1. Major Anatomic Variations of Pulmonary Fissures and Lobes on Postmortem Examination
- Author
-
Nadire Unver Dogan, Ismihan Ilknur Uysal, Seraffetin Demirci, Kamil Hakan Dogan, Giray Kolcu, Nadire Unver Dogan, Ismihan Ilknur Uysal, Seraffetin Demirci, Kamil Hakan Dogan, and Giray Kolcu
- Abstract
This study was aimed at determining major accessory fissures (MAF) and absence or incompleteness of lobar or major fissures (MF) during routine forensic autopsies. Prior to starting this prospective study, forms were prepared to collect data on pulmonary lobes and fissures. In this study, 420 lungs of 210 autopsy cases were examined for incompleteness and absence of MF and complete accessory fissures. Horizontal fissures were incomplete in 18 right lungs. Incomplete oblique fissures were noted in three right and two left lungs. Unidentified abnormal fissures were determined in one left lung and five right lungs. The most common fissural abnormality was less than half complete horizontal fissure. Four right lungs had four lobes and two left lungs had three lobes because of complete accessory fissures. The number of lobes in the left and right lungs and the morphological features of both incomplete MF and MAF were determined in detail and the variations were photographed. It is concluded that, in addition to studies on computed tomography scans, autopsy series are useful for determining the variations of MF and MAF of the lungs in different populations., Cilj ove studije bio je utvrditi glavne pomoćne pukotine te odsutne ili nepotpune lobarne ili glavne pukotine tijekom rutinske forenzične obdukcije. Prije početka ove prospektivne studije pripremljeni su obrasci za prikupljanje podataka o plućnim režnjevima i pukotinama. U ovoj studiji su odsutne ili nepotpune glavne pukotine te potpune pomoćne pukotine ispitane na 420 pluća u 210 obdukcijskih slučajeva. Horizontalne pukotine su bile nepotpune u 18 desnih pluća. Nepotpune kose pukotine utvrđene su u trima desnim i dvama lijevim plućima. Neidentificirane nenormalne pukotine utvrđene su u jednom lijevom plućnom krilu i pet desnih plućnih krila. Manje od pola potpune horizontalne pukotine bila je najčešća nenormalnost pukotina. Četiri desnih plućnih krila imalo je četiri režnja, a dvoja lijevih plućnih krila tri režnja zbog potpunih pomoćnih pukotina. Broj režnjeva u lijevim i desnim plućima te morfološka obilježja nepotpune glavne pukotine i glavne pomoćne pukotine točno je utvrđen, a varijacije su fotografirane. Zaključuje se da su uz kompjutorsku tomografiju obdukcijski slučajevi korisni za određivanje varijacija glavnih plućnih pukotina i pomoćnih glavnih pukotina u različitim populacijama.
- Published
- 2015