Search

The mite Histiostoma ulmi (Histiostomatidae), originally discovered by the describer within the bark beetle galleries of genus Scolytus, has been found to be phoretic on a tenebrionid beetle Hypophloeus bicolor. The first discovery of H. ulmi in the galleries of the longhorn beetle Acanthocinus reticulatus indicates the possibility of its phoretic association with several beetle carriers: tenebrionid, cerambycid and scolytid beetles. In Croatia, scolytids of the genus Pityokteines, occupying the same niche within their food plant, silver fir (Abies alba) could represent these additional carriers. Acanthocinus reticulatus infested the bark of an Abies alba specimen as a pioneer taxon, as opposed to the usual earliest colonising beetles Pityokteines spinidens and P. curvidens. Histiostoma ulmi was reared from samples taken from the galleries of this longhorn beetle’s larvae. As is typical for histiostomids, these mites feed on bacteria. They represent a monophyletic group of at least six very similar species. The morphological characters separating H. ulmi from similar species are expressed only in adult mites. Deutonymphs found attached to Pityokteines were previously determined to be Histiostoma piceae, but were never reared to adulthood. Due to a close resemblance between the deutonymphs of H. piceae and H. ulmi, incorrect assignments, relying only on deutonymphs for determination, are possible. H. ulmi was observed under laboratory conditions carrying spores of an undetermined mold fungus. Other phoretic mites, such as Tarsonemus, are known to carry spores of blue stain fungi (Ophiostomatidae) which could be of practical importance in silver fir decline. Future studies need to show, whether deutonymphs of H. ulmi, possible vectored by bark beetles, tenebrionids and longhorn beetles, also carry spores of blue stain fungi., Grinja Histiostoma ulmi (Histiostomatidae) izvorno je opisana kao vrsta koja se nalazi u hodnicima potkor­njaka roda Scolytus s kojima nema foretički odnos, za razliku od kornjaša Hypophloeus bicolor iz porodice Tenebrionidae. Prvi nalaz grinje H. ulmi u hodnicima strizibuba Acanthocinus reticulatus indicira mogućnost foretičke asocijacije s nekoliko kornjaša iz porodica Tenebrionidae, Cerambycidae i Curculionidae. Na običnoj jeli (Abies alba) u Hrvatskoj potkornjaci roda Pityokteines zauzimaju istu hranidbenu nišu kao i A. reticulatus te su također mogući prijenosnici spomenutih grinja. Acanthocinus reticulatus napadaju koru jele debla kao pionirski takson, suprotno od dosadašnjih saznanja kako Pityokteines spinidens i P. curvidens dolaze prvi. Histiostoma ulmi sakupljana je s uzoraka uzetih od hodnika larvi strizibuba. Histiotomatidae koje se hrane bakterijama, predstavlja monofiletičku grupu sastavljenu od šest vrlo sličnih vrsta. Morfološke razlike H. ulmi sa sličnim vrstama vidljive su isključivo u stadiju imaga. Deutonimfe nađene na vrstama roda Pityokteines u ranijim istraživanjima determinirane su, bez razvoja odraslih oblika, kao Histiostoma piceae. Glede velike sličnosti između deutonimfi H. piceae i H. ulmi, moguće je da su napravljene pogreške u identifikaciji. Histiostoma ulmi uzgajana u laboratorijskim uvjetima na tijelu je nosila neidentificirane gljive. Grinje kao primjerice Tarsonemus, poznate su kao prenositelji gljive plavila (Ophiostomatidae) koje mogu imati važnu ulogu kod odumiranja jele. Buduća istraživanja trebaju pokazati da li deutonimfe H. ulmi kojima su mogući vektori kukci rodova Cerambycidae, Tenebrionidae ili Curculionidae, također prenose spore gljive plavila.

