaka, roditeljska očekivanja i ponašanja pred natjecanje) utvrđena je dobra homogenost tek nakon selekcije (odbacivanja) jedne do dvije čestice. Osjetljivost antropometrijskih, motoričkih i psiholoških varijabli procijenjena je usporedbom dobivenih vrijednosti Kolmogorov-Smirnovljevog testa s graničnim vrijednostima te dodatno analizom koeficijenata asimetrije i zaobljenosti distribucije, ako je narušen normalitet distribucije. Utvrđeno je da sve varijable osim ljestvice roditeljska očekivanja iz upitnika sportskog perfekcionizma imaju zadovoljavajuću osjetljivost. Obzirom da ta ljestvica ima daleko najniže središnje vrijednosti, što pokazuje kako mlade odbojkašice nemaju postavljena visoka očekivanja od strane njihovih roditelja, i ona je zadržana u skupu mjera za provedbu daljnjih statističkih postupaka. Diskriminacijskim analizama na cjelokupnom uzorku ispitanica neovisno o njihovim pozicijama u igri, utvrđeno je da su uspješnije odbojkašice više i teže te da su bolje u svim testovima za procjenu motoričkih sposobnosti od manje uspješnih. Nadalje, u prostoru psiholoških značajki nisu dobivene značajne razlike između manje uspješnih i uspješnijih odbojkašica, ali analizom prosječnih vrijednosti može se primijetiti da uspješnije odbojkašice imaju u apsolutnom smislu veću razinu optimizma i nade, a manju razinu sportskog perfekcionizma. Analizom prosječnih vrijednosti varijable indikator biološke dobi ispitanica uočene su međupozicijske i unutarpozicijske razlike. Libera (13,70 godina) i tehničarke (13,82 godina) su biološki najmlađe. Nešto biološki starije su dijagonalne igračice (14,17 godina) i primačice - napadačice (14,21 godina), dok su biološki najstarije srednje blokerice (14,54 godine). Unutar svih igračkih pozicija uspješnije igračice su i biološki starije. Pritom razlike u prosjeku variraju od 3 do 5 mjeseci (tehničarke, libera i primačice - napadačice), pa do spribližno godinu dana (dijagonalne igračice i srednje blokerice). Posljednično, s ciljem neutralizacije utjecaja biološke dobi na međupozicijske i unutarpozicijske razlike mladih odbojkašica, u varijablama za procjenu morfoloških značajki, motoričkih sposobnosti i psiholoških obilježja, primijenjene su analize kovarijanci s varijablom indikator biološke dobi kao kovarijatom. Kod antropometrijskih mjera indikator biološke dobi na cijelom uzorku značajno utječe na međupozicijske razlike u varijablama tjelesna visina, tjelesna masa i indeks tjelesne mase, dok na homogenijem uzorku uspješnijih odbojkašica ne utječe na međupozicijske razlike. Temeljem međupozicijskih razlika u antropometrijskim mjerama može se zaključiti da su srednje blokerice značajno više od ostalih igračkih pozicija, dok su najniže libero igračice, pa potom tehničarke. Sumarno, endomorfna komponenta somatotipa najizraženija je kod libero igračica i tehničarki, mezomorfna komponenta kod libero igračica, a ektomorfna komponenta kod dijagonalnih igračica i srednjih blokerica. Analizom međupozicijskih razlika u proporcijama pojedinih somatotipskih kategorija utvrđeno je da se primačice - napadačice ne razlikuju od tehničarki i libero igračica. Pritom libero igračice imaju značajno veću proporciju kategorije endomorfni mezomorfu usporedbi s ostalim igračkim ulogama. Srednje blokerice i dijagonalne igračice imaju značajno veću proporciju kategorije uravnoteženi ektomorfod tehničarki i libera. Na cijelom uzorku, kao i na poduzorku uspješnijih igračica, primačice - napadačice imaju značajno najbolje rezultate u većini motoričkih testova. Uspješne tehničarke i libera značajno diskriminira bolje izvođenje testova agilnosti, a u usporedbi s ostalim igračkim pozicijama imaju nešto lošije prosječne rezultate u brzini smečirane lopte. Promatrano na cijelom uzorku indikator biološke dobi značajno utječe na međupozicijske razlike u svim varijablama, dok na poduzorku uspješnijih odbojkašica, u većini varijabli. U prostoru psiholoških značajki nisu zabilježene značajne međupozicijske razlike i indikator biološke dobi kao kovarijat ne utječe na međupozicijske razlike kako na cijelom uzorku, tako i na poduzorku uspješnijih odbojkašica. Nadalje, analizom kovarijance u prostoru antropometrijskih mjera dobivena je samo jedna značajna unutarpozicijska razlika. Uspješnije tehničarke značajno su više od manje uspješnih. Nisu dobivene značajne razlike u proporcijama pojedinih somatotipskih kategorija između manje uspješnih i uspješnijih odbojkašica pojedinih igračkih uloga. Uspješnije tehničarke, primačice - napadačice i dijagonalne igračice značajno bolje su u većini testova za procjenu motoričkih sposobnosti od neuspješnih igračica na istoj poziciji. Najizraženije su razlike u testovima za procjenu brzina smečirane lopte s podloge i brzina smečirane lopte preko mreže. Na poziciji libera uspješnije igračice su značajno bolje od manje uspješnih jedino u izvedbi testa koraci u stranu, a na poziciji srednjih blokerica uspješnije igračice su bolje samo u dva testa za procjenu brzine smečirane lopte. Za promatrane igračke pozicije tehničarki i dijagonalnih igračica nisu identificirane značajne unutarpozicijske razlike u psihološkim značajkama. Uspješnije primačice - napadačice imaju manju percepciju roditeljskog očekivanja i pritiska od strane trenera od manje uspješnih igračica