Search

Rad obrađuje dimenzijske značajke utovarnoga prostora forvardera, a koje norma ISO 13860 (2016) određuje trima dimenzijama zasnovanim na neposrednom mjerenju (duljina utovarnoga prostora, širina između držača tereta, visina držača tereta) te dvjema posrednim (računske) dimenzijama (površina poprečnoga presjeka utovarnoga prostora forvardera i visina težišta tereta). Iako za te pokazatelje utovarnoga prostora forvardera norma ISO 13860 (2016) daje definicije, za dva računska pokazatelja nije objašnjen način njihova izračuna te na kojim se dimenzijama utovarnoga prostora zasnivaju. Poticaji za pisanje ovoga rada jesu: 1) pojašnjenje važnosti poznavanja dimenzijskih pokazatelja utovarnoga prostora forvardera, 2) izrada prijedloga načina izračuna poprečnoga presjeka utovarnoga prostora forvardera i visine težišta tereta forvardera te 3) određivanje dodatnih potrebnih mjernih dimenzijskih značajki utovarnoga prostora. Na osnovi predloženih mjerenja prikazane su dimenzije, ali i računske značajke utovarnoga prostora osmokotačnoga forvardera Komatsu 875.

Poznavanje značajki gustoće i prostornog rasporeda šumskih cesta različitih reljefnih područja olakšava daljnje procese planiranja i projektiranja budućih šumskih cesta. Istraživanjem su proučavani osnovi pokazatelji otvo­renosti šuma primarnim šumskim prometnicama na uzorku od dvadeset gospodarskih jedinica raspodjeljenih u četiri reljefna područja, odnosno šumskih bioklimata: 1) Nizinskih šuma hrasta lužnjaka, 2) Brežuljkastih šuma hrasta kitnjaka, 3) Brdskih bukovih šuma te 4) Gorskih bukovo – jelovih šuma.Postojeće i unaprijeđeno (na temelju idejnih trasa nultih linija) stanje primarne otvorenosti šuma dvadeset primjer­nih gospodarskih jedinica, provedeno je kroz analizu sljedećih pokazatelja: gustoću mreže šumskih cesta, geo­metrijsku srednju udaljenost privlačenja drva, faktor mreže šumskih prometnica te primarnu relativnu otvo­re­nost. Za valorizaciju nehomogenosti površina istraživanih gospodarskih jedinica korišten je faktor razvedenosti šumske površine, a za razinu zahtjevnosti terena udjel površine s nagibom > 33 %.Polučeni rezultati primarne otvorenosti šuma, ukazuju na sličnosti i razlike mreže šumskih cesta pojedinih reljefnih područja šuma, odnosno najveće vrijednosti gustoće cesta pojedinog šumskog bioklimata za izvrsnu relativnu otvo­renost šuma. Ostvareni rezultati potvrđuju propisane vrijednosti ciljane gustoće cesta po reljefnim područjima (Pravilnik o provedbi mjere 4 »Ulaganja u fizičku imovinu«, podmjere 4.3. »Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezano uz razvoj, modernizaciju i prilagodbu poljoprivrede i šumarstva«, tipa operacije 4.3.3. »Ulaganje u šumsku infrastrukturu« iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.), budući da primar­na otvorenost veća od ciljanih vrijednosti ne daje značajne pozitivne učinke., Knowledge of the characteristics of the density and spatial distribution of forest roads in different bioclimates (terrain categories) facilitates further planning and design processes of future forest road networks. The basic parameters of forest accessibility based on primary forest roads were researched within twenty management units. The research was conducted in four bioclimates: 1. Common oak and floodplain forests, 2. Sessile oak forests of hilly terrain, 3. Submountainous beech forests and 4. Mountainous fir, beech-fir and spruce forests. The following parameters of forest accessibility were analysed: 1) forest road density and factor of forest area indentation, 2) average geometric timber extraction distance and road network factor and 3) primary relative forest accessibility. The obtained results indicate similarities and differences in the quality and quantity of the primary forest road network in each bioclimate.

The Mediterranean forest region has been exposed to anthropogenic impacts for centuries, and the constant biotic and abiotic factors, together with increasing climate change, have hindered the proper management of forest ecosystems. This study presents the results of multiyear, systematic, specific and practical monitoring of the conversion of holm oak coppices using the principles of the shelterwood system. It also presents the growth and development dynamics of the stand on a permanent experimental plot from 1997 to 2017. The research was performed in the Eumediterranean vegetation zone of coniferous forest (Forest Management, Buzet branch, Pula Forestry Office, Magran Cuf management unit, compartment 83a). The plot has all the properties of a holm oak and manna ash forests (Orno-Quercetum ilicis H-ić/1956/1958). The basic elements of stand structure were monitored: diameter at breast height (DBH), tree height, horizontal crown projection, crown ground shading (light) and the appearance and abundance of all woody vegetation, with special emphasis on the growth and development of young generations of holm oak from seed. The paper also describes the threats limiting growth, development and survival of holm oak from seed (strong shooting tendencies of coppiced holm oak and bay laurel trees, excessive presence of shrubs). Forest management requires effective, timely and repeated tending to thin stands (already under the canopy), while also protecting young trees from wild game. The statistical method of interpolation determined the trends of stand development; trend equation with coefficient of determination (R2) is very high. This indicates the growth and development of the stand in the direction of renewal of holm oak stands. Shelterwood cutting, with regular and timely tending of young generations of trees through a seven-year regeneration period, resulted in a high quality young high forest of holm oak, the first of its kind in the broader Mediterranean area. The

Istraživane su terenske i sastojinske prilike gospodarskih državnih i privatnih šuma iz dostupnih prostornih podataka koje će potom omogućiti stvaranje osnovice za razredbu terena za potrebe pridobivanja drva i otvaranja šuma. S gledišta pridobivanja drva te kao gospodarski najznačajnije šume izdvojena su i prikazana četiri bioklimata: 1) bioklimat jelovih, bukovo-jelovih i smrekovih šuma, 2) bioklimat brdskih bukovih šuma, 3) bioklimat bežuljkastih šuma hrasta kitnjaka te 4) bioklimat nizinskih šuma hrasta lužnjaka i poplavnih šuma. Na tim su područjima određene ove terenske i sastojinske značajke: 1) nagib terena i stjenovitost tla (pokrivenost površine), 2) način vlaženja tla i rizik od erozije tla vodom, 3) drvna zaliha, 4) stupanj razvedenosti šumskih cesta i 5) srednja udaljenost privlačenja drva kao pokazatelj otvorenosti šuma. Provedene analize mreže šumskih cesta pokazale su da postoji statistički značajna razlika između cesta bioklimata nizinskih šuma hrasta lužnjaka i poplavnih šuma te bioklimata brežuljkastih šuma hrasta kitnjaka u odnosu na ostale bioklimate. Analize šumskih cesta po pojedinom bioklimatu treba promatrati u sklopu ostalih terenskih čimbenika, kao što su stjenovitost terena te stvarnoga rizika od erozije tla vodom, koji će svoj utjecaj, uz nagib terena, iskazati pri planiranju budućih trasa šumskih cesta. Povezivanjem značajki terena započeto je stvaranje primjenjive razredbe terena za uvjete hrvatskoga šumarstva kao važnoga logičkoga alatu pri gospodarenju šumama i planiranju radova u šumarstvu, osobito u pridobivanju drva i otvaranju šuma.