Search

U ovom radu predstavljen je model nematerijalne kulturne baštine sa stajališta temeljenog na znanju kojim se proučava njezina uloga u konkurentnosti destinacije. Prvo se razmatra pojam nematerijalne kulturne baštine i njen odnos s turizmom. Zatim slijedi osvrt na značaj konkurentnosti destinacije u kontekstu nematerijalne baštine i potencijala koji će se analizirati u okviru stajališta temeljenog na znanju. Kako je pojam održive konkurentske prednosti ključan u tom okruženju, važno je raspraviti odnose oskudnosti, relevantnosti, autentičnosti vezane uz mjesto, kratkoročne zaštite i prijenosa inherentnog znanja o nematerijalnoj kulturnoj baštini. Na prednostima održivog razvoja temeljenim na nematerijalnoj kulturnoj baštini zasniva se generiranje renti, ali one bi trebale barem djelomično pripadati lokalnoj zajednici/glavnim dionicima u destinaciji., This work presents a model of intangible cultural heritage from a knowledge-based view that studies its role in destination competitiveness. Firstly, the concept of intangible cultural heritage and its relationship with tourism are reviewed. Next, the importance of destination competitiveness in the intangible heritage context and the potential to be analyzed under the framework of the knowledge-based view are addressed. As the concept of sustainable competitive advantage is key in that setting, the conditions of scarcity, relevance, place-embedded authenticity, short-term protection, and transfer of the underlying knowledge of intangible cultural heritage are discussed. Intangible cultural heritage-based sustainable competitive advantages are the basis to generate rents, but those rents should be at least partially appropriated by the local community/key stakeholders at the destination.

U sve više globaliziranom svijetu vina za male postsocijalisičke države, poput Hrvatske, poseban je izazov strateško planiranje razvoja vinskih regija. Te države količinom proizvodnje vina ne mogu konkurirati velikim i svjetski poznatim vinskim regijama (Rioja u Španjolskoj, Bordeaux u Francuskoj i dr.). Na prostoru Hrvatske uzgoj vinove loze star je nekoliko tisuća godina, a tradicijsko nasljeđe koje proizlazi iz ekonomske nerazvijenosti još uvijek karakterizira njezine vinske regije. Vinari u Hrvatskoj ograničeni su na proizvodnju malih količina vina te se ne mogu natjecati s velikim, poznatim proizvođačima, ali se uvijek mogu natjecati kroz turističku perspektivu. Cilj rada je konceptualizacija modela revitalizacije vinskih regija u Hrvatskoj temeljem prepoznavanja sektorskih karakteristika tradicijskog nasljeđa. Zaključak se iskazuje utvrđivanjem karakteristika tradicijskog nasljeđa u tri najvažnija sektora (poljoprivreda, kultura i turizam) koji su povezani s proizvodnjom i prodajom vina, utvrđivanjem korištenja tradicionalnih obilježja karakteristika nasljeđa u sektorskim razvojnim planovima te analizom rezultata anonimne ankete koja je provedena u turističkim zajednicama (ruralnih) općina o percepciji tradicijskog nasljeđa za razvoj vinskog turizma., In the increasingly globalized world of wine, strategic planning of wine region development in small post-socialist countries, such as Croatia, represents a particular challenge. These countries cannot compete with large and world-known wine regions (Rioja, Bordeaux etc.) in terms of production volume. However, grapes have been grown on the teritory of the present-day Croatia for several thousand years and pronouced traditional heritage resulting from economic underdevelopment still characterizes Croatian wine regions. Therefore Croatian winemakers, being restricted to making only small quantities of wine, cannot compete against large, well-known producers, but they can still compete from a tourism perspective. This paper aims at conceptualizing a model of wine region revival based on characteristics of traditional heritage. The conclusion is reached by: determining the characteristics of traditional heritage in the three most important sectors (agriculture, culture and tourism) related to wine production and sales, identifying the use of traditional heritage characteristics in sectoral development plans and analysing the results of a survey conducted by destination management organizations of rural municipalities on perceptions of traditional heritage in wine tourism development.

Korištenje metodologije ekonomskog utjecaja za procjenu važnosti turističkih atrakcija može biti problematično. Prvi problem povezan je s načinom uporabe te tehnike, konkretnije s utvrđivanjem onoga što se zaista mjeri tom tehnikom. Drugi je problem u tome kako se dobiveni podaci koriste. Ovaj rad analizira jedno istraživanje procjene ekonomskog utjecaja vinske industrije u saveznoj državi Iowa u Sjedinjenim Američkim Državama. Poznato je, naime, da se mnoge vinarije smatraju primarnim turističkim atrakcijama te je stoga važno razumjeti njihovu važnost za lokalna gospodarstva kako bi se počele donositi učinkovite politike razvoja. Korištenjem različitih pristupa za procjenu gospodarskog utjecaja u radu se pokazuje i raspon raznih vrijednosti koje mogu biti predmet procjene. S tim u vezi propitujemo i korištenje netočnih podataka, što je važno s obzirom da netočne i precijenjene ocjene ekonomskog utjecaja mogu dovesti do pogrešno usmjerenih politika kod ostalih primarnih turističkih atrakcija koje se ne prepoznaju kao one koje dodaju vrijednost nekom odredištu., The use of economic impact methodology to assess the importance of tourist attractions can be problematic. The fi rst issue is how the technique is utilized and what actually gets counted. The second issue is how the derived information is utilized. This paper discusses a study to estimate the economic impact of the winery industry in the state of Iowa in the United States. Many wineries are viewed as primary tourist attractions and it is important to understand their importance to local economies in order for effective development policy to be enacted. Using different approaches to measuring economic impact we show the range of values that can be estimated. From this we pose several concerns about the use of inaccurate. The use of inaccurate and overestimated economic impact assessments can lead to misdirected policy with other primary attractions not recognized as providing any value to a destination.