iste pozicije. Uspješnije srednje blokerice imaju značajno više izraženu varijablu nada, a uspješnije libero igračice imaju značajno više izražene varijable optimizam i nada te značajno manje izraženu varijablu perfekcionizam – ponašanja pred natjecanje od manje uspješnih. Na svim igračkim pozicijama indikator biološke dobi značajno utječe na unutarpozicijske razlike između manje uspješnih i uspješnijih odbojkašica u varijablama tjelesna visina i tjelesna masa. Dodatno na poziciji tehničarki, utječe na unutarpozicijske razlike u endomorfnoj komponenti, a na poziciji srednjih napadačica mezomorfnoj komponenti somatotipa. U prostoru motoričkih sposobnosti indikator biološke dobi kao kovarijat značajno utječe na unutarpozicijske razlike u većini motoričkih sposobnosti. Iznimka su tehničarke u kojima je taj utjecaj zabilježen samo u varijabli bacanje medicinke iz ležanja. U prostoru psiholoških varijabli, indikator biološke dobi utječe na unutarpozicijske razlike u varijabli ponašanja pred natjecanje kod libero igračica i srednjih blokerica, na varijablu nada kod srednjih blokerica i dijagonalnih igračica te na varijable roditeljska očekivanja i percipirani pritisak trenera kod primačica - napadačica. Dobiveni rezultati imaju veliki značaj za razumijevanje i poboljšanje procesa detekcije, identifikacije i razvoja mladih odbojkašica. S obzirom da je identificiran utjecaj indikatora biološke dobi na njihovo međupozicijsko i unutarpozicijsko razlikovanje u primijenjenim varijablama, u navedenom procesu postoji realna opasnost da se potcjene krajnje mogućnosti biološki mlađih odbojkašica. Navedene činjenice u konačnici mogu rezultirati i njihovim preranim odustajanjem od sporta., The main aim of this research was to determine inter-positional and intra-positional differences in some anthropometric characteristics of young female volleyball players. The subject sample included 204 female youth volleyball players from whole Croatia, who participated in the open Croatian volleyball championship in 2014. Mean chronological age of the subjects was 14.11±0.84 years, indicator of biological age was 14.12±0.76 years and average training experience was 42.14±16.76 months. The independent variable set in this research consisted of 11 anthropometric measures, 10 motor tests and 3 questionnaires of psychological characteristics (hope, optimism and perfectionism). The following anthropometric measures were measured: body height, sitting height, body mass, elbow diameter, knee diameter, upper arm circumference flexed, calf circumference, triceps skinfold, back skinfold, abdominal skinfold and calf skinfold. From these characteristics the following were calculated: body mass index, somatotype according to the Heath-Carter method and peak height velocity (PHV. Based on the deviations of PHV values of each subject from the average PHV value of all the subjects, and by adding or subtracting the obtained deviations from chronological age, the indicator of biological age of young female volleyball players was calculated. Among motor tests for assessing non-specific agility and explosive power, the following tests were applied: side steps, 9-3-6-3-9, standing long jump, supine medicine ball throw and 20-m sprint; and for assessing specific agility and explosive power, the following tests were applied: step hop test, standing vertical jump and spike approach volleyball jump and spiking speed from the ground and from the net. In the space of psychological characteristics, the Life Orientation Test – Revised was applied to assess optimism, the Children Hope Scale was applied to assess hope, and the Sport Multidimensional Perfectionism Scale was applied to assess perfectionism. Dependent variables in this research included player role and competitive efficacy. The subjects were divided into 5 sub-groups according to their player roles: setter, opposite hitter, passer-hitter, middle blocker and libero players. According to team placement in the competition and quality of each player in their team, volleyball players were divided into two groups: more efficient and less efficient. High values of inter-item correlation and low values of coefficients of variation indicate that all the anthropometric variables have a high level of relative and absolute reliability. Good homogeneity of all the anthropometric measures was determined by the dependent samples T test. All the applied tests for assessing motor abilities have a high level of absolute and relative reliability. Out of the motor tests applied, only the 20-m sprint test has satisfactory homogeneity. In most other tests for assessing motor abilities a trend of result improvement during the three performances of the test was noticed, probably due to the insufficient number of trials. In tests assessing spiking speed from the ground and from the net by radar, a deterioration of results was noticeable during the repeated performance, which is probably the consequence of fatigue due to insufficient rest periods between repetitions, or loss of concentration due to imprecision in previous attempts. By analysing the metric characteristics of psychological characteristics, satisfactory reliability of all the scales was determined, except optimism which showed a limit level of reliability. The hope questionnaire, as well as the scales of personal standards, perceived coach pressure and doubts about actions from the questionnaire assessing sport perfectionism have good homogeneity. The questionnaire assessing optimism, alike the rest of the scales of the Sport Multidimensional Perfectionism Scale (concern over mistakes, perceived parental pressure and organization), showed good homogeneity only after selecting (excluding) one to two items. The sensibility of anthropometric, motor and psychological variables was assessed by comparing the obtained values of the Kolmogorov-Smirnov test with the limit values, and additionally by analysing the coefficients of distribution Skewness and Kurtosis if the KS test values were above the critical value. It was determined that sensitivity of all the scales except perceived parental pressure from the sport perfectionism questionnaire is satisfactory. Given that this scale had by far the lowest means, which indicates that the subjects – young female volleyball players do not have high expectations set by their parents, it too was kept in the set of measures for further application of statistical procedures. By discriminant analyses on the overall subject sample (regardless of position), it was determined that more efficient volleyball players are taller and heavier, and did better in all the tests assessing motor abilities in comparison to less efficient players. Even though discriminant analysis in the space of psychological characteristics did not find significant differences between more efficient and less efficient volleyball players, by analysing the mean values it can be noticed that more efficient volleyball players have a higher level of optimism and hope, and a lower level of sport perfectionism. By analysing the means of subjects’ biological age, inter-positional and intra-positional differences were found. Liberos (13.70 years) and setters (13.82 years) are biologically the youngest. Opposite hitters (14.17 years) and passer-hitters (14.21 years) are somewhat biologically older. Middle blockers are biologically the oldest (14.54 years). More efficient players at all positions are also biologically the oldest. These differences range from averagely 3-5 months (setters, liberos and passer-hitters) to almost a year (opposite hitters and middle blockers). To neutralise the influence of biological age on inter-positional and intrapositional differences of young female volleyball players in the variables assessing morphological characteristics, motor abilities and psychological characteristics, analyses of covariance are applied with the indicator of biological age variable as covariate. Based on inter-positional differences in anthropometric measures it can be inferred that middle blockers are significantly taller than the other player positions, whereas libero players are the shortest, followed by setters. Liberos and setters are the most endomorphic, liberos are the most mesomorphic, and opposite hitters and middle blockers are the most ectomorphic. By analysing the inter-positional differences in proportions of separate somatotype categories it was determined that passer-hitters do not differ from setters and liberos. Libero players have a significantly higher proportion of the endomorphicmesomorph category in comparison to other player roles. Middle blockers and opposite hitters have a significantly higher proportion of the balanced ectomorph category than setters and liberos. In the overall sample, as well as the subsample of more efficient players, passer-hitters have the best results in most motor tests. Efficient setters and liberos are characterized by good performance of agility tests, and compared to the other player positions they have somewhat lower average results in spiking speed. There are no inter-positional differences in psychological characteristics. Among the anthropometric measures, the indicator of biological age significantly affects the inter-positional differences in height, body mass and body mass index in the overall sample, whereas in a more homogenous sample of more efficient volleyball players it does not affect the inter-positional differences. In the overall sample the indicator of biological age affects inter-positional differences in all the variables, and in the subsample of more efficient volleyball players in most variables. In the space of psychological characteristics the indicator of biological age does not affect inter-positional differences neither in the overall sample nor in the subsample of more efficient players. By analysis of covariance in the space of anthropometric measures only one significant intrapositional difference is found. More efficient setters are significantly taller than less efficient ones. There are no significant differences in proportions of separate somatotype categories between more efficient and less efficient female volleyball players with different player roles. More efficient setters, passer-hitters and opposite hitters did better in most tests assessing motor abilities in comparison to less efficient players at the same position. The differences are most prominent in tests assessing spiking speed. At libero position, more efficient players