Tijekom posljednjih nekoliko godina bilježi se značajnije sušenje borova različitih vrsta, starosti, dimenzija i položaja u šumama Sjeverne Dalmacije. Ovim istraživanjem obuhvaćeno je nekoliko biotičkih čimbenika vezanih uz klimatske ekstreme, koji bi mogli biti uzrokom tih šteta. Uz analizu klime, istraživani su borov četnjak, nematode drva, cvilidrete, potkornjaci, gljive uzročnici osipanja iglica. Rezultati ukazuju kako su srednje vrijednosti temperature i oborina u području Sjeverne Dalmacije izrazito odstupale od sredine 2006. i kraja 2008. godine. U tom periodu bilježe se ekstremno visoke temperature i jaka suša. Klimatski ekstremi, ponajprije suša, može se smatrati osnovnim nepovoljnim čimbenikom koji je uzrokovao stres i fiziološko slabljenje borova te poboljšao uvjete za napad različitih vrsta štetočina. Povoljni uvjeti djelovali su na ulančavanje nepovoljnih čimbenika, pojave koja do sada nije razjašnjena, a mogući je uzrok sušenja dijelova krošnje, a ponekad i odumiranje pojedinačnih, rjeđe grupa stabala. Suša kao okidač oslabila je borove koji su posljedično zaraženi patogenim gljivama nekoliko vrsta: Lophodermium pinastri, L. seditiosum, Sphaeropsis sapinea, Mycosphaerella pini, Cyclaneusma niveum i Elytroderma torres-juanii. Najveće štete od gljivičnih bolesti izazvala je gljiva S. sapinea.Osipom iglica stablo je zbog smetnji u normalnoj fotosintezi fiziološki dodatno oslabilo te bilo izvrgnuto napadima potkornjaka vrste Tomicus destruens. Nakon toga dolazi do odumiranja stabala uz pojavu još nekih vrsta ksilobiontnih kukaca (pipe, cvilidrete). Koliki utjecaj su imale dendropatogene nematode u lancu odumiranja borova za sada nije moguće utvrditi bez dodatnih istraživanja. Prvi rezultati pokazuju prisutnost nekoliko vrsta: Bursaphelenchus mucronatus, B. sexdentati, B. eggersi, od kojih se prve dvije smatraju patogenima. Nadalje, utvrđen je vektor nematoda Monochamus galloprovincialis, koji može imati važnu ulogu pri eventualnoj pojavi karantenske vrste, In recent years significant decline of pine trees of different species, age, size and position in the forests of Northern Dalmatia has been recorded. This research involves several biotic factors associated with climate extremes, which could cause such harm. In addition to the climate analysis, Pine Processionary Moth, pinewood nematodes, longhorn beetles, bark beetles, needlecast disease caused by fungus were investigated. Results indicate that the mean temperature and precipitation values in the area of Northern Dalmatia deviated significantly from the mid of 2006 to the end of 2008. In this period, extremely high temperatures and severe droughts were recorded. Climatic extremes, especially drought, can be considered the basic adverse factor causing stress and physiological weakening of pine trees and simultaneously improving the conditions for attacks of various types of pests. Favourable conditions caused linking up of adverse factors, the phenomenon has not been explained so far, and it is a possible cause of drying of the crown portions, and sometimes even dieback of individual trees, and more rarely, group of trees. Drought, as a trigger, weakened pines that were subsequently attacked by several species of pathogenic fungi: Lophodermium pinastri, L. seditiosum, Sphaeropsis sapinea, Mycosphaerella pini, Cyclaneusma niveum and Elytroderma torres-juanii. The largest damages were caused by attacks of the fungus S. sapinea. Interferences in normal photosynthesis due to needle shedding have further physiologically deteriorated a tree and it was exposed to attacks of the bark beetle species of Tomicus destruens. It followed by tree diebacks with occurrence of some other species of xylobiont insects (weevils, longhorn beetles). So far it is not possible to determine the scope of impact of wood pathogenic nematodes in the chain of pine dieback without further studies. The first results indicate the presence of several species: Bursaphelenchus mucronatus, B. sexdentati