Search

Current knowledge concerning the possible use and impact of replacing the soybean proteins with those derived from a defatted black soldier fly (Hermetia illucens, HI) meal while feeding chickens to produce the meat for human consumption is very limited. This study’s objective was to examine the influence of partial replacement of the HIdefatted flour on chicken meat’s technological properties and quality. 180 one-day-old Ross 308 chicks were divided into three experimental groups (P1, P2, and P3) and one control group counting 45 chicks. The experimental groups were fed with the fattening mixtures containing 15, 25, and 45% of the HI-defatted flour, while the control group was fed in accordance with the standard chicken-fattening requirements. After 42 days, the chickens were slaughtered, and the breasts and drumsticks of 40 chickens were subjected to analysis. A statistically significant difference (P < 0.05) was observed in the P1 for the drip-loss values measured 24 hours after sampling, the muscle resistance to cutting, and the cooking loss values. The water-binding capacity for all three experimental groups did not demonstrate statistically significant differences for the pH1 and pH2 values. Considering the CIE L*a*b* color standard reference values, the results for the breast meat were normally to slightly lighter than normal ones. The basic chemical parameter (water, protein, fat, and collagen) results confirmed that there was no statistically significant difference in any of the experimental groups if compared to the control one., Dosadašnje znanje o mogućoj upotrebi i utjecaju zamjene bjelančevina soje s bjelančevinama podrijetlom od odmašćenoga brašna crne vojničke muhe (Hermetia illucens, HI) u pogledu hranidbe pilića za proizvodnju mesa za ljudsku potrošnju vrlo je ograničeno. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj djelomične zamjene odmašćenoga brašna HI na tehnološka svojstva i kvalitetu pilećega mesa. Sto osamdeset jednodnevnih pilića Ross 308 podijeljeno je u tri eksperimentalne skupine i jednu kontrolnu skupinu od po 45 pilića. Eksperimentalne skupine hranjene su tovnim smjesama koje su sadržavale 15, 25 i 45% odmašćenoga brašna HI, dok je kontrolna skupina hranjena u skladu sa standardnim zahtjevima tova pilića. Svaka smjesa korištena u tovu pilića uravnotežena je prema potrebama pilića u određenoj fazi tova. Nakon 42 dana tova pilići su zaklani, a prsa i bataci sa zabatcima 40 pilića (10 po skupini) su korišteni u svrhu analiza. Statistički značajna razlika (P < 0,05) uočena je u P1 eksperimentalnoj skupini za vrijednosti otpuštanja mesnoga soka izmjerenoga 24 sata nakon uzorkovanja, za otpornost mišića na presijecanje i za vrijednosti za kalo kuhanja. Kapacitet vezanja vode za sve tri pokusne skupine nije pokazao statistički značajne razlike, kao ni za vrijednosti pH1 i pH2 . S obzirom na referentne vrijednosti prema CIE L*a*b* standardu boja, rezultati za meso prsa su bili normalni do nešto svjetliji od normalnih. Rezultati analiza osnovnih kemijskih parametara (voda, bjelančevina, masti i kolagen) pokazali su kako nema statistički značajnih promjena ni kod jedne pokusne skupine u odnosu na kontrolnu skupinu.

Concerns have been escalating over the increase in heavy metal levels in the envi- ronment due to anthropogenic impacts. Toxic heavy metals (As, Cd, Hg and Pb) are especially dangerous, as they negatively affect organisms and cause outbreaks of diseases. The hare has been proven to be a good indicator of environmental heavy metal contamination. The liver and kidney are the tissues most commonly used in biomonitoring. Hares inhabiting a contaminated habitat have higher concentrations of heavy metals in these tissues than those from a referential habitat. As is mostly accumulated in the nails and hair, Cd in the kidney, Hg in the brain and kidney, and Pb in the brain and diaphragm. Cd and Hg concentrations in hare liver and kidney incre- ased with animal age. In most countries, hare meat is safe for human consumption, while the consumption of entrails is not recommended., Raste zabrinutost uslijed povećavanja razina teških metala u okolišu zbog antropogenoga utjecaja. Posebno su opasni toksični teški metali (As, Cd, Hg i Pb), koji negativno utječu na organizme i izazivaju pojavu bolesti. Zec se pokazao dobrim indikatorom zagađenja staništa teškim metalima. Za provedbu biomonitoringa najčešće se koriste jetra i bubreg. Zečevi koji obitavaju na zagađenome staništu imaju više koncentracije teških metala u tim tkivima negoli oni s referentnoga staništa. As se akumulira najviše u noktima i kosi, Cd u bubregu, Hg u mozgu i bubrezima, a Pb u mozgu i dijafragmi. Starenjem jedinke povećavaju se koncentracije Cd i Hg u jetri i bubregu zeca. Meso zeca je u većini zemalja sigurno za ljudsku prehranu, dok se korištenje iznutrica ne preporučuje.

Due to the increased honeybee colony losses, the demands for honeybee colonies are growing annually. To regain the lost colonies or to increase the apiary size, the beekeepers need to purchase the new colonies or to prepare the new ones during the season. The aim of this study was to investigate the technological and economic efficiency of the three different methods of honeybee colony production, deploying one, two, or four combs of capped brood with the adhering bees and a mated queen. The study was conducted in northeastern Croatia from May 2019 to April 2020. At the end of the first season, there were no significant differences between the groups in the number of combs occupied with the brood and the bees. The production of colonies with one brood comb provides the beekeeper with an opportunity to multi ply more colonies, while the colonies established using four brood combs during an early season produced honey during the main summer nectar flow. All three methods of colony production have scored a positive economic result and have demonstrated positive profitability rates., Zbog povećanih gubitaka pčelinjih zajednica, potražnja za njima raste iz godine u godinu. Kako bi nadoknadili izgubljene pčelinje zajednice ili povećali veličinu pčelinjaka, pčelari moraju kupiti nove zajednice ili ih mogu sami proizvesti tijekom sezone. Cilj ovoga rada bio je ispitati tehnološku i ekonomsku učinkovitost triju različitih metoda proizvodnje pčelinjih zajednica: korištenjem jednoga, dvaju i četiriju okvira saća s poklopljenim leglom i pripadajućim pčelama kojima je dodana sparena matica. Istraživanje je provedeno u sjeveroistočnoj Hrvatskoj od svibnja 2019. do travnja 2020. Na kraju prve sezone nije bilo značajnih razlika između skupina u broju okvira zauzetih leglom i pčelama. Proizvodnja zajednica s jednim okvirom poklopljenoga legla omogućuje pčelaru proizvodnju većega broja pčelinjih zajednica, dok su se pčelinje zajednice proizvedene na početku sezone s pomoću četiriju okvira poklopljenoga legla dovoljno razvile i proizvodile med tijekom glavne ljetne pčelinje paše. Sva tri načina proizvodnje pčelinjih zajednica pokazala su pozitivan ekonomski rezultat i stopu isplativosti.