are significantly better than less efficient players only in the performance of side steps, and at middle blocker position, more efficient players are better only in the two tests assessing spiking speed. There are no significant intra-positional differences in psychological characteristics found for player positions of setters and opposite hitters. More efficient passer-hitters have a lower perception of parental expectations and coach pressure than less efficient players at the same position. The hope variable is significantly higher in more efficient middle blockers, and optimism and hope variables are significantly more expressed in more efficient libero players, whereas their perfectionism – organization variable is significantly less expressed than in less efficient liberos. In all player positions the indicator of biological age significantly affects intra-positional differences in body height and body mass between more efficient and less efficient female volleyball players. Additionally, it affects intra-positional differences in the endomorph somatotype component in setter position, whereas it affects the mesomorph somatotype component in middle blockers. In the motor abilities space the indicator of biological age as covariate significantly affects the intra-positional differences in most of the motor abilities. The setters are the exception as this effect is found only in the supine medicine ball throw variable. In the psychological variables space the indicator of biological age affects intrapositional differences in the organization variable in liberos and middle blockers, the hope variable in middle blockers and opposite hitters, and perceived parental pressure and perceived coach pressure variables in passer-hitters. The obtained results have great importance for understanding and improving the process of detection, identification and development of young female volleyball players. Given that the influence of biological age on their inter-positional and intra-positional differences in the applied variables was proven, there is a real danger of underestimating the ultimate possibilities of biologically younger players in that process. This could finally result also in their premature withdrawal from sport.

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postojanje transfera biotičkih motoričkih znanja na specijalizirana motorička znanja iz sportske gimnastike. Istraživanje je provedeno na uzorku od 75 djece osnovne škole „Petra Bakule“ iz grada Mostara, kronološke dobi od sedam godina (± 6 mjeseci). Eksperimentalni tretman održan je za vrijeme službenih sati tjelesne i zdravstvene kulture, i trajao je ukupno 18 tjedana. Osnovu eksperimentalnog programa sačinjavala su motorička znanja iz sportske gimnastike, kojima je bio pridodan i određeni broj nastavnih tema iz službenog plana i programa tjelesne i zdravstvene kulture za ovaj razred. Varijable za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike predstavljalo je 12 gimnastičkih motoričkih znanja, koja se smatraju temeljnim ili osnovnim motoričkim znanjima iz područja sportske gimnastike na različitim spravama gimnastičkog višeboja. Ista znanja se nalaze u nastavnom planu i programu tjelesne i zdravstvene kulture za razrednu i predmetnu nastavu. Varijable za procjenu biotičkih motoričkih znanja predstavljala su 4 motorička testa koji najbolje prezentiraju pojedina područja biotičkih motoričkih znanja (Žuvela, 2009). Od istih je znanja konstruiran i poligon biotičkih motoričkih znanja (Žuvela, 2009.) koji je u ovom istraživanju predstavljao zasebnu varijablu. Svim primijenjenim testovima analizirane su metrijske karakteristike izračunavanjem koeficijenata osjetljivosti, pouzdanosti/objektivnosti i homogenosti. Dobiveni rezultati su ukazali da testovi za procjenu biotičkih motoričkih znanja u inicijalnoj i u finalnoj točci imaju dobru osjetljivost i pouzdanost, a lošu homogenost. Na osnovu utvrđene dobre osjetljivosti testova za procjenu biotičkih motoričkih znanja može se zaključiti da su korišteni mjerni instrumenti za procjenu kako pojedinačnih biotičkih motoričkih znanja tako i cjelokupni poligon za procjenu biotičkih motoričkih znanja primjereni za ovu populaciju jer uspješno razlikuju ispitanike po predmetu mjerenja. Dobiveni rezultati kod svih testova za procjenu biotičkih motoričkih znanja u inicijalnoj točci i u finalnoj točci ovog istraživanja ukazuju na odgovarajuću konzistentnost te tako prikazuju stvarni rezultat u predmetu mjerenja sa zanemarivom pogreškom mjerenja. Uzrok loše homogenost testova za procjenu biotičkih motoričkih znanja prije svega bih mogao biti u nepoznavanju, odnosno lošem predznanju ovih kretnih struktura, zatim u kompleksnosti samog poligona biotičkih motoričkih znanja za ovaj uzrast. Učenicima je očito bilo teško postići stabilnost rezultata prilikom više ponavljanja testa, posebice ako se uzme u obzir da su morali savladati različite motoričke zadatke u nizu (iz svih područja biotičkih motoričkih znanja) i to u što kraćem vremenu. Kod testova za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike u inicijalnoj i u finalnoj točci utvrđena je loša osjetljivost i homogenost, a dobra objektivnost. Uzimajući u obzir činjenicu da su ovom uzorku ispitanika motorička znanja iz sportske gimnastike bila nepoznata, odnosno da su se s njima po prvi put susreli, loša osjetljivost testova za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike u inicijalnoj točci bila je očekivana. Sukladno navedenom ovakvi rezultati nisu bili kriterij eliminiranja testova iz daljnjih procedura analiziranja uspješnosti eksperimentalnog postupka odnosno analiziranja promjena između inicijalne i finalne točke provjeravanja u razinama motoričkih znanja iz sportske gimnastike. U finalnoj točci jedino kod znanja provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama (PVSK_F) nije postignuta očekivana distribucija rezultata, na osnovu čega je zaključeno da je ovo znanje teško savladivo za ovaj uzrast. Dobivena objektivnost testova za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike u inicijalnoj točci i u finalnoj točci ovog istraživanja ukazuju da ocjene učenika ovise samo o razvijenosti obilježja koje se kod njih mjeri, a ne i o nekim drugim okolnostima u kojima se učenici procjenjuju. Dobivena heterogenost testova za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike, odnosno razlike u ocjenama sudaca danih za procijenjene razine pojedinih znanja upućuje na neusuglašenost sudaca prilikom ocjenjivanja. Razlog navedenom mogao bi biti prije svega posljedica širokog spektra pogrešaka koje se mogu manifestirati pri izvođenju svakog pojedinog motoričkog znanja iz sportske gimnastike, zbog čega je sucima bio problem ocijeniti izvedbu s različitim pogreškama na relativno maloj skali ocjenjivanja od 1 do 5 (Likertovoj skali). Jedan od razloga loše homogenosti testova za procjenu motoričkih znanja iz sportske gimnastike mogao bih biti i neujednačen kriterij između sudaca. Dakle, moguće je da su neki od sudaca imali bolju sposobnost uočavanja pogrešaka prilikom izvedbe ovih znanja ili su jednostavno blago ili strogo evidentirali pogreške prilikom izvedbe. Sukladno dobivenim rezultatima metrijskih karakteristika primijenjenih testova djelomično je prihvaćena hipoteza H1 (osjetljivost mjernih instrumenata je zadovoljavajuća), u potpunosti je prihvaćena hipoteza H2 (pouzdanost/objektivnost mjernih instrumentima je zadovoljavajuća) te je odbačena hipoteza H3 (homogenost mjernih instrumenata je zadovoljavajuća). Nakon utvrđenih metrijskih karakteristika analizirane su promjene u razinama biotičkih motoričkih znanja i motoričkih znanja iz sportske gimnastike između inicijalne i finalne točke. Eksperimentalni program kojeg su sačinjavala motorička znanja iz sportske gimnastike i manji broj nastavnih tema iz službenog plana i programa tjelesne i zdravstvene kulture prouzrokovao je promjene kod biotičkih motoričkih znanja za manipulaciju objektima, biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka, biotičkih motoričkih znanja za savladavanje otpora i biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prostora. Da je primijenjeni program kvalitetno planiran i proveden pokazao je napredak učenika u svim provjeravanim motoričkim znanjima iz sportske gimnastike između inicijalne i finalne točke provjeravanja. Najveći napredak učenici su postigli kod znanja stoj na lopaticama (SNL – za ocjenu 1.80), dok su najmanji napredak postigli kod znanja premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu (PSČ – za ocjenu 1.20). Učenici su po završetku tretmana postigli ocjenu vrlo dobar kod sedam znanja (most - MO, kolut naprijed na tlu - KNP, kolut natrag niz kosinu - KNTK, stoj na lopaticama - SNL, ljuljanje na karikama i saskok u zaljuljaju - LJSZK, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG, saskok pruženi naprijed s niske grede i doskok – SPNNG), ocjenu dobar kod četiri znanja (stoj na rukama uz vertikalnu plohu - SNRVP, premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu - PSČ, sunožni naskok na odskočnu dasku (iz zaleta), odraz i doskok - SNDOD, naskok u sijed raznožno na kozlić - NSRK) i ocjenu dovoljan kod jednog znanja (provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama - PVSK). Sukladno dobivenim rezultatima moguće je prihvatiti sljedeću hipotezu H4 (postoji statistički značajna razlika između inicijalne i finalne razine biotičkih motoričkih znanja manipuliranja objektima, svladavanja prepreka, otpora i prostora) i hipotezu H5 (postoji statistički značajna razlika između inicijalne i finalne razine motoričkih znanja iz sportske gimnastike). Za utvrđivanje postojanja transfera biotičkih motoričkih znanja na izvedbu i proces učenja specijaliziranih motoričkih znanja iz sportske gimnastike korištene su tri serije regresijskih analiza. U prvoj seriji regresijskih analiza u relacije su dovedeni rezultati biotičkih motoričkih znanja i motoričkih znanja iz sportske gimnastike utvrđeni u inicijalnoj točci. Rezultati regresijskih analiza upućuju na zaključak o postojanju statistički značajnog utjecaja biotičkih motoričkih znanja na osam motoričkih znanja iz sportske gimnastike (kolut naprijed na tlu – KNP_I, kolut natrag niz kosinu – KNTK_I, stoj na rukama uz vertikalnu plohu – SNRVP_I, premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu – PSČ_I, naskok u sijed raznožno na kozlić – NSRK_I, provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama – PVSK_I, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG_I, saskok pruženi naprijed s niske grede i doskok – SPNNG_I), dok statistički značajan utjecaj u ovoj točci nije utvrđen na četiri motorička znanja iz sportske gimnastike (most - MO_I, stoj na lopaticama - SNL_I, ljuljanje na karikama i saskok u zaljuljaju - LJSZK_I, sunožni naskok na odskočnu dasku (iz zaleta), odraz i doskok - SNDOD_I). Dobivena neovisnost navedenih motoričkih znanja iz sportske gimnastike o određenoj razini pojedinačnih biotičkih motoričkih znanja mogla bih biti zbog nepodudarnosti u njihovim strukturama izvedbe, a sukladno tome vjerojatno i zahtjevnosti za drugačijim motoričkim sposobnostima za njihovu što kvalitetniju izvedbu. Razina nekih motoričkih znanja iz sportske gimnastike (kolut natrag niz kosinu – KNTK_I, stoj na rukama uz vertikalnu plohu – SNRVP_I, premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu – PSČ_I, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG_I) utvrđena u ovoj točci uvjetovana su visokom razinom cjelokupnog prostora biotičkih motoričkih znanja, i to najvjerojatnije zbog kompleksnije strukture gibanja navedenih znanja od ostalih motoričkih znanja iz sportske gimnastike. Kod nekih motoričkih znanja iz sportske gimnastike izdvojio se utjecaj pojedinačnog biotičkog motoričkog znanje, a razlog navedenom bih mogao biti njihove strukturalne sličnosti (pravocrtno trčanje - kolut naprijed na tlu, pretrčavanje preko prepreka - naskok u sijed raznožno na kozlić, pravocrtno trčanje - provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama) ili zahtjevnosti za istim motoričkim sposobnostima (dizanje i nošenje predmeta - saskok pruženi naprijed s niske grede i doskok). U drugoj seriji regresijskih analiza u relacije su dovedeni rezultati biotičkih motoričkih znanja utvrđeni u inicijalnoj točci i rezultati motoričkih znanja iz sportske gimnastike utvrđeni u finalnoj točci. Rezultati regresijskih analiza upućuju na zaključak o postojanju statistički značajnog utjecaja biotičkih motoričkih znanja na sva motorička znanja iz sportske gimnastike. Prilikom utvrđivanja utjecaja inicijalne razine biotičkih motoričkih znanja na finalnu razinu motoričkih znanja iz sportske gimnastike jasno se izdvojilo jedno područje biotičkih motoričkih znanja - biotička motorička znanja za savladavanje prepreka kao statistički značajno za bolju izvedbu svih motoričkih znanja iz sportske gimnastike. Dakle, učenici koji su imali višu razinu biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prepreka lakše su učili i bili su uspješniji u savladavanju svih motoričkih znanja iz sportske gimnastike, što potvrđuje pozitivni transfera znanja. Razlog navedenom mogao bih biti strukturalna sličnosti zatim strukturalna kompleksnost ovih dvaju skupina motoričkih znanja. Biotička motorička znanja za manipulaciju objektima i biotička motorička znanja za savladavanje otpora nemaju statistički značajan utjecaj na niti jedno motoričko znanje iz sportske gimnastike provjereno u finalnoj točci, dok se utjecaj biotičkih motoričkih znanja za savladavanje prostora utvrdio kao statistički značajan samo kod znanja sunožni naskok na odskočnu dasku odraz i doskok (SNDOD_F). U trećoj seriji regresijskih analiza u relacije su dovedeni rezultati biotičkih motoričkih znanja i motoričkih znanja iz sportske gimnastike utvrđeni u finalnoj točci. Rezultati regresijskih analiza u finalnoj točci također pokazuju da biotička motorička znanja značajno utječu na sva motorička znanja iz sportske gimnastike. Testovi koji predstavljaju biotička motorička znanja za manipulaciju objektima (bacanja i hvatanja odbojkaške lopte o zid - MBIHO) i biotička motorička znanja za savladavanje prostora (pravocrtno trčanje – PPRTR_F) nisu pokazali statistički značajan utjecaj na izvedbu niti jednog motoričkog znanja iz sportske gimnastike u ovoj točci mjerenja. Test koji predstavlja biotička motorička znanja za savladavanje prepreka (pretrčavanje preko prepreka – PREPR_F) pokazao se statistički značajnim za uspjeh kod sedam znanja (kolut naprijed na tlu – KNP_F, stoj na rukama uz vertikalnu plohu – SNRVP_F, premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu – PSČ_F, ljuljanje na karikama i saskok u zaljuljaju - LJSZK_F, naskok u sijed raznožno na kozlić – NSRK_F, provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama – PVSK_F, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG_F), dok je se test koji predstavlja biotička motorička znanja za savladavanje otpora (dizanje i nošenje predmeta - ODINP_F) pokazao statistički značajnim za uspjeh kod četiri znanja (most - MO_F, kolut naprijed na tlu – KNP_F, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG_F, saskok pruženi naprijed s niske grede i doskok – SPNNG_F). Uspoređujući prikazane rezultate s rezultatima istih skupina znanja u inicijalnoj točci ovog eksperimentalnog postupka može se zaključiti da se nakon postizanja određene razine motoričkih znanja iz sportske gimnastike, ali i biotičkih motoričkih znanja njihov međusobni utjecaj izmijenio. Razlog tome vjerojatno bih mogao biti u izrazito niskoj razini znanja u inicijalnoj točci gdje se očito pravi odnosi i nisu mogli ustvrditi čime se nije dobila realnija povezanost ovih znanja. Sukladno dobivenim rezultatima moguće je prihvatiti hipotezu H6 (postoji statistički značajan utjecaj svih pojedinačnih biotičkih motoričkih znanja mjerenih u inicijalnoj točci na razinu motoričkih znanja iz sportske gimnastike procijenjenih u inicijalnoj točci provjeravanja), hipotezu H7 (postoji statistički značajan utjecaj biotičkih motoričkih znanja mjerenih u inicijalnoj točci provjeravanja na razinu motoričkih znanja iz sportske gimnastike procijenjenih u finalnoj točci provjeravanja) te hipotezu H8 (postoji statistički značajan utjecaj biotičkih motoričkih znanja (manipuliranja objektima, svladavanja prepreka, otpora i prostora) mjerenih u finalnoj točci provjeravanja na razinu motoričkih znanja iz sportske gimnastike procijenjenih u finalnoj točci provjeravanja). Utvrđivanje povezanosti između kineziološkog aktiviteta s razinom biotičkih motoričkih znanja i s razinom motoričkih znanja iz sportske gimnastike provedeno je u finalnoj točci. Dobiveni rezultati ukazuju da je kineziološki aktivitet (KA) statistički značajno povezan sa svim pojedinačnim biotičkim motoričkim znanjima, dok sedentarne aktivnosti (SA) statistički značajno nisu povezane s niti jednim pojedinačnim biotičkim motoričkim znanjem. Na osnovu rezultata može se zaključiti da ponašanje djece u slobodnom vremenu ima značajnu ulogu na razvoj znanja manipulacije objektima, znanja savladavanje prepreka, otpora i prostora, dok vrijeme provedeno gledajući televiziju i u radu na računaru nije povezano s navedenim biotičkim motoričkim znanjima. Dakle, učenici koji dosta vremena provode u sedentarnim aktivnostima ne moraju biti i lošiji u biotičkim motoričkim znanjima, jer oni očito ostatak slobodnog vremena mogu provesti u izuzetno kvalitetnim tjelesnim aktivnostima koje mogu unaprijediti biotička motorička znanja. Dobiveni rezultati ukazuju da je kineziološki aktivitet (KA) statistički značajno povezan sa devet motoričkih znanja iz sportske gimnastike (kolut naprijed na tlu – KNP_F, kolut natrag niz kosinu – KNTK_F, premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu – PSČ_F, ljuljanje na karikama i saskok u zaljuljaju - LJSZK_F, sunožni naskok na odskočnu dasku (iz zaleta), odraz i doskok - SNDOD_F, naskok u sijed raznožno na kozlić – NSRK_F, provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama – PVSK_F, hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala - HNG_F, saskok pruženi naprijed s niske grede i doskok – SPNNG_F), dok statistički značajna povezanost nije utvrđena s tri motoričkih znanja iz sportske gimnastike (most - MO_F, stoj na lopaticama - SNL_F, stoj na rukama uz vertikalnu plohu – SNRVP_F). Numerički najveća statistički značajna povezanost kineziološkog aktiviteta utvrđena je sa znanjem provlaci iz visa stojećeg prednjeg u vis stojeći stražnji i nazad na dočelnim karikama (PVSK_F), dok je numerički najmanja statistički značajna povezanost utvrđena sa znanjima premet strance iz čeonog početnog položaja u bolju stranu (PSČ_F) i hodanje po niskoj gredi na prednjem dijelu stopala (HNG_F). Rezultati također ukazuju da korelacijske vrijednosti između sedentarnih aktivnosti (SA) i motoričkih znanja iz sportske gimnastike ne prelaze vrijednosti 0.1 ili -0.1, što potvrđuje njihovu nepovezanost. Na osnovu navedenih rezultata može se zaključiti da svakodnevne slobodne kineziološke aktivnosti itekako doprinose uspješnijoj izvedbi gotovo svih motoričkim znanjima iz sportske gimnastike, što ovaj sport i ovom prilikom ističe kao sport visokih vrijednosti i značaja. Sukladno dobivenim rezultatima moguće je djelomično prihvatiti hipotezu H9 (postoji statistički značajna povezanost između kineziološkog aktiviteta i razine biotičkih motoričkih znanja u finalnoj točci provjeravanja) i hipotezu H10 (postoji statistički značajna povezanost između kineziološkog aktiviteta i razine motoričkih znanja iz sportske gimnastike u finalnoj točci provjeravanja). Sumirajući sve rezultate ovog istraživanja moguće je generalno zaključiti da su primijenjena znanja (i biotička motorička znanja i motorička znanja iz sportske gimnastike) adekvatna za ovaj uzrast ispitanika. Među navedenim skupinama znanja postoji uzročno posljedična veza koja nije nužno ovisna o razini tih znanja već se veze pojavljuju kod strukturalno sličnih znanja odnosno među znanjima koja imaju potrebu za istim ili sličnim motoričkim sposobnostima. Ovakva saznanja potvrđuju važnost usvajanja čitavog spektra biotičkih motoričkih znanja na što višoj razini budući da je vjerojatno da će upravo ona biotička motorička znanja koja imaju slične strukture kretanja s specijaliziranim znanjima različitih sportova imati pozitivan transfer na njih.

Osnovni cilj ovog rada je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultat u skoku s motkom. U tu svrhu provedeno je istraživanje akvizicijom video zapisa s natjecanja. Uzorak entiteta (N = 71) činili su uspješni skokovi 30 skakača s motkom čiji su pokušaji snimljeni na Europskom juniorskom prvenstvu u Novom Sadu, 23.7. - 26.7.2009. godine. Ispitanici su izveli skokove u okviru eliminacijskog natjecanja za finale i skokove u finalnom dijelu natjecanja. Starost ispitanika bila je od sedamnaest do devetnaest godina, a raspon njihovih najboljih rezultata kretao se od 4, 70 m do 5,25 m. Prema standardima procedure APAS (Ariel Performance Analysis Sistem, USA) provedena je kinematička analiza čime je utvrđeno 25 kinematičkih varijabli potrebnih za daljinu analizu. Prema razini prosječnih postignuća vrhunskih juniora vidljiva je visoka razina natjecateljskih mogućnosti. Regresijskom analizom utjecaja 2D kinematičkih varijabli na rezultat u skoku s motkom izdvojeno je osam statistički značajnih varijabli koje objašnjavaju 97% varijance rezultata. Najveći utjecaj na visinu centra mase tijela imale su varijable: brzina centra mase tijela nakon odraza, brzina zadnjeg koraka, brzina predzadnjeg koraka te nagib trupa u trenutku napuštanja motke. Manji, ali ipak značajan utjecaj na rezultat u skoku motkom imale su i varijable udaljenost centra mase tijela u trenutku napuštanja motke, nagib trupa u trenutku postavljanja motke u kutiju te vrijeme opružanja motke. Entiteti (skokovi) su podijeljeni u dvije kategorije (kvalitativna razreda) temeljem ekspertnog znanja. Grupu 1 činili su uspješni skokovi do 4,90 m (N = 46), dok su grupu 2 činili uspješni skokovi preko 4,90 m (N = 25). Diskriminacijskom analizom utvrđeni su parametri koji diferenciraju skokove različitog kvantitativnog razreda. Dobivena je jedna diskriminacijska funkcija koja razlikuje navedene grupe entiteta, čime je i potvrđen sekundarni cilj disertacije. Generalno, informacije dobivene u ovom istraživanju ukazuju na znatan utjecaj promatranih 2D kinematičkih parametara na rezultat skoka motkom, kao i na dobro razlikovanje grupa entiteta. Također, potvrđeno je kako je rezultatska efikasnost u skoku motkom prvenstveno određena varijablama koje su definirane motoričkim sposobnostima kao i pokazateljima kojima je određena tehnika izvedbe skoka . Varijable koje definiraju položaj tijela prilikom napuštanja motke (nagib trupa i udaljenost centra mase) u najvećoj mjeri određuju tehničku izvedbu skoka, dok su motoričkim sposobnostima najviše određeni parametri brzine zadnja dva koraka zaleta, brzine centra mase tijela nakon odraza i brzine centra mase tijela za vrijeme opružanja motke. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju u skladu su sa znanstvenim spoznajama o disciplini skoka motkom te omogućuju bolje razumijevanje i dobivanje najrelevantnijih informacija za uspješnu izvedbu skoka u cjelini kao i za upravljanje trenažnim procesima., The basic aim of this work was to ascertain the influence of2D kinematic parameters on the pole vault result. With this purpose, a research was conducted, in which competition video data was collected. The entity sample (N = 71) consisted of successful vaults of 30 pole vaulters, whose attempts were filmed at the Novi Sad European Junior Championship, July 23rd - 27th, 2009. The examinees performed their vaults within the eliminatory final competition and the final competition itself. The age of the examinees was from seventeen to nineteen years, and the span of their best results was from 4.70 m to 5.25 m. A kinematic analysis has been performed, according to the standards of the APAS (Ariel Performance Analysis System, USA) procedure, ascertaining 25 kinematic variables for further analysis. According to the level of average achievement, it was observed that elite juniors showed a high level of competitive possibilities. The regression analysis of 2D kinematic variables influence on the pole vaulting result singled out eight statistically significant variables, explaining 97% of result variance. The following variables had the strongest influence on the height of body mass centre: take-off velocity, last step velocity, penultimate step velocity and trunk angle at the pole release moment. The following variables had lesser, but still a significant influence on the pole vault result: centre of body mass distance at the pole release moment, trunk angle at the pole plant moment, and pole straightening time. Entities (vaults) were divided into two categories (qualitative classes), based on the expert knowledge. Group 1 consisted of successful vaults up to 4,90 m (N = 46) while Group 2 consisted of successful vaults over 4,90 m (N = 25). Discriminative analysis determined the parameters which differentiate the vaults of different quantitative classes. A single discriminative function, discerning the listed groups of entities was obtained, thus confirming the secondary aim of the dissertation. Generally, the information gained in this research indicate the significant influence of the observed kinematic parameters onto the pole vault result, as well as proper differentiation of groups of entities. Also, it is confirmed that the result efficiency in pole vault was primarily determined by the variables which are defined by the motor abilities, as well as the indicators determining the vault performance technique. The variables defining the pole release body posture (trunk angle and body centre distance) mostly define the technical performance of the vault, while the motor abilities mostly determine the parameters of last two run-up steps velocity, centre of body mass velocity after take-off, and centre of body mass velocity during the pole straightening time. The results obtained by this research are in concordance with the scientific knowledge on the pole vault discipline, enabling better understanding and gaining the most relevant information for the successful vault performance as a whole, as well as directing the training